Lecler je napisao/la: ↑20 feb 2020, 17:13Stojim na Skenderiji i čekam crveno svjetlo na semaforu. Par sati prije toga dobio sam priliku za posao u inostranstvu. I dok bih nekako ubjedio svoje kod kuće valja mi djevojci na oči. Zvao sam je da joj saopštim odluku oči u oči, pa kako god. Na tren mi odlutaše misli i nađoh se u vremenu kad je ovaj kultni centar bio fudbalsko igralište. Naravno da se nisam mogao sjećati toga, ali jesam priče o Ibri.
Ispred sebe vidim masu koja sa znatiželjom preskače tarabe i hrli ka terenu. Okolo je već sve puno i izgleda kao da se čitav svijet skupio tu. Na terenu borba ko u rovu, a svaki dribling popraćen uzdahom publike sa strana. Neki bi se igrač zaletio i prošao dvojicu, pa možda i trećeg. Al’ Ibru nije mogao. Kod njeg ti je važilo ono pravilo, il’ lopta il’ igrač. Bilo je većih talenata, ali nije bilo izdržljivijih. Ibro se još sa 15 godina našao u timu Udarnika. Radnička klasa, red rad i disciplina. Nema tu šuplje priče i foliranja. Radiš i igraš lopte. Kakve kopačke u bojama, kakva šminka. Fudbal je muška igra.
Udarnik se udružio sa Slobodom i postao Torpedo pa Sarajevo. Ibro je od početka tu. Desnica ko top, po beku ordinira ko vojnik na straži, disciplinovano i strogo. A kad zapne trener ga pošalje na krilo. Penali, slobodnjaci. Njemu je to manje više isto, za ekipu se gine ako treba.
Ibro je bio toliko dobar da je dogurao do reprezentacije Jugoslavije i srebrene medalje sa Olimpijskih Igara. Nije ti šala. Došle ponude iz inostranstva, zvali ga, nudili kule i gradove. Al’ jok, Ibro bio posvećen, bio izdržljiv. Bio vjeran. Sve utakmice posvetio jednom jedinom klubu i ušao u historiju sa najviše nastupa.
Pali se zeleno, ja preko ceste i kontam. Dosta mi je ona, a i ovaj trenutni pos’o nije loš. Boriću se za nas dvoje ko Ibro u dresu Sarajeva. Kakvo inostranstvo, ona je dom. A ona me gleda blijedo i govori: “Što si me zvao, šta je hitno?”
“Ma poželio te bona, znaš ti da te volim”, govorim a u sebi kontam, "Ko Ibrahim Biogradilić svoje Sarajevo."
Na današnji dan prije pet godina napustio nas je Ibro Biogradlić.
Biogradlić je rođen 1931. godine u Sarajevu i već sa 15 godina je nastupao za omladinski tim Udarnika. Fuzijom Udarnika i Slobode u Torpedo, koji je kasnije promijenio ime u Sarajevo, Biogradlić je nastavio napredovati kao igrač. Već 1952. godine je postao prvotimac, a igrao je na bekovskoj poziciji.
Karijeru je završio nakon sezone 1966/1967. osvajanjem titule prvaka.
Biogradlić je za FK Sarajevo igrao 17 godina, upisao je 378 nastupa, čime je rekorder po broju nastupa za FK Sarajevo.
Rahmet mu dusi...
PS Alal ti vera brate... Da procitamo nesto kvalitetno i dobro..
Nek vam je sa srecom..




