Totalni rebuilding i tankiranje nije bio izbor, nego
jedina opcija. 2013., kada je došao na mjesto GM-a, Hinkie je zatekao jednu franšizu u raspadu koja je apsolutno svu svoju budućnost podredila Andrew Bynum-u i odrekla se svega vrijednog da bi uložila u njega. I pogriješila. Mada je to loša riječ, jer to nije bila samo pogreška nego epski promašaj ravan samoubistvu koji bi jedino mogao uporediti sa situacijom Brooklyn Netsa koji su svu svoju budućnost žrtvovali za, već u godinama, Kevina Garnett-a i Paula Pierce-a (ali tu je barem Brook Lopez kao jezgro franšize).
Tim bez budućnosti
Nosioci rostera su bili relativno mladi i povredama podložni Jrue Holiday, Evan Turner (2. pick na draftu i veliki potencijal po dolasku iz NCAA, ali je i ostao samo na tom potencijalu) i Thaddeus Young. Igrači, kasnije će se ispostaviti kroz njihove karijere, koji nisu ni All Star materijal ili su im povrede potpuno uništile karijeru, a kamoli jezgro oko kojeg se franšiza treba graditi.
Prethodno je pick 1. runde Nick Vučević bio poslan u Orlando za Bynuma, a situacija s pickovima kada je Hinkie došao na kormilo je bila ovakva:
Ništa, nula, nada.
Dakle imaš ekipu koja nema svog superstara, koja nema svog mladog igrača oko kojeg se može graditi ekipa za budućnost, i još je tim prinuđen da da svoja 2 picka prve runde u godinama koje slijede. Stop. Pauza.
(
Mislim da je teško uopšte zamisliti da se tim svojim poslovanjem može dovesti u ovakvu situaciju. Vidimo da može.)
Totalni rebuilding i tankiranje nije bio izbor, nego
jedina opcija.
Titula
Kako pitu od gov*na napraviti? bio je zadatak Sama Hinkie-a po dolasku u Sixerse. Ali pitu, ne komad pite ili zalogaj. Pitu. Naravno govorim o tituli šampiona NBA lige jer upravo to je bio cilj koji je Hinkie zadao od samog početka. Baš svaki plan i svaka odluka se podredila tom cilju. Cilj nije bio da ekipa živi i umire u prosječnosti (kao što je slučaj sa velikom većinom NBA franšiza), niti je bio cilj da se u što skorijem vremenu, pod svaku cijenu, domogne playoffa, ne. Titula.
Prvi korak ka tituli jeste dodati superstara u svoju ekipu. Ova igra, koliko god analitike, razmišljanja, planiranja bilo prisutno, se svodi na igrače. Igrači osvajaju titule, superstar igrači. Trebao nam je naš Tim Duncan, ili naš Steph Curry. Kako doći do superstara?
- Trejdovi
Nemoguće s obzirom da se apsolutno ništa nije imalo za ponuditi zauzvrat.
- Free Agency
Nemoguće s obzirom da niti jedan superstar u svom prajmu ne bi niti pomislio da igra u timu koji je u situaciji u kakvoj su bili Sixersi.
- NBA Draft (ujedno i posljednja opcija)
Aha. 'Ajmo pokušati (kao da imamo izbora).
Izgledi
Da bi ugrabio superstara moraš imati što viši pick na draftu, u prosjeku recimo da top 3 pick garantuje šansu za superstarom, ali u prosjeku jer dubina takvog talenta varira od drafta do drafta.
Kako doći do top 3 picka? Sa što lošijim rekordom. Sistem u NBA je takav i tu se nema šta puno filozofirati. Ukoliko želiš dobrog mladog igrača, moraš biti loš. MORAŠ. Nije Hinkie (odnosno Sixersi) bio loš jer je nesposoban, nego jer je tako odabrao. Tako je odabrao jer je to jedini način koji je njegovoj ekipi mogao obezbijediti superstara.
Tu dolazi onaj zeznuti dio. Sreća. Timovi kao Minnesota i Cleveland su godinama živjeli u nesposobnosti ljudi koji ih vode, ali su imali sreće.
Pa tako jednima danas budućnost izgleda beskrajno lijepa zahvaljujući mladim super potencijalima koje su dobili svojom užasnom politikom vođenja kluba, upisavši 0 playoff nastupa u zadnjih
12 godina. Ili recimo birali su Ricky Rubia i Johnnya Flyna (obojica playmakeri) ispred Stepha Currya na draftu 2009. godine. Ali tim vođen na takav način sada ima odličnu budućnost.
O nesposobnosti Cavsa mogu ispričati sličnu priču u među LeBron eri (a i prije njega). I taj je tim danas, zahvaljujući svim 1. pickovima koje su dobili, jedan od glavnih contendera za titulu. A biće i Timberwolvesi za koju godinu.
Nesposobni a uspješni. Takav je sistem u NBA ligi. Talent pobjeđuje nesposobnost.
(Da se razumijemo, meni je drago zbog tih timova, odnosno zbog njihovih fanova jer nisu oni krivi što su vođe njihovih franšiza nesposobni. Oni su dovoljno propatili i apsolutno zaslužuju sve lijepo što im se dešava, ili što će im se tek desiti. Najbolje znam kako je prolaziti kroz loš period i zato takvim timovima želim sve najbolje, ali ovdje pričam o sposobnosti ljudi koji vode te timove i sreći koja im se bez obzira na to - nasmješila).
Izgledi su najgora moguća stvar u NBA za ekipu kakva smo mi. Sve ono što radiš i planiraš ti ovisi o izgledima. Šta će reći loptice?
2 drafta zaredom, iako smo bili jedni od glavnih kandidata za 1. pick, loptice nam nisu dale ni top 2 pick nego smo oba puta birali 3. Sreća.
Da jesu, u rosteru bi se sad nalazio Andrew Wiggins ili Karl-Anthony Towns, potencijalni franšizni igrači. FUCK IT.
Vođenje tima - The longest view in the room
Sreća nije u rukama Sama Hinkie-a niti bilo kojeg drugog GM-a u ligi (niti najboljeg niti najlošijeg). Ali okolnosti i odluke koje će ti tu sreću približiti jesu. A on je tu uradio strašan posao, u svim mogućim aspektima, osim jednom. Doći ću do toga. Čak se iz današnje perspektive čini da je odradio nemoguć posao s obzirom iz kakvog
minusa je krenuo.
Sjećate se situacije s početka mog teksta i slike u vezi pickova? Sixersi danas, neračunajući sopstvene (a jedino ti su produkt tankiranja, svi ostali pametnog poslovanja), imaju 17 mogućih pickova od drugih timova za primiti ili zamijeniti u svoju korist. Dati moraju 2, oba 2. runde.
(Moram priznati da sam mislio napraviti screenshot situacije s pickovima ali jednostavno nisu svi mogli stati.

)
@tuzlak napisa da je uradio loš posao sa trejdovima. Ne, odradio je savršen posao sa trejdovima i iz baš svakog izišao kao pobjednik.
Ali razumijem zašto on misli da su to loši trejdovi, međutim cilj nikada i nije bio da se tim unaprijedi trenutno, nego da se iz svakog trejda dobije najbolji mogući zalog za budućnost. Kao što se i trebalo raditi. Dugoročno i nikako drugačije.
Na draftu se birao
best player available, ne zato što će svaki od 3 centra biti u timu nego jer su u trenutku biranja bili najbolji preostali igrači, i koji će kasnije (a hoće) poslužiti kao jako bitni za formiranje tima jer Okafor ima veću vrijednost na tržištu od Mudiaya, kao i Noel od Smarta. Puno više se za njih može dobit' zauzvrat, i dobit' će se. To je sva suština, jer plan od 3 godine i jeste bio upravo skupljanje što više assetsa i pravljenja podloge za nešto veliko. A Hinkie je tu odradio fantastičan posao, posebno kada se uzme u obzir sa čim je krenuo.
Još da dodam da je niotkud izvukao Jeremy Grant-a (pick 2. runde), igrača koji će biti jedan od najboljih defanzivaca u NBA na svojoj poziciji,
Roberta Covington-a (nedraftovan) kao odličnog 3&D igrača, a bit' će još bolji kada bude u pravom sistemu okružen boljim igračima,
T.J. McConnell-a (nedraftovan) koji će karijeru izgradit' kao odličan backup PG, te da je planirao draftovati Kristapsa Porzingisa ali mu vlasnici kluba to nisu dozvolili.
Njegova greška?
Odgovorno tvrdim da je Sam Hinkie jedan od najinteligentnijih ljudi u NBA danas. Ali nije želio razgovarati. Ne samo s javnosti, fanovima nego ni s vlasnicima i suradnicima. Problem u komunikaciji je od početka bio prisutan i na kraju ga je to i koštalo.
Jer njegov plan, koliko god bio dobar i logičan na papiru, je težak za progutati, pretežak. Težak za fanove jer gledaju kako im ekipa gubi iz noći u noć, iz godine u godinu, težak za vlasnike jer im ekipe nema na TV-u, jer ne zarađuju na svom produktu (jer biznis je ipak biznis a NBA jeste biznis), a Philadelphia kao jedan od najvećih marketa u NBA je sigurno garant za dobru zaradu.
Svako, imalo svjestan situacije u kojoj smo bili, ga je podržavao jer je znao da je njegov način jedini izlaz iz sivila, ali nije svako bio svjestan toga. Velika je većina ljudi kojoj je dopizidilo gledati poraze i koji bi bili zadovoljni i sa onom prosječnosti koju je Hinkie tako želio da izbjegne. I tu je nastao problem. Jer Hinkie nije previše pričao. Nije izgovarao riječi koje bi svako želio da čuje, nije se nikom dodvoravao, nego je uvijek bio brutalno realan i iskren. Onda se umiješala i NBA sa Colangelom koji je, kao što se i očekivalo, polako preuzeo konce a Hinkie nije želio biti ničija marioneta. Sada brod plovi u nekom sasvim drugom smjeru. Nažalost.
Thank you
Najgore u svemu ovom jeste to što je ovo bila zadnja sezona tankiranja i da se već od ljeta, s novim top pickom na draftu, te kroz FA, planiralo početi graditi tim koji će se 'takmičiti', i koji će imati apsolutno sve uslove, od talenta, coachinga, fleksibilnosti u salary capu da iz godine u godinu napreduje do nivoa contendera. To ni ovako nije isključeno, samo će neko drugi ubrati plodove svega što je Hinkie ostavio za sobom.
Ja ću mu biti vječno zahvalan za sve što napravio i jer je pružio novu nadu kada iste nije ni na vidiku bilo.
Izvinjavam se na dužem postu, ali kao nekog ko je emotivno vezan za ovaj klub, i ko sve to prati iz dana u dan, i ko je od početka vjerovao sve ove godine, duboko me dodirnula i iznenadila ova vijest. Osjećam kao da je umro mali dio mene kao fana Philadelphia 76ersa.
Thank you Sam. I trusted the process.
