Gleda l' ko Copa del Rey?

Pretpostavljam da pratite pa ću u nastavku (pokušati) prozboriti koju.
Prije svega, moram priznati da ovo takmičenje iz sezone u sezonu napreduje. Posebno mi je drago što svaki put prisustvujemo novim iznenađenjima, superiornim partijama i potezima pojedinaca i golijadama. Jedina utakmica koju nisam nikako pratio bijaše susret između Racinga i Mirandesa, gdje se desilo iznenađenje i prolazak potonjih. Ostale sam većinom ispratio i ostao veoma zadovoljan i ponekad fasciniran pojedincima.
Fin dvomeč između Malage i Reala, dosta prilika, otvorene igre i s jedne i s druge strane. Ipak, motivisanost i prisebnost igrača Reala je došla do izražaja, isto kao i kvalitetniji pojedinci, pa su tako
Kraljevi slavili u oba susreta i prošli dalje. Međutim, daleko od toga da su ovo bili rutinski mečevi za Madriđane; još ako znamo da je Malaga u prvom meču ispustila prednost od 2:0, te da nije pobijedila zahvaljujući dekoncentraciji i agilnosti Realovaca u drugom dijelu. Dakako, ni sreća za Mourinha i ekipu nije izostala.
Nakon pobjede Sociedada u prvoj utakmici, mislio sam da je ovdje 70% sigurno da isti idu dalje (eh, još kad povedoše u gostima 0:1...

) Međutim, Mallorca se potrudila da me u potpunosti razuvjeri i dokaže svima kako nisu za baciti, posebno na svom terenu. Za razliku od prve utakmice, ova je bila puno uzbuđenja, šansi i, prije svega, golova. Malo je nedostajalo domaćim da slave i uvjerljivije u revanšu, ali se Sociedad koliko-toliko pribrao i spasio se katastrofe većih razmjera.
Levante je također posustao u prvoj utakmici. Drugoligaš Alcorcon je s(p)retno slavio u prvom susretu, ali je klub iz predgrađa Valencije ipak dokazao zašto ima epitet favorita (da se razumijemo, ne mislim samo zbog toga što igraju u Primeri, nego zbog toga što imaju bolji igrački kadar, bez obzira na starost većine igrača). Dakle, najveće ovosezonsko (pozitivno) iznenađenje u Primeri je kao tim nadjačalo bezidejni i nesretni Alcorcon, koji se, uzgred, propisno isfulao u drugom meču.
Espanyol je, na krilima trostrukog strijelca i krvnika Barcelone, Alvara Vazqueza, ponovo priredio uspjeh i sreću svojim navijačima i fanaticima. Doslovno uništiše Cordobu u revanšu, iako su, čuda li, izgubili u prvom susretu.

I Cordoba je jako dobra, pokazala se kao tvrd orah, no ipak je nedovoljna prepreka za manje popularne Katalonce. Neka, njima je i mjesto u četvrtfinalu, rame uz rame sa najjačim klubovima Španije. Očekujem da prođu Mirandes i plasiraju se u polufinale. Dalje od toga teško da mogu, no ništa nije nemoguće.
Sevilla zaista nije imala sreće u dvomeču kontra
Šišmiša. Brijači iz Andaluzije mogu žaliti za kupom, tim više što im je za prolazak trebao jedan gol, te što su bili vrlo blizu istog. U prvom meču je Valencia slavila na iskustvo, iskoristilu su priliku i zatresli mrežu Seville. U drugom su ponovo poveli, ponajviše zahvaljujući Soldadu koji je iskoristio priliku, prevario Spahića i postigao zlata vrijedan gol. Preokrenula je kasnije Sevilla golovima Rakitića i autogolom igrača Valencie, ali zadnja prilika, tačnije Kanouteov šut glavom je završio malo pored gola i odagnao nade brojnijim navijačima na Ramon Sanchez Pizjuanu. Jednostavno, ekipa našeg kapitena je bila dosta nervozna i nije bila u stanju završiti posao. Sada ih očekuje žestoka bitka u prvenstvu. A eto, nas dalje očekuje derbi
A la Valenica u nastavku, tako da ko voli nek izvoli.
Bilbao je, pored neprikosnovene Barce, bio najsigurniji u osmini finala. U prvom meču su se dosta mučili protiv Albacetea, ali su u drugoj utakmici zasluženo porazili drugoligaša i stavili ga gdje mu je mjesto - u drugu ligu (iako, nije nemoguće da ga sljedeće sezone gledamo u Primera ligi). Baskijski mehanizam, na čelu sa Marcelom Bielsom, pokosio je Albacete sa 4:0 i zasluženo prošao dalje. Od srca im želim da doguraju što dalje u daljem toku ovog prestižnog natjecanja.
Eh, dođosmo i do Barce, naprikosnovene Blaugrane koja se ove sezone
pati u gostima, te kojim Real sve više odmiče. U ligi im fali motiva, želje i strasti, ali u kupu je druga priča. Razmontirana Osasuna, doslovce izigrana i ponižena u dvije utakmice, nije predstavljala opasnost po ovaj tim. Kada uzmemo u obzir činjenicu da je Barca u revanšu igrala većinu meča s mladim i neafirmisanim pojedincima, onda znamo kako je to izgledalo. Pamplona je žudila za pobjedom (ili barem bodom), ali su mnogobrojni navijači nagrađeni još jednim hladnim tušem.
Sada nas u četvrtfinalu čeka još jedan El Clasico, maestralnih 180 minuta (najmanje 180

) borbe i želje za vjerovatnim trofejom. Jer, koji god od ova dva tima slavi i prođe dalje - najveći je kandidat za osvajanje trofeja. Prednost dajem Kataloncima, prvenstveno zato što su uvijek veličanstveni u mečevima kontra Reala i zašto što su ambicije u ligi gotovo izgubili (mada, ruku na srce, pobjeda u međusobnog duelu, jedan kiks Reala i malo sreće bi ih itekako vratilo u igru).
Eto, nadam se da sam onima koji nisu bili u mogućnosti pratiti susrete
dočarao atmosferu i situaciju na terenu. Ne zamjerite na mogućim greškama prilikom pisanja, bilo je u brzini.
