Otkako pratim FK ŽELJEZNIČAR, a to je malo prije onih utakmica sa Newcastle-om, jedina želja mi je bila da prisustvujem osvajanju titule šampiona države, to i nebi bilo tako čudno da ne živim u Čapljini, Hercegovina
Aktivno pratim utakmice otkako sam na studiju u Sarajevu...ostalo je nevažno...
Međutim, nakon određenog vremena i realnijeg gledanja na situaciju u fudbalu i našem klubu, to nije dovoljno...
Svaki se projekat i svaka aktivnost imaju svoje temelje, nosioce tog projekta i tek onda završni dio...
Prvi post sam napisao zbog Željine djece, jer me stvarno iznerviralo zahtjev za raskidanjem ugovora Damira Rovčanina, a pored toga tu su Kolobov, H.Bešlija te još ako ode Nikolić...
Smiješno je dovesti igrača, Kolobov, na tako deficitarnoj poziciji i teškoj poziciji za igranje, potpisati ugovor i ne dati mu priliku u 15 kola da igra, a kažu dobar igrač, talenat, ima relativnog iskustva po Hrvatskoj itd.
Nikolić isto dok se nije povrijedio...
Rovčanin me kupio i tako će uvijek biti, igranje nakon odlaska Jahića i još nekih igrača čini mi se, momak je tada bio u najjačoj formi u Premier ligi, davao golove kako je htio, brz, koliko je penala bilo na njemu, mislio sam da će se napad Želje graditi na njemu uz dovođenje iskusnijeg igrača, kao što je bio Mešanović...
Onaj gol Širokom, kad je bio snijeg, lob udarac...ubrzo nakon toga su se raspitivali za njega zvali ga na probu, a on izjavljuje:"Ne želim nigdje na probu, imaju moj DVD, neka pogledaju, nemam se ja šta kome dokazivati...", imao je samopouzdanja...
Znači, uspjeh ekipe, čije igrače ćeš kasnije moći prodati, a dokaza za to imamo dosta, znači određeni rizik i šansa za naše igrače, za talente i sticanje iskustava, i u toj dobi već razgovori sa njegovom porodicom, neki oblik ugovora i ppodsticanje igrača, garancija za budućnost...kasnije profit...