Post
Postao/la Eagles » 16 jan 2009, 00:26
Početkom 1992. godine u Međugorju se obnavlja rad HŠK ''Zrinjski'', a sa njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u gradu na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala za cilj organizirati navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po uzoru na navijačke grupe širom Europe.
Bilo je i nešto protivnika tog naziva, ali na kraju se to ukorijenilo, tako da se ime Ultras i danas veže za one najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini – popularnom Stajanju na utakmicama Zrinjskog.
U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultras-a', koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi ratnih okolnosti, što radi nemara u roku od dvije godine to se nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće utakmice, mahom prijateljske, igrao u Imotskom (Republika Hrvatska), odnosno na stadionu Pecara u Širokom Brijegu.
Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK ''Široki Brijeg''). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je tako zapamćena po prvom organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultras-a na utakmicama svog voljenog kluba.
Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na gostujuće terene.
