Događaji kao WW1, Velika ekonomska kriza te WW2, zakovali su privrede pogođenih država u vremenima koja su slijedila.
Kada se pokreće ekonomija u kontekstu takvih ogromnih promjena i dešavanja, osnovno na što se možeš osloniti jeste pomoć, donacije te krediti. Naravno da će sve to negdje izbiti, te dijelom doći na naplatu.
Za našu zemlju važno je ono što je tadašnja vlast izgradila, unaprijedila te ostavila u amanet.
To ćeš najbolje vidjeti kroz udio ukupnih investicija u BiH po decenijama poslije 1950. Jedan od pokazatelja je skok potrošnje električne energije te elektrifikacija zaostalih ruralnih područja.
Sad kad gledamo u ukupnoj proizvodnji el energije BiH, termoelektrane i hidroelektrane učestvuju preko 95 %. Izgradnja, konstrukcija itd., sve je postavljeno za vrijeme Tita i nije mnogo unaprijeđeno poslije 90ih, tako da i dan danas beremo plodove tog doba.
Ove tvornice po Hrvatskoj koje si naveo, fakat ne znam šta nije jasno u dijelu gdje se kaže kako su u periodu 50ih, 60ih i 70ih godina, modernizovani pogoni te izvršen veći stepen industrijalizacije.
To možeš jednostavno provjeriti gledajući obim proizvodnje i izvoz za svako preduzeće ponaosob.
Poenta je da je ta zemlja bila ozbiljna drzava za ove danas male, medjutim jako losa u globalu, po svim ovim podacima i parametrima, tesko da se moze poredit s jednom Grckom (koja nikad iskreno i nije bila smatrana za industrijsku silu), a kamoli da se poredi sa silama kao sto su Britanija, Francuska, Njemacka, kako je to cesto ondasnja vlast radila propagandom i laznim informisanjem, kako to i biva u komunizmu.
Donacije i krediti nisu problem, kad ti uredno servisiras te kredite, kada ih mozes vracati. Nikakav problem nije zaduziti se kao danas recimo Hrvatska a onda to uloziti u izgradnju autoputa po citavoj zemlji. Problem je kad to ne mozes vracati i onda dolazi na naplatu i bankrot, sto je Jugoslavija i priznala.
Donacije i krediti nisu problem, kad ti uredno servisiras te kredite, kada ih mozes vracati. Nikakav problem nije zaduziti se kao danas recimo Hrvatska a onda to uloziti u izgradnju autoputa po citavoj zemlji. Problem je kad to ne mozes vracati i onda dolazi na naplatu i bankrot, sto je Jugoslavija i priznala.
Ulagalo se u željeznice te energetski sektor, dok su kaskali sa izgradnjom autoputeva (u čitavoj Jugi 400 km do 1980.).
TE Tuzla, naša najveća elektrana i danas radi na pogone blokova (3 do 7) koji su izgrađeni do 1978. Istina u poslijeratnom periodu bilo je sanacije i modernizacije bloka 3 i 4 te revitalizacije bloka 5, kao i rekonstrukcija kotlovskih postrojenja.
Onda, primjer revitalizacijom HE Jablanica do 2008. povećan je kapacitet za 40ak MW i produžen radni vijek, ali su konstrukcija i postrojenja ostala našoj zemlji iz onog doba kao osnovni izvor el energije.
Pa tu je pruga Sarajevo - Ploče itd., te masa kompanija iz oblasti industrije.
Tek vidiš sada, decenijama poslije šta znači kada se nešto ozbiljno gradilo.