SportSport.ba

Zvonimir Kožulj odmah je na prvu ruku izgledao kao nešto što Hajduk nije imao godinama. Neumorni trkač koji se ne libi pucati. Precizno pucati, jer samo pucati može svatko. Sa sobom je iz Hercegovine donio nadimak “Zolja iz Bijelog Polja”, brzo je pokazao zašto. Hajduk je konačno u jednom igraču dobio veznjaka koji može i zna trčati, koji može i zna potegnuti s 25 metara unutar okvira, koji može i zna ubaciti sjajnu loptu iz prekida. Jer Hajdukovi korneri su godinama frustrirali.

Debitirao je protiv Iașija u 2. pretkolu Europske lige, a već tri dana kasnije zabio je svoj prvi gol na gostovanju u Vinkovcima. Bio je najugodnije iznenađenje ljeta koje je okončano nesretnim raspucavanjem penala protiv Maccabija iz Tel Aviva, najbližem što se Hajduk približio europskoj jeseni u zadnjih 10 godina. Napisao sam tada:

“Ono što lagano prolazi ispod radara je činjenica da je Hajduk napokon *kupio pravog igrača. Čvrstog, inteligentnog, trkački moćnog, odličnog centaršuta, snažnog udarca. On je za mene najugodnije iznenađenje ovog Hajduka.”

O Kožulju je bila riječ.

Postao je udarna karika Hajduka pod ravnanjem Marijana Pušnika. Trajalo je to, nažalost, koliko i živopisni Slovenac na splitskoj klupi. Jednu polusezonu. Na zimskim pripremama u Turskoj, koje je vodio novi trener Joan Carrillo, Kožulj je ozlijedio koljeno. Vratio se nakon dva mjeseca, kod Carrilla je koliko-toliko dobivao šansu, ali taman kad se činilo da bi se mogao opet ustaliti, stigla je nova drama. I nova smjena.

Željko Kopić imao je neke druge ideje. I neke druge igrače. Mrvice koje je tu i tamo dobivao ulazeći s klupe nisu ga mogle vratiti na onu razinu koju je pokazao kad je došao. Trebalo mu je igrati. U kontinuitetu. Trebalo mu je da mu se vjeruje. U kontinuitetu. A Kopić nije imao vremena. Hajduk nije imao vremena. Pa ni Kožulj nije imao vremena.

Otišao je prošlog ljeta u Pogoń iz Szczecina. Na mala vrata, ista ona na koja je i došao. Hajduk je za njega na koncu dobio isto ono što je i dao, jer je dio od dobivenih 300.000 eura otišao u Široki Brijeg, kojemu je za njega platio 200.000. Bagatela, činilo se nakon što smo ga vidjeli na startu sezone u Hajdukovu dresu. Nažalost, još će veća bagatela ispasti iznos kojeg je za njega platio poljski klub jednog dana kad ga bude prodavao dalje. I više.

Jer prošle sezone Kožulj je postao prvo ime Pogońa. S devet asistencija i devet golova, od kojih su neki bili uistinu ljepotani s autogramom “Zolja iz Bijelog Polja”, postao je jedno od najugodnijih iznenađenja poljske lige. I jedan od najtraženijih igrača. A još nije ugasio 26 svjećica. Najbolje stvari tek su ispred njega.

Ovog ljeta je samo nastavio tamo gdje je na proljeće stao. U zadnjem mjesecu prošle sezone proglašen je najboljim igračem poljske lige. U prvom mjesecu nove sezone zaradio je isto priznanje. U prvom je kolu zabio pobjednički gol protiv Legije u Varšavi. U drugom je zabio prvi gol Arki. U trećem je bio najbolji igrač u remiju na gostovanju kod prvaka Piasta. Zajedno s, usput budi rečeno, još jednim bivšim hajdukovcem Danteom Stipicom.

Gledao sam nekoliko njegovih utakmica u dresu poljskog kluba. Čvrst, odgovoran, inteligentan, trkački moćan. Odličnog centaršuta, sjajnog udarca. Izgledao je baš onako kako je izgledao u svojim prvim utakmicama u dresu Hajduka.

DamirT je napisao/la:Svi igraci koji su u top formi,Prosineckom ne valjaju.Nije mi jasno odakle ovog Kovacevica sad iskopa.Poslije Sarajeva,ja zaboravio i da igra fudbal.Ne valja mu Hajrovic,Kozulj,Begovic...Druze mozda je do tebe,a ne do njih