Američki fudbal
Osvrt na sportsku granu koju Amerikanci smatraju svojom svetinjom i čija globalna popularnost raste vrtoglavom brzinom. Sjećanje na prve lične korake ka ovom sportu i ispitivanje vrijednosti i normi u njemu.
Prvi pravi susret sa NFL-om
Ljudska memorija je usko povezana našim osjetilima. Vjerovatno svako od nas ima neka sjećanja ili osjećaje koji se jave kada nešto vidimo, čujemo, namirišemo ili dodirnemo. Meni se tako često desi da me obuzme neki čudni osjećaj da će me zaboliti zub kada namirišem sarmu. Jednom prilikom me je nakon konzumiranja ovog jela uhvatila neopisiva zubobolja, iako jedno s drugim nisu imali direktne veze, ali tijelo je to dvoje povezalo i nastavilo pamtiti. Isto tako kada vidim svoju staru nenu poželim pojesti jednu baklavu pa makar bio skroz sit. A iako sam danas zakleti nepušač i antialkoholičar prolazak pored zadimljenih prostorija sa glasnom muzikom me iz nekog neobjašnjivog razloga podsjeti na jedan kanal na putu prema roditeljskoj kući, dok se nekad u sličnim situacijama zapitam zašto imam osjećaj da mi je glava razbijena
Ali to je neka druga priča, a tema današnje kolumne je jedan zvuk koji me uvijek podsjeti na jedan veliki školski zadatak i na jedan sport.
Sjećam se dobro jedne nedjeljne večeri, iako je od tada prošlo lijepih 12 godina. Sutrašnjeg dana sam u školi trebao predati jedan zadatak malo većeg opsega, i pošto kao i većina normalnih Bosanaca sve zadatke odlažem za zadnji trenutak, ni ovom slučaju nisam postupio drugačije. Mislim realno, ako imaš 7 dana za zadatak nećeš ga valjda početi pisati odmah, i osim toga ko još pri čistoj svijesti piše zadaću petkom i subotom? Uz olovku i papir litra kahve je na stolu, a okolo džungla od papira. U pozadini prigušena muzika za razbijanje monotonije. Već poznata i ustaljena procedura po kojoj se spisateljski maraton započinje u nedjelju poslijepodne i traje narednih 20-ak sahata bez prekida, da bi se onda jurilo prema školi da se taj našvrljani spis preda prije nego što se zatvore vrata školske administracije.
U jednom trenutku iza ponoći osjetih potrebu da malo razbistrim misli prije nego što natavim sa filozofiranjem i upalih tv da prešaltam par kanala, tak tako da se nešto dogodi. Pažnju mi privuče jedan kanal koji je uživo prenosio finalnu utakmicu profesionalne lige u američkom fudbalu. Čuo sam naravno bio za taj sport i znao sam imena nekoliko klubova i par igrača poput Dallas Cowboysa ili Joe Montane, ali igru nisam skroz kontao, niti sam se previše trudio da je skontam jer mi je izgledala previše nepregledno. Ali za ovu priliku, rekoh sebi, ostaviću tv neka gori jer čuo sam da tu bude neki show u poluvremenu, a i na kraju bude veliko slavlje. I tako vraćam se ja svojim mukama za pisaćim stolom dok neka crnkinja razvaljuje američku himnu. Zadubio se ja opet u posao kad mi zapara uši jedan zvuk koji me natjera do podignem pogled i u isto vrijeme osjetih pumpanje adrenalina u tijelu. Bio je to zvuk sličan onom koji se susreće u historijskim filmovima kada se na nekoj poljani susretnu dvije vojske i krenu direktno jedna na drugu pa se onda čuje sudar tijela o tijelo, štita o štit, pršti i sijeva na sve strane. Moradoh se odvojiti od zadatka.
Gledao sam utakmicu punih tri sahata najviše uživajući u tim početnim sudarima na početku svake akcije. Pohvatao sam usput još koju poentu sa igrom i još nekoliko važnih pravila tako da se može reći da sam tekmu pregledao sa određenom dozom razumjevanja. Nisam baš skontao zašto Denverovi igrači nose svog quarterbacka Johna Elwaya i slave ga kao heroja jer sam mislio da bacati lopu i nije tako teško. Sljedeće sezone sam se počeo više interesirati za igru i pratio više NFL-ligu. Imao sam sreću da se baš tih godina formirala stravična odbrana Baltimore Ravensa na čelu sa Ray Lewisom pa sam tako osim napadačkih učio i zapažao odbrambene detalje i tako sve više razumijevao igru u njenoj cjelosti.
Razumjevanje igre i njenih vrijednosti
Svaka naredna sezona je za mene značila bolje shvatanje i veći uvid, a samim time i veću ljubav prema ovom sportu. Skontao sam da je quarterback trenerova produžena ruka na terenu i da tu funkciju na ovom nivou mogu obavljati samo odabrani. Takvi u glavi moraju imati nekoliko stotina izrađenih akcija sa pozicijom i putanjom svakog igrača u svakoj od njih, moraju biti centimtarski precizni u dodavanju lopte i traženju prostora za izvođenje bacanja, i sve to uz opasnost od obaranja od strane nekog brda mišića. Zato moraju u djeliću sekunde očitati koju vrstu odbrane protivnik u sljedećoj akciji igra, odakle mu dolazi najveća opasnost i gdje su tu rupe koje se mogu iskoristiti. Postao sam više svjestan nevjerovatnih atletskih sposobnosti koje posjeduju igrači. Oni kojima je na njihovoj poziciji brzina najvažniji faktor su skoro na nivou profesionalnih sprintera, dok su oni kojima je najvažnija sirova snaga jaki poput medvjeda. Mnogi opet objedinjuju ekstremnu brzinu, snagu i okretnost. Nijedan drugi ekipni sport nema atlete poput onih koji igraju u NFL-u, to je sigurno.
Nijedan drugi sport nema tu taktičku kompleksnost. Bezbrojni sistemi i detalji i u napadu i u odbrani čine druge sportove dječjim igrama. Strateško nadmudrivanje trenera dolazi u potpunost do izražaja u svakoj akciji. Detalji su u stvari toliko važni da trenera i koordinatora ima haman kao i igrača. Sve se motri, sve se optimira.
Ono što me zadivljuje su okviri koji omogućuju da se igra odvija u što ispravnijim okolnostima tako da je konačni rezultat rijetko kada prouzrokovan neispravnostima i nepravilnostima. Na terenu je 7 sudija, a tehnološka pomagala su im dostupna u svakom trenutku. Nije da se greške ne događaju, ali njihov broj je drastično minimiziran. Igrači skoro nikako ne pričaju sa sudijama jer ako nešto nije regularno tu je trener i njegov štab koji će tražiti preispitivanje donešene odluke.
Jedna od stvari koje me apsolutno najviše impresioniraju jeste bukvalna muškost igre. Ne mislim ovdje samo na sudare i guranje, već prije svega na reagiranje nakon ovih. Ono što me u ”našem” nogometu ubitačno irirtira jeste valjanje po travi nakon duela. U američkom fudbalu je upravo obrnuto, pridiže se što prije jer se ne smije pokazati slabost. Ostaje se ležati samo ako je igrač zaista povrijeđen. Pojam foliranja je gotovo nepoznat, ali je zato zadobijanje mentalne prednosti nad protivnikom i njegovo zastrašivanje jedna od ključnih stvari.
Na negativnoj starni mogu navesti veći broj povrijeda i predodređenost u igri. Povrijede jesu brojne, ali s obzirom na broj i čvrstinu kontakata relativni broj teških povrijeda ipak nije tako velik. U vezi predodređenosti se pak može reći da iako je skoro sve isplanirano unaprijed za svaki napad i improvizacija nije u planu, ona se ipak događa u određenoj mjeri. Mnogo puta quarteback promijeni napad u zadnjoj sekundi, ako očita da je protivnička odbrana postavljena tako da će osujetiti planirani napad njegovog tima, a on mora improvizirati i kada zaštitia oko njega popusti i nema vremena i prostora da uputi loptu tamo gdje je to bilo planirano. Za površnog posmatrača prepreka za unošenje u sport može biti kompleksnost pravilnika, ali gledajući utakmice i uživajući u onome što čovjek vidi i konta pravila se u glavi polahko slažu, i uz svaku pogledanu tekmu postaje se svjesniji cjeline, a i tako i ovisniji.
Da bi se postalo ekspert za ovu igru potrebno je zaista mnogo, ali da bi se u njoj uživalo dovoljno je u sebi imati sportskog duha i žara za nadmetanjem. Za nogomet se danas nekada kaže da predstavlja moderni rat, ali to je ponajviše zbog njegove globalne popularnosti. Pravi moderni rat se zove američki fudbal koji taj epitet zaslužuje zbog svoje kompleksnosti. Strategija, tehnika, snaga, brzina, izdržljivost, hrabrost, koncentracija; sve ovo zasupljeno je ovdje na najvišem nivou. Je li mi se samo učinilo ili sam čuo zvuk sudara kaciga i tijela? Ne, nije mi se učinilo, zvuk je stvaran. Nije u pitanju rat pred mojim vratima niti moram pisati neki školski zadatak, to je samo znak da je NFL-sezona 2010 počela. Prijatno uživanje svim fanovima!
... da on koji je toliko zadužio našu reprezentaciju a i našu državu kod tih ljudi nema toliko autoriteta da ga barem saslušaju. Nije čudo što je bacio mikrofon i rezignirao pred primitivizmom u tom momentu! 
Neka je, zanimljivo je čitati razmišljanja vas dvojice, samo možda ne morate svaki put da teme obradite tako dobro da je teško sa strane doći s nekim komentarom na to sve, a mrsko mi nešto da pišem "potpis". 
