
https://scontent-a-fra.xx.fbcdn.net/hph ... e=54B497D3
U toku 1939. godine sastav upravnog odbora je proširen. U rukovodstvo Slobode izabrano je još 5 članova. Pojačan je i sastav prvog tima pa su igrali Muharem Tučić (radnik), Boško Popović (stolarski radnik), Salih Vugić (radnik), Sokolović (šofer). Ova godina je značajna i po tome što u Slobodu dolazi i veliki broj omladinaca iz redova radničke i školske omladine od kojih neki vrlo brzo iz podmaladka prelaze u sastav prvog tima. Među ovim omladincima isticali su se Fikret Ibrišimović (pekarski radnik), Pašaga Vugić (radnik), Džemal Mandžić (stolarski radnik), Milan Vuković (opančarski radnik), Rajif Mujezinović (službenik), Nezir Mujezinović (automehaničar-Nihadov otac), Džemal Hadžihrustić (grafički radnik), Milan Kutlješić i Alija Mutišević (trgovački pomoćnici).
Susreti Slobode i ostalih klubova u Tuzli održavali su se prema uobičajenom redu ili dogovoru. U prvoj polovini 1939. godine odigrana je utakmica sa sportskim klubom Zmaj od Bosne. U toku susreta dogodilo se nešto što niko nije mogao predvidjeti. Naime, pošto igrači Zmaja od Bosne nisu mogli da ostvare pobjedu jedan njihov igrač ošamario je Ratka Vokića, kapitena ekipe Slobode što je kod gledalaca izazvalo pravo zaprepašćenje. Na ovaj grub prekršaj Vokić je reagovao hladnokrvno i samo se ironično naklonio. Iznenađeni ovakvim reagovanjem Ratka Vokića jedan dio "Zmajevih" navijača predvođeni komandirom tuzlanske policije Mehom Latifagićem napao je igrače Slobode i poderao im dresove dok je izvjestan broj navijača i fudbalera Slobode premlatio. Dugo vremena iza toga javnost je komentarisala i osuđivala ovaj incident i u njemu je u socijalističkom listu "Sloga" 5. maja 1939. godine objavljen članak.
Iz knjige RSD SLOBODA 1919-1989.






