SaltCityAttack je napisao/la:
da ti iskreno kazem care slabo pisem ovdje u zadnje vrijeme sto se tice svega ovoga , a rekao sam pokusat cu se malo izolovat...neda mi se tamo ni po fb, a ni ovdje objasnjavat koliko zapravo ovaj covjek ima dobre namjere sa nasom svetinjom..rekao sam vala neka bude kako bude Sloboda je bitna a hoce li Azmir ostat ili ne to je samo do nas i vjerovatno gradskih vlasti ..Azmir znam da je poceo gubit volju i znam da mu familija savjetuje da se ostavi ovoga posla jer kao nisu navikli ljudi da imaju dusmana u zivotu, jer kako kaze sve je do sad u zivotu radio posteno pa i ovo oko Slobode zeli tako da bude ...ocigledno nekome on smeta i neko finansira nekog ko bi digao kampanju protiv njega...Svakako cekajmo tu sjednicu pa cemo vidjeti sta ce ce se desiti ..znam da covjek nece dozvoliti da mu u klubu govore sta ce raiti ljudi koji nisu dali ni flasicu vode igracima za pripreme, a vidili smo da ima takvih jer niko se nije potego d obezbjedi novac za plate dok je Azmir u Americi ..covjek nece takve to sigurno..najbolje care da svi se pojavite na toj sjednici i predlozite covjeku ljude koji su voljni pomoc..koji zele radit i koji zele Slobodi dobro ..znaci ko je u mogucnosti naci takve ljude koji imaju volju pomoci u bilo kojem smislu i ukljuce se u projekat kojeg mi svi zelimo, a to je evropska Sloboda ....uglavnom je vazno da imamo ljude koji ce nesto uloziti, a uz to i imati puno pravo da kazu sta zele ...ebo vise ove starosjedioce koji nedaju dinara a smatraju se legendama i daju zebi za pravo da zahtjevaju i da blate nekoga samo zato jer nije covjek iz nase carsije.
Hvala ti za sve informacije i pozdrav.
Nismo mi čaršija, nismo to čak bili ni za osmanske vladavine. Čaršije u Bosni su. Foča , Travnik, Bnjaluka, Mostar i Sarajevo. To su šeheri, gradovi, a dans se umjesto šeher koristi izraz čaršija. Čaršija je, ustvari trgovačko-zanatski dio grada, dio naselja gdje se privrađuje, a u mahali se živjelo i živi.
U socijološkom i arhitektonskom smislu poslije 1945. Tuzla je „razbijena“, i nikad više nije uspjela povratiti šarm koji je stekla za vrijeme Austro-ugarske i Kraljevine Jugoslavije.
Grad od 15 000 stanovnika, na silu je upumpavan stanovništvom, kako bi što prije dostigao 30 000, pa 50 000, pa 75 000, pa 100 000 stanovnika. Istovremeno tonjenje je prouzrokovalo rušenje najljepših tuzlanskih zgrada , čak i jednog kvarta.
Valja reći i ovo – Tuzla je doseljavana i prije 1945. U 18. vijeku poveća seoba islamskog življa iz Ugarske, u 19. vijeku iz Srbije i u 20.v. iz Crne Gore i Hercegovine. Tuzla je obzirom na svoj položaj kontinuirano doseljavana.
Rat 1992-1995. prouzrokovao je nasilnu seobu ljudi iz Podrinja i danas su to ljudi Tuzlaci, a njihova djeca pogotovu. Šta je zaživilo poslije 1945? Zaživila je naša „Sloboda“ kao nastavak predratnog loptanja u Tuzli. „Sloboda“ nas je sve spojila, sve generacije tuzlanskih „došla“. Moji čukundjedovi i čukunnene su na „Boriću“ i „Tušnju“, ali ne smatram sebe ništa važnijim od bilo koga od gore navedenih Tuzlaka. Svakom čovjeku, svakom Božijem stvoru odajem počast, pogotovu u ovom paćeničkom vremenu u kojem živimo. To je, vidim, i domet savremene civilizacije – stotine hiljada Bosanaca i Tuzlaka danas su Bečlije, Nijemci, Francuzi, Amerikanci itd.
Husić Azmir, mladić, ode u Ameriku, preko sinjeg mora i tamo postane ravnopravan Amerikanac. Još uspije razviti firmu i niko mu ružnu riječ ne kaže. Važno je da plaća porez i da poštuje zakone SAD. Povuče ga srce da se vrati u Bosnu, u Tuzlu. Čitam na jednom podrinjskom portalu ovo: „Husić Azmir je izabran za predsjednika slavnog kluba tuzlanske „Slobode““. Kako lijepo izrečene riječi o našoj „Slobodi“ od meni nepoznate osobe iz Podrinja-Bratunca.
I sad, u gradu tolerancije, u Tuzli, nakon što Husić bukvalno svojim novcem spašava FK „Slobodu“ od „velikog praska“, dobiva zahvalu tako što mu „čaršija koje nema“ zamjeri da nije iz te čaršije. Da je Tuzla čaršija nikad „Sloboda“ ne bi spala ovako nisko, niti bi na Tušnju gledali parolu : „VUGDALIĆU MRŠ“.
Ovima što vladaju Tuzlom FK „Sloboda“ ne znači ništa, samo „jazuk troška“. I dođe čovjek s parama, voljan da zaigra utakmicu po pravilima surovog kapitalizma, da uloži novac u FK „Slobodu“, u fudbal, u Tuzlu.
Gradonačelnik Tuzle, ma ko da bio, treba da dočeka tog čovjeka objeručke. Zatim da razgovara s njim ozbiljno i dugo i da traži modus kako da se spasi „Sloboda“ u skladu sa aktuelnim zakonima. Nažalost, od njega imamo samo šutnju. Žalosno.
Ne znam pogleda li gradonačelnik u onoj sali na zidu slike bivših gradonačelnika: Džinde, Hadžijašaragića, Žunića, Zaimovića, Pašića, Džambića, Kunosića, Vejzagića. Bili i prošli.I on će biti i proći. Isvi ćemo biti i proći. Haman još ne gleda. Obična ljudska i građanska pamet ovo zaista ne može prihvatiti.
Ne znam, neću i ne mogu popraviti ali mogu srušiti, to mu je izgleda geslo.
Draga moja FK „Slobodo“, ti koja si nam toliko put razgalila srca, rijeko bez početka i kraja i previše si propatila, svašta nadurala i preživila. Čvrsto vjerujem da ćeš i ovo.