SportSport.ba

I98I je napisao/la: ↑

06 maj 2020, 14:55

mujoisuljo je napisao/la: ↑

05 maj 2020, 18:24

Za sve one koji se sjećaju Semira Tuce, mog idola iz djetinjstva.Pogledajte skandiranje Poljuda kad je izašao na zagrijavanje, pa zatim ulazak u igru, asistencija.Sve će vam biti jasno kakav je to igrač tada bio!Od šezdeset i neke minute pa na dalje ovog snimka.

NeretvanskaPastrmka je napisao/la: ↑

06 maj 2020, 17:24

I98I je napisao/la: ↑

06 maj 2020, 14:55

Brato super video ali gdje ces ovo zaboraviti

Veliki Vahid place na promociji knjige Rodjeni za vjecnost
22:31




Imas i ovdje kad pricaju Kazaz,Roko Markovina,Mara ili Baka kako je Dusku nosio torbu ili kako kada ode u Zagreb ili Beograd samo ga o periodu iz Veleza pitaju

Imas i ovo 21:30



Kad Senad dovede pitara i manijaka da se svadjaju i onda se za kraj udari po srcu i popisa po njima

DembaBa21 je napisao/la: ↑

06 maj 2020, 23:26

“U Želji sam bio na probi 2003. godine. Igrao sam Prvu ligu Federacije sa Podgrmečom. Tadašnja Prva liga je bila jaka, jer su igrali Velež, Jedinstvo, Budućnost… Ja sam igrao dobro, bio sam prvi strijelac lige sa 18 godina i ljudi iz Željezničara su me pratili. Džeko je bio u Želji u to vrijeme. Bio sam pet dana sa Željom, trenirao, rekli su da će me pratiti, ali ja sam se vratio u Podgrmeč i kasnije otišao dalje”, rekao je Senijad i otkrio da je ove zime bio blizu prelaska u mostarski Velež:

“Kasnije sam bio ponovo blizu prelaska u Želju, 99% sam dogovorio sa ljudima iz Željezničara, međutim otišao sam u Iran. Bio sam u kontaktima sa Sarajevom i sa Tuzlom, ali najbliže sam bio dolasku u Velež ove zime. S jedne strane mi je žao što nisam došao u Premijer ligu. U Domžalama sam imao još pola godine ugovora i mogao sam pričati sa drugim klubovima. Tada se javio Velež, ljudi su me oduševili vizijom kluba i 99% sam bio na korak do odlaska u Velež. Ipak, u Domžalama su mi novi ugovor i htjeli su da nastavim da radim u tom klubu. Na kraju sam ostao u Domžalama.”

SaMoVelez je napisao/la: ↑

09 maj 2020, 13:28

09.05.1993 - 09.05.2020
Sjećanje na dan kad su divljaci pokušali porobiti Mostar i pretvoriti ga u glavni grad nekakve paradržave.
Hvala mostarskim herojima na jednoj od najvećih pobjeda Armije BiH kada su nadljudskim naporima u nehumanim uslovima spriječili hv i hvo da pokore Mostar.
Mostar u srcu Velež do groba

I98I je napisao/la: ↑

10 maj 2020, 10:53

Sjećanja / Na današnji dan: Na Koševu je 20.000 Mostaraca tugovalo uprkos pobjedi Veleža
Činilo se da bi sezona 1973-74 mogla biti najuspješnija u historiji bh. fudbala. Pet kola prije kraja Prvenstva Jugoslavije lidersku poziciju držao je Velež s 37 bodova, prvi pratioci bili su Hajduk (36) i Crvena Zvezda (35), a šansu je vrebao i zenički Čelik (33) na četvrtom mjestu koje je vodilo u Kup UEFA.

No, uslijedilo je 30. kolo koje je bilo kobno za bh. klubove na vrhu tabele: Velež je porazom u Maksimiru od Dinama (0:1) prepustio čelo Hajduku, dok je u derbiju Crvena Zvezda na beogradskoj Marakani savladala Čelik (2:1) i eliminirala Zeničane iz trke za titulu.

Uoči posljednjeg kola, 14. maja 1974. godine, o tituli su odlučivali Hajduk i Velež koji su imali po 43 boda, ali je adut Splićana bila 8 golova bolja gol-razlika. Crvena Zvezda na trećem mjestu s 41 bodom imala je samo teoretske šanse za naslov, dok su u trci za četvrto mjesto i plasman u Kup UEFA bili Partizan, OFK Beograd i Čelik, svi sa po 35 bodova i skoro jednakom gol-razlikom.

Raspored u posljednjem kolu kao da je režirao Hitchcock: Na Karaburmi su igrali OFK Beograd i Hajduk, Velež je gostovao Sarajevu na Koševu, dok su se na Bilinom Polju sastali Čelik i Partizan.

Najlakši posao imao je Velež protiv te sezone blijedog Sarajeva koje je ranije osiguralo opstanak. Ali, Mostarcima nije bila dovoljna samo pobjeda: Trebalo je da OFK Beograd otkine barem bod Hajduku.

Na današnji dan prije 46 godina "Hercegovina se preselila u Sarajevo". Iako je bio radni dan (utorak), na tribinama starog Koševa našlo se oko 20 hiljada navijača Veleža, skoro svi sa tranzistorom u ruci, iščekujući vijesti s Karaburne, nadajući se da će biti ispunjen san brojnih generacija – da titula konačno dođe u grad na Neretvi.

Hiljade navijača Veleža burno su pozdravili tim koji je odabrao legendarni Sulejman Rebac: Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, V. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Glavović. Ekipa Sarajeva, u kojoj su bili Muzurović, Tešan, Šljivo, Simić, Dupovac, tada 19-godišnji Safet Sušić, nije mogla parirati "Rođenima".

Ekipa Veleža na Koševu: Primorac, Glavović, Hadžiabdić, Pecelj, Marić, Ristić (stoje), Topić, Čolić, Bajević, Vladić i Halilhodžić (čuče) - undefined
Ekipa Veleža na Koševu: Primorac, Glavović, Hadžiabdić, Pecelj, Marić, Ristić (stoje), Topić, Čolić, Bajević, Vladić i Halilhodžić (čuče)

Velež je brzo riješio sve dileme, dok je na Karaburmi u prvih pola sata bilo 0:0, što je bio rezultat koji je Veležu donosio titulu. No, golovima Džonija i Jerkovića Hajduk stiže do trijumfa 2:0, pa rezultat s Koševa više nije imao utjecaja u borbi za titulu.

Utakmica Sarajevo - Velež 1:3 bila je tako pirova pobjeda Mostaraca, meč koji je rastužio navijače Rođenih širom bivše Jugoslavije, dokaz da u fudbalu ne slavi uvijek bolji. Velež je napadačkom igrom stekao simpatije ljubitelja fudbala "od Triglava do Đevđelije", u međusobnim susretima "Rođeni" su bili bolji od Hajduka (1:0 u Mostaru, 2:2 u Splitu), ali šta to vrijedi kada je titula ostala san.

Taj 14. maj 1974. godine ostat će upisan kao jedan od najtužnijih dana u historiji bh. fudbala: Velež je izgubio titulu zbog slabije gol-razlike, Čelik je porazom od Partizana (1:3) ostao bez plasmana u Kup UEFA, a banjalučki Borac je ispao iz Prve lige na neviđen način – s osvojenih čak 30 bodova (od mogućih 68) i gol razlikom 43:43!