U sutrašnjem uzvratu polufinala talijanskog kupa protiv Rome, Interov će kapetan Javier Zanetti ubilježiti 1000. nastup u karijeri. Ući će tako u odabrano društvo koje trenutno čine Peter Shilton, Ray Clemence, Pat Jennings, Alan Ball, David Seaman, Paolo Maldini, Andoni Zubizarreta, Roberto Carlos i Tommy Hutchinson. Tim povodom Il Capitano je dao intervju za La Gazzettu dello Sport, u kojem se osvrnuo na najupečatljivije trenutke u svojoj dugoj karijeri.
Javiere, nekoliko te sati dijeli od utakmice broj 1000 u karijeri. Što vidiš kada pogledaš u nazad?
"Lice mog oca, Ignacia Rodolfa. On i ja, večer uoči mog debija, bili smo zajedno doma. Mislim da sam spavao samo nekoliko sati. Tako je bilo i večer uoči finala u Madridu."
Hoćeš li misliti na oca i sutra navečer?
"Uvijek mislim na svog oca. Mene i brata naučio je cijeniti prave vrijednosti i uvijek se sjetim toga kada prolazim kroz teško razdoblje. Otac mi je pomogao u razumijevanju života. On je zidar, pomagao sam mu na poslu, kao što sam pomagao i bratu, koji je raznosio poštu i rođaku Carlu raznositi mlijeko."
Vratimo se u prošlost. Prva utakmica?
"Rujan 1992., Buenos Aires, Nacional B (argentinska druga liga, op. a.), pet sati popodne. Igrali smo na domaćem terenu, vrlo mali stadion Talleres de Cordoba, primao je oko 5000 gledatelja. Utakmica je završila rezultatom 2:1 za nas, a ja sam na terenu proveo svih 90 minuta, igrajući na desnoj strani u veznom redu."
Manje od tri godine nakon toga stigao si u Inter...
"Predsjednik Moratti i njegov sin gledali su me na video kazeti sa Panameričkog U-21 prvenstva. Giovanni Branchini i Paolo Taveggia su došli u Argentinu gledati [Sebastiana] Ramberta i [Ariela] Ortegu, a mene su zapazili na utakmici između Banfielda i Gimnasie De La Plata. Nedugo nakon toga prešao sam u Inter. Bio sam u Južnoafričkoj republici (13. svibanj 1995.) i argentinski izbornik Passarella mi je rekao: 'Došli su po tebe iz Intera'."
Kako si reagirao?
"Nazvao sam svog agenta, Filippa Cavadinija i on mi je potvrdio da se Inter zanima za mene i da radi na mom transferu. Pet dana nakon toga dogovor još uvijek nije bio postignut sa predstavnicima Banfielda. Tada je nazvao Grondinu, predsjednika Argentinskog Nogometnog Saveza i rekao mu: 'Imate 10 minuta da nađete rješenje, dečko mora otići u Italiju!"
I dečko je stigao u Italiju i 16 godina poslije još uvijek je ovdje...
"Živim u spokoju, uživam na svakom treningu, u svakoj utakmici. Osjećam se sretnim svaki dan. Znam da ću jednog dana morati reći 'što je previše, previše je', ali trenutno ne razmišljam o tome."
Hoće li do toga doći 2013., kada istekne tvoj ugovor?
"Ako se tada budem osjećao kao što se osjećam danas, onda bi do toga moglo doći još kasnije."
Bojiš li se da ćeš napraviti pogrešku?
"Svjestan sam da je važno znati se povući u pravom trenutku. Mislim da ću osjetiti kada taj trenutak dođe. Nadam se da ću i dalje ostati ovdje s ulogom s kojom ćemo biti zadovoljni i Inter i ja. Ali neću biti trener."
Od kojeg si trenera najviše naučio?
"Od svakog sam naučio po nešto, ali Bielsa me naučio najviše o životu i nogometu."
Možeš li reći u kojoj si utakmici odigrao najbolje?
"Vjerojatno finale Kupa UEFA 1998 u Parizu, te moja prva utakmica u Interu, potiv Vicenze."
A najgore?
"Inter - Lazio 3:5, Conceicao me izluđivao."
Koju bi volio ponovno odigrati?
"Lazio - Inter, 5. svibnja 2002. Još uvijek mi nije jasno što se dogodilo tog dana."
Koja ti pobjeda još nedostaje?
"Trofej s Argentinom, ali u srpnju se igra Copa America kod nas..."
Kojeg protivnika smatraš najboljim?
"Izdvojio bih dvojicu: Ryan Giggs i Kaka."
Prvi cimer?
"Benny Carbone u karanteni u Cavaleseu i Roberto Carlos u Pinetini."
Posljednji?
"Cordoba mi je cimer, ali kako je trenutno ozlijeđen, uoči utakmice protiv Rome dijelit ću sobu s Nagatomom."
Uzbuđenje koje ne možeš zaboraviti?
"Naši navijači na tribinama Santiago Bernabeua u Madridu. Bio sam naježen već sat vremena prije utakmice."
Kada si bio najviše ljut?
"Juve - Inter, 1998., Ceccarini je sudio."
Kada nisi mogao skriti suze?
"Nakon uzvrata u polufinalu Lige Prvaka 2003: nikada prije ni poslije San Siro nije izgledao kao te večeri."
Postoji li neka izjava koja ti je ostala u sjećanju?
"Giacinto Facchetti mi je jednom rekao:' Javiere, bez muke nema nauke.' Giacinto nije puno govorio, ali njegove riječi bile su kao stijene."
Riječi koje nisi rekao a htio si?
"Jako mi je žao što nisam raščistio moju svađu s Hodgsonom (nakon što ga je trener zamijenio u finalu Kupa UEFA protiv Schalkea 1997., op. a.). Trener je znao što se dogodilo, zagrlili smo se i raščistili to, ali žao mi je što nisam objasnio situaciju onima koji su mislili da znaju nešto više od nas. (Kasnije se nagađalo da je ta svađa bila povod za odlazak Hodgsona, op. a.)
Tisućitu utakmicu ćeš igrati protiv Rome, protivnika kojem si zabio najviše golova u karijeri. Sudbina?
"Najviše golova, ali i jedini jedanaesterac u karijeri (u talijanskom Superkupu 2008.). Mnogi su se uhvatili za glavu kad su vidjeli da ja uzimam loptu. Želio bih opet zabiti protiv njih, bio bi to lijep način za proslaviti obljetnicu."
Zanetti, u 999 odigranih utakmica, jesi li se ikad osjećao umorno?
"Možda nakon finala u Madridu, kada je adrenalin divljao dva tjedna zbog Scudetta, Talijanskog kupa i Lige Prvaka. Ali, vjerujte mi, više se umorim kad se igram sa svojom djecom, Ignaciom i Sol."