RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[Ekipa]

Upravo tako, prije nekoliko dana je dobio još jednog sina i ovo se danas desi. Stvarno, žalosno.

Djetetu nek je laka zemlja, a porodici želim strpljenja.

[Ekipa]

Niski udarci po mostarskoj svetinji

Velež je, poslije Milorada Mitrovića, kratkotrajnog šefa stručnog štaba, odlaska igrača Gorana Stokića i Dragana Vukovića, danas ostao i bez direktora Sedina Tanovića, koji je jedini pokuašavo spriječiti potonuće Veležovog broda, koji neumitno ide prema dnu.

Tanović je, kako nam je to sinoć rekao, došao do tačke da više ne može izdržati da gleda kako svi oni, koji su na odgovoprnim funkcvijama i u klubu, a i u gradu, dižu ruke od kluba, uz koji su generacije „rođenih“ rasli, radovali se i ponosili. Danas je Velež ostavljen od svih, prepušten sam sebi, a Sedin Tanović borio se koliko je mogao.

Pritisnut, uz sve to, i zdravstvenim problemima, Tanoviću je „puklo“ pred očima i podnio je ostavku.

O detaljima ostavke s Tranovićem nismo uspjeli razgovarati, jer je njegov mobitel nedostupan, ali je indikativno da se, vezano za posljednja dešavanja, nije oglasilo rukovodstvo kluba, ako ono uopšte i postoji. Žalosno je da Velež, koji slavi 88. rođendan, preživljava jedne od svojih najtežih dana i sve više je nego očitije da mnogi, koji se tako lažno kunu u njegovo ime, jedva čekaju da jedan od simbola grada, zauvijek nestane.

Još od početka rata, mnogima je zasmetalo Veležovo ime, pa su sve pokušali da mu zatru ime. S Veležovog dresa skinuta je petokraka, jer je ona novopečene „demokrate“ podsjećala na komunizam, a klub su, zbaju svi kojima je Velež vječito u srcu, osnovala prava mostarska raja, koja ama baš nikakve veze nije imala sa politikom. Velež je, podsjećamo te „demokrate“, osnovan 26. juna 1922. godine. Članovi Uprav e bili suAnđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (podpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić, članovi Nadzornog odbora, odbornici Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić. Prvi kapiten „rođenih“ bio je Lazar Radić.

Bojali su se vratiti petokraku u njegov grb, jer bi to smetalo njihovim naredbodavcima, mrziteljima svega lijepog i zajedničkog, prepoznatljivog znaka Mostar, Mostaraca i Hercegovine. Jer su ti isti umislili da je njihovim dolaskom Mostar, pa i Velež, počeo živjeti i da su oni, i samo oni, ti koji će odlučivati o svemu, pa i o jednoj od najvećih mostarskih svetinja.

Samo, u toj svojoj prljavoj namjeri, prevarili su se lažne figure u ljudskoj koži da Velež mogu tek tako srušiti. Velež je puno jači i viši i od same goropadne planine, po kojoj je dobio ime. Mostar je, zaboravljaju ti mediokriteti, i po Veležu bio prepoznatljiv. Za Mostar i Mostarce uvijek je bio, sada je i ostaće ROĐENI! Velež je punih 88 godina baklja koja svijetli. U njegovoj avliji igrao se najljepši fudbal na svijetu. Iz njegove fudbalske bašče izrasli su i takvi fubdbalski dragulji, Muhamed-Hamić Mujić, Kruno-Stari Radiljević, Sulejman-Sula Rebac, Haldum-Leo Hrvić, Gordan Irović, Ivan Ćurković, Kemal Šestić, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo-Kulje Vladić, Miroslav-Mican Kordić, Vahid Halilhodžić, Blaž-Baka Slišković, Džemal-Čorba Hadžiabdić, Jadranko-Ćela Topić, Vladimir-Dada Matijević, Veselin-Jazo Đurasović, Semir Tuce, Meho Kodro, Nusret-Dajža Čerkić, Muhamed-Rom Glavović...

Za njih je čuo sav fudbalski svijet, cijela zemaljska kugla. Oni su bili najbolji Ambasadori Mostara i Hercegovinje. Oni su bili naš ponos i dika.

I, zar se jedan takav Div, jedan Velež može uništit?!

Anonimnusi i Veležovi grobari, prevarili ste se! Uz Velež, uz Rođene, vazda je bila mostarska raja. Oni sigurno neće dati da se zatre sveto ime Veležovo. Mnogi su, uz najljepšu riječ – mama, izgovarali i riječ – Velež!

Velež je, kroz svoju slavnu i bogatu istoriju, prošao dva rata, ali je ostao uspravan, čvrst i stamen. Ostao je gromada. Ostao je svetinja. Jer su uz njega ostali oni koji ga vole srcem i dušom, koji se rađaju i umiru s njegovim imenom. Dok je takvih ljudi, najsjajnijom bojom svijetliće Veležovo časno ime!

[mirzza]

Nek mu je vjecni rahmet!

[carina]

hskz svetinja..
Nisam ni sumnjao, svaka cast za post...

Sinoc je otkazana izvanredna sjednica Veleza, zbog ove tragedije, tako da se nista ovih dana nece i ne smije dogadjati, pa i ostale molim da ovih dana, dok se ovo ne okonca, i ne pisemo nista o radu kluba i slicno..
Odradimo ovo dostojanstveno...
Zdravo Rodjeni ma gdje bili...

[AlemC85]

Niski udarci po mostarskoj svetinji

Velež je, poslije Milorada Mitrovića, kratkotrajnog šefa stručnog štaba, odlaska igrača Gorana Stokića i Dragana Vukovića, danas ostao i bez direktora Sedina Tanovića, koji je jedini pokuašavo spriječiti potonuće Veležovog broda, koji neumitno ide prema dnu.

Tanović je, kako nam je to sinoć rekao, došao do tačke da više ne može izdržati da gleda kako svi oni, koji su na odgovoprnim funkcvijama i u klubu, a i u gradu, dižu ruke od kluba, uz koji su generacije „rođenih“ rasli, radovali se i ponosili. Danas je Velež ostavljen od svih, prepušten sam sebi, a Sedin Tanović borio se koliko je mogao.

Pritisnut, uz sve to, i zdravstvenim problemima, Tanoviću je „puklo“ pred očima i podnio je ostavku.

O detaljima ostavke s Tranovićem nismo uspjeli razgovarati, jer je njegov mobitel nedostupan, ali je indikativno da se, vezano za posljednja dešavanja, nije oglasilo rukovodstvo kluba, ako ono uopšte i postoji. Žalosno je da Velež, koji slavi 88. rođendan, preživljava jedne od svojih najtežih dana i sve više je nego očitije da mnogi, koji se tako lažno kunu u njegovo ime, jedva čekaju da jedan od simbola grada, zauvijek nestane.

Još od početka rata, mnogima je zasmetalo Veležovo ime, pa su sve pokušali da mu zatru ime. S Veležovog dresa skinuta je petokraka, jer je ona novopečene „demokrate“ podsjećala na komunizam, a klub su, zbaju svi kojima je Velež vječito u srcu, osnovala prava mostarska raja, koja ama baš nikakve veze nije imala sa politikom. Velež je, podsjećamo te „demokrate“, osnovan 26. juna 1922. godine. Članovi Uprav e bili suAnđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (podpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić, članovi Nadzornog odbora, odbornici Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić. Prvi kapiten „rođenih“ bio je Lazar Radić.

Bojali su se vratiti petokraku u njegov grb, jer bi to smetalo njihovim naredbodavcima, mrziteljima svega lijepog i zajedničkog, prepoznatljivog znaka Mostar, Mostaraca i Hercegovine. Jer su ti isti umislili da je njihovim dolaskom Mostar, pa i Velež, počeo živjeti i da su oni, i samo oni, ti koji će odlučivati o svemu, pa i o jednoj od najvećih mostarskih svetinja.

Samo, u toj svojoj prljavoj namjeri, prevarili su se lažne figure u ljudskoj koži da Velež mogu tek tako srušiti. Velež je puno jači i viši i od same goropadne planine, po kojoj je dobio ime. Mostar je, zaboravljaju ti mediokriteti, i po Veležu bio prepoznatljiv. Za Mostar i Mostarce uvijek je bio, sada je i ostaće ROĐENI! Velež je punih 88 godina baklja koja svijetli. U njegovoj avliji igrao se najljepši fudbal na svijetu. Iz njegove fudbalske bašče izrasli su i takvi fubdbalski dragulji, Muhamed-Hamić Mujić, Kruno-Stari Radiljević, Sulejman-Sula Rebac, Haldum-Leo Hrvić, Gordan Irović, Ivan Ćurković, Kemal Šestić, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo-Kulje Vladić, Miroslav-Mican Kordić, Vahid Halilhodžić, Blaž-Baka Slišković, Džemal-Čorba Hadžiabdić, Jadranko-Ćela Topić, Vladimir-Dada Matijević, Veselin-Jazo Đurasović, Semir Tuce, Meho Kodro, Nusret-Dajža Čerkić, Muhamed-Rom Glavović...

Za njih je čuo sav fudbalski svijet, cijela zemaljska kugla. Oni su bili najbolji Ambasadori Mostara i Hercegovinje. Oni su bili naš ponos i dika.

I, zar se jedan takav Div, jedan Velež može uništit?!

Anonimnusi i Veležovi grobari, prevarili ste se! Uz Velež, uz Rođene, vazda je bila mostarska raja. Oni sigurno neće dati da se zatre sveto ime Veležovo. Mnogi su, uz najljepšu riječ – mama, izgovarali i riječ – Velež!

Velež je, kroz svoju slavnu i bogatu istoriju, prošao dva rata, ali je ostao uspravan, čvrst i stamen. Ostao je gromada. Ostao je svetinja. Jer su uz njega ostali oni koji ga vole srcem i dušom, koji se rađaju i umiru s njegovim imenom. Dok je takvih ljudi, najsjajnijom bojom svijetliće Veležovo časno ime!

Tako je ekipa. Evo ja sam hrasničanin i mnogi me pitaju zašto ne navijam za Želju ili Sarajevo ali uvijek isti odgovor - ja sam 100% hercegovac i čim pređem Ivan planinu kao da sam u drugom svijetu. Samo navijam za VELEŽ I NEK SVI ZNAJU DA BEZ OBZIRA I NA OVAJ MOJ PESIMIZAM ROĐENI DO SUDNJEGA DANA ĆE POSTOJATI, JER BOG ČUVA VELEŽA SVOG I BOG ĆE NAM POMOĆI DA OPSTANE VELEŽ. KAKVI BAKRAČI VELEŽ JE BIO I OSTAO SLAVAN, A EVO DOBIO SAM KASETU SA UTAKMICE KUPA JUGOSLAVIJE IZ 1986. I JUČER GLEDAM, PA ŠTA KAJTAZ RADI CUPANU PA TO JE SMIJURIJA ILI TUCE DESNOM BEKU ILI KARABEG KATANECU ITD. BEZ OBZIRA NA SVE MI OPSTAJEMO I OSTAJEMO I ŽIVIMO FOR EVER..

OVO ŠTO SE DEŠAVA VELEŽU JE REZULTAT OSVRTANJA PREVIŠE U PROŠLOSTI, JER MI TREBAMO NA OSNOVU SLAVNE PROŠLOSTI NADOGRAĐIVATI BUDUĆNOSTI I TU JE KLJUČ USPJEHA 100% VAM GARTANTUJEM. VELEŽ NEĆE ISPASTI NIKADA HA, HA, HA, CRKNITE DUŠMANI. SAMO ŽELIM JOŠ DA VAM PRIZNAM DA IMAM ŽELJU I TO ŽELIM U BUDUĆNOSTI OSTVARITI KAO FAKULTETSKI OBRAZOVAN ČOVJEK DA RADIM U VELEŽ JER VELEŽU TREBAJU OBRAZOVANI A NE POLUPISMENI LJUDI. I NA KRAJU MALOM MIRZI VELAGIĆU NEKA JE RAHMET NJEGOVOJ DUŠI I NEK MU BOG PODARI LIJEPI DŽENNET A ADMIRU VELAGIĆU I NJEGOVOJ PORODICI SABUR. MOLIM VAS PORUČITE MU U MOJE OSOBNO IME DA SE NE SEKIRA I DAT ĆEMU BOG DOBRO. POZDRAV

[wade]

zali Boze premladog zivota...strasno za cuti,stvarno strasno...Nek ti je laka zemlja mali Mirza

[BICE GUSTO]

Niski udarci po mostarskoj svetinji

Velež je, poslije Milorada Mitrovića, kratkotrajnog šefa stručnog štaba, odlaska igrača Gorana Stokića i Dragana Vukovića, danas ostao i bez direktora Sedina Tanovića, koji je jedini pokuašavo spriječiti potonuće Veležovog broda, koji neumitno ide prema dnu.

Tanović je, kako nam je to sinoć rekao, došao do tačke da više ne može izdržati da gleda kako svi oni, koji su na odgovoprnim funkcvijama i u klubu, a i u gradu, dižu ruke od kluba, uz koji su generacije „rođenih“ rasli, radovali se i ponosili. Danas je Velež ostavljen od svih, prepušten sam sebi, a Sedin Tanović borio se koliko je mogao.

Pritisnut, uz sve to, i zdravstvenim problemima, Tanoviću je „puklo“ pred očima i podnio je ostavku.

O detaljima ostavke s Tranovićem nismo uspjeli razgovarati, jer je njegov mobitel nedostupan, ali je indikativno da se, vezano za posljednja dešavanja, nije oglasilo rukovodstvo kluba, ako ono uopšte i postoji. Žalosno je da Velež, koji slavi 88. rođendan, preživljava jedne od svojih najtežih dana i sve više je nego očitije da mnogi, koji se tako lažno kunu u njegovo ime, jedva čekaju da jedan od simbola grada, zauvijek nestane.

Još od početka rata, mnogima je zasmetalo Veležovo ime, pa su sve pokušali da mu zatru ime. S Veležovog dresa skinuta je petokraka, jer je ona novopečene „demokrate“ podsjećala na komunizam, a klub su, zbaju svi kojima je Velež vječito u srcu, osnovala prava mostarska raja, koja ama baš nikakve veze nije imala sa politikom. Velež je, podsjećamo te „demokrate“, osnovan 26. juna 1922. godine. Članovi Uprav e bili suAnđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (podpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić, članovi Nadzornog odbora, odbornici Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić. Prvi kapiten „rođenih“ bio je Lazar Radić.

Bojali su se vratiti petokraku u njegov grb, jer bi to smetalo njihovim naredbodavcima, mrziteljima svega lijepog i zajedničkog, prepoznatljivog znaka Mostar, Mostaraca i Hercegovine. Jer su ti isti umislili da je njihovim dolaskom Mostar, pa i Velež, počeo živjeti i da su oni, i samo oni, ti koji će odlučivati o svemu, pa i o jednoj od najvećih mostarskih svetinja.

Samo, u toj svojoj prljavoj namjeri, prevarili su se lažne figure u ljudskoj koži da Velež mogu tek tako srušiti. Velež je puno jači i viši i od same goropadne planine, po kojoj je dobio ime. Mostar je, zaboravljaju ti mediokriteti, i po Veležu bio prepoznatljiv. Za Mostar i Mostarce uvijek je bio, sada je i ostaće ROĐENI! Velež je punih 88 godina baklja koja svijetli. U njegovoj avliji igrao se najljepši fudbal na svijetu. Iz njegove fudbalske bašče izrasli su i takvi fubdbalski dragulji, Muhamed-Hamić Mujić, Kruno-Stari Radiljević, Sulejman-Sula Rebac, Haldum-Leo Hrvić, Gordan Irović, Ivan Ćurković, Kemal Šestić, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo-Kulje Vladić, Miroslav-Mican Kordić, Vahid Halilhodžić, Blaž-Baka Slišković, Džemal-Čorba Hadžiabdić, Jadranko-Ćela Topić, Vladimir-Dada Matijević, Veselin-Jazo Đurasović, Semir Tuce, Meho Kodro, Nusret-Dajža Čerkić, Muhamed-Rom Glavović...

Za njih je čuo sav fudbalski svijet, cijela zemaljska kugla. Oni su bili najbolji Ambasadori Mostara i Hercegovinje. Oni su bili naš ponos i dika.

I, zar se jedan takav Div, jedan Velež može uništit?!

Anonimnusi i Veležovi grobari, prevarili ste se! Uz Velež, uz Rođene, vazda je bila mostarska raja. Oni sigurno neće dati da se zatre sveto ime Veležovo. Mnogi su, uz najljepšu riječ – mama, izgovarali i riječ – Velež!

Velež je, kroz svoju slavnu i bogatu istoriju, prošao dva rata, ali je ostao uspravan, čvrst i stamen. Ostao je gromada. Ostao je svetinja. Jer su uz njega ostali oni koji ga vole srcem i dušom, koji se rađaju i umiru s njegovim imenom. Dok je takvih ljudi, najsjajnijom bojom svijetliće Veležovo časno ime!

Tako je ekipa. Evo ja sam hrasničanin i mnogi me pitaju zašto ne navijam za Želju ili Sarajevo ali uvijek isti odgovor - ja sam 100% hercegovac i čim pređem Ivan planinu kao da sam u drugom svijetu. Samo navijam za VELEŽ I NEK SVI ZNAJU DA BEZ OBZIRA I NA OVAJ MOJ PESIMIZAM ROĐENI DO SUDNJEGA DANA ĆE POSTOJATI, JER BOG ČUVA VELEŽA SVOG I BOG ĆE NAM POMOĆI DA OPSTANE VELEŽ. KAKVI BAKRAČI VELEŽ JE BIO I OSTAO SLAVAN, A EVO DOBIO SAM KASETU SA UTAKMICE KUPA JUGOSLAVIJE IZ 1986. I JUČER GLEDAM, PA ŠTA KAJTAZ RADI CUPANU PA TO JE SMIJURIJA ILI TUCE DESNOM BEKU ILI KARABEG KATANECU ITD. BEZ OBZIRA NA SVE MI OPSTAJEMO I OSTAJEMO I ŽIVIMO FOR EVER..

OVO ŠTO SE DEŠAVA VELEŽU JE REZULTAT OSVRTANJA PREVIŠE U PROŠLOSTI, JER MI TREBAMO NA OSNOVU SLAVNE PROŠLOSTI NADOGRAĐIVATI BUDUĆNOSTI I TU JE KLJUČ USPJEHA 100% VAM GARTANTUJEM. VELEŽ NEĆE ISPASTI NIKADA HA, HA, HA, CRKNITE DUŠMANI. SAMO ŽELIM JOŠ DA VAM PRIZNAM DA IMAM ŽELJU I TO ŽELIM U BUDUĆNOSTI OSTVARITI KAO FAKULTETSKI OBRAZOVAN ČOVJEK DA RADIM U VELEŽ JER VELEŽU TREBAJU OBRAZOVANI A NE POLUPISMENI LJUDI. I NA KRAJU MALOM MIRZI VELAGIĆU NEKA JE RAHMET NJEGOVOJ DUŠI I NEK MU BOG PODARI LIJEPI DŽENNET A ADMIRU VELAGIĆU I NJEGOVOJ PORODICI SABUR. MOLIM VAS PORUČITE MU U MOJE OSOBNO IME DA SE NE SEKIRA I DAT ĆEMU BOG DOBRO. POZDRAV

Samo zelim da znas da mi se strasno dopao tvoj post.Svaka cast.

[mujoisuljo]

Tragedija, sta drugo reci za malog Mirzu. Nek mu je vjecni rahmet, mladoj i neiskvarenoj dusi.

[Respektiva]

Neka je vječni rahmet Mirzi , Admire izdrži !

[tm_ludak]

Neka je vječni rahmet Mirzi , Admire izdrži !

[velez_mostar]

Neka ti je vjecni Rahmet dusi Mirza, a tvom ocu poruka da izdrzi u teskim trenutcima.

[Ekipa]

Mostar se u suzama oprostio od Mirze Velagića

Nikad se na Gradskom groblju Sutina u Mostaru nije okupilo toliko ljudi, kao danas poslijepodne, kada je nekoliko hiljada Mostaraca i Mostarki, došlo da se zauvijek oprosti od 10-godišnjeg Mirze Velagića, sina poznatog Veležovog fudbalera Admira-Mrkve i mame Mirne, koji je prekjučer tragično stradao od strujnog udara na plaži ispod Starog mosta.

Sutina je večeras plakala, a Veležov „pjetlić“ Mirza, kome su mnogi proricali blistavu fudbalsku karijeru, novu zvijezdu „rođenih“ i u smrti je ujedinio razjedinjeni Mostar.

Na Mirzin posljednji ispraćaj došlo je dosta fudbalera Zrinjskog, bili su tu i fudbaleri Širokog Brijega, Željezničara, Sarajeva, Čelika, Slobode, Čapljine, konjičkog Igmana, jablaničke Turbine....

Bilo je dosta bivših fudbalskih asova iz cijele BiH, sadašnjih i bivših igrača Veleža. Suze nije krio ni Nusret-Dajdži Čerkić, ni Eso Dugalić i Veselin Đurasović, baš kao ni Dželaludin Muharemović, bivši kapiten Željezničara, Jašar Jelačić iz Jablanice...

Plakali su i Mirzini drugovi i prijatelji. Njegova raja iz škole, zajedno sa nastavnicima. Plakali su i Edo Zekić-Piramida, Fika Livnjak, Azer Ćatić, Haris Frko, Mrkvini veliki prijatelji Dženan Zaimović, Adis Obad...

Plakali su i muškarci i žene, niko nije mogao, a da na zaplače i jaukne. Svi su suosjećali sa Mirnom i Admirom, koji su se skamenili od tuge i žalosti za gubitkom omiljenog sina.

Na Mirzin mezar položeno je stotine buketa cvjetova, poruka, crteža, igračaka.

Ćao, mirisni cvijetu iz mostarske bašče. Ćao, naš voljeni Mirza. Putuj Mirza u nebeske visine. I sanjaj nedosanjanu utakmicu, u kojoj će tvoji driblinzi i golovi odlučiti pobjednika i Veležu donijeti pobjedu.

Ćao Mirza i oprosti. Nismo Te mogli otrgnuti od kandži smrti, ali ćemo Te vječito nositi u srcima. I sjećati se tvog osmijeha, kojim si osvajao i plijenio.

Neka i u ovoj najvećoj tuzi i bolu, tvojoj mami Mirnoj i tati Admiru bude na ponos što su te imali.

http://www.****.ba/clanak/citaj/ ... e-velagica

Hvala svima koji su došli na dženazu,izrazili saučešće i poštovanje. Hvala od srca !

[Robovlasnik]

Mirza neka ti je vjecni rahmet ..... tesko je cuti , vidjeti ili procitati kad dijete umre pa bilo cije ..... Neka niko od nas nikada ne dozivi slicnu sudbinu ....

a da Mrkvi dragi Allah da sabura za nastavak zivota

pozz od Zenicana

[mujoisuljo]

Tuge ove......da čovjeku pukne srce...
Ko god ima svoje djete zna šta mu ono i koliko znači.Bože dragi daj im snage da ovo sve izdrže, a nedaj da se ovo ikom više desi, ni najvećem dušmaninu!

Blago onome koga Mirza bude u džennet (raj) uvodio.

[-A-]

Tragedija,bas tragedija.

Neka mu je vjecni rahmet i neka pociva u miru.

[Raz_ba]

Niski udarci po mostarskoj svetinji

Velež je, poslije Milorada Mitrovića, kratkotrajnog šefa stručnog štaba, odlaska igrača Gorana Stokića i Dragana Vukovića, danas ostao i bez direktora Sedina Tanovića, koji je jedini pokuašavo spriječiti potonuće Veležovog broda, koji neumitno ide prema dnu.

Tanović je, kako nam je to sinoć rekao, došao do tačke da više ne može izdržati da gleda kako svi oni, koji su na odgovoprnim funkcvijama i u klubu, a i u gradu, dižu ruke od kluba, uz koji su generacije „rođenih“ rasli, radovali se i ponosili. Danas je Velež ostavljen od svih, prepušten sam sebi, a Sedin Tanović borio se koliko je mogao.

Pritisnut, uz sve to, i zdravstvenim problemima, Tanoviću je „puklo“ pred očima i podnio je ostavku.

O detaljima ostavke s Tranovićem nismo uspjeli razgovarati, jer je njegov mobitel nedostupan, ali je indikativno da se, vezano za posljednja dešavanja, nije oglasilo rukovodstvo kluba, ako ono uopšte i postoji. Žalosno je da Velež, koji slavi 88. rođendan, preživljava jedne od svojih najtežih dana i sve više je nego očitije da mnogi, koji se tako lažno kunu u njegovo ime, jedva čekaju da jedan od simbola grada, zauvijek nestane.

Još od početka rata, mnogima je zasmetalo Veležovo ime, pa su sve pokušali da mu zatru ime. S Veležovog dresa skinuta je petokraka, jer je ona novopečene „demokrate“ podsjećala na komunizam, a klub su, zbaju svi kojima je Velež vječito u srcu, osnovala prava mostarska raja, koja ama baš nikakve veze nije imala sa politikom. Velež je, podsjećamo te „demokrate“, osnovan 26. juna 1922. godine. Članovi Uprav e bili suAnđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (podpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić, članovi Nadzornog odbora, odbornici Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić. Prvi kapiten „rođenih“ bio je Lazar Radić.

Bojali su se vratiti petokraku u njegov grb, jer bi to smetalo njihovim naredbodavcima, mrziteljima svega lijepog i zajedničkog, prepoznatljivog znaka Mostar, Mostaraca i Hercegovine. Jer su ti isti umislili da je njihovim dolaskom Mostar, pa i Velež, počeo živjeti i da su oni, i samo oni, ti koji će odlučivati o svemu, pa i o jednoj od najvećih mostarskih svetinja.

Samo, u toj svojoj prljavoj namjeri, prevarili su se lažne figure u ljudskoj koži da Velež mogu tek tako srušiti. Velež je puno jači i viši i od same goropadne planine, po kojoj je dobio ime. Mostar je, zaboravljaju ti mediokriteti, i po Veležu bio prepoznatljiv. Za Mostar i Mostarce uvijek je bio, sada je i ostaće ROĐENI! Velež je punih 88 godina baklja koja svijetli. U njegovoj avliji igrao se najljepši fudbal na svijetu. Iz njegove fudbalske bašče izrasli su i takvi fubdbalski dragulji, Muhamed-Hamić Mujić, Kruno-Stari Radiljević, Sulejman-Sula Rebac, Haldum-Leo Hrvić, Gordan Irović, Ivan Ćurković, Kemal Šestić, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo-Kulje Vladić, Miroslav-Mican Kordić, Vahid Halilhodžić, Blaž-Baka Slišković, Džemal-Čorba Hadžiabdić, Jadranko-Ćela Topić, Vladimir-Dada Matijević, Veselin-Jazo Đurasović, Semir Tuce, Meho Kodro, Nusret-Dajža Čerkić, Muhamed-Rom Glavović...

Za njih je čuo sav fudbalski svijet, cijela zemaljska kugla. Oni su bili najbolji Ambasadori Mostara i Hercegovinje. Oni su bili naš ponos i dika.

I, zar se jedan takav Div, jedan Velež može uništit?!

Anonimnusi i Veležovi grobari, prevarili ste se! Uz Velež, uz Rođene, vazda je bila mostarska raja. Oni sigurno neće dati da se zatre sveto ime Veležovo. Mnogi su, uz najljepšu riječ – mama, izgovarali i riječ – Velež!

Velež je, kroz svoju slavnu i bogatu istoriju, prošao dva rata, ali je ostao uspravan, čvrst i stamen. Ostao je gromada. Ostao je svetinja. Jer su uz njega ostali oni koji ga vole srcem i dušom, koji se rađaju i umiru s njegovim imenom. Dok je takvih ljudi, najsjajnijom bojom svijetliće Veležovo časno ime!

Kakve veze ima petokraka sa VELEŽOM? Ne ubacuj ideologiju u post.

[mozak]

Tragedija,bas tragedija.

Neka mu je vjecni rahmet i neka pociva u miru.

[otpravnik_vozova]

Tragedija, sta drugo reci za malog Mirzu. Nek mu je vjecni rahmet, mladoj i neiskvarenoj dusi.

[drH]

Kakve veze ima petokraka sa VELEŽOM? Ne ubacuj ideologiju u post.

Sta ti pricas??? Cuj kakve veze petokraka ima sa Velezom , pa ona je simbol kluba od osnivanja. Ima zapis sa utakmice 1929 izmedju Veleza i Zrinjskog kada igraci Zrinjskog nisu htjeli da igraju utakmicu dok velezovi igraci ne skinu dresove sa petokrakom. Klub je konstantno imao probleme sa dresovima jer je na njima bila crvena petokraka i u staroj Jugoslaviji a i sada.

[Ekipa]

drH ti je dao odgovor i tobra, nije to moje već je to citat s jednog drugog portala.