Uvijek će zvučati nevjerovatno, ali će i uvijek biti istinito. Jusuf Nurkić je rođen u Bosni i Hercegovini, ali su njegov neslućeni talenat prepoznali klubovi daleko od rodne grude. Srećom da takvih razmišljanja nije bio Ozren Selesković, Jukin prvi trener, koji je čak bio i predmet podsmjeha zbog činjenice da se sa 12-godišnjim dječakom upustio u rješavanje košarkaške abecede.
Upravo smo razgovarali sa Ozrenom Seleskovićem, sinom legendarnog tuzlanskog profesora Saliha, trenera koji je učio Nurkića košarkaškoj abecedi. Ali ne samo i Nurkića…
Jusuf Nurkić posljednjih dana igra sve bolje i bolje u NBA. Sjećate li se prvog susreta sa njim. Kako ste se uopšte upoznali?
Selesković: Najprije bih htio izraziti zadovoljstvo igrama koje Jusuf pruža u posljednje vrijeme, mada me ta činjenica toliko i ne iznenađuje, jer mi je njegov košarkaški potencijal već odavno poznat, a posebno njegov karakter, jer on uvijek teži ka boljem i nikada se ne zadovoljava postignutim rezultatima. Što se tiče našeg prvog susreta, on se desio u sportskoj dvorani OŠ “Bašigovci”,u Bašigovcima, čiji je Jusuf bio učenik. Već tokom prvog susreta ,i faktički treninga, među nama se stvorilo obostrano povjerenje i poštovanje, tako da na Jusufa nikada tokom naše saradnje nisam imao potrebe zagalamiti. Nikada neću zaboraviti taj dan i uvijek se sa sjetom prisjećam tih naših početaka.
Kakav je bio prvi trening sa Jusufom Nurkićem, da li ste već tada mogli predvidjeti odličnu karijeru?
Selesković: Jusuf je bio košarkaški početnik, koji je trebao prvo savladati košarkašku abecedu, razviti motoriku, koja je izuzetno važna za savladavanje košarkaških zadataka. Krenuli smo dakle od nule, ali smo ubrzo obojca postali svjesni da bi Jusuf za par godina mogao postati ozbiljan igrač. Jusuf je brzo učio ,upijao je svaki bitan detalj tokom savladavanja košarkaških fundamenata, tako da danas nije uopšte čudo kada igrač od 212 cm ima takav repertoar rješenja u napadu, mada mislim da kod njega još ima itekako prostora za napredak .Na uspjeh u sportu utiče mnogo faktora, ali mogu slobodno reći da sam iako pred sobom imao dječaka od 12 godina, vidio nešto u njemu što ga je u startu odvajalo od njegovih vršnjaka. Zbog toga sam često bio predmet podsmjeha u sredini u kojoj sam radio i živio, ali evo, poslije toliko godina Jusufov trud, rad i predanost poslu kojim se bavi, dala je pozitivne rezultate.
Koliko u igračkim kvalitetima Nurkića ima talenta, a koliko rada i treninga?
Selesković: Na neki način sam vam odgovorio na vaše pitanje. Maksimalno zalaganje na treninzima, a ja sam ga od njegovih početaka učio da razumije košarkašku igru, da ne bude robot koji samo trči, skače, postavlja blokade u napadu, a da ne zna zašto to radi. I ono što je jako bitno, Jusuf je od samog starta želio biti najbolji, imao je svoj cilj i uvijek je iz sebe izvlačio zadnji atom energije na treninzima i utakmicama i zato i jeste danas, posmatrano u cjelini, najbolji NBA rooky.
Danas kada je NBA igrač, a vi njegov prvi trener kakve su vaše prognoze u pogledu dalje njegove karijere?
Selesković: Samo da ga zdravlje posluži ,da ga zaobidju teže povrede, ono što se kaže, samo nebo je granica. Jusuf će sigurno biti jedan od igrača koji će u narednim sezonama obilježiti NBA. Njegove sadašnje igre su samo najava toga.
Dobro poznajete Jusufa. Mogu li se zakopati “ratne sjekire”, a on zaigrati za reprezentaciju BiH na Eurobasketu? Možete li vi šta uraditi na tom polju?
Selesković: Ja sam u nekim ranijim javnim istupima, u vezi sa tom situacijom, rekao da se radi o velikom nesporazumu, koji bi se mogao riješiti uz jednu kafu, naravno kada za to dodje vrijeme. Jusufovo igranje za BiH reprezentaciju nikada nije bilo upitno i nema govora da bi u budućnosti Jusuf mogao igrati za neku drugu reprezentaciju. Te informacije pojedini krugovi uporno i namjerno forsiraju i nemamo nikakav “slučaj Ibrahimović” ili nešto slično. Ono što sam savjetovao Jusufu u ovom trenutku je da se koncentriše na svoje obaveze u klubu, a on je punoljetna osoba koja će kada za to dodje vrijeme samostalno odlučiti o svom angažmanu u reprezentaciji BiH na predstojećem Eurobasketu. Sigurno je da bi njegovo prisustvo u reprezentaciji BiH bilo jako bitno, jer bi ambicije za dobar rezultat bile još veće. Nadam se da će do te kafe doći u narednim mjesecima i da će se svi nesporazumi izgladiti.
Trenirali ste još jednog igrača koji je na pragu NBA lige. Alen Omić. Kakve su vaše prognoze za dalju njegovu karijeru…
Selesković: Alen je centar, koji iz dana u dan pruža sve bolje partije, sazrijeva kao igrač i vjerujem da se uskoro i on može naći u NBA. U svakom slučaju radi se o mladom centru, ali igraču koji iza sebe ima već nekoliko evropskih i svjetskih prvenstava, kako u mladjim kategorijama tako i u seniorskoj konkurenciji i njegova karijera ide u dobrom pravcu.
Radili ste i sa Mirzom Begićem. Da li je i on mogao u NBA?
Selesković: Bilo mi je čast i zadovoljstvo raditi sa Mirzom Begićem i to je san svakog trenera da radite sa igračem koji igra košarku na najvišem nivou .Bilo je govora prethodnih sezona da bi i on mogao u NBA,a li zašto do toga nije došlo nije mi poznato. Mislim da bi u nekim NBA ekipama bilo prostora za njegov angažman i siguran sam da bi dao ogroman doprinos u rezultatima tih ekipa.
Po vama kako je moguće da iz najboljih bh.ekipa nisu zapazili potencijal Nurkića i Omića. Da li je riječ o nekompetenciji?
Selesković: Pomalo je tragikomično da za takva dva mlada igrača svojevremeno niko nije pokazao interes. Jako je nekorektno da se sada proturaju priče da je neko oteo tu djecu i odveo u klubove u inostranstvo. Odgovorno tvrdim da sam lično sugerisao tadašnjim trenerima nekih BiH klubova o kakvom potencijalu se radi, ali sam uvijek nailazio na ismijavanje i osporavanje igračkih kvaliteta Jusufa i Alena. I to je jedina prava istina, a sve ostalo potiče od onih koji su u medjuvremenu skontali o kakvim se zapravo igračima radi, pa bi se sad opravdali pred javnošću optužujući kako je neko drugi kriv. Vrlo često i moja malenkost. Pa za Alena su rekli da nikada neće postati poluozbiljan igrač, njegovi vršnjaci u Banovićima nisu mu dali ni basketa da igra sa njima, a za Jusufa su rekli u jednom poznatom košarkaškom kolektivu da imaju bar pet boljih od njega. Pa vi prosudite u cemu je problem.
Zašto vas nema ni u jednom bh klubu ako se uzmu u obzir gore navedene činjenice?
Selesković: Odgovor se donekle krije u vašem prethodnom pitanju i mom odgovoru, ali to je nešto što bi ste trebali pitati ljude koji vode te klubove. Iskreno rečeno nisam uopšte opterećen time, ali sam uvijek spreman pomoći tamo gdje ima zdravog sistema i gdje ljudi koji vode klub znaju šta hoće. Primjer za to su mladje reprezentativne selekcije BiH, koje postižu fantastične rezultate i sretan sam što sam već tri godine dio stručnog štaba U16 i U18 reprezentacije BiH i što sam dobio priliku da dam svoj skroman doprinos ostvarenju postignutih rezultata.
Gdje i šta trenutno radite?
Selesković: Već 5 godina vodim Košarkaški klub “ABC BASKET” Tuzla čiji sam osnivači gdje pokušavam sa mojim vrijednim trenerima omogućiti djeci u Tuzli, Živinicama i Banovićima da naprave prve košarkaške korake i da uz druženje i zabavu uživaju u čarima košarkaške igre.
Evo par zanimljivosti o covjeku kojeg licno poznajem i koji kupi djecu s "basketa" u Tuzli i okolici .. Ima neke veze s Laskim pa svu djecu za Sloveniju salje, Eldara Rahmanovica koji je vazio za jednog od najvecih talenata s 15 je bio 2.02 al tom "dijetu" se nije moglo pomoc jer je blagi retard
Trenira sad Jukinog brata u Tuzli koji takodjer vazi za jednog od velikih talenata, pa vidjet cemo ..
ajd mozda sam predvidio vec da ce i sina dobit pa da ce kad iz p*cke izadje bit vec jedno 1.20 
Boli džezelu, jos uvijek sto juka za njih ne igra 
Previše se E.T. umešava u rad klinaca a igrači mu veruju žalostno 