Rios je napisao/la:Kako prolazi vrijeme sve je jasnija slika ovog baraza.
Pokusali smo igrati na dva nacina - posjed i duge lopte.Sto se prvog plana tice ( posjed ) jasno je kao dan sta se tu desilo,Irska nas je svojim defanzivnim blokom odgurala na 40-50 m i tu nam dala da drzimo taj posjed.Realno,odatle se ne moze nista napraviti.Otezavali su maximalno svako dodavanje Pjanicu,kasnije i Medunjaninu.Mi smo pokusali onda drugi plan ( duge lopte ) na Dzeku,Vedu,Milana,Viscu.. ali ni to nije prolazilo uglavnom.Sve nakon toga je bila improvizacija neka,pojednicani pokusaji,itd.
Upravo tako...I još se može dodati, da jednostavno iz razloga što je kod nas bilo dosta sporosti prilikom kretanja, a isto tako i iz razloga što jedan od dobrih šutera Medunjanin treba nešto više vremena da se namjesti za šut (a Irci dobrim pokrivanjem i pokretljivošću nisu nam davali daha i prostora) nismo ni mogli uputiti dalekometne opasne šuteve. Medunjanin je u drugoj utakmici s ruba šesnaesterca imao taj jedan opasniji šut. Ali to je praktički bilo sve. U prvom susretu on nije igrao, a Pjanić odavno u repki nekom protivniku nije zaprijetio iz daljine, dok isto tako i nije imao puno ni prostora protiv Iraca da tako nešto uradi.
A kilavo izvođenje prekida (ma užasno nam je to ekipa radila) je isto u velikom postotku doprinijelo neuspjehu u baražu.
Rios je napisao/la:Moralo se igrati angazovanije,trkacki daleko na vecem nivou,vise igraca koji preuzimaju odgovornost i pokusavaju nesto sa ne samo 2-3,itd..Nismo to uspjeli i to je to.
Ljudi su nas totalno nadtrčali...A odavno imamo već taj problem da sve manje igrača imamo koji preuzimaju odgovornost.
Rios je napisao/la:Sto se tice neke buducnosti,nova imena su nam potrebna itekako,prije svega u veznom redu.Ne mozemo se i dalje vrtiti oko Medunjanina i Seje,koji il ne igraju il igraju po slabim ligama.Puno nekih imena je tu a slabe korisiti.Treba se i odbrana pojacati ( desni bek,stoper)..U napadu koliko-toliko je bolja situacija, tu su Milan i Armin,kao i Vedo koji je poceo da igra u Bundes ligi.
Igračka osvježenja su potrebna. Ali postoje drugi faktori, druge stvari koje su još značajnije. Treba se promjeniti svijest mnogih naših igrača, pa nevjerovatno je to da neki osjećaju već zadovoljstvo nakon jednog odigranog velikog takmičenja sa reprezentacijom. Stiče se utisak da su mnogi igrači s tim prezadovoljni. Samozadovoljstvo se raširilo i tu je taj problem što su odjednom svi zvijezdice. A i mediji ih stalno okivaju u zvijezde.
Problem je i u svijesti cijelog naroda i društva, stalno se kod nas razmišljanja mijenjaju, od prevelikog zadovoljstva do totalnog razočarenja je tanka nit. Nema sredine i prave analize. Vrijeme se provodi međusobnim ubjeđivanjem koliko je s jedne strane Safet zaostao trener, a druga grupa takvim predstavlja Mešu. Vode se rasprave o tome koji je stadion bolji i na kojem bi prije pala magla ili ne bi. Nisu se iskoristili plodovi SP, ubili smo se diskusijom što nismo prošli grupu dalje, umjesto da smo prvo osjećali sreću zbog prvog plasmana u historiji, a onda tek sjeli pa mirne glave analizirali jel se moglo više i gdje je to zapelo protiv Nigerije? Sve nam je samo crno ili bijelo, nema sredine.
Niti jedan plod SP nismo ubrali, sa infrastrukturom se skoro ništa nije desilo, nema tu pomaka, bilo kakva euforija sa SP se nije prenijela na naš fudbal te na ove kvalifikacije za EURO (čak smo se samo ukočili i stagnirali). Mnogi faktori su ubili i atmosferu na domaćim utakmicama. A popis stanovništva nas je toliko opteretio, da neki više i ne žele osloviti naše reprezentativce Bosancima i Hercegovcima, nego ih oslovljavaju sa Bošnjaci i sl.
Sve su ovo neki faktori, koji onako na prvu i ne djeluju toliko bitnim, malo su udaljeni od klasičnog takmičenja, od terena, ali itekako utiču. Ta neka svijest sviju nas, sviju koji vole fudbal u državi je bitna. Ona se prvo mora promijeniti, a onda to može uticati i na svijest igrača.
Koliko god da su naši igrači napravili veliki podvig plasmanom na SP, isto tako sada moraju priznati da su zakazali i da je zapravo put na jedan EURO u ovim kvalifikacijama, zbog modusa, bio puno lakši nego ranije.
Opet s druge strane nije kraj svijeta, ima i većih koji se nisu plasirali, poput Holandije, ali ako ne naučimo iz grešaka i ne budemo li se kao društvo mijenjali, ne bude li javnost promijenila svoj stav, a igrači onda zatim isto tako svoj stav, onda će nam čak biti i puno gore. Onda nećemo ni do baraža dobacit.
Pozitivno je kod fudbalske reprezentacije BiH što je sa SP probila led, ali je tužno (ista priča kao kod rukometne) što nakon tog jednog velikog takmičenja nije nastavljen niz, kontinuitet sa velikim takmičenjima. A za nas to opšte nije nebitno, jer za ovako jednu malu zemlju, te su stvari bitne i bitno je kada te euforija nosi u pravom smjeru. A sada je sve pomalo splasnulo...
Abteilung Attacke...
FC Bayern - Champions of Europe - 6X Champions league
Željo, FC Bayern
BiH, Deutschland