SportSport.ba

AllGunsBlazing je napisao/la:Torres, Gervinho i Alex Song.

QUARTERBACK je napisao/la:Teško je ovih dana biti navijač Arsenala, toliko uspona i padova, toliko nadanja i razočarenja, toliko sretnih i tužnih momenata u jednoj sezoni, sve to me vala navelo da napišem nešto na tu temu. Doduše, odmah da kažem da u meni nema više onog žara navijačkog kao zadnje 2 sezone što ga je bilo, ne znam, pomalo mi je postalo svejedno za sve što se dešava oko kluba..

Nisam propustio niti jedne utakmice u zadnjih nekoliko sezona, jednostavno sve obaveze vazda odložim zbog Arsenala, i nikada se nisam pokajao što to radim, nije to više ni stvar nekog moranja da se gleda, više je to sad stvar navike, ono kao vikend je, Arsenal igra, gleda se na standardnoj lokaciji, na standardnom mjestu i sl.

Puno toga je drugačije ove sezone, nego prethodnih, ali i dalje imamo velike probleme u velikim utakmicama. I dalje imamo probleme sa gubitnickim mentalitetom koji je Wenger nesvjesno kod sebe a i kod igrača usadio na uštrb kluba kroz žrtvovanje zadnjih 8-9 godina. To što je Wenger napravio od Arsenala i što smo sad samostalno jak klub, neovisan o vanjskim izvorima, klub koji ovisi sam o sebi, je izgleda bila skupa cijena koju smo platili jer smo u svemu tome izgubili sami sebe, Wenger je izgubio sam svoj mentalitet pobjednika, izgubili smo i našu igru, nije to više toliko ni lijepo kao što je nekoliko sezona prije bilo.

Pitanje oko silnih povreda koje nas prate je postavljeno tek nakon 8 godina patnje, toliko je trebalo Wengeru da shvati da nešto nije u redu, da nešto u tom sistemu ne štima, da se nešto izgleda mora mijenjati. Wenger je predstavljao revolucionara kad je tek došao u Englesku, njegove metode treniranja i prehrane su bile nešto sasvim novo što se pojavilo u svijetu fudbala, njegov način igre je bio dominantan na Otoku u tom periodu, tada se i proslavio i doživio svoja najveća dostignuća u karijeri.

Problem je što je svaki veliki revolucionar samo jednom u životu to i bio, a evo npr. 17 godina poslije Wenger je ostao samo iznad-prosječan trener.

I stadion se pravio, to je bio jedan od glavnih stubova novog Arsenala, kluba koji ce kako su to ljudi iz kluba racunali za 10-tak godina biti samostojeci i koji ce ovisiti o sebi. Danas to i jesmo, ali smo opet platili skupu cijenu kredita od 500mil koji je morao biti ulozen u pravljenje stadiona. U tih 8 godina dovođeni su razni polovnjaci, oslanjalo se na akademiju, bilo je tu i pogodaka ali i promašaja, prodavani su najbolji igrači jer se moralo, kako je to Wenger baš neki dan objasnio, svake godine napraviti čistog profita 30mil. I za to smo placali cijenu, jer se u medjuvremenu pojavio Chelsea i sl. klubovi koji su davali enormne svote novca za igrače i igračima plate koje mi nismo jednostavno bili u stanju pratiti, sve to nas je dovelo do ekipe obiljezene '3th & 4th place'. Wenger i da je htio da dovede nekog jačeg igrača nije bio u stanju zbog kluba jer mu nije mogao obezbjediti platu kakvu je zelio, a ni platiti otkupninu za tog igrača.

Wenger jeste inteligentan čovjek, ali mu njegova tvrdoglavost poništava svu inteligentnost u odlucujucim trenucima sezone. I tako sve u krug. Taktički on je na gotovo istom nivou na kojem je bio prije tih 8-9 godina, i to danas pali protiv manjih klubova koje vode slabiji treneri, ali svaki veci klub vodjen boljim trenerom i dobrim igracima nas jednostavno takticki nadigra i to je ono što ide na dušu Wengera.

Na dušu igrača ide pristup 'bolimeqaraštogubim2-0u9minutiutakmice' i onaj tzv. hinjsko-pickasti stav koji zauzmu u velikim utakmicama. Ove 3 utakmice u gostima sto smo izgubili (City, Liverpool i Chelsea) za mene poništavaju sve dobro što su uradili ove sezone samo zbog njihovog pristupa tim utakmicama, ni zbog čega drugo. Primiti 17 golova u 3 utakmice ne može ekipa koja zna zbog čega izlazi na teren a to je da prolije i zadnju kap krvi da bi dobila ono zbog čega je došla. Pa ako ništa sačuvat će ponos jer zna da je dala sve od sebe zbog svog cilja i neće primiti 6 golova u utakmici u kojoj se moze okrenuti citava sezona. Tako bi uradila ekipa predvođena taktički i motivacijski sposobnim trenerom, a Wenger to nije. Davno je on svoje motivacijske govore zaključao u 3. fioci u kancelariji a ključ bacio.

Situacija se počela popravljati ove sezone, ove sezone je nešto drugačije, osjetilo se to malo i ekipi, neki igrači su sazreli, doveden je i Ozil za rekordnu sumu, sve je napredovalo, samo je Wenger ostao na istom, i sve je dobro išlo dok smo ovisili o tim 'novosazrelim' igračima, ali čim smo počeli da ovisimo o Wengeru ta ograničenost i tvrdoglavost koja ga krasi je došla do izražaja i desilo se to što se desilo.

Mogla je sezona biti drugačija da se u januaru dovelo pojačanje na zadnjem veznom i dobar napadač, ali shvatam, nije bilo pravog igrača na tržištu, standardna priča već, ali situacija je takva kakva jeste i to što se Wenger oslanja na Artetu kao glavnu polugu na sredini terena pokazuje samo koliko je tvrdoglav i zaostao u 2005.godini.

Na kraju, rekao bih da je za ovu sezonu i situaciju koja nas je zadesila nakon odlicnog pocetka krivac isključivo Wenger, zašto je to tako sam objasnio gore u tekstu. Rekao bih još da je ovo sezona tranzicije, da je ekipa još uvijek zelena za neke veće podvige jer treba da stekne određeni mentalitet, ali taj mentalitet i period tranzicije ja ne vjerujem da možemo proći i steći sa Wengerom nego sa nekim trenerom sa ambicijama i željnim dokazivanja.

Sve u svemu, mogu reći da mi je donekle svejedno hoće li Wenger otići ili ostati jer sam kao što sam već rekao izgubio svu tu navijačku draž, ali svakako ovaj klub i dalje volim i pošto mu želim sve najbolje, želim i da Wenger ode nakon ove sezone.

Toliko od mene. Once a gooner, always gooner.

COYG