SportSport.ba

Svaka cast. Odlican tekst

Odličan preview tekme, Monolog.
Ja ću napraviti review

Bljesak ili konstanta?

Vjerujem da je većina posjetilaca ovog portala sinoć bila prikovana uz tv i bodrila našu reprezentaciju koja je igrala prijateljsku utakmicu protiv Slovačke. Znam da ja jesam. I, da budem iskren, po prvi put od dolaska proslavljenog fudbalera Safeta Sušića, na kormilo naše reprezentacije, uživao sam u predstavi koju su naši puleni izveli na zelenom terenu. Da li imamo razloga vjerovati da ćemo se nagledati utakmica u kojima ćemo diktirati tempo i od starta se postaviti kao gazde na terenu? Vjerovatno će većina opet reći da imamo, ali... Sjetimo se perioda nakon pobjede nad Luxemburgom. Šta je bilo? Ponovo smo stvorili euforiju, te jedva čekali utakmicu protiv Francuske da ih dokusurimo i pokažemo im da će se morati dobrano potruditi da bi zauzeli prvo mjesto u našoj grupi. No, šamar realnosti je bio isuviše bolan; ali navikli smo na iste. Nevjerovatno je koliko se naša reprezentacija preko noći pretvori u višestruke svjetske prvake, kako sa pijedestala gledamo protivnike nakon samo jedne dobre partije. A da povučemo ručnu? Kažu "jutro je pametnije od večeri", a nebrojeno puta sam i sam bio svjedok ove stare narodne poslovice. Da se razumijemo, ne omalovažavam pobjedu protiv favorizovanih Slovaka, niti imam ikakvo pravo na to. Jednostavno, jučer smo djelovali poput odlično ukomponovanog mehanizma koji bi se mogao suprostaviti i jačoj reprezentaciji od Slovačke. No, to je bilo jučer, a danas je novi dan. Šta nam on donosi(izuzev stanja euforičnosti)?

Što se tiče jučerašnje predstave, momcima moramo odati počast. Niko nije zakazao; zadaci koje im je selektor Sušić postavio su uspješno obavljeni, a samim tim rezultat nije mogao izostati. S obzirom na (ne)igru koju smo pružali u prethodnih 7 mečeva, malo ko se nadao da ćemo sinoć očitati fudbalsku lekciju učesnicima šesnaestine finala minulog SP-a u JAR-u. No, sinoć sam stekao utisak da smo mi igrali to prvenstvo, a da su reprezentativci Slovačke isto gledali preko malih ekrana.

Šta je uradio Safet pa smo jučer izgledali poput ekipe, te je naša igra konačno imala glavu i rep? Za početak, promijenio je formaciju, prekomandovanjem jednog igrača u veznu liniju, a izbacivanjem klasičnog napadača. Tako smo mogli kontrolisati igru, imati više loptu u svom posjedu, a s obzirom da naši vezni igrači(Medunjanin, Pjanić, Misimović, Salihović) imaju odličan zadnji pas, jednostavno, bilo je samo pitanje vremena od koga će isti doći, te tako dovesti Džeku u mat-poziciju. Vedad je bio žrtva taktike, a s obzirom da je u nekoliko navrata igrao kao klasično krilo, mora se priznati da je bolje ovako s njim na kupi, negoli na krilnoj poziciji kada faktički u napadačkom dijelu imamo igrača manje. Džeko ni u jednom trenutku nije djelovao usamljen u napadu, jer su mu se vezni igrači priključivali u svakom trenutku, te prijetili tako iz drugog plana(Pjanić, prije svih). Ono što je kristalno jasno je nevjerovatna usklađenost Rahimića i Medunjanina. Elvirov "osigurač" je jučer odigrao najbolju partiju u nacionalnom dresu, a ne trebamo zaboraviti ni to da je i protiv Albanije bio jedan od boljih igrača našeg tima. Izgleda da je ovo pozicija koja mu odgovara, te na kojoj može najviše pružiti našem nacionalnom timu. Šteta je što Rahimić ne postaje mlađi, te mu je ovo vjerovatno posljednji kvalifikacioni ciklus, jer je breme godina isuviše teško da bi mogao igrati na ovakvom nivou. No, ono što je činjenica te što niko ne može osporiti, je da se na njemu to i ne primijeti. Nevjerovatna je igračka inteligencija koju Rahimić posjeduje i koja mu omogućava da osujeti skoro sve protivničke napade. Eh, što li ne postoji eliksir mladosti, pa da ga popije naš najiskuniji igrač. Šteta.

Odbrana jeste imala nekoliko kikseva(prije svih Pandža), ali u prijateljskim utakmicama je to sasvim uobičajena pojava. Ne, ne pokušavam ih odbraniti, ali ne može se staviti znak jednakosti između prijateljske i kvalifikacione utakmicu(da, to važi i za Slovake).

Jučer smo imali čak četiri debitanta u reprezentaciji: Ibrahima Šehića, Ognjena Vranješa, Muhameda Bešića i Muhameda Subašića, a od njih su dvojica bila u početnom sastavu(Šehić i Vranješ). Mora se priznati da su svi opravdali ovaj poziv, iako su dva Muhameda na terenu provela mnogo manje vremena od prve dvojice. Šehić je pokazao da je s pravom naš treći golman, a Vranješ će sigurno rasteretiti Mujdžu cijelu fudbalsku javnost, jer sada konačno imamo 2 desna beka(a do početka ovih kvalifikacija smo imali jednog koji je jedno vrijeme bio bez kluba - Berberovića). Muhamed Subašić je jučer za ono kratko vrijeme pokazao da nema bojazan od ovakvih utakmica, što je izvanredno s obzirom da se radi o jako mladom igraču. Bešić je definitivno naša budućnost; momku predviđaju sjajnu karijeru, a i samo debitovanje za Hamburg u prvenstvenom meču protiv Borussie iz Dortmunda dovoljno govori o tome koliko povjerenje imaju u njega.

Ono što je jučer bilo primjetno i u onih nekoliko minuta koliko je proveo na terenu, je da je Ibričić totalno fan forme. Momak je bio ključni Hajdukov igrač u kvalifikacijam za Euroleague, ali se vremenom utopio u sivilo ovog tima, te već neko vrijeme ne pokazuje one partije na koje nas je navikao.

Da se vratimo na selektora Sušića, ipak bismo njemu trebali dati nešto više prostora u ovom tekstu. Osim toga što je promijenio taktiku, te što je istu prilagodio našem igračkom kadru, vidi se da je uspio napraviti bolji kolektiv i timski duh, negoli je to bio slučaj prije mjesec dana. Koliko je jučer igračima bilo stalo do pobjede govore i reakcije nakon svakog postignutog gola, dobrog poteza, odličnog udarca, pokušaja proigravanja...To je ono što krasi svaku veliku ekipu, te isto ono što mi nismo imali. Povjerenje u suigrače je ključna stvar u timskom sportu, a sinoć smo mogli vidjeti da je tog povjerenja bilo na pretek. Uz povjerenje je usko povezano i rasterećenje, tako da je lakše ući u utakmicu i psihički biti spreman za sve napore, te moguće i nemoguće scenarije koji se mogu desiti u meču. Pape je sinoć odradio dobar posao i sa pravovremenim izmjenama. Koja li je to samo razlika u odnosu na meč sa Albanijom(2 izmjene na poluvremenu, te jedna u 89. minuti)?! Postepeno guranje "omladinaca", te pružanje šanse igračima koji su polako izgubili samopouzdanje(Vedad Ibišević) je nešto što je sinoć ipak imalo odjeka.

Na stranu ovo sve, mi se moramo vratiti na glavno pitanje: bljesak ili konstanta? Da li je ona jučerašnja predstava samo slučajnost ili ćemo našu reprezentaciju gledati upravo u onakvom elementu? Da li smo dobili taj dugo iščekivani mehanizam koji se može suprotstaviti jačim reprezentacijama? Hm, opet se moram vratiti na stanje euforičnosti, stanje u kojem smo mi apsolutni svjetski prvaci. Moramo shvatiti da mi nismo ni blizu jake reprezentacije, ali je činjenica da se nazire svjetlo na kraju tunela kada su loši dani naše reprezentacije u pitanju. Nazire se, ali je i dalje (pre)daleko. Ne smijemo se zanositi i pričati kako je Sušić jedan od boljih stručnjaka(ni sam ne mogu vjerovati da sam to pročitao), da je Pjanić najbolji vezni igrač, da imamo odličnu odbranu...Sve je to tako daleko od istine, iako ne sporim Miralemov talenat(momak ga ima za izvoza). Moram priznati da sam jučer gledao i njegovog kolegu i "suparnika" Gourcuffa, kojie je fenomenalno držao vezni red Francuske reprezentacije kontra uvijek našpanovanih Engleza. Vječito omalovažavan igrač od strane naših medija, jučer je briljirao na terenu i to protiv renomiranijeg protivnika od Slovačke. Dakle, činjenica je da moramo spustiti loptu na zemlju, radovati se jučerašnjoj pobjedi, ali nikako se ne bismo trebali zanositi. Pobogu, jedna pobjeda ne mijenja sve, ali može imati velik uticaj u mentalnu snagu našeg tima. Iskreno se nadam da će to i biti tako.


Ono što je također bitno naglasiti je da je ovo Safetova 8. utakmica kako je selektor naše nacionalne vrste. Učinak je i dalje slab/iako brojke govore da je prosječan/(3 pobjede, 2 neriješene i 3 poraza), ali smo jučer konačno odigrali utakmicu u kojoj smo stvarali prilike i u kojoj smo postojali na terenu.

Da li će jučerašnji bljesak postati konstantnost kada je igra u pitanju? Da li ćemo dobiti rumunski šamar nakon pretjerane euforičnosti? Da li će Safet nastaviti ovako raditi ili će se vratiti starim navikama i eksperimentisanjima u važnim utakmicama? Da li će loša kritika svladati dobru? Da li...? Nešto više od 4 mjeseca je ostalo za odgovore na ova pitanja. Da li će odgovori biti pozitivni ili negativni ostaje nam da vidimo.

Svaka cast !

Odlično pišeš Monolog. Svaka čast!

trebalo bi da nam novinari uce od naseg Monologa..

xavi26 je napisao/la:trebalo bi da nam novinari uce od naseg Monologa..

x

Imaš štofa za pisanje. Sviđaju mi se tvoja opažanja i komentari i općenito kolumne.

Lijepo. Samo tako nastavi Složio bih se sa kolegom xabi26-om

nidje veze

tik-tak je napisao/la:nidje veze

a jesi se i ti nalozio na to kontriranje... kad bi Monolog pojeo cokoladu, ja mislim da bi ti pojeo g0vno, samo da mu kontriras i pokazes da nema pojma sta valja...

_dreamer_ je napisao/la:

tik-tak je napisao/la:nidje veze

a jesi se i ti nalozio na to kontriranje... kad bi Monolog pojeo cokoladu, ja mislim da bi ti pojeo g0vno, samo da mu kontriras i pokazes da nema pojma sta valja...

varas se kad bi monolog pojeo **** ja bi pojeo cokoladu

Hey,sve procitah.Pa oci ne osjecam,jbt.Svaka cast,@Monolog.Skidam kapu majstore. Najbolja je ona za kladionicu.Zlo je to,veliko je to zlo kojeg se ni ti ni ja ne mozemo odreći,nazalost.

Kritikuje komentatore, pojma nemaju, gube se i onda napise F1 najbrzi ciklus na svijetu hahaha i sta mi da zakljucimo nego rugao se lonac loncu...(nastavite dalje)

Komentatorima je to posao, plaćeni su za to, a on je ovo pisao iz gušta - primjećuješ razliku? Sasvim sam siguran da je ovo pisao za pare, sigurno nebi pogriješio.

Nisam bas siguran, ali vjerujem i da bi kloc Muratovic rekao da on ne bi grijesio da mu daju platu ko na BBC-u

To je ta 2010. godina


Dugo me vjetar ne donese na ovo mjesto, te stoga dugo ne uputih neku pisanu riječ. Zaboravih kad sam posljednji put pustio prste da igraju svoju igru(naravno, ne računam ovdje sexualne igrice ). Ni sam ne znam zbog čega im to ne dopuštam; zašto ih držim u zatvoru, zašto im ograničavam zagarantovanu slobodu. Jbg, izgleda da je sloboda ipak relativna stvar, nebitno o kome/čemu/ se radilo.

Nego, naravno da ne želim ovdje pisati o prstima, nekoj (ne)slobodnoj volji, ograničavanju i ostalim (ne)sportskim stvarima, no bitno je naglasiti zbog čega nisam bio u mogućnosti javiti se.

Dakle, kao što to obično biva na kraju godine(dobro, zakasnio sam nekih 30-ak dana , nemojte mi zamjeriti), sabiranje utisaka, razmišljanje o onom što se moglo uraditi, što se (nije) trebalo uraditi, kakva je produktivnost, rezultati...tako ću i ja malo prostudirati 2010. godinu kroz neke (meni) bitne sportske događaje. Dobro, ovo i jeste moja kolumna, dakle, vjerovatno će mnogim od vas ove stvari biti višak, nešto bespotrebno, glupo(ludo), no to je ono što nas, ljudski rod, razlikuje.

Naravno, događaji neće biti poredani hronološki, neće čak ni po nekom značaju za moju malenkost, jednostavno, biće poredani onako kako um zapovijeda, ili...?! Mah, ni sam ne znam kako će ovo na kraju ispasti, možda i samog sebe iznenadim(ne bi mi bilo prvi put).


Newcastleova promocija u Premiership

Nakon jednogodišnjeg izleta u Championship, Svrake su se vratile na mjesto gdje se osjećaju kao kod kuće - Premiership. Prošetali su se Championshipom, te sa rekordna 102 boda izborili promociju. Tečna igra, nekoliko sjajnih pojedinaca(afirmacija budućeg Shearera, Andy Carrolla), sjajan trener, odlični navijači...Sve je to krasilo Newcastle u sezoni 2009/10. Dakle, mora se priznati da je posebno 2010. godina bila fenomenalna(izuzmemo li činjenicu da se klub nalazio u Championshipu) kada su igre u pitanju. Skidali su se skalpovi i velikih klubova(Arsenal na Emirates Stadionu), bilo je tu i nevjerovatnih pobjeda nad omraženim Sunderlandom(5:1 na St. James Parku), torpedovanje Aston Ville(6:0)...Bilo je svega, što je i razumljivo. Naravno, bilo je i nekoliko loših stvari, prvenstveno lom noge Ben Arfe, ovosezonskog pojačanja iz Lyona. Ne smije se zaboraviti ni "tjeranje" Hughtona, miljenika navijača i čovjeka koji se s pravom može nazvati stvoriteljem ovakvog Newcastlea, te igranja za gol više. Sigurno je da Svrake ne spadaju u tzv. Yo-yo ekipe; ekipe koje iz godine u godinu igraju na relaciji Premiership - Championship, tako da se ove sezone očekuje stabilizacija ekipe koja je bosanskohercegovačkoj javnosti poznata po izbacivanju Željezničara iz 3. pretkola Lige Prvaka.



Medijski napumpana reprezentacija (rano) ide kući iz JAR-a

Pogodili ste - radi se o Engleskoj. Nikad nisam bio ljubitelj njihove fudbalske reprezentacije, čak ni u periodu kada je za istu nastupao Shearer. Jednostavno, ni tadašnja ekipa nije mogla napraviti nešto vrijedno spomena, a period koji je uslijedio nakon toga je još gori za sve navijače ove smiješne selekcije. Dakle, ponovo su engleski mediji do neba hvalili svoje reprezentativce; predstavljali ih javnosti kao buduće prvake, ne nalazivši u istim niti jednu manu. No, imaju ih na pretek. Nedostatak timskog duha, preplaćenost u svojim klubovima, previše zvijezda i zvjezdica na jednom mjestu, nemogućnost podređivanja kolektivu i da ne nabrajam dalje. Ekipa čija se vrijednost broji stotinama miliona Eura je pokazala totalni antifudbal u JAR-u. Da, nije se znalo ko pije, a ko plaća(nešto poput Francuza, samo što Francuska ima kakav-takav izgovor, klauna na klupi, Raymonda Domenecha). U grupnoj fazi su bili blijedi, a u knock-out fazi su dobili besplatnu lekciju od uvijek našpanovanih Nijemaca koji su po ko zna koji put pokazali kako se igra lopta. Dobro, možda će sada neko reći da bi Englezi prošli da je priznat pogodak Lamparda. Možda i bi, ali nisu ništa pokazali na terenu, tako da su kući došli prije vremena(a je li?), te su se njihove zvijezde mogle odmarati na pjeskovitim plažama Miami-a. Hej, pa zbog toga i dobijaju silni novac.


Košarka više ne živi u BiH

Jedna od najbolnijih tema sigurno. Neću govoriti o klupskoj košarci koja nikada nije bila na nižim granama(od K.K. Bosne je ostalo samo ime, od Slobode Dite nema ni imena, jedino Široki pokazuje nešto vrijedno spomena), već o našem državnom timu. Ekipa bez duše(nešto poput Engleza, zar ne?), bez vođe, ekipa kojoj svako podmeće kuku kad god to poželi, ekipa(ma koga lažem, ne radi se o ekipi, već o nekoj grupici ljudi koji su tu samo reda radi) kojoj je cilj osramotiti se. Razlozi? Pa, ima ih mnogo, a vjerovatno nisam kompetentan dublje ulaziti u ovu temu(ima ljudi koji poznaju materiju bolje od moje malenkosti), al' držaću se onoga što znam. Konstantni izgovori glavnih igrača zbog neodazivanja na pripreme, loša forma pozvanih igrača, loše pripreme, katastrofalni uslovi, trener koji i nije trener = reprezentacija BiH u košarci. Hm, vjerovatno se ova definicija može primijeniti i na ostale naše reprezentativne selekcije(nezavisno o kojem kolektivnom sportu je riječ), al' je najvidljivija u košarci. Pa nekoć smo igrali velika takmičenja(EP je sigurno veliko takmičenje), šetali se kvalifikacijama, a sada??? Sada smo kanta za nabijanje košarkaških velesila poput Portugala, Mađarske...Eh, Bosno, Bosno. Sramotno je to da na utakmice koje igra naš državni tim ne dođe ni 1000 ljudi, zar ne? Doduše, svojim predstavama na terenu nisu zaslužili ni da budu gledani od strane bliže rodbine, a kamoli od navijača ili simpatizera(vidim da se ova riječ ipak više upotrebljava, pa ću gledati da ne odudaram od mase). Izgleda da su antologijske pobjede nad Hrvatskom i Litvanijom nešto što nikada više nećemo doživjeti. Šteta, da političari malo više gledaju na naše mlade talente koje posjedujemo(vjerujte, ima ih), a malo manje na prepucavanja po medijima sa suprotnom stranom(koga lažemo, tamo ne postoji suprotna strana, svi su u istom košu), ko zna gdje bi nam bio kraj?! Hm...


Odakle je taj mladić?

"Ko je on? Odakle je? Nije moguće da je Bosanac." - riječi su mase kada se čulo za Damira Džumhura. Ljudi su navikli da talenti iz BiH igraju pod okriljem neke druge države(Ljubičić, Čilić, Dodig, a da ne govorimo o osobama koje se bave kolektivnim sportovima), te su sa nevjericom gledali/čitali/ vijesti o uspjesima ovog mladića. Naime, mladić je evropski prvak do 18 godina, a dolazi iz BiH. Podebljane riječi govore dovoljno, zar ne? U vremenu kada smo u totalnom rasulu, kada smo bombardovani svakojakim tmurnim i teškim pričama, desi se nešto što rastjera tamne oblake koji su se nadvili nad lijepom nam državom. Da, desi se jedan uspjeh koji (opet) ujedini Bosance i Hercegovce i stopi ih u jedne. (Ne)Uslovi kakvi vladaju u BiH daju još više na težini uspjesima ovog golobradog mladića. Država kakva jeste(nikakva, to svi znamo), nije u stanju(čitajte, ne želi) finansirati jednog od najvećih talenata, a poslije se kiti njegovim perjem? Nije li to sramota? Dobro, našli ste me, ti ljudi ne poznaju taj osjećaj, niti će ga ikada spoznati. To je ta BiH, zemlja u kojoj od prosjaka dođeš do kralja dok trepneš okom, te u kojoj je još brži suprotan put. Eh...Dakle, u prošloj godini smo dobili evropskog prvaka, a izgleda da je zaboravljen već nakon 5-6 mjeseci. Smiješno/žalosno/, shvatite to kako želite.



S namjerom dođoh u veliki grad

Ne mogu a da ne spomenem gospodina Safeta Sušića. Da, na red je došla i fudbalska reprezentacija BiH. Nakon dobro odrađenih prošlih kvalifikacija(baraž te ispadanje u istom od favorizovanog Portugala), na čelo našeg fudbalskog tima je došao proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler - Safet Sušić. Nije ni krenulo kako treba(dakle, nije odigrana niti jedna utakmica), a javnost se podijelila po pitanju njegove stručnosti, dok si rek'o "keks". Da l' je on dovoljno dobar da naslijedi "trenera svih trenera(nisam ljubitelj Ćire, moram priznati)"? Dođe taj kišni proljetni dan, te debitantska utakmica protiv (budućeg) četvrtfinaliste SP-a u JAR-u, Gane. Utakmica u kojoj nismo vidjeli ništa, osim 2 dalekometna projektila Muntarija i Pjanića, te pogotka Ibiševića. Dobismo meč 2:1, no to ništa nije značilo. Jbg, Bosanci k'o Bosanci. Onaj cirkus koji je pratio reprezentaciju za vrijeme Ćirinog mandata je završio(da kucnem o drvo), sada je na red doš'o profesionalizam. Ili nije? Ne znam, pokušaćemo odgonetnuti u nekoliko narednih rečenica. Safet se odlučno suprotstavio brojnim novinarima, menadžerima i mešetarima. Nema uznemiravanja igrača, zna se kad se smije prići istim, kada se može raditi intervju. Bravo Safete, no ovo je BiH, tim profesionalizmom si amaterima stao na žulj, a mislim da si poslije shvatio kako je to opasno. Krenuše povici protiv njega zbog toga, a čovjek je im'o samo jednu utakmicu iza sebe. Da, to je ta BiH o kojoj vam pričam. Dođoše prijateljske utakmice protiv fudbalskih (vele)sila(Švedska i Njemačka), al' i fudbalskih anonimusa(Katar), a naša reprezentacija i nije dobila prolaznu ocjenu iz istih. Loša fizička sprema kombinovana sa katastrofalnim taktičkim zamislima selektora i dođosmo do toga da dotični treba biti smijenjen(da, moram priznati da sam ja jedan od onih koji sumnjaju u znanje Safeta Sušića, al' vidi se neki napredak u posljednjim mečevima). Bijahu tu i jedan Luxemburg(rutinski odrađen posao), Francuska(padosmo bez ispaljenog metka na Koševu), te Albanija(nesretno i nespretno izgubljena 2 boda), ali dođe i Slovačka(pobjeda u prijateljskom meču). Dakle, sve se to dešavalo prošle godine, a Sušić dođe do sljedećih brojki: 8 utakmica za kormilom naše reprezentacije, 3 pobjede(Luxemburg, Gana i Slovačka), 3 poraza(Švedska, Njemačka i Francuska) i 2 remija(Katar i Albanija). Kako je krenulo, dobro je. Ostaje nam da vidimo koliko može(mo) u 2011. godini, te da li će Safet nastaviti tamo gdje je stao(dakle, da zareda pobjedama protiv Rumunije) ili ćemo se već od sljedeće utakmice oprostiti od ovih kvalifikacija i reći:"Moglo je biti i gore"?


Toliko od mene, bilo je tu sigurno još nekih meni bitnih dešavanja, no ne želim vas umarati(samim tim ni sebe). Niste to zaslužili. Niste.

Ima li se šta reći na račun ove kolumne - majstorski.

Kapa do poda.