FK Sloboda: Galerija

[sloboda72]

SEZONA 1976/77: 28. maja 1977. "GECA - LICA PARTIZANU TRICA"
PRVENSTVENA UTAKMICA 30. KOLA FUDBALSKOG ŠAMPIONATA JUGOSLAVIJA,
SLOBODA - PARTIZAN 3:0


H E T - T R I K JOVANA GECE

Jovan Geca fotos.lepi
Tuzla. Sloboda - Partizan 3:0 (1:0), 30. kolo,sezona 1976/77, 28. 05.1977.godine
Igrano na Stadionu u Tušnju pred oko 5000 gledalaca. Vrijeme pogodno za igru, teren dobar. Sudija Pavle Ristić (Novi Sad), ocjena 8.

Strijelci: Geca u 10.. 81. i 90. minutu.

Sloboda: Cakić 8, Hadžić 7, Miličić 8, Jašarević 7, Verlašević 6, Alibegović 8
Kovačević 7, Mulahasanović 8, Geca 9, Hukić 8, Šećerbegović 8


Partizan: Borota 6, Kovačević 6, Kozić 6 (Klinčarski), Stojković 6, Hatunić 6
Đurović 6, Zavišić 6, Trifunović 7, Grubješić 5 (Paunović), Antić 6, Prekazi 7


Fudbalska Tuzla ima razloga za radost, Sloboda je do nogu potukla zvaničnog šampiona države i to u igri koja je oduševila neočekivano mali broj gledalaca. Partizan je ispraćen sa 3:0, a da se još koji put zatresla mreža Borote ne bi bilo nezasluženo jer fudbalerima Slobode na čelu sa raspoloženim Gecom sve je polazilo za rukom (nogom). Od prvog sudijinog zvižduka igrači obje ekipe krenuli su silovito. Vidjelo se i kod jednih i kod drugih da su došli igrati na pobjedu, otvoreno bez kalkulacija.
Prvu ozbiljnu akciju izveo je Partizan, ali je centarfor Grubješić šutirao tik pored gola, odmah zatim šansa za Slobodu, Verlašević je primio loptu u šesnaestercu, pomalo sretno oslobodio se Kovačevića, šutirao, no izveo je to prilično traljavo i brzopleto tako da je lopta otišla daleko od gola Borote. To kao da je bio znak za domaće fudbalere da krenu još žešće ka Partizanovom golu i već u sljedećem minutu nova prilika za tuzlanski tim. Šećerbegović bježi po lijevom krilu, zavrće loptu u sredinu gdje je dobro postavljen Geca, međutim udarac najboljeg strijelca tuzlaka zaustavila je prečka u trenutku kad je Borota već bio savladan. U tim trenucima nakon izjednačene igre na početku, Sloboda preuzima inicijativu. Šanse se ređaju jedna za drugom, a u 5. minuti bilježimo izvanredan udarac Miličića sa 20-tak metara koji je golman Borota krajnjim naporom uspio da odbrani.
Gol Partizana je "visio", svaki čas očekivao se pogodak i ono što su navijači domaćina željno očekivali, dogodilo se u 10. minutu. Brza akcija Slobode po desnoj strani, izvanredan centaršut Mulahasanovića, još bolje postavljanje centarfora Gece i golman crno-bijelih je bio nemoćan.
Jovan Geca uputio je loptu glavom u donji desni Borotin ugao sa penaltika. Nakon primljenog gola beogradski tim se malo trgnuo, oslobodio Slobodinog pritiska i stvorio nekoliko povoljnih prilika za izjednačenje. Najprije Radomir Antić sa 16 metara silovito tukao , ali lopta je otišla pored Cakićevog gola. Pet minuta poslije opet lijepa akcija Mladinićevog tima, no udarac mladog Prekazija iskosa sa 20 m sigurni vratar domaćih odbija u korner. U 22 minutu još jednom je Partizan u prilici da izravna rezultat. Zavišić idealno centrira sa desne strane, Grubješić ulijeće ali šalje loptu mimo mreže. Kraj poluvremena opet pripada domaćim fudbalerima ali izvanredne akcije Mulahasanovića, Šećerbegovića, Gece, Kovačevića i Miličića ne bivaju krunisane još jednim pogotkom. Ponešto dobre odbarane Borote, ponešto smušenost tuzlaka u odsutnim momentima i na odmor se otišlo rezultatom 1 : 0 za Slobodu.
U drugom poluvremenu ista slika iz prvog dijela utakmice. Igra se brže, atraktivno, napadački i opet je Sloboda ta koja dominira. Domaćini imaju neuporedivo više od igre, češće su u prilici za gol.
Partizan uzvraća brzim kontranapadima, dosta opasnim akcijama kao ona Trifunovićeva u 78. minutu kada je Cakić tek padom u noge Partizanovom napadaču uspio sačuvati svoja vrata. I kada se već mislilo da će se meč završiti rezultatom iz 10. minute izvanredni centaršut Šećerbegovića snalažljivi Geca je pretvorio u drugi gol za svoju ekipu. Bio je to 81. minut.
Izvanredni Geca u poslednjem minutu još jednom se upisao u listu strijelaca. Sa 15 metara iz okreta neodbranjivo je šutirao u lijevi gornji ugao Partizanovog gola. Ljepši momenat za rastanak tuzlanski ljubitelji fudbala nisu mogli poželjeti.
.................................................................................................................................................................................................................................................................................................
Bio je ovo prvi nastup Jusufa Hatunića za Partizan na Tušnju.Slobodaši nikada ni njemu a ni Meškoviću nisu oprostili odlazak iz Tuzle.Tokom zagrijavanja a i tokom utakmice "ujedali"su "MUSU" spominjući mu suprugu.Naročito je A tribina na slogove ponavljala"hebemo ti Kiku" i tako u nedogled. Rahmetli Hatunić ,pravi profesionalac, nije ni pogledao u tribine.

Ujesen 1974 . na utakmici Partizan-Sloboda 1-1, u jednom duelu između fudbalera Partizana Racića i Jusufa Hatunića došlo je do loma noge mladog fudbalera Partuzana Zorana Racića. On se nikada više nije vratio fudbalu.Ipored toga Uprava Partizana učinila je sve da u dvoje redove dovede Hatunića.U ljeto 1976.Hatunić je prešao u Partizan.Mi u Tuzli smo po drugi puta ( prije toga otišao je Mešković u Hajduk), osjetili kako se ponašaju klubovi "velike četvorke".Oni su imali političku , materijalnu i svaku drugu moć i ostali klubovi pa i Sloboda nisu bili ravnopravni u toj jugo -ligi, već u startu.

[sloboda72]

Utakmice koje se pamte: Kraj fudbalske karijere u 20-oj godini
Nemile scene u susretu Partizana i Slobode
LOM NOGE ZORANA RACIĆA

Za takve fudbalere obično se kaže da se u igri vode principom da lopta možda može da prođe, ali protivnički igrač – ne. Eventualno može da se otkotrlja. Kao lopta …

Kada se potegne priča o najgrubljim fudbalerima na terenima stare Jugoslavije, ime Jusufa Hatunića redovno se nađe na “večnoj listi” …

Utakmica između Partizana i tuzlanske Slobode, odigrana 9. oktobra 1974. godine na stadionu JNA u Beogradu, odredila je karijere 24-godišnjeg Hatunića i njegove “žrtve” 20-godišnjeg Zorana Racića.

Evo kako je čitavu situaciju opisao novinar beogradskog dnevnika “Politika” Rade Stanojević, koji je izveštaj sa utakmice Partizan – Sloboda naslovio sa “Hatunić slomio nogu mladom fudbaleru Raciću”:

“U 31. minutu, half Slobode Hatunić namerno grubim, pogibeljnim startom “đonom”, slomio je nogu mladom halfu Partizana Raciću.

Bora Đorđević je u tom trenutku dotrčao da pomogne svome drugu, ali kada je video otvoreni prelom desne potkolenice – uhvatio se za glavu i otrčao dalje, ne mogavši da gleda žalostan ishod jednog siledžijskog starta.

Šta se zatim dogodilo? Videvši šta je uradio, Hatunić je desetak sekundi kasnije prilegao na zemlju i počeo da se previja: kao i on je povređen! To je, međutim, bilo dovoljno sudiji Ivanu Radiću iz Solina – koji je na ovoj utakmici bio bezbroj puta predliblovan – da Hatuniću ne pokaže ni žuti karton! Slomio nogu igraču, poslao ga u bolnicu, oduzeo mu hleb, a ostao da igra!”


"Zorana Racića na nosilima iznose sa terena, Mustafa Hukić i Kasim Alibegović (Sloboda) samo su nemi posmatrači"
......................................................................................(Rade Stanojević , "Politika").

................................................................
Slavoljub Lukić, izveštač zagrebačkih “Sportske novosti”:

“U 31. minuti dogodio se težak, nesretni slučaj. Na sredini terena. Hatunić i Racić obojica u sprintu. Išli su na loptu kojoj je pomagač Tuzlaka dao jak “for”. Dva halfa su se svom silom sudarila. Hatunić se bacio sa obe noge u Racića.

Čuo se prasak čak na tribini – jedna noga je pukla. Racić je iznijet na nosilima, a nešto kasnije i Hatuniću je ozlijeđena lijeva noga …”

Akter nemilog događaja Jusuf Hatunić godinu dana kasnije:

“Hiljaditi put hoću da ponovim da mi je žao što se to dogodilo, a naročito mi je žao što se to dogodilo jednom tako mladom i neiskusnom igraču.

Ja sam bio taj koji je imao loptu u posedu, ja sam bio taj koji je vodio loptu u trku. A nesrećni Racić je bio onaj koji je hteo klizajućim startom – priznajem, u sasvim dozvoljenoj granici – da me zaustavi i izbije mi loptu. Zaista nisam imao ni vremena, ni prostora, da udarim tog momka namerno u nogu …”

Izlaskom Hatunića iz igre strasti se nisu smirile, pa je defanzivac Partizana Ivan Golac, u ličnoj potrazi za osvetom, u 34. minutu “đonom” pogibeljno startovao na Ešrefa Jašarevića, ali mu je sudija Radić pokazao samo žuti karton.

U drugom poluvremenu Tuzlak Mustafa Hukić zbog povrede morao je da napusti teren, a i golman Slobode Ranko Cakić u par navrata bio je na meti nimalo nežnih startova napadača Partizana.

Teška povreda Racića i mnoštvo grubih startova gurnuli su u drugi plan igru i rezultat.

Sloboda je povela u 19. minutu. Jašarević sjajnim pasom šalje Hatunića samog pred gol Partizana. Golman Zlatko Milić istrčava i odbija loptu, na njegovu nesreću, samo do Fuada Mulahasanovića za 1:0.

Izjednačenje je stiglo u 60. minutu, posle prave drame u kaznenom prostoru Tuzlaka. Boško Đorđević snažnim šutem iskosa pogađa prečku. U nastavku akcije Golac puca u nebranjeni deo mreže gola gostiju, ali na samoj liniji Kasim Alibegović glavom loptu izbacuje u polje. Ona ponovo dolazi do Đorđevića, koji je između mnoštva igrača šalje u gol.

Zoran Racić više se nikada nije vratio na teren. Ironijom sudbine Hatunić je dve godine kasnije prešao upravo u Partizan gde je stekao punu igračku afirmaciju, postao nezamenjivi član odbrane šampionske generacije, dogurao do reprezentativnog dresa i zbog svoje borbenosti postao ljubimac navijača “crno-belih”, koga su od milošte prozvali “Musa” …

[sloboda72]

NERKO I ENKO
DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN.
TUŽAN DAN ZA FK SLOBODA. 23. MAJ 2012, MOSTAR , FK VELEŽ - NK GOŠK 1:2 . SRAMOTNU UTAKMICU VELEŽA, KAO BAJAGI SA ČUĐENJEM,PRATE PREMIJER FEDERACIJE NERMIN NIKŠIĆ(VELEŽOV PRVI ČOVJEK) I MINISTAR U VLADI FEDERACIJE ,TUZLAK PORIJEKLOM IZ HERCEGOVINE , ENVER BIJEDIĆ( BIVŠI PREDSJEDNIK FK SLOBODA).

[sloboda72]

Sloboda-Velež 2:1, 14. 6. 1987., Slobodi opstanak, Velež bez titule.

SLOBODA PROTIV VELEŽA IGRA ODLUČUJUĆU UTAKMICU ZA OPSTANAK

SA ŠTITOM ILI NA NJEMU

POBJEDA JE NAŠE SUDBINSKO PITANJE . MI JE MORAMO OSTVARITI-KAŽE MESUD NALIĆ, SLOBODIN TRENER.POVRATAK MEMIŠEVIĆA I BEŠIREVIĆA


TUZLA, 12. JUNA -Utakmica između Slobode i Veleža svakako je najinteresantnija ove nedelje.Pobjeda Tuzlacima najvjerovatnije donosi opstanak u ligi, ali i Velež može biti šampion samo ako pobijedi.Podjela bodova ne odgovara ni jednom rivalu.Takva isključivost nije prisutna u ostalim susretima. U Tuzli kalkulacija ne može i neće biti ni sa jedne strane.
Pobjeda je naše sudbinsko pitanje.Mi je moramo ostvariti.Veleža dobro poznajemo, silan je to tim, ali situacija je takva da nema kalkulisanja. Iskoristit ćemo prednost domaćeg terena i Veleža položiti na pleća, bez obzira na to što se Mostarcima ukazala šansa za titulu - kaže Mesud Nalić, trener Slobode.
Silan optimizam zahvatio je i igrače. Niko ne sumnja u trijumf.Rade Tošić i Mitar Lukić istovremeno ističu da bi bilo sramota na svom terenu prokockati teško stečeni kapital u grozničavoj borbi za opstanak.
Stručni štab imaće na raspolaganju veći fond igrača nego prošle nedjelje.Kapiten Memišević je izdržao kaznu i protiv Veleža će nastupiti. Juče je napore na treningu izdržao i mladi Beširević , pa će i on vjerovatno nastupiti.To je činjenica koja ohrabruje i ekipu i navijače.Nastup ove dvojice puno će značiti za tuzlanski tim.Odbrana je sa Memiševićem znatno sigurnija , a srednji red sa Beširevićem veza sitnije.Nije to bez značaja uoči susreta sa Veležom, koji ima najubojitiju navalu u ligi. Publika, domaći teren i kompletna ekipa značajni su motivi i prednost Slobode pred meč sa Mostarcima. Za ovu utakmicu u Tuzli i okolini vlada veliko interesovanje. U prodaju je pušteno 10 000 ulaznica .Pred utakmicu će se sigurno tražiti karta više. Inače za ovu priliku , Sloboda će udruženom radu,preko sindikalnih organizacija, obezbijediti tri hiljade ulaznica na stajanju.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




VINKO ŠTRBAC GENERALNI SEKRETAR SLOBODE:

IZMIŠLJENE OPTUŽBE

TUZLA - Optužbe o namiještanju rezultata u finišu Prvenstva, koje su se pojavile u nekim listovima i na račun tuzlanske Slobode, u klubu ne žele komentarisati:
- Najgora je stvar osporavati izmišljene optužbe.Sramota je šta neki rade. To je izraz smišljenog psihološkog rata koji se vodi protiv našeg tima.Cilj im je da se unese nemir u ekipu pred sudbonosni meč sa Veležom. To je zaista ogavno-rekao nam je Vinko Štrbac generalni sekretar FK Sloboda.
..............................................................................................................."Oslobođenje" 12. juna 1987. godine

U TUZLI U 17 SATI IGRAJU SLOBODA I VELEŽ

TUŠNJU KLJUČEVI VRHA I DNA

Uvjereni da će svoju utakmicu decenije odigrati dobro , osvojiti dva boda i sačuvati prvoligaški status.Veliko interesovanje za utakmicu. Ulaznica ni za lijeka

TUZLA, 13. JUNA- Igrači tuzlanske Slobode i navijači i brojna publika ovog našeg prvoligaša nekoliko posljednjih kola ovogodišnjeg fudbalskog prvenstva dočekuju sa strepnjom. Hoće li Sloboda odigrati meč života, i hoće li ostati u prvoligaškom društvu?Ova pitanja postavljaju se na svakom mjestu.
Sdolaskom posljednjeg kola svima je laknulo.Sloboda odlučuje o svojoj sudbini. Ugošćava vrsne Mostarce, snažan Veležov klub, kome opet od ishoda meča u Tuzli zavisi hoće li biti ovogodišnji fudbalski šampion.Zbog toga utakmica u Tuzli jednako zanima i tuzlansku publiku i Slobodin sastav,ali i niz drugih klubova, koji zavisno od ishoda susreta u Tušnju mogu da se nađu na ovom ili onom mjestu.Prema tome, u tuzli, Velež bar prema onome što je lansirano u javnost, računa na sigurne bodove, i naslov prvaka.
Sloboda pak za svojih 18. godina života u Prvoj fudbalskoj ligi nije imala važniji meč, i također, računa da će ga dobiti.Da će oba boda u Tuzli ostati.To bi , računa se u Tuzli, istovremeno, bila prekretnica da se Tuzlaci već naredne sezone bolje konsoliduju,i da u narednim prvenstvima ne susretne sa sličnom sudbinom.
-Naša sudbina je u našim rukama. Veleža cijenimo i poštujemo kao kvalitetnu ekipu koja je zaslužila vrh prvoligaške tabele.Naši igrači su svjesni pakda samo pobjeda donosi opstanak u društvu najboljih.Naš sastav je kom pletan.Tu su i naši vjerni navijači pa za oba boda uopšte ne strahujemo, kaže trener Slobode Radomir Jovičić.
-Poslije sinoćnjeg treninga, na kome su svi bili zadovoljni, povukli smo se u mir i tišinu, na odmor u malo izletište Zlaća. Svjesni smo da više nema popravnog. Naša motivacija da pobijedimo je veoma jaka, kaže Midhat Memišević, kapiten tuzlanske ekipe, koji se poslije izdržavanja kaznejod dva žuta kartona vraća u tim.
Stadion Tušanj, kao rijetko kada očekuje pune tribine. Može da primi oko 12.000 gledalaca, što je za ovakve "izvanredne" prilke malo. U Tuzli stiže veliki broj navijača iz okoline, pa iz Mostara. Ulaznica za sve neće biti. Radi toga, kao i radi sigurnosti, odlučeno je da se ulaznice moraju kupiti i za svu djecu (150 dinara). Roditelji bi morali da povedu brigu da u velikoj gužvi djeca mogu imati najviše neprijatnosti.
Meč u Tuzli tema je nedjelje. U gradu, u Upravi Slobode, preduzete su sve mjere da se tuzlanski fer-plej sačuva. Sloboda je, kako je poznato, najviše puta osvojila fer-plej u jugoslovenskom fudbalskom prvenstvu.
- Cijele ove nedjelje, svjesni važnosti utakmice u Tuzli, radimo na tome da obezbjedimo maksimalnu bezbjednost gledalaca. Sve smo učinili da se meč završi u sportskom duhu, bez i najmanjeg incidenta. Nama u Tuzli inače to nije svojstveno, to zna šira fudbalska javnost, kaže generalni sekretar Slobode Vinko Štrbac.
Tuzlaci su ulaznice za ovaj meč bratski podijelili. Najviše ih je otišlo u "kolektivnu" pretplatu preko radnih organizacija. Potom je 650 karata ustupljeno Veležu i njegovim vjernim pratiocima koji dolaze u Tuzlu navijačkim vozom. Ostalo je otišlo u slobodnu prodaju.
Zna se također da Velež u Tuzli i okolini ima mnogo simpatizera. Kad se oni udruže sa onima koji će doći na sportski vikend u Tuzlu, onda je jasno da Velež neće biti bez pune podrške.
Sutrašnji dan sportska javnost u Tuzli očekuje s puno uvjerenja da će Sloboda izboriti i dalje ostati u prvoligaškom društvu. Sutrašnje utakmica u Tuzli u centru je pažnje i jugoslovenske fudbalske javnosti.
Za susret sa Veležom, trener Slobode Rade Jovičić najavio je ovaj tim: Marić, E. Ibrić, Tošić, Miljanović, Verlašević, Memišević, Smajlović, C. Milošević, Lukić, Mrkić, Kraišnik.






..................................................................................."Oslobođenje" 13. juna 1987.

OPTIMIZAM U TABORU VELEŽA

KORAK DO TITULE

Bajević ne krije tima, umjesto Prskala i Karabega igraće Kalajdžić i Međedović. Tuce, Predrag Jurić i Kajraz udarni trio

Veležov meč protiv Slobode dobio je pod "Bijelim brijegom" mnoge epitete kao, "odlučujući", "istorijski", ili "utakmica generacije" predvođene Bajevićem. Svi bi htjeli da ovo gostovanje ne bude još jedna neuspjela prilika i da se Velež domogne toliko željenog trofeja koji nedostaje u bogatim vitrinama, titule.
Ipak oni umjereniji realno gledaju na važnost koju ovaj duel ima i svjesni su koliko je zadatak Mostaraca time teži i delikatniji.
Fudbalser Veleža vjeruju u vlastite mogućnosti ali ipak ima i onih koji su istovremeno vidljivo uzdržani. Pošto je u pitanju meč sa podjednako motivisanim suparnikom kome pobjeda ima značenje - opstanka.
Kao rijetko kada u "igri" su sva tri znaka, mada je jasno da je neriješen ishod teško moguće očekivati jer ne odgovara ni Veležu ni Slobodi - kaže Ivica Barbarić. Mi ćemo se boriti za svoju šansu vjerujući da ćemo na kraju ipak uspjeti.
Kapiten Veselin Đurasović hoće preciznije da se izjasni o izgledima oba rivala - šanse su u potpunosti jednake - kaže Đurasović - na našoj strani, mogu to da kažem, veći kvalitet, na Slobodinoj prednost domaćeg terena, a stepen motivacije vjerovatno je isti. Dakle, krajnje neizvjestan meč u kome odlučujući mogu da budu i neki sporedni detalji pa i faktor sreće.
Svi u Veležovom taboru žale što u timu neće biti Prskala i Karabega. Bajević međutim vjeruje da će Kalajdžić i Međedović sa istim uspjehom obaviti postavljene zadatke.
- Polije učešća u dva finala Kupa, ovo je za Velež još jedna utakmica za njegovu istoriju - kaže Kalajdžić. - Izuzetno nam je stalo da u Mostar donesemo prvu titulu i procjenjujemo da su naši izgledi na uspjeh nešto veći nego Slobodini. Ali, neka pobijedi bolji, a obaveza je svih aktera i navijača da doprinesu krajnje sportskoj atmosferi i da suđenje bude na nivou značaja ove utakmice.
Trener Bajević nema razloga, kako sam kaže, da taji sastav. On je novinarima izdiktirao ovu jedanaestoricu: Tanović, Hadžiabdić, G. Jurić, Kalajdžić, Đurasović, Barbarić, Kajtaz, Tufek, P. Jurić, Međedović i Tuce.
Na ovo gostovanje Velež je krenuo danas popodne. Za njim će i veće grupe navijača čije interesovanje prevazilazi droj karata koje je Sloboda odredila za pristalice mostarskog kluba.
....................................................................................................."Oslobođenje" 13. 06. 1987. godine

[/img]



PRVA SAVEZNA FUDBALSKA LIGA - 34. KOLO

SLOBODA - VELEŽ 2 : 1 (1 : 1)

SPAS U POSLJEDNJI ČAS

TUZLA, 14. JUNI - Igrano na stadionu Tušanj. Gledalaca 12.000
Vrijeme sparno i toplo. Teren dobar za igru. Sudija: Glavina (Klis)-8.
Strijelci: Tuce u 5, za Velež, a Milošević u 7. iz penala i Miljanović u 79.
iz penala za Slobodu. Žuti kartoni: Hadžiabdić, Đurasović i Međedović
(Velež) , a Krajišnik i Tošić (Sloboda).

SLOBODA: Marić 7, Ibrić 8, Tošić 7, Miljanović 8, Verlašević 8,
Memišević 7, Smajlović 7, Milošević 7 (Mrkić 7), Krajišnik 7,
Lukić 7, Beširević 7 (Stegnjajić -).

VELEŽ: Tanović 6(Petranović 6), Hadžiabdić 5, Jurić 5, Kalajdžić 6,
Đurasović 6, Barbarić 7, Kajtaz 7, Tufek 5 (Gudelj -), P.Jurić 6,
Međedović 6 i Tuce 7.

Tuzla je satima prije utakmice bila preplavljena navijačima i jednog i drugog tima, koji su kroz grad nosili transparente i izvikivali parole podrške svojim ljubimcima. Tribine na Tušnju bile su krcate prije početka meča. Sparina je bila paklena , kao i atmosfera na tribinama, gdje se nalazilo oko 3.000 navijača Veleža. Kvalifikacijski karakter utakmice za oba tima bilo je veliko breme. Domaćin je u početku imao laku terenesku inicijativu. Međutim, prvi napad gostiju urodio je plodom. Kajtaz je sa desne strane uposlio Tucea, on je malo "povukao" loptu, a onda je sa preko 25 metara iznenada sijevnuo udarac. Marić je bio kratak.
Dok su navijači gostiju još aplaudirali, "proključali" su i navijači domaćih. Čim su krenuli sa centra, Slobodini fudbaleri su opasno priprijetili Tanoviću. U gužvi Krajišnik je sam izbio pred golmana gostiju, ali ga je sa leđe oborio Hadžiabdić. Glavina je opravdano pokazao na bijelu tačku. Milošević je golmana gostiju poslao u desni, a loptu u lijevi ugao.
Iznenadno vođstvo i brzo izjednačenje kao da je malo smirilo igrače oba tima. Nastavilo se prilično rastrzano i nervozno. Izrazitih šansi nije bilo. Do odmora Tuce je u dva navrata izvodio slobodne udarce sa istog mjesta odakle je postigao vodeći gol, ali bez uspjeha. Na drugoj strani domaćini su mogli nešto više učiniti u 25. minutu.
Tokom cijelog prvog poluvremena igrači oba tima su čuvali više sopstvenu mrežu nego što su atakovali prema mreži rivala. U sprečavanju opasnih situacija, pred svojim golom nisu se libili ni preoštrih startova. Zbog toga je sudija opravdano dodijelio tri žuta kartona.
U drugom dijelu tempo kao da je popustio. Fudbaleri su vrebali priliku da iznenadnim napadima eventualno postignu gol. Pobjeda je bila jedino rješenje za gostujuće fudbalere da dođu do titule, ali i za Slobodu samo pobjeda je značila opstanak u Ligi. Želja za opstankom bila je jača od želje za šampionskim tronom. U posljednjih pola sata Tuzlaci su shvatili da bojažljivom igrom ništa neće postići. Počeli su napadati poput osica. Petranović, koji je zamijenio Tanovića, stalno je morao intervenisati. Šutirali su i Miljanović i Memišević, Smajlović i Beširević, ali bez uspjeha. Na drugoj strani fudbaleri Veleža imali su zadnju priliku u 57. minutu, kada je Međedović nakon solo prodora došao u izvanrednu šansu, ali je dugo vukao loptu i odbrana Slobode je pravovremeno reagovala. Vođstvo Slobode došlo je u 79. minutu. Hadžiabdić je loše vratio loptu golmanu, pa je Beširević koji je danas igrao poput krtice prozreo namjeru Veležovog beka, i ukrao je loptu prije protivničkog golmana. Petranoviću nije preostalo ništa drugo nego da ga nepropisno obori. Sudija ponovo pokazuje na bijelu tačku. Siguran egzekutor bio je Miljanović.
Od vođstva Slobode do kraja utakmice o igri malo šta vrijedi pričati. Neizvjesnost se prenijela na tribine. Neko iz grupe Veležovih navijača 10 minuta prije kraja kamenom je udario pom. sudiju Jozu Puškara. Njemu je ukazana ljekarska pomoć. Utakmica je za trenutak bila prekinuta, ali je ponovo nastavljena. Nepristojnošću Veležovih navijača pridružili su se i domaći. Kada je utakmica ponovo nastavljena, opet je nastala gužva.
Pobjedi Slobode ne može se ništa prigovoriti. Tuzlaci su bili taman toliko bolji koliko rezultat pokazuje. Spas je došao sa bijele tačke, ali to ne umanjuje vrijedan uspjeh Slobodinih fudbalera.
.............................................................................................................."Oslobođenje" 14. juni 1987.


[/img]






NALIĆ i SABITOVIĆ SLAVE GOL I OPSTANAK.....................................................Ljekari ukazuju pomoć pomoćnom sudiji Puškaru
............................................................................................................kojeg su navijači Veleža pogodili kamenom u glavu.

IZ FK SLOBODA - STRPLJENJE JE ODRŽALO RED

TUZLA, 15. JUNA - Samo je dobro obezbjeđenje i strpljenje obezbjedilo da jučerašnja fudbalska utakmica između Slobode i Veleža bude uredno završena. Koliko je to bio težak posao zna se po cilju ovog susreta. Sloboda se borila za opstanak u Ligi, Velež za prvu titulu šampiona Jugoslavije. Potencijalni akteri nereda ovaj puta nisu bili na zelenom polju. Oni su bili na tribinama, odnosno u redovima Veležovih navijača. Kako je danas sva štampa izvijestila, iz tabora Veležovaca, sa tribina doletio je kamen deset minuta prije kraja susreta. Pogođen je bio Jozo Puškar, pomoćni sudac. Na sreću, ne tako opasno da bi njegovo zdravlje bilo ozbiljnije ugroženo. Sudije su imale obzira i flaster na glavi pomoćnog suca nije spriječio da se susret, koji je na zelenom polju bio sasvim korektan, privede kraju. Da Sloboda izbori, zasluženo, dva boda, i pravo da se i iduće sezone takmiči u Ligi najboljih.
Ove scene vidio je svako onaj ko je iole bio u prilici da ih posmatra. A šta se nije vidjelo "golim" okom, šta se kasnije saznalo i čulo. Vinko Štrbac, generalni sekretar tuzlanske Slobode o tome nam je danas rekao:
- Poveća grupa Veležovih navijača bila je na stadionu neobuzdana. Pravili su i manje izgrede u gradu. Vikali, udarali po staklima automobila, po kioscima tražili sredstva za "samoodbranu". Mislimo da neki pojedinci, nazovi navijači mostarskog Kluba, nisu bili svjesni šta rade. Nakon što su gađali sudiju, i vjerovatno imali cilja da izazovu prekid susreta, organi bezbjednosti su ostali strpljivi. Nisu se miješali u publiku, ali, tada je došlo do kamenovanja jednog milicionara, organa bezbjednosti. Nije bilo drugog nego da se milicionari nađu u publici gdje je vrilo. Morali su izvesti jedan broj izgrednika sa stadiona, ali su svi Veležovi navijači ipak zajedno, kako su i došli, zajedno otputovali u Mostar navijačkim vozom. Strpljenje je pomoglo da ne proključaju naši navijači. Ali, u gužvi je ipak lakše nastradao jedan broj poštenih ljubitelja sporta. Bilo je među njima i djece. Kada je došlo do bježanja bilo je gaženja.
U zapisniku zvaničnih organa nakon završetka utakmice zapisano je da susret u Tuzli bio maksimalno obezbjeđen.
Organi javne bezbjednosti u Tuzli su nam rekli da više vole da o poslu što su ga oni u nedelju uradili govore drugi. Milicionari su radili svoj posao. U Slobodi kažu da su organi reda i mira zavrijedili sve pohvale. Obezbjedili su više ljudstva nego inače, vodili su računa da "dara ne prevrši mjeru". Njima je pomogla i tuzlanska publika, svojim strpljenjem. Sve to pomoglo je da Sloboda ne samo ostane u Ligi, nego i da sačuva fer-plej za red i disciplinu.
Do polaska navijačkog voza iz Tuzle nije bilo nikakvih nereda i nesporazuma. Da li je kasnije u vozu bilo lupanja, uništavanja društvene imovine, u Tuzli za sada ne znaju. Znaju samo da je oko 12.000 gledalaca i sva imovina na stadionu Tušanj bila zaštićena.
....................................................................."Oslobođenje" 15. juna 1987.





PROTEST IZ VELEŽA - NEPOTREBNA INTERVENCIJA

MOSTAR, 15. JUNA - u Veležu su neprijatno iznenađeni postupkom organa reda u Tuzli, koji su u samom finišu utakmice na Tušnju, bez saglasnosti delegata i sudijskog trija ispraznili dio stadiona na stajanju i kako se ovdje ističe, natjerali Veležove navijače na bjesomučan bijeg i opasnu trku prema izlaznim kapijama ovog objekta. U mostarskom Klubu ne raspolažu podacima da li je u ovom incidentu koji je ostavio ružnu i mučnu sliku bilo povriježenih. Direktor Kluba Marjan Kvesić tvrdi da je postupak organa reda djelovao još čudnije i za zaprepašćujuće pošto situacija na samom stadionu nije nalagala da se na ovaj način protjeruju pristalice mostarskog Kluba uz izlaganje velikom riziku da dođe do ozbiljnih povreda.
Poslije sagledavanja ovog kompletnog slučaja na narednoj sjednici Predsjedništva Kluba treba očekivati i zvanično reagovanje Veleža.
Saznaje se, takođe, da su na povratku iz Tuzle navijači Veleža oštetili jedan dio inventara u vozu kojim su putovali na nedjeljnu utakmicu.
.............................................................................."Oslobođenje" 15. juni 1987.

................................................................
08.05.2011.
Red Army Mostar 1981
Jedan od prvih incidenata na stadionima bivše domovine, koji je u medijima dobio veliki publicitet i čak nazivan Yugo-Hejselom, vezan je za Red Army i dogodio se 1987. godine u Tuzli, na utakmici Sloboda - Velež. To je bilo zadnje kolo koje je sve odlučivalo. Veležu je pobjeda trebala za titulu, a Slobodi za opstanak u društvu najboljih. Čak 3 - 4000 pripadnika Red Army je otišlo u Tuzlu. Kada je na utakmici Velež poveo, nastala je prava ludnica. Ograda se tresla, a ljudi su letjeli preko nje. Nešto kasnije, očigledno dobro plaćeni sudija iz Klisa je izmislio dva penala za Slobodu i ona je povela sa 2:1. Velež je bio šampion samo 13 minuta!. Tada su navijači Veleža počeli gadjati pomoćnog sudiju, a uprava Slobode je pozvala specijalce u akciju. Počeli su preskakati ogradu i udarati. Stadion u Tuzli je imao vrlo usku kapiju. Tri hiljade navijača je tada krenulo kroz nju, a drotovi su i dalje tukli bez milosti. Nisu gledali ni koga ni gdje udaraju. Počela je opsta tuča i Red Army su bili izbačeni sa stadiona. To je bio ujedno i kraj utakmice, a tek početak haosa po gradu. Veležovi tifozi su tada rušili sve pred sobom. Razvalili su robnu kuću i usput sve lomili, a stradali su i obični gradjani. Bilo je puno povrijedjenih. Ovi dogadjaji imali su i dugoročne posljedice na uspon i kvalitet Red Army-a. Navijači su od kluba tražili zaštitu, ali je nisu dobili. Tada su vidjeli da nisu potrebni Veležu i tada se mnogo pravih navijača totalno razočaralo jer im je klub okrenuo ledja.
..................................................................

"ROĐENI" STALI NA KORAK DO CILJA

BAJEVIĆ: ODLAZIM ZADOVOLJAN I - SJETAN

Zašto Mostarcima ponestaje daha u odlučujućim utakmicama - Velež propustio tri meč-lopte. Sudije oštetile mostarski tim taman za toliko koliko je bilo neophodno za titulu

Velež nije iskoristio još jednu šansu da se po prvi put u svojoj istoriji okiti titulom prvaka, a jedini od svih timova bio je u situaciji da postane prvak u "obje verzije". Zastao je ponovo na samo korak do velikog cilja, pa to postaje neka vrsta "sindroma" koji već decenijama prati mostarski Klub. Ali, žaljenje zbog nove neiskorištene prilike ne bi trebalo da preraste u nezadovoljstvo: Velež je, ipak, ostvario lijep uspjeh osvajanjem drugog mjesta i plasmanom u Kup UEFA.
Na taj način razmišlja i Dušan Bajević n a čijem se licu ocrtavaju dva različita raspoloženja. Vidljivi su i tragovi dubokog preživljavanja dramatičnog meča u Tuzli:
- Ostvarili smo cilj koji smo sebi postavili prije ovog šampionata - mirno je počeo Bajević. - Na kakve smo sve probleme nailazili mislim da, ipak možemo govoriti o zavidnom uspjehu. Velež će i u idućoj sezoni učestvovati na evropskoj sceni. Sa te strane ja i moji saradnici možemo da budemo zadovoljni.
- Ne u potpunosti?
- Naravno! Imali smo jedinstvenu priliku da trijumfujemo. Pitanje je kada ćemo imati ovakvu šansu. Za odlučujuće utakmice Velež kao da nema daha. Igračima se vežu noge, zahvata ih trema. Istina je i da nemamo jake ličnosti koje mogu izdržati psihološke pritiske. To je ovom Klubu nedostajalo u prošlosti, a ponavlja se i sada. Žao mi je zbog grada, navijača i igrača.
- Gdje su propuštene prilike? Da li samo u Tuzli?
- Ne. Ustvari, imali smo tri meč-lopte: protiv Hajduka, Partizana i sada protiv Slobode. Tim koji ne iskoristi ni jednu od ovih šansi iskreno govoreći i ne zaslužuje da bude prvak.
- Igrači su vas razočarali?
- Može se tako reći. Sa samo tri-četiri raspoložena igrača ne može se očekivati pobjeda u jednoj važnoj utakmici. Volio bih da igrači pogledaju snimak utakmice u Tuzli pa da vide kako se (ne)bori za titulu prvaka. To je, zaista, nerazumljivo. Imati takvu šansu a igrati ležerno, nedovoljno borbeno, nebiti uporan - mora čovjeka da razočara. Slabo smo i bez dobrih rješenja igrali u veznom redu. Zatajio je udarni trio sa Predragom Jurićem, Tuceom, Kajtazom, svojom pasivnošću i neaktivnom igrom. Bilo je i drugih stvari koje sklapaju mozaik našeg neuspjeha. Tanović ima potres mozga, a Petranović me pita: "Zašto me baš sada uvodite?!" Taj mladić kao da je stvoren za ekscese u najvažnijim utakmicama. Ili, u ovom meču mnogo nam je nedostajao Karabeg, a on zbog priča sa sudijom sedam dana ranije dobije drugi žuti karton. Sve to zajedno odgovor je na pitanje zašto nismo uspjeli u Tuzli.
- Ne pominjete suđenje?
- Ne volim o tome. Ali, evo sada mogu da kažem da su nas u finišu prvenstva sudije oštetile za toliko koliko nam je nedostajalo da budemo prvi. Nisu sporni penali za Slobodu. Ali, ako je sudija Glavina imao onakav kriterij, zašto nije dosudio penal u korist Veleža kada je Predrag Jurić oboren u šesnaestercu Slobode? To bi bio značajan trenutak za daljnji tok utakmice.
- Prvenstvo je završeno, da li će Dušan Bajević i dalje voditi Velež?
- Bile su dosta četiri sezone. Mislim da smo ipak nešto i napravili poredeći ovu situaciju sa onom od prije četiri godine. Odlazim zadovoljan i sjetan što nismo Mostaru donijeli naslov prvaka.
- Mnoge kombinacije se vežu za vaše ime.
- Potreban mi je odmor i sigurno je da neću raditi ni u jednom klubu. Do septembra obaviću sve svoje obaveze prema Olimpijskoj reprezentaciji i pokušati da se malo odmorim od klupskih obaveza. Poslije toga razmisliću i donijeti odluku o svojoj daljoj trenerskoj karijeri, kaže Dušan Bajević.
...................................................................................................."Oslobođenje" 15. juni 1987. godine




TABELA PRIJE POSLEDNJEG KOLA1986/87
1. VELEŽ......42
2.PARTIZAN..41
3.C ZVEZDA..41
.......................
14. RADNIČKI( N)...28
15.DINAMO( V).....28
16.PRIŠTINA......27
17.SLOBODA.....26
18.SPARTAK.....19

TABELA POSLIJE POSLEDNJEG KOLA1986/87
1.PARTIZAN......43
2.VELEŽ..........42
3.C ZVEZDA......41
4.RIJEKA.........38
5.VARDAR........38
......................
14.PRIŠTINA.....29
15.SLOBODA.....28 ( -6 )
16.RADNIČKI( N)..28 ( -11)
17.DINAMO( V) ...28 ( -22)
18.SPARTAK.....19

REZULTATI VAŽNIH UTAKMICA 34. KOLA
SLOBODA-VELEŽ 2:1
PARTIZAN-DINAMO (V) 5:0
RIJEKA-RADNIČKI (N) 1:0
SPARTAK-PRIŠTINA 0:1

PARTIZAN- DINAMO (VINKOVCI) 5:0 , 34.KOLO 1986/87.
14. 06. 1987. GODINE

phpBB

[staragarda]

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN.
TUŽAN DAN ZA FK SLOBODA. 23. MAJ 2012, MOSTAR , FK VELEŽ - NK GOŠK 1:2 . SRAMOTNU UTAKMICU VELEŽA, KAO BAJAGI SA ČUĐENJEM,PRATE PREMIJER FEDERACIJE NERMIN NIKŠIĆ(VELEŽOV PRVI ČOVJEK) I MINISTAR U VLADI FEDERACIJE ,TUZLAK PORIJEKLOM IZ HERCEGOVINE , ENVER BIJEDIĆ( BIVŠI PREDSJEDNIK FK SLOBODA).

HVATAT CE SE ONI ZA GLAVU OPET,SAMO IZ DRUGIH RAZLOGA....SAMO POLAKO...TIHA VODA BRIJEGE VALJA

[espresso]

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN.
TUŽAN DAN ZA FK SLOBODA. 23. MAJ 2012, MOSTAR , FK VELEŽ - NK GOŠK 1:2 . SRAMOTNU UTAKMICU VELEŽA, KAO BAJAGI SA ČUĐENJEM,PRATE PREMIJER FEDERACIJE NERMIN NIKŠIĆ(VELEŽOV PRVI ČOVJEK) I MINISTAR U VLADI FEDERACIJE ,TUZLAK PORIJEKLOM IZ HERCEGOVINE , ENVER BIJEDIĆ( BIVŠI PREDSJEDNIK FK SLOBODA).

HVATAT CE SE ONI ZA GLAVU OPET,SAMO IZ DRUGIH RAZLOGA....SAMO POLAKO...TIHA VODA BRIJEGE VALJA

[fukaratz]

evo opet cobana iz Vrapcica:) tako smo mi Veleza naguzili prije par dana i to preko gaca;) idi gorstak cuvaj krave i pozdravi onu hendikepiranu djecicu iz omladinskog vam pogona sto po 8 komada primaju;)

[sloboda72]

Tuzlanska Sloboda (i dalje ) u raljama politike

NAPADAJU UPRAVU , A NE NUDE NIKAKVU POMOĆ.

Zar se nije moglo barem 100 000 km, od oko milion maraka sumnjivo potrošenih za uređenje Sonog trga, usmjeriti za pomoć tuzlanskom nogometu, kao prezentu Tuzle koji je neusporedivo ispred mnogih

Da je Kantonalni odbor SDP-a u Tuzli, bilo kao stranka "potrošač općinskog budžeta", bilo kao nalogodavac svojim kadrovima u općinskoj vlasti , polovicu sredstava potrošenih na predizbornu kampanju usmjerio u blagajnu FK Slobode, taj bi klub danas lakše disao I NE BI DRLJAO DNO PRVOLIGAŠKE TABELE. Na žalost, tom odboru i cijelom tuzlanskom SDP-u ,pa i ljudima na vlasti , stanje u Slobodi služi tek kao dobra tema za učestala,isprazna saopštenja za javnost.Jedno takvo emitovano je medijima juče. Nakon nastupa u sportskoj emisiji RTV Tuzlanskog kantona predsjednika Slobode , Mehmeda Bajrića, koji je tom prilikom spomenuo skoro dva miliona gubitaka prijašnje uprave, apelujući na vlasti TK I Općine da pokažu djela i pomognu klubu, KO SDP-a se obrušio na Bajrića rekavši kako klub vodi u propast, te da bi "iz moralnih razloga uprava trebala podnijeti ostavku"!?
Slučajno ili ne, pisci saopštenja su "zaboravili"da je jedan od članova tri zadnje uprave Slobode , pa i sadašnje, pomoćnik općinskog načelnika za društvene djelatnosti i sport , Franjo Kovačević, kojeg je u upravu kluba delegirala upravo općina, pa nije jasno da li se traži i njegova smjena? Umjesto ispraznih tirada i neučinkovitih saopštenja za javnost, tuzlanski i kantonalni SDP bi morali javnosti objasniti:kako to da je "njihova vlast" u Tuzli za Slobodu godišnje osigurala mršavih 25. 000 KM ? Kako to da se dvostruko više novaca daje za trodnevne književne susrete , protiv kojih malo ko ima šta protiv, ali pod uslovom da su zadovoljene i druge potrebe građana ovog grada,u koje na prvom mjestu stavljamo sport?
Zar nije moglo barem 100 000 KM , od oko milion maraka sumnjivo potrošenih za uređenje Sonog trga, usmjeriti za pomoć tuzlanskom nogometu, kao prezentu Tuzle koji je , u smislu stvaranja imidža grada, neusporedivo ispred bilo koje druge kulturne, političke ili privredne manifestacije, a da se ne govori o imidžu koji gradu stvaraju pojedinci!?
Nedavno su na Skupštini TK ljudi iz SDP-a "Ahmedinović i Simić), na inicijativu predsjednika Slobode , Mehmeda Bajrića, da se s tog nivoa vlasti materijalno pomogne klubu , tražili iz kantonalmog budžeta milion KM za fudbalski klub, dok iz općinskog budžeta , gdje imaju uticaja - ne traže ništa!?
Na kraju i možda ključno pitanje:kako je moguće da SDP rješenje problema vidi u smjeni prije tri mjeseca izabrane uprave kluba(u Slobodi se uprave mijenjaju svaka tri-četirimjeseca), a ne postavljaju pitanje odgovornosti prijašnjih uprava, na čijem čelu su u pet poslednjih upravnih odbora tri puta predsjednici bili iz SDP-a, a skoro svaki put i predsjednici klupskih skupština?
Onaj ko želi pomoći bolesniku , ne traži za taj čin aplauze oboljeloga i javnosti. Bilo kakva pomoć bolja je od nikakve, što već duže vrijeme nude ljudi iz SDP-a u Tuzli.
................................................................................JUTARNJE NOVINE, 20. OKTOBAR, 2004.

[sloboda72]

60. godina FK "Sloboda" Tuzla 1919-1979
Odlikovanje FK "Sloboda" od strane Predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita

ORDENOM BRATSTVA I JEDINSTVA SA ZLATNIM VENCEM

Povodom šezdesetogodišnjice postojanja i rada a za
istaknute zasluge u razvijanju sporta, okupljanju i
vaspitavanju članstva i simpatizera Kluba u duhu
progresivnih ideja kao i za doprinos narodnooslobo-
dilačkoj borbi i širenju bratstva i jedinstva.
ORDEN-(LAT. ORDO=RED) ODLIČJE, ODLIKOVANJE, KOLAJNA (VUJAKLIJA, Leksikon stranih reči i izraza)







....................................................................................................................................................................
Predsjednik Tito pokrovitelj proslave

ŠEST DECENIJA RADNIČKOG SPORTSKOG DRUŠTVA "SLOBODA"

PREDSJEDNIK TITO POKROVITELJ PROSLAVE

Predsjednik Republike Josip Broz Tito prihvatio se pokroviteljstva proslave 60-godišnjice postojanja i rada Radničkog sportskog društva "Sloboda" iz Tuzle. O tome su ovih dana iz Kabineta Predsjednika Republike obaviješteni Opštinska Konferencija Socijalističkog saveza Tuzla i Radničko sportsko društvo Sloboda.
Vijest o visokom pokroviteljstvu druga Tita primljena je u Tuzli sa oduševljenjem, posebno u redovima Društva koje obilježava izuzetan jubilej. Radničko sportsko društvo Sloboda osnovano je u godini osnivanja Partije I SKOJ-a i u periodu između dva rata bilo je snažno uporište Komunističke paratije.
Inače, na posljednjoj sjednici Odbora za obilježavanje 60-godišnjice Slobode usvojena je odluka o dodjeli plaketa, povelja i pismenih priznanja radnim i društvenim organizacijama i pojedincima koji su dali poseban doprinos razvoju Radničkog sportskog društva. Detaljno je utvrđen i program centralne svečanosti koja će se održati 10. novembra. Sjednici je prisustvovao i član Predsjedništva SFRJ Cvijetin Mijatović.
............................................................................................................................"Front slobode" 26. 10. 1979. godine

Olimpijska fudbalska reprezentacija Jugoslavije 10. novembra 1979. na Tušnju protiv slavljanika FK "Sloboda"

POVODOM 60-GODIŠNJICE RSD SLOBODA

OLIMPIJCI JUGOSLAVIJE U TUŠNJU


Stoje s lijeva: Matijević,S.Ibrić,Starovlah,A.Stojanović,Kovaćević,pom. sudija, Miljanović,H.Muharemagić(gl. sudija),Mešković,pom.sudija,R.Janjanin,Memišević,M.Krstičević,Repčić.,
Čuče s lijeva: Verlašević,Cukrov,Hrstić,Geca,Z.Kranjčar,Smailagić,I.Hadžić,Mališević,S.Sarajlić,P.Pašič i N.Mujezinović.


Susret Sloboda - Olimpijska reprezentacija Jugoslavije
odigraće se na dan glavne svečanosti - 10. novembra,
tako da će obje ekipe prisustvovati svečanoj akademiji
RSD Sloboda

.............................................................................................................................................................................
PRIJATELJSKI FUDBALSKI SUSRET U TUŠNJU POVODOM
60-GODIŠNJICE RSD SLOBODA

APLAUZI SLAVLJENIKU

Sloboda - Olimpijska reprezentacija Jugoslavije 3 : 2 (1 : 2)

Prijateljski fudbalski susret u čast 60-godišnjice RSD "Sloboda": Sloboda - Olimpijska
reprezentacija Jugoslavije 3 : 2 (1 : 2).
Stadion u Tušnju. Teren travnat i vlažan. Vrijeme povoljno za igru. Gledalaca oko
12.000. Strijelci: Ibrić u 25., Miljanović u 54. i Geca u 67. minutu za Slobodu, a
Kranjčar u 23. i Repčić u 44. minutu za Olimpijsku reprezentaciju. Sudija: H.
Muharemagić (Tuzla). Pomoćnici: Dž. Smajić (Tuzla) i G. Muranjković (Brčko).

SLOBODA: Mešković (M. Hadžić), Memišević, Mališević, Smailagić (Petrović),
Verlašević, Mujezinović, Sarajlić, S. Ibrić (Džafić), Geca (Tomić), Kovačević,
Miljanović.

OLIMPIJSKA REPREZENTACIJA JUGOSLAVIJE: Stojanović (Pudar), I. Hadžić,
Starovlah, Cukrov, Matijević, Krstićević, Kranjčar, Hrstić, Repčić, Janjanin,
Pašić.

Fudbalski savez Jugoslavije pridružio se velikoj proslavi jubileja RSD Sloboda i Fudbalskog kluba Sloboda prijateljskim susretom na stadionu u Tušnju. U izvanrednom slavljeničkom dekoru i pred prepunim stadionom vidjeli smo zaista lijepu igru i zasluženu pobjedu slavaljnika, domaće Slobode. Pored pet efektnih pogodaka gledaoci su uživali u dobrim akcijama oba protivnika, efektnim odbranama vratara, uspjelim driblinzima, udarcima i svemu onom što fudbal može donijeti. Bila je to igra koje će se dugo pamtiti, posebno su prijatno iznenadili fudbaleri tuzlanskog prvoligaša.
Sam početak utakmice nagovijestio je jednu dobru predstavu. Tuzlaci su u početku bili nešto bolji, ali, ipak, "plavi" su prvi došli u vodstvo. Dogodilo se to u 23. minuti kada je najbolji pojedinac u Olimpijskom timu Repčić izvanredno prošao po lijevoj strani i divno uposlio Kranjčara kome nije bilo teško da glavom pošelje loptu u nebranjeni dio mreže. To kao da je "naljutilo" Slobodine fudbalere pa su još češće opsjedali gol Stojanovića. Dva minuta poslije vodstva "plavih" Senad Ibrić se pošteno iskupio za neke slabe partije iz ranijih susreta. On je šutirao sa više od 20 metara daljine i pogodio same rašlje Stojanovićeve mreže. Poslije ravnopravne igre u finišu prvog dijela meča Repčić je nakon odličnog prodora uspio da savlada Meškovića.
U drugom poluvremenu gledali smo još bolju igru. Fudbaleri Slobode razmahali su se i brzim akcijama sve češće dolazili su u prilike da izjednače rezultat. To se i dogodilo u 54. minutu kada je Miljanović sa položaja desnog krila preciznim udarcem poslao loptu u mrežu. Tuzlaci i dalje dobro igraju, da bi Geca u 67.minutu postigao pobjedonosni pogodak i postavio konačan reuzltat od 3 : 2 za Slobodu.
Sve u svemu, bila je to igra koja je oduševila prisutne i potvrdila da su mogućnosti Slobode mnogo veće nego što pokazuje njen trenutni plasman u Prvoj saveznoj ligi.

SLOBODI PLAKETA FSJ

Prije početka utakmice održana je svečanost povodom jubileja Slobode. Član Izvršnog odbora FK Slobode Milan Bucalo uručio je kapitenu Olimpijske reprezentacije Aleksandru Stojanoviću Statuu "Husinskog rudara", kao trajan znak sjećanja na ovaj susret i jubilej domaćina.
Predsjednik FSJ Mustafa Šefćet, zatim je uručio slavljeniku FK Sloboda PLAKETU FSJ povodom obilježavanja jubileja. Sloboda je dobila PLAKETU i od Zajednice klubova Prve savezne lige.
Na kraju ove svečanosti osam djevojaka, simbolizirajući osam naših republika i pokrajina, uručile su šezdeset crvenih karanfila fudbalerima oba tima.
...................................................................................................."Front slobode" 10. novembar 1979. godine

[sloboda72]

Mustafa Hukić Slobodino srce

JOŠ NE ZNAM ŠTA JE LJUBAV

Kad je 2. juna 1951. godine tuzlanski frizer Mustafa Hukić, poslije četiri kćerke najzad dobio sina, bio je presrećan.
- Zvat će se Mustafa, kao i ja!- razdragano je rekao ženi, zatim ozbiljno dodao: - Učinićemo sve da ga školujemo, da živi bolje nego što smo mi živjeli.!
Već sada, 18 godina poslije rođenja, junior Mustafa Hukić zarađuje trostruko više nego što je njegov otac ikad zarađivao. Jer, golobradi mladić je najbolji igrač novog prvoligaša Slobode i najveća uzdanica tuzlanskog fudbala.
Uprkos tome, Hukić senior mu stalno govori:-"Uči, samo uči. Fudbal je prolazna stvar." A sin ga sluša i, već je u četvrtom razredu Rudarske tehničke škole.
- Između škole i stadiona prolaze svi moji dani- priča stidljivo Hukić junior-fudbaler. -U školi sam od 7.30 do 13 sati. Zatim ručam i učim. Kad se završi trening, koji počinje u 16.30 već je mrak. Tada se vratim kući, jer uvijek ostane ponešto nenaučeno. Rijetko izađem na korzo ili u kino. Mlad sam i kao i svi moji vršnjaci često poželim više slobode, a manje obaveze. Ali, svjestan sam da svaki uspjeh traži žrtve. Aja želim da uspijem i sa školom i kao fudbaler!
Raskošni Hukićev talenat prvi je otkrio trener juniora Slobode, Bevanda. On ga je preije 6 godina zapazio u ekipi Osnovne škole "Muharem Merdžić", odmah doveo u klub i godinama ga "školovao", sve dok nije sazrio za omladinsku reprezentaciju i prvi tim Slobode, čiji je standardni član od proljetos.
Pojavom-crnopurast i krivonog-Hukić podsjeća na Šekularca iz mlađih dana, a od Šekija se mnogo ne razlikuje ni po igri. Odličan je tehničar i graditelj, neumoran je i ima veoma jak šut.
- Hukić je talent najplemenitijeg kova, - kaže trener Slobode Dušan Varagić. - uz sve igračke kvalitete, on je i gvozderno čvrst: nikakve pohvale ne utiču na njegove igru i marljivost na treninzima!
- Ugledao sam se na Željka Perušića,-kaže Hukić. - Oduševljavaju me "krtice", fudbaleri koi se nikada ne predaju: Holcer, Avdičević, Katić. ali i tehničari tima Fikreta Mujkića.
- Dragan Džajić?
- Odličan igrač, ali nije moj tip. Često se "uspava" za vrijeme igre, a izgleda da je počeo i da gubi živce.
- Čini se da vam "crveno-beli" tabor nije simparičan?
- Naprotiv! Veliki sam navijač Zvezde i moja je najveća želja da jednom zaigram u crveno-bijelom dresu.
No, da se razumijemo. To ne znači da sam "zvijezdica" koja već diže nos i da će zbog ljubavi prema Zvezdi Sloboda sa mnom imati problema. Ali, zašto da krijem da me Zvezda magnetski privlači.
- Da li se plašite da na vas, tako mladog i neiskusnog, onih 300-400 hiljada koje primate svakog mjeseca mogu i loše da utiču?
- Budite bez brige, novac me ne može skrenut s pravog puta. Dajem dosta porodici, a ostalo ostavljam na štednu knjižicu.
- Štedite za automobil?
- Nikada ga neću kupiti! Mrzim automobile!
- Volite?
- Pored fudbala-košarku! Pratim sve što se događa u tom atraktivnom sportu.
- Ljubav?
- Još ne znam šta je to!- zacrvenio se u licu.-Išao sam nekoliko puta na sastanak sa jednom vršnjakinjom i na tome se završilo. Od tada o djevojkama i ne razmišljam. Ima vremena.
- Fudbal je za vas, znači, ispred svega?
- Fudbal i škola! Želja mi je da dospijem u reprezentaciju, ali i da jednom postanem inženjer rudarstva.
- Koliko ste dobili za prvi ugovor sa Slobodom?
- Ni dinara, a obavezao sam joj se na vjernost do jula 1974. godine. Tada ću valjda vrijediti nekoliko miliona. Zavisi od toga kako budem radio.
- Koji vam saigrači najviše pomažu?
- Gerum i Avdičević, ali su me i ostali veoma toplo primili.
- Čega se plašite?
- Ničeg i nikog! Čak ni grubih igrača, mada me već dosta često i jako tuku.
- Novi prvak će se zvati:?
-...Željezničar, Zvezda ili Dinamo!
- Sloboda?
- Startovali smo tako dobro da se već izgubio strah od ispadanja iz lige. Vjerujem da možemo da doguramo čak do osmog mjesta na tabeli.
Za svo vrijeme razgovora golobradi Mustafa Hukić se vrpoljio na svojoj stolici. Shvatili smo njegovu nervozu kad nam je povjerio da mu je ovo bio-prvi intervju u životu.






...............................................Sportski nedjeljnik "Tempo" Beograd, septembar 1969. godina

phpBB

Mustafa Hukić, gol iz 1981 godine za San Jose Earthquakes(SAD)

..............................................................................................................................

[sloboda72]

NADAM SE DA OVAJ TITIN "ORDEN BRATSTVA I JEDINSTVA SA ZLATNIM VENCEM", JOŠ UVIJEK KRASI VITRINE FK "SLOBODA" TUZLA.

[tuzlak1987]

[youtube][/youtube]

[youtube][/youtube]

Nekad prije godinu dana

[sloboda72]

ZLATNA KARIKA, NACRT

[sloboda72]

Željezničar - Sloboda 0:1, stadion Koševo, pred 40 .000 gledalaca.

Ova utakmicaa iz '75 godine neobično me podsjeća na utakmicu Sarajevo Sloboda 3:1 od 30.5.2015.
Naime, u oba slučaja igrali smo na Koševu protiv Željezničara,'75 doslovno, 2015 preko Sarajeva.
Željezničar je igrao na Koševu zbog izgradnje sjeverne tribine na Grbavici.Bio je 6.april dan oslobođenja Sarajeva i kapije Koševa bile su širom otvorene.Otud i 40000 gledalaca.Gol za Slobodu postigao je Jovan Geca ili Johan Geca kako su ga slobodaši od milja zvali.
Poslije utakmice navijači Slobode su skandirali na račun trenera Željezničara: "U Ribara mokre gaće, za večeru ne zna šta će!"

DANAS NA KOŠEVU: ŽELJEZNIČAR - SLOBODA

KAPIJE SE ŠIROM OTVARAJU

Biće svečano, praznik je : igraće Željezničar i Sloboda, za bodove, za gledaoce, za one koji vole fudbal, žustru i čistu igru. Koševo zove i kapije otvara - za sve ljubitelje fudbala ulaz je besplatan. Njima na dar, gradu za praznik...

Ljubitelji fudbala imaju mnogo razloga da danas krenu na Koševo, da provedu jedno ugodno poslijepodne, tu na tribinama velelepnog fudbalskog zdanja gdje su se godinama okupljali u velikom broju. Hitali su na Koševo kada je u našem gradu gostovala reprezentacija SSSR, i onda kad je u Sarajevu igrao Mančester Junajted. Koševo je bilo puno kad su u gradu na Miljacki igrali Santos i Inter... Dolazili su ljudi u velikom broju 1967. i 1972. godine, u vrijeme kad je naš grad imao fudbalske šampione. Tada je grad na Miljacki imao poznate asove (Vujovića, Osima, Fazlagića, V. Musemića, Bukala...) Ali i danas glavni grad naše Republike ima najboljeg fudbalera Jugoslavije (Josip Katalinski).
U jednom lijepom fudbalskom ambijentu umjeće i poletarci (Odović, Dautović, Glamočak, Kikić, Mulahasanović) podsjetiti fudbalske zaljubljenike na te dane, na dobra fudbalska vremena.
Današnji susret na Koševu biće svečaniji od ostalih. Kapije koševskog stadiona besplatno se otvaraju svima koji žele da današnje poslijepodne provedu uz fudbal i muziku. FK Željezničar pripremio je ugodno iznenađenje posjetiocima današnje utakmice: prije početka susreta, na poluvremenu i poslije završetka utakmice zabavljat će ih vokalno-instrumentalni sastav "Formula 4".
U Željezničaru su svi optimistički raspoloženi i obećavaju radost svojim navijačima. Milan Ribar pridaje veliku važnost rezultatu današnjeg susreta. On je, poslije dužeg vremena, svoje fudbalere odveo u hotel "Terme" na Ilidžu. Igrači će vrijeme do pred današnji okršaj sa Tuzlacima provesti u karantinu. I igrači Slobode doputovali su ranije nego obično u Sarajevo. Mića Duvančić odlučio se na karantin (hotel "Bristol"). Iz tabora Tuzlaka dopiru optimističke vijesti, a Duvančić kaže:
"Uvjeren sam da ćemo se brojnom fudbalskom auditorijumu predstaviti u najljepšem svjetlu. Sloboda redovno igra dobro u Sarajevu. Posljednjih nekoliko godina ne znamo za poraz na Koševu. Sjećate se i prošlog proljeća igrali smo dobro protiv Željezničara i slavili pobjedu (3 : 1). Vjerujem da ćemo ponovit takvu igru, mada bismo bili zadovoljni i "remijem". Željezničar je u procesu smjene generacija. Mladići igraju dobro kod kuće što se moglo vidjeti i u susretima sa OFK Beogradom i Hajdukom. U ekipu su se vratili Slobodan Kojović i Edin Sprečo, Janković je ponovo golgeterski raspoložen. Mislim da će današnji susret odlučiti naša i Željezničarova navala. Jer, i Sloboda ima dobre napadače. Jovan Geca je u formi i nastoji da se održi u vrhu liste strijelaca. Mustafa Hukić takođe igra dobro, a tu su još i Mulahasanović, Jašarević, Nalić.
........................................................................................................................."Oslobođenje" 06. aprila 1975. godine

ŽELJEZNIČAR - SLOBODA 0 : 1

NA KOŠEVU - 40.000 GLEDALACA!

U svečanoj atmosferi, pred prepunim gledalištem, fudbaleri Slobode savladali su ekipu Željezničara sa 1 : 0 golom Gece u 81. minutu. Ibrahimović odbranio jedenaesterac Hukiću.

06.04. 1975; Sezona 1974/75, 23. kolo

Stadio Koševo. Vrijeme oblačno i vjetrovito. Teren dobar.
Gledalaca oko 40.000. Sudija Veselin Zrilić, (Banja Luka)5
Žuti karton: Katalinski. Strijelac Geca u 81. minuti.

ŽELJEZNIČAR: Ibrahimović 8, Dautović 6, Glamočak 6,
Bratić 6, Katalinski 6, D. Kojović 6, Jelušić 6, Janković 6,
S.Kojović 7, Odović 6, Rodić 6 (Sprečo -).

SLOBODA: Cakić 8, Kalesić 7, Miličić 6, Avdićević 7,
Mulahasanović 8, Alibegović 7, Nalić 6, Jašarević 6,
Geca 7, DŽibrić 6 (Šećerbegović 6), Hukić 7.

Atmosfera praznična, fudbalska. Slika neobična za stadion Koševo. Tribine ispunjene do posljednjeg mjesta. Priduržujući se proslavi 30-to godišnjice oslobođenja Sarajeva Uprava Željezničara je širom otvorila kapije, a ljubitelji fudbala su je iskoristili.
Igra nije bila na nivou ambijenta, ali ne i slaba da ne bi zadovoljila prisutne. Sloboda ni jednog trenutka nije pomišljala da se brani. Igralo se otvoreno, a uzbuđenja je bilo i pted jednim i pred drugim golom. Sudija Zrilić bio je "najzapaženiji" čovjek na terenu. Njblaže rečeno sudio je slabo. Sreća je samo što loša arbitraža Zrilića ipak, nije direktno uticala na rezultat.
Posljednji minuti prvog poluvremena donijeli su i najviše uzbuđenja. Ujednom brzom kontranapadu Geca se našao u povoljnoj prilici, ali je Dragan Kojović izvrsno reagovao i krajnjim naporom izbacio loptu glavom u korner. Na opšte iznenađenje Zrilić je pokazao na bijelu tačku! Bilo je to u 41. minuti. Koncert zvižduka upućen sudiji trajao je i kada se Ibrahimović izvio i panterskim skokom zaustavio udarac Hukića. Čini se da je pravda u tom trenutku ipak zadovoljena. Na dušu Zrilića ne ide samo jedanaesterac dosuđen iz samo njemu poznatih razloga. Nakon njegove čudne odluke pojedini fudbaleri Željezničara reagovali su isto tako čudno. Tražili su da arbitar promjeni odluku, pa su u tom zahtjevu i prekoračili granice dozvoljenog. Zrilić se zadovoljio žučnom raspravom sa igračima.
Samo dva minuta kasnije Katalinski je majstorski izveo slobodan udarac sa više od 30 metara. Cakić je bio nemoćan, ali je lopta završila putanju na mjestu gdje se sastaju stativa i prečka.
Uprvom poluvremenu Željezničar je imao nešto više od igre. Pred golom Cakića bilo je i više povoljnih prilika, ali treba reći da su i Tuzlaci imali svoje šanse. Najpovoljnija je svakako ona Gecina nakon odlične kombinacije sa Hukićem kada je Ibrahimović krajnjim naporom izbacio loptu u korner.
Nastavak nije donio nikakvu promjenu. Željezničar je bio više u posjedu lopte, ali su fudbaleri Slobode iz brzih kontranapada opasno ugrožavali gol Ibrahimovića. Iz jedne takve akcije Geca je u 81. minuti i postigao jedini gol na utakmici. Uposlen od Nalića centarfor gostiju našao se sam pred Ibrahimovićem i prisebno poslao loptu iza njegovih leđa. Treba reći da je pobjeda Tuzlaka zaslužena jer su pred sam kraj imali još dvije povoljne prilike, najprije Šećerbegović a zatim i Mulahasanović. Navalni fudbaleri Željezničara nisu imali svoj dan pa su i one najbolje prilike ostale neiskorištene.
Izjave:

Nakon susreta u svlačionici Slobode velika radost. Svi su spremni za razgovor. Prilazimo treneru Mići Duvančiću:
- Utakmica je bila dobra, zasluženo smo izvojevali pobjedu. Ovi bodovi daju nam nadu da ćemo izboriti četvrto mjesto i tako se plasirati u Kup UEFA. Svi moji igrači igrali su dobro, a posebno bih istakao golmana Cakića, centarfora Gecu i desno krilo Nalića.
Centarfor Geca postigao je rijetko lijep gol:
- Ovo mi je jedna od najdražih pobjeda i srećan sam što sam pred punim stadionom igrao dobro i postigao gol. Čestitam Željezničaru na fer igri i sportskom ponašanju.
Golman Željezničara Ibrahimović:
- Sloboda je postigla gol iz divne akcije i ja sam bio nemoćan. Mislim da bi bilo realno da se utakmica završila bez pobjednika.






......................................................................................................................."Oslobođenje" 06. april 1975. godina

[sloboda72]

Simfonija Tuzlaka na Marakani.
Ovaj naslov osvanuo je u beogradskim Večernjim novinama nakon utakmice C.Zvezda - Sloboda 1:3
Sezona 1975/76 ; 27. kolo , 9. maja 1976
TUZLACI KAO ŠAMPIONI

U BEOGRADU
CRVENA ZVEZDA - SLOBODA 1 : 3 (0 : 2)

Stadion C. zvezde. Gledalaca oko 18.000.
Igrano pod reflektorima. Vrijeme i teren
pogodni za igru. Sudija: A. Gavrilović (Novi Sad)6
Strijelci: Hatunić u 9., Kovačević u 32. i
Jašarević u 81. minutu za Slobodu, a Sušić u 50.
za Crvenu zvezdu.

C.ZVEZDA: Petrović 6, Muslin 6, Stepanović 5, Nikolić 5,
Keri 6, Bogićević 5 (Jelikić 6), Ratković 6, Sušić 6,
Panajotović 5 (Filipović 5), Aćimović 6 i Cvetković 5.

SLOBODA: Cakić 7, Hadžić 8, Miličić 7, Hatunić 8,
Verlašević 7, Alibegović 7, Nalić 8 (Jašarević 8),
Mulahasanović 7, Kovačević 7 (Geca 7), Hukić 8
i Šećerbegović 9.




TRENER DUVANČIĆ NA RUKAMA IGRAČA POSLIJE UTAKMICE

Ono što je počeo Čelik, nastavio Hajduk, večeras je dokrajčila Sloboda. Praktično Zvezda u ovom prvenstvu nema više šansi da se domogne trofeja prvaka. Istina, u sportu je sve moguće, ali...
Pobjeda je Slobodi donijela mirniji san. Koliko god je Sloboda ovom igrom zaslužila bolji plasman toliko je Zvezda uvjerila da nema tima, igru i odnose u igri za vrhunska ostvarenja koja ovom klubu po tradiciji pripadaju. Na Slobodinoj strani bilo je više igrača potkovanijeg fudbalskog znanja, no što je bilo na strani Zvezdinoj. Mladi Šećerbegović, a onda veterani Hukić, Hatunić, Mulahasanović, Nalić, Jašarević pa i poletarac Hadžić demonstrirali su više, znatno više od Aćimovića, Petrovića, Muslina, Bogićevića i ostalih. Prije podne trener Slobode Mićo Duvančić, jedini koji je prisustvovao Konferenciji FSJ, uvjeravao je prisutne da će Zvezdi njegov tim zakinuti najmanje bod. Kao što se vidi prognoza mladog i talentovanog trenera se obistinila.
Deveti minut, Hatunić je oduzeo loptu Nikoliću, uposlio Šećerbegovića na lijevoj strani, uslijedio je centaršut na Hatunića, koji je u prodoru između trojice zvezdaša sam izbio ispred Petrovića i prisebno vrhom cipele šutirao - 0 : 1.
U 32. minutu akciju je započeo Hukić, a završio je uz pomoć Nalića centarfor Kovačević. Ni ovog puta golman Petrović, koji je bio u mat poziciji, u neravnopravnom položaju sa Kovačevićem, nije mogao učiniti ama baš ništa.
Nada zvezdaša zatinjala je u 50. minutu . Korner je izveo Ratković na glavu Filipoviću, mlak šut prema golu, iako leđima okrenut glavom je produžio Sušić i lopta je u blagom luku prešla liniju gola, Alibegović je izbio loptu ali je zakasnio - 1 : 2.
Tvorac najljepše akcije na utakmici bio je Jašarević koji je ušao pred kraj igre i kome nije trebalo ni 10 minuta pa da postigne gol: bio je to, ustvari, solo prodor po desnoj strani, trka u kojoj je Jašarević sa centra krenuo i onda sa svega 5 metara od linije, a i korner- zastavice strahovito šutirao iz tzv. "mrtvog ugla" i pronašao suprotni ugao Petrovićevog gola. Jedan od najljepših golova viđenih na stadionu Crvene zvezde.
................................................................................"Oslobođenje" 10. maja 1976. godine

[sloboda72]

phpBB

EVO I SNIMAK GOLOVA SA GORE NAVEDENE UTAKMICE ,C. ZVEZDA -SLOBODA 1:3
UTAKMICA ODIGRANA 9. MAJA 1976 U BEOGRADU.
Reporter pogrešno tvrdi da je utakmica igrana 1977.Nabrajajući igrače Slobode ističe samo četvoricu.Tu su još Cakić, Miličić Jovičić,Hadžić,Hatunić, Alibegović,Verlašević,Nalić,Jašarević,Geca,Blagojević itd.

[sloboda72]

.........................Josip-Mićo Duvančić veliki trener 1970-1976

..........................JEDINI CILJ TUZLANSKE SLOBODE OSTATI U PRVOJ LIGI

..........................................NOVI TRENER NOVE NADE



STOJE S LIJEVA: AVDIČEVIĆ,MEŠKOVIĆ,ALIBEGOVIĆ, HATUNIĆ,FAZLIĆ,JOVIČIĆ,
ČUČE S LIJEVA:SUBAŠIĆ,JEVREMOVIĆ,JUSIĆ,MULAHASANOVIĆ I HUKIĆ.



JOSIP MIĆA DUVANČIĆ ,IGRAČ PARTIZANA OD 1952-1958



Jedan od najmlađih trenera Prve lige. Tridesetčetvrta mu je godina, a prvoligaški učitelj je svega nekoliko nedelja. Pa ipak, Mićo Duvančić, raniji fudbaler Partizana, Vojvodine i Slobode, internacionalac, učenik Dušana Varagića i njegova desna ruka u prošlogodišnjoj sezoni, pomoćnik Muniba Saračevića, sada na kormilu prvoligaša iz grada "uglja i soli", kategorički tvrdi da će Sloboda ostati u Prvoj ligi.Neosporno je da tuzlanski prvoligaš tavori na dnu tabele. Mnogi su skloni da prognoziraju da će Sloboda iduće godine napustiti društvo najboljih. U Klubu, s druge strane, dešavale su se čudne stvari: iz kola u kolo, Tuzlaci, predvođeni Munibom Saračevićem, trpili su poraz za porazom. Iznenada, na čelu Slobode našao se Mićo Duvančić. Mlad čovjek, koji je sa pojedinim prvotimcima Slobode i sam igrao fudbal do prije nekoliko godina! Došao je Duvančić i - ekipa je zaigrala kao preporođena. U nedelju, uknjižena su dva boda kao soliteri na konto Slobode. Crvenka je poražena sa 1 : 0.
- Preuzeli ste Slobodu kada je bilo najteže. Da li ste svjesni rizika koji ste preuzeli?
- Ako već želim da postanem trener, onda jednom moram krenuti. Ne znam samo da li je to što sam odmah uskočio u tim Prve lige srećna okolnost, ili možda moja propast. Vrijeme će pokazati ko je u pravu.
Uostalom, "visoke jele rastu samo u predjelima oluja".
- Da li taj rizik može da se isplati?
- Ne samo da može, nego mora. Siguran sam u sebe, optimista sam, a povrh toga vjerujem u sadašnju generaciju fudbalera Slobode.
- Da li je Saračević morao da ode iz Slobode i gdje su korijeni njegovog neuspjeha?
- Ja mislim da Saračević nije uspio zato što između njega i fudbalera nije nađen zajednički jezik. Saračević je dobar trener, izvrstan radnik, ali, po mom mišljenju nije znao da se postavi prema igračima.
Možda treba reći da Saračević nije imao kvalitete modernog trenera! Potrebno je da moderni trener bude umjetnik na "zelenom tepihu", kreator i konstantni pronalazač novoga. Primjer takvih trenera su Miljan Miljanić, Gojko Zec i Dušan Varagić.
- Sloboda je pri dnu tabele. Šta vi mislite, gdje je mjesto Tuzlacima u prvoligaškom društvu?
- Tamo neće dugo ostati. Nije nam ni mjesto na "repu događaja". Objektivno govoreći naša pozicija je "zlatna sredina", negdje između 8. i 12. mjesta.
- Prošle gordine je Varagić doveo Tuzlake do njihovog najvaćeg uspjeha - 9. mjesto! Gdje su uzroci ovogodišnjeg pada?
- Ima ih dosta. Prije svega napustila su nas dvojica ključnih fudbalera - Avdićević i Fazlić (otišli u JNA). Tim je morao da se mijenja a igrači, naviknuti na prošlogodišnje uspjehe, stekli su previše samopouzdanja, a to se, kao što vidite, osvetilo svima. Ne treba zaboraviti da je Sloboda prošle godine tek ušla u Prvu ligu. Tu je bio i onaj entuzijazam, dokazivanje igrača pred širim fudbalskim auditorijumom.
- Koji su Vam prvi zadaci da se stanje poboljša?
- I sami vidite da smo krenuli. Ne treba zanemariti ni to da smo na poslednje tri utakmice postigli pet golova. To je podatak koji dosta govori. Ostaje mi da napravim standardni sastav, da način igre podredim igračima i njihovim kvalitetima. Posebno, tražim ofanzivnu igru. Za ovakav način igre ću se zalagati dokle god sam trener. Deplasiran je metod "bunkerisanja".
- Ja sam ubijeđen da ću uspjeti u svjim zamislima. Moja navalna petorka mora davati golove, jer ćemo samo tako postizati uspjehe. Bez golova nema ni uspjeha, to mi je aksiom koga ću se pridržavati.
- Da biste na miru dočekali proljeće, koliko Vam je bodova potrebno na kraju jesenjeg dijela?
- Dvanaest bodova je dovoljno za bezbrižan zimski san.
- Da li je to moguće?
- Mislim da je nemoguće, zapravo da su vrlo slabi izgledi! Dolazi nam Dinamo. Moj tim, gostuje u Nišu i Beogradu (OFK Beograd). Ja se, ipak, nadam da se može desiti da uknjižimo i svih- 12!
- Da li u Tuzli možete obećati da će se Sloboda i iduće godine takmičiti u društvu najboljih?
- To ne zavisi samo od mene. Ali ja tvrdim da Sloboda neće ispasti iz Prve lige. Ja vjerujem igračima, koji, na čelu sa mnom, moraju da uspiju.Naravno, očekujem pomoć i od direktora Ivoša, koji mi itekako pomaže, ali se ne miješa u odluke koje donosim u vezi sa sastavom tima, taktike i koncepcije koje primjenjujem na treningu.
- A ko će onda napustiti elitno društvo?
- Sloboda neće.
....................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO" Beograd, novembar 1970. godine



......................................................................................


Slobodini "kolosi mehka srca"-Svi igrači sudije.



STOJE S LIJEVA - AVDIČEVIĆ,MEŠKOVIĆ,ALIBEGOVIĆ,HATUNIĆ,FAZLIĆ,JOVIČIĆ
ČUČE S LIJEVA - SUBAŠIĆ,JEVREMOVIĆ,JUSIĆ,MULAHASANOVIĆ I HUKIĆ.


.......................TUZLANSKA SLOBODA JE UVELA MNOGO NOVINA U RADU I ODNOSIMA


............................................................SVI IGRAČI SUDIJE


- Među BiH prvoligašima Sloboda je u poslednje dvije godine najviše učinila na stvaranju profesionalnih odnosa u svojoj ekipi.Poslije grčevite borbe za opstanak u najelitnijem društvu izbila je u prvi plan među "središnjima", i takav svoj renome uspješno održava.A ove takmičarske godine najavljuje plasman iznad svog dosadašnjeg prosjeka.U stručnom štabu, pored prvog trenera Duvančića,angažovani su još Nazif Šehić, prof. Mihajlo Bugarinović,Momo Radunović(nekadašnji igrač Partizana i Radničkog BG),Miro Milovanović i Ljubo Velendarić,a uskoro ovaj štab dopuniće još dva strčnjaka, tako da će ih ukupno biti - osam !
- Ne treba se čuditi ovolikom broju profesionalnih učitelja fudbala u Slobodi -objašnjava Duvančić. - Ako bi smo željeli da u svemu dostignemo ekipe ranga u kojem se takmičimo,treba još mnogo štošta da popravimo. Recimo,jedna od najvećih naših briga je nedostatak pomočnog stadiona.Sve radimo na jednom igralištu,na kojem igramo i utakmice.A i na tom jednom stadionu ne možemo da primimo sve one koji bi željeli da gledaju,Partizana,Zvezdu,Dinama,Hajduka. Prodamo 12-13 hiljada ulaznica, a nerijetko,po 3-4 hiljade ljudi ostane iza ograda.Nedostatak reflektora takođe nam otežava posao, a po odredbama FSJ do 1973.svi pvoligaši morali bi da imaju osvjetljenje za noćne utakmice.U tom slučaju, posjeta bi bila znatno veća,pogotovo ljeti i na prijateljskim mečevima.
- Grad Tuzla i njena okolina veoma su zainteresovani da nam u ovome pomognu,dobra volja postoji , a naše je da pokažemo još bolje rezultate.
- Da bismo još bolje stvorili ekipu,- priča dalje Duvančić, - Upravni odbor Slobode prihvatio je odluku stručnog štaba i stručne komisije da se u buduće ne dovode igrači sa strane, jer klub,bar za sada, ne raspolaže novcem za takve poduhvate.
- A praksa je pokazala da ti dovedeni igrači ne pokažu onoliko koliko je za njih plaćeno obeštećenje,koliko su oni sami primili.Naša baza biće i dalje sjeveroistočna Bosna.Regrutovaćemo mladiće i odabirati najbolje od 23 000, koliko jeigračakoji su voljni da obuku dres našeg prvotimca.
- Svi su oni orjentisani na naš klub,a na nama stručnjacima je da odredimo najbolje.
- Sloboda je ekipa u kjoj do sada igra dosta fudbalera zrelih godina,kojima je, kroz izvjesno vrijeme,potrebno naći adekvatnu zamjenu.Kako to učiniti?
- Pokazalo s da pri naglom podmlađivanju ekipe uspjeh izostaje, - tvrdi trener Duvančić. - Loše su prošli niški Radnički,Sarajevo,Dinamo,Hajduk, pa i Zvezda.Mi smo za tihu smjenu generacija,bez naročite žurbe.Jer, u takvom nastojanju treba održati i formu ekipe,a i rezultate.
- Simpatizere našeg kluba ne tiče se šta smo zamislili, već šta im pružamo na terenu.Uvođenje mladih u ekipu je veoma osjetljiv proces,pogotovo što naši"starci "odlično obavljaju svoje zadatke.Jedan Đorđe Gerum, recimo,služi za primjer,i kao kapiten i kao fudbaler.
- Međutim, do podmlađivanja tima mora da dođe kad - tad.U protekloj takmičarskoj godini Hatunić i Mešković postali su reprezentativci,Hukić je igrao za mladu selekciju,a Mulahasanović je "upao" u prvi tim.Pod ugovorom imamo 24 dobra momka.
- Koliko ,zapravo, vrijedi ekipa Slobode, gdje je njeno mjesto u prvoligaškoj konkurenciji?
- Po kvalitetu ekipe i po mogućnostima na terenu,moja ekipa bi trebala da zauzme poziciju među klubovima koji se bore za visok plasman,negdje od četvrtog do osmog mjesta.Međutim, to je samo moja ocjena,koja ne mora da bude i tačna.Rekao sam već da imam solidne fudbalere.
- Po kvalitetu najstandardniji tim Slobode :Mešković,Fazlić,Jovičić,Avdičević,Mulahasanovič,Hatunić,Jevremović,Nalić,Jusić,Gerum i Hukić,mogao bi postići taj rezultat,ali malo ima garancija da se ovakav sastav ne mijenja.
- Ni jedan fudbaler Slobode, od pionira do prvotimaca,ne smije da bude zapostavljen u šklovanju -nastavlja trener Duvančić. - I niko od starih zaslužnih članova ekipe,ne može da ostane bez hljeba po završetku karijere.Svi sadašnji i raniji prvotimci završili su škole koje im obezbjeđuju egzistenciju, a oni koji tek treba da obuku seniorsku majicu,ne mogu to da učine ako su loši đaci.To je u Slobodi imperativ !
- Da bi smo fudbalere približili sudijama,da bi na terenu , među fudbalerima i djeliocima fudbalske pravde bilo više razumijevanja,kompletan tim Slobode posjećivao je u toku posljednjih mjeseci predavanja, i uskoro će svi polagati sudijski ispit.To je jedinstven slučaj među prvoligašima,i mišljenja sam da će bit veoma koristan.A za nepoštovanje klupske discipline,u ma kakvom vidu, kazne su rigorozne.S vremena na vrijeme klupska inspekcija obilazi igrače,i ako ih do 22 sata ne zateknu u krevetu,zna se.Avdičević i Hatunić su to već iskusili ,mada ni krivi ni dužni.Kola su im bila pred kućama,tvrdo su zaspali,i mi smo uzalud zvonili.
- Nisu bili krivi, a ipak su kažnjeni !
- Problema ,po svemu sudeći - nema?
- Nema i ima.Disciplina i rad su dobri,međutim, Slobodu muči jedan poseban problem ,nedostatak oštrine u igre.Imamo najbrže desno krilo u Ligi - Nalića,kršne momke u odbrani i navali,a samo Hatunić je stalna meta sudija.On je nešto oštriji u startu ,mada ne grub.Takva mekoća je veliki minus naše ekipe.Obzirom da današnji fudbal, pored tehnike,zahtijeva brzinu, oštrinu i hrabrost.Uzgred rečeno , to zahtijevaju i simpatizeri Slobode - s pravom.Treba muški zaraditi onih 500 - 600 starih hiljada mjesečno.

....................................Sportski nedjeljnik "TEMPO" Beograd, oktobar 1972. godine




......................................................................................


Vruća Slobodina klupa 1970/71


.................................POSLIJE PROLJEĆNOG BUMA NAJMLAĐEG BOSANSKOG PRVOLIGAŠA


...............................................BODOVI I PARE STIŽU ZAJEDNO

- U pravo nevrijeme, kada tuzlanski prvoligaš Sloboda nije mogao da sastavi kraj s krajem napustili su ga gotovo jednovremeno ,trener Munib Saračević i Direktor kluba Aco Ivoš.Međutim kada je situacija bila gotovo beznadežna,na scenu su stupile "stare snage": oni koji su u Slobodi proveli svoje najljepše godine.
- Vratio se Drago Karaman ,dugogodičnji sekretari direktor kluba(sada direktor Ugostiteljskog preduzeća "Sloboda") i Fuad Žunić ,načelnik za privredu SO Tuzla.Oni i još devet uzornih sportskih radnika obrazovali su "Savjet jedanaestorice", koji sada veoma uspješno rukovodi ekipom Slobode.Tuzlaci su na startu proljećnog dijela načinili pravi bum.

...................................................NOVAC IRAZUMIJEVANJE

- Predviđali su nam zlu sudbinu ,ali ništa od toga! - kategoričan je Nazif Šehić, dugogodišnji prvotimac Slobode,sada pomoćnik Josipa - Miće Duvančića,prvog trenera. - Nije tačno da nemamo dobrih stručnjaka za prvi tim.Kad našu ekipu nije htio niko da prihvati ,to je učinio Duvančić, što je za Tuzlake i najbolje rješenje. Uostalom, rezultati koje prvi timSlobode postiže to najbolje potvrđuju. - Veoma cijenimo Partizanovog trenera Vilotića
koji je, navodno, trebao da dođe u Tuzlu ali je Duvančić sada postao nezamjenljiv.
- Para zaista nemamo,- priznaje Šehić, - Novi Savjet kluba izdejstvovao je kredit čime su isplaćeni igrači godinu dana unazad.Tako smo opet ostali bez novca.Međutim, pošto smo dobro startovali,svi su voljni da nam pomognu.Fabrika ouće "Aida" obećala nam je, među prvima, svsrdnu pomoć,A nadamo se da će i ostale privredne organizacije poći istim putem.
- Opština nam godšnje daje 26. miliona starih dinara(veoma malo),a uzima od nas oko 40 miliona u vidu doprinosa.Oni koji od Slobode imaju najveću korist:saobraćaj, ugostiteljstvo,trgovina, imaju najmanje razumijevanja za kvalitetan fudbal.S druge strane oni koji od nas nemaju direktnu pomoć
"Titovi rudnici Kreka - Banovići","Koksara","Gradsko saobraćajno",i još neki,pomažu nam koliko mogu.Ostali: il ništa, il simboločno.

................................................................ZARADA

- Premije fudbalera Slobode nisu male - 240. 000 starih dinara za dva boda. Isplaćuje se odmah 70 %,a ostatak tek kad klub bude obezbijedio opstanak.Start standardnih prvotimaca je 100.000 starih dinara, a ostalih od 50.000 do 70.000.Prvi trener Duvančić ima platu 200. 000 starih dinara mjesečno i premijekao prvotimci, dok njegov pomoćnik Šehić zasad živi samo od klupskih nagrada.Prosjek gledalaca u Tušnju je 4 000 - 5 000 dinara a cijene ulaznica 1 000,1 500, 2 000 starih dinara.Prirodno ,od prihoda sa utakmica Sloboda ne može da pokrije svoje rashode i mora da traži izlaz iz ovakve situacije.Kako ?
- Građani Tuzle , čak i vatreni simpatizeri Slobode,ponašaju se onako kaki su rezultati kluba, - kaže Šehić.
- Kad nam dobro krene svi su tu,kad loše ide okrenu nam leđa.To je možda i naša greška.Trebalo je na neki način da vežemo pristalice fudbala za naš klub da razgranamo mrežu stalnih,pomažućih članova Slobode.No, na tome sada užurbano radimo.

...................................................KVALITET EKIPE I - OPSTANAK

- Trener Slobode Mićo Duvančić završio je Višu pedagošku školu i jednogodišnju Trenersku školu u Sarajevu.
- Od novembra 1970, kada je preuzeo Tuzlanskog prvoligaša,pa do sada, postigao je solidan rezultat.Kakav je, po njemu, kvalitet ekipe koju trenira i da li će Sloboda opstati među prvoligašima? - Razne okolnosti doprinijele su da se Sloboda spusti na dno tabele, mada po kvalitetu igrača zaslužuje "zlatnu" sredinu.Stanje se sada vidno popravilo, u čemu su i mnogo pomogli sami fudbaleri.Shvatili su težinu situacije u kojoj se klub našao,a moje i njihove želje, da Sloboda ostane prvoligaš,poklopile su se.
- Ovakvu ,zajedničku želju, prihvatili su i odgovorni faktori grada.Tuzla i Sloboda našli su se,spontano, na jednom zajedničkom frontu.
- Nesporazuma nema, pogotovo sa igračima,a cilj je isti.Bilo je riječi da Sloboda nema kvalitetnih igrača. Ima ih, samo je jedno vrijeme bio problem naći im odgovarajuća mjesta u timu za maksimalni učinak.Istina je da Sloboda nema u navali robusnih i rastom visikih igrača.Ali, ja ću prilagoditi način igre takvom tipu fudbalera.
- Ako sadašnji tim postigne rezultatekoje od njega očekujemo ,ništa nećemo mijenjati.To ne znači da nećemo pokušati s mladima,koji čekaju svoju šansu.Plaše nas i nepovoljnim proljećnim rasporedom utakmica.Naše geslo je uvijek "gristi"!Raspored je naše a ne tuđe rješenje.Mi smo nekada bili psihološki nestabilna ekipa,došlo je vrijeme da osvajamo bodove i u gostima.Moji saradnici,Šehić, dr.Jelić,Trkulja i ja spremni smo da održimo sadašnji ritam rada u ekipi.Ko će ispasti iz Prve lige ne bih mogao da kažem.
- Sloboda sigurno ostaje u elitnom društvu !

............................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO" Beograd, 31.03.1971. godine


Vruća Slobodina klupa - Bodovi i pare stižu zajedno.
Duvančić, doktor Jelić, pomoćni trener Šehić, maser Trkulja i Halid Prcić

[sloboda72]

KOLUMNA MUSTAFE HUKIĆA: PROLJEĆE JE NAŠA ŠANSA 1970.
Piše: Mustafa Hukić

Nezahvalno je govoriti o situaciji u kojoj se našao moj tim. Pa, ipak, kad se dublje razmisli i kada se da presjek svega onog što je uticalo da Sloboda sada tavori na začelju tabele, onda naš jesenji neuspjeh u prvoligaškom društvu i ne treba uzeti tako tragično. Istina, navijačima to teško pada na srce, pogovoto poslije našeg prošlogodišnjeg uspjeha. Ali, mi nismo Zvezda, Partizan, Dinamo, Sarajevo ili Željezničar, pa da "moramo" visoko kotirati na tabeli. Čak se i našim najjačim ekipama događalo da imaju krizu koja se obavezbo odrazi na plasman.
Naš Klub je mlad prvoligaš, i sticajem okolnosti našli smo se u teškoj situaciji. Ne mogu tvrditi da su to sve objektivni razlozi što je do ovog došlo, ali bilo je i propusta. Ono što mi sada preživljavamo, prebrodili su skoro svi klubovi i to će još mnoge zadesiti. Mi smo u prvih deset kola jesenjeg prvenstva pet utakmica izgubili samo s jednim golom razlike! Nekoliko mečeva izgubili smo u posljednjim minutama igre!To je sve uticalo na moral naših igrača. Ali, tome svemu može i mora doći kraj. Neko mora biti i poslednji. Sticajem okolnosti to smo mi, ali još sve nije izgubljeno. Spomenuću nekoliko najsvježijih primjera kada su ekipe slabo startovale pa su na kraju ipak popravile svoj bilans. Na primjer, Vojvodina je prošle godine skoro kao i mi sada veoma slabo počela u jesenjem prvenstvu. U prvih osam kola osvojila je svega dva boda. Međutim, nakon krize, Novosađani su našli sebe i na kraju prvenstva zauzeli sredinu tabele. Još veći podvig napravila je Olimpija, takođe, u prošlom prvenstvu. Poslije onog poznatog slučaja i kažnjavanja od tri boda, koja su Ljubljančanima oduzeta, svi su Olimpiju već bili otpisali iz prvoligaškog društva. No, prognoze mnogih pale su u vodu jer su Ljubljančani napravili podvig, i sa šest uzastopnih pobjeda sačuvali status prvoligaša. U ovom momentu za nas je najbitnije da nam ostali konkurenti za ispadanje iz Lige ne odmaknu dosta, i da razlika između nas i njih u bodovima ne bude velika. Jer, proljeće je naša velika šansa. Bićemo osjetno pojačani. Iz Armije će se vratiti Avdićević, zatim će se, vjerovatno, Fazlić oporaviti i potpuno zaliječiti povredu. Pored toga, u proljetnom prvenstvu kao pojačanje nastupiće i Glavović.
Dakle, imaćemo veoma jak i homogen tim koji će biti u stanju da ispravi ono što je učinjeno sada.
Uostalom, i kada smo prošle godine postali prvoligaši nismo time sebi osigurali i stalni boravak u elitnom fudbalskom društvu. Mnoge od nas, kako u timu tako i u Upravi prevarila je ta činjenica i prošlogodišnji plasman, pa smo u novo prvenstvo ušli kao da smo već osigurali opstanak u Prvoj ligi.
Već sam rekao da naš sadašnji plasman navijači iz Tuzle teško primaju, i sada smo na udaru kritike. To osjetimo i mi sami kada igramo pred našom publikom. U Tuzli nam je teže igrati nego u gostima. Čim se pojavimo na terenu, dočekuju nas ovacije zvižduka. U takvoj atmosferi i psihozi ponekad se jedva krećemo po terenu. Mnoge moje drugove zahvati panika i straho od poraza, što još više dovodi do neuspjeha. Ne znamo ni sami šta nam je teže: da li kad prvi postignemo gol, ili kada ga primimo. Na primjer, protiv Veleža i Hajduka poveli smo sa po 1 : 0, a onda smo naglo stali, što nas je kasnije koštalo bodova. Kada opet protivnik postigne prvi gol, situacija je opet kritična za nas jer strahujemo od poraza.
Takva panika i strah može biti opasna samo za još neiskusne prvoligaše kao što smo mi. Nama je u sadašnjoj situaciji neophodna podrška naših navijača, koji na žalost, ponekad neće da shvate sve omo što mi preživljavamo. A čini mi se, da je dovoljna jedna dobra i sigurna igra uz podršku navijača, pa da se situacija izmjeni na bolje. I nama jednom mora "krenuti", jer Sloboda nije tako slaba kao što govori plasman na tabeli.
Već na proljeće - situacija će za nas biti mnogo povoljnija.
........................................................................................................................."Front slobode" novembar, 197O.

SLOBODA GRCA U DUGOVIMA-GODINA 1970.

Tuzla, novembra
Zbog krize Slobode, fudbalski sport došao je i pred odbornike Skupštine opštine Tuzla. Nedavno je odbornik Dževad Bektić iz Tuzle postavio odborničko pitanje u kojem je zatražio da se analizira i da odgovor vezan za sadašnju situaciju i krizu u Fudbalskom klubu Sloboda, članu Prve savezne fudbalske lige. Između ostalog, u ovom odborničkom pitanju stajalo je da su odbornici, a u prvom redu cijeli grad zainteresovani za rad Slobode, jer je i to , u neku ruku, ogledalo standarda građana Tuzle.
Na ovo pitanje odgovor je dala Uprava FK Slobode koja je prezentirala odbornicima razloge zbog kojih je trenutno Sloboda u dosta nezavidnoj situaciji, jer se nalazi na samom začelju tabele Prve Savezne lige, iako je u prošlom prvenstvus zauzela čak deveto mjesto. U odgovoru stoji nekoliko najvažnijih razloga, zbog kojih je Klub došao u tešku ne samo takmičarsku nego i finansijsku krizu.
Mnogi prijatelji Slobode, kao i neki članovi Uprave nerealno su očekivali u ovom prvenstvu da ekipa bude visoko plasirana kao prošlog prvenstva. Zatim, tu je i odlazak dvojice najboljih fudbalera u Armiju (Avdićević i Fazlić) i neangažovanje igračkog kadra. Pored toga, poznati slučaj sa trenerom Dušanom Varagićem, stoji dalje u odgovoru Uprave Slobode na postavljeno odborničko pitanje, takođe se negativno odrazio na plasman ekipe. Mrđutim, Uprava tuzlanskog prvoligaša uzima na sebe grešku da je njen slab rad donekle, stvorio sadašnju situaciju u Klubu. Istina, Sloboda je pred početak prvenstva ostala s praznom blagajnom, jer je u to vrijeme samo dugovanje prema igračima iznosilo oko 30 miliona starih dinara. Zbog toga na vrijeme nije ni angažovala pojačanja.
No, što se tiče finansijskog stanja u Slobodi, sada je situacija još teža, pošto Klub duguje čak 128 miliona starih dinara!?
Zato Uprava Slobode očekuje svesrdnu pomoć svih društvenih i političkih faktora u Tuzli. Jer, da bi se Klub izvukao iz sadašnje teške situacije, neophodna je podrška ne samo pojedinaca i organizacija, nego i cijelog grada - stoji u zaključku odgovora Uprave Kluba datog odbornicima Skupštine opštine Tuzla.
..............................................................................................................."Front slobode" Tuzla, novembra 1970.godine




KLUB SLOBODA TRAŽI GARANCIJU OD OPŠTINE TUZLA ZA DIZANJE KREDITA 1970.

TUZLANSKI FUDBAL PONOVO PRED ODBORNICIMA
Upravni odbor FK Sloboda uputio molbu Skupštini opštine Tuzla radi garancije
za podizanje kredita u iznostu osamsto hiljada dinara.
Dugovi Kluba iznose 1,280.000 dinara

Tuzla, 18. decembra
Na sjednici Skupštine opštine Tuzla koja je zakazana za 23. decembar, pred odbornicima ove komune ponovo će se raspravljati o fudbalu. Tuzlanski prvoligaš uputio je, naime, molbu Skupštini opštine u kojoj traži da ova institucija garantuje tuzlanskoj Komercijalno-investicionoj banci za odobravanje kredita Slobodi u iznosu od 800.000 dinara.
U obrazloženju svoje molbe Upravni odbor Slobode ističe da je Klubu neophodan zajam radi podmirenja dugova, koji u ovom trenutku iznose čak 1,280.000 dinara! Tuzlanski prvoligaš ima obaveze prema igračima za osvojeno deveto mjesto u prošlom prvenstvu, zatim nepodmirene obaveze za dospjele kredite u prošloj godini i za ugovorene i kupljene stanove. Najveće obaveze Sloboda ima prema dobavljačima za prevoz i smještaj fudbalera, i to u iznostu od 400.000 dinara. Najzad, obaveze iz ranijih godina za podigunutu sportsku opremu iznose 35.000 dinara.
U svojoj molbi, upućenoj odbornicima tuzlanske Skupštine opštine, Sloboda ističe da je Komjercijalno-investiciona banka voljna dati traženi kredit od 800 hiljada dinara ukoliko Opština da svoju garanciju.
Inače, ukoliko dobije garanciju, odnosno kredit, Upravni odbor FK Slobode obavezuje se da će zajam vratiti u toku 1971. godine
........................................................................................................"Front slobode" 18. decembar 1970. godina

[Gorki]

Crvena zvezda - Sloboda

Radomir "Rade" Jovičić i Petar Krivokuća (Crvena zvezda)

[sloboda72]

NAKON IZBORA KEMALA KUREVIĆA 10. JUNA 2015, NA FUNKCIJU PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE FK SLOBODA, PREDSJEDNIK SLOBODE AZMIR HUSIĆ SA PRAVOM OČEKUJE PODRŠKU GRADSKIH VLASTI U PROCESU SPAŠAVANJA FK SLOBODA.