SportSport.ba

Strah me od kad sam čuo da se nastupa u crvenom dresu. Poznato je koliko smo baksuzni otkada smo prisilno preodjeveni u tu boju.

Velika je ovo noć, velika je ovo utakmica. Za ovo se živi, ovo je privilegija, ovo je trenutak istorije i ovo je detalj koji veoma mali broj srećnika može osjetiti u svom životu. Svi mi koji godinama prolazimo zajedno sa reprezentacijom dobro i loše, poraze i povrede, pobjede i trofeje, svi mi koji smo plakali od sreće i bjesno gasili televizore, svi mi koji smo živjeli za trenutak kada će Srbija ponovo ustati i otići tamo gdje joj je mjesto u svjetskoj košarci, dočekali smo, uživajmo!

Nije ovo utakmica za finale, nije ovo utakmica koja se mora dobiti, nije ovo utakmica u kojoj će poraz značiti kraj, a pobjeda bolji život, nije ovo utakmica u kojoj je jedino važno pobjediti i nenormalno poražavajuće izgubiti, nije ovo utakmica koja se igra radi prestiža niti utakmica u kojoj će izgubiti bolji ili lošiji tim, ovo je utakmica koja je potvrda jedne velike stvari, srpska košarka je ponovo vraćena gdje pripada, ponovo je vraćen motiv igranja za svoju zemlju bez interesa, bez i najmanje sitnice koja bi se okarakterisala negativnom. Nije ovo 12 najboljih koje ova zemlja ima, ali je 12 koji su zaslužili ovo polufinale, medalju. Medalju, ne moraju je osvojiti, važnije je sve prethodno navedeno.

Ako postoji kod objektivnog košarkaškog poznavaoca i najmanji stepen interesovanja za večerašnji ishod, a da prethodno ne skine šešir i pokloni se ovoj 12-orici odabranih i Saletu na klupi, onda definitivno nije prepoznao trenutak i živi radi interesa zvanog samo medalja. Ako se osvoji na Pirinejima, slavićemo radovati se i pjevati, ako ne jednostavno nema veze, jer ono što su momci uradili je vrijedno svakog poštovanja, a ono što večerašnjim trijumfom mogu uraditi je samo velika nagrada za njih same koji su vjerovali iako su bili omalovažavani iako su kao rijetko kada skromno otišli na veliko takmičenje iako su prošli težak put gdje im se kroz prethodnih nekoliko takmičenja otimalo mjesto u finalu ili borbi za medalje. Ništa to uopšte nije važno kada dođe kazaljka na 22:00. Jedino važno je da dostojanstveno sa respektom, ali i svjesnošću vlastite snage istrče, otpjevaju himnu i odigraju kako mogu. A mogu dosta.

Nek bude što biti mora, ali važnost momenta i važnost plasmana među 4 ne može nijedan ishod pokvariti, nijedan rezultat, nikakva razlika, nijedan promašaj, izgubljena lopta, promašen zicer, propust u odbrani. Samo jedna stvar može pokvariti, da sami sebe podcjenimo, da se predamo i da ne odigramo timski... Orlovi uz vas smo! Pobjedite biće ludilo!

" onclick="window.open(this.href);return false;

Biće dobra utakmica, očekujem finale.

Odlično prvo poluvrijeme ali ništa nije gotovo, još dugih 20 minuta do kraja. Nastaviti ovu sjajnu odbranu i popraviti igru u reketu. Bez žurbe i opuštanja do nove velike pobjede.

Komsije iskrene cestitke Svaka cast,odlicno za Srbiju a i cjeli balkan razlog da djeca dobiju motiv

Svaka čast komšije

Hvala lumani

Sutra će se pisat romani, ovo večeras treba zalit i spomenut. Jbt suze mi krenuše nakon bacanja Simonovića.... Velika pobjeda, medalja je tu. Dostojanstveno u finalu.

Srao ih je šut u drugom da je ono za nepovjerovat, al nisu mogli za 10 minuta pobjedit. Bravo Srbijo.

NeshaFCB je napisao/la:Hvala lumani

Sutra će se pisat romani, ovo večeras treba zalit i spomenut. Jbt suze mi krenuše nakon bacanja Simonovića.... Velika pobjeda, medalja je tu. Dostojanstveno u finalu.

Srao ih je šut u drugom da je ono za nepovjerovat, al nisu mogli za 10 minuta pobjedit. Bravo Srbijo.

imas razlog za suze,uzivaj

nemam riječi da opišem ovo što su momci odigrali... S punim pravom mogu da se spominju kao naslednici starih generacija.

I super što kraj nije bio lagan, Nicolas i Bogdan su nam pružili vrhunski revolveraški obračun, čisto da se začini ova čudesna noć

Čestitke i ovdje, uživajte u ovim trenucima

Bravo susjedi!!!

Napijte se dobro večeras...uživajte...
al nadam se da se može, ne znam kako, al se nadam da se može ponoviti 1/4 iz 2002. i Indianapolisa

Hvala vam momci, nije patetika niti licemjerstvo, ali smo podneblje koje ima talente, svi, ne samo mi Samo je potreban velik rad i struka I naravno bez naturalizovanih Amera.

Dubrava, budimo realni, ni sa klasnim defanzivcem Milosavljevićem, entuzijastom Nedovićem, Savanom i Micovim nebi bili ni blizu. Jednostavno je tako. Indijanapolis je posebna priča i ruku na srce kvalitet tadašnje Juge je bio dva koplja iznad. Ali to ne umanjuje ovaj uspjeh i nadu u dostojan otpor.

Jos jednom cestitke na izborenom finalu, nego me interesuje sta se desilo sa Tepicem i Velickovicem pa je njihova karijera nakon EP-a 2009 krenula silaznom putanjom.

Kostur kojeg je 2009-te postavio Ivkovic je veceras izborio finale SP, a koliko se sjecam njih dvojca su tada imali vazne uloge u reprezentaciji, a danas ih nema ni na prosirenom spisku.

Ova utakmica mi je vratila neka osjećanja za koja sam mislio da ih neće više nikad osjetiti, nešto sam kao dječak osjećao svako ljeto i jesen, radost, ponos, euforija do neba...
tepic je propao, a veličkovića unakazile povrede.. hodajući invalid

amerosm je napisao/la:Kostur kojeg je 2009-te postavio Ivkovic je veceras izborio finale SP

Iz te ekipe ovde su protagonisti samo Teodosic i Krstic. Markovic je u medjuvremenu izgradio status vazhnog igracha. Bjelica je postao starter, a tada je grejao klupu Machvanu. Raduljica nije dobio ni minut te 2009e, a danas je prvi centar, usled povrede Krstica. Svi ostali igrachi sa Ivkovicevog spiska su ili potonuli (Perovic, Popovic) ili upropashteni za vrhunsku kosharku (Velichkovic, Tripkovic) ili otpisani od strane Djordjevica (Machvan, Paunic)

Teo, Bjelica, Raduljica, Markovic, Bogdan. Tako bi ja poredao vaznost vasih igraca za ovu ekipu tj. barem ovo prvenstvo. Jos jednom cestitke.

Kada smo kod njih sta je sa Tripkovicem? Poznat bio po trici. Kako taj covjek nestade kada ode iz Partizana.

I da Keselja nigdje?! Izgleda je i on bio samo menagerski reprezentativac...

STIGLI SMO, SVE PRED SOBOM CISTIMO!

Ogroman uspjeh, svaka cast momcima, selektoru i strucnom stabu na celu sa neprevazidjenim Mutom, sto bi on rekao "Pa ovo je sve normalno"
Teo jos jednom pokazao da je rodjeni vodja, maestro.
Bogdan na kraju povukao junacki, Krle kapitenski na minut do kraja, Simon stavio tacku na i.
Ali mene najvise impresionira NEMANJA BJELICA, igracina.

Ne znam vise sta reci za Saleta i momke, osim svaka im cast! Postali su apsolutni heroji nacije!

Ovo je jedan od najvecih podviga i uspjeha srpskog sporta (bez obzira na dosadasnja silna zlata u raznim ekipnim i pojedinacnim sportovima), samim tim ako uzmemo u obzir cinjenicu da je 6 igraca iz ovog sastava (dakle pola rostera) proslu sezonu zavrsilo u nasoj ligi!!!

Sale nacionale je i pored svih problema i izostanaka uspio da slozi jedan super tim! Tim koji ima mooda i igra srcem i jos jednom, svaka im cast na tome!

Sa uživanjem odgledao sinoć na SOSu slavlje naših momaka.
Nakon prespavanje noći shvatam koliku stvar smo uradili, ali i da sad ne treba podleći euforiji i mirne glave ući u finale, pa šta bude, oni su kvalitetniji, favorit veliki, ali igraće 12 vs 12 a čuda se dešavaju.

Potez Raduljice potez prvenstva definitivno.