Re: FK Željezničar
Postano: 25 nov 2021, 22:59
- Dinamo pobijedi West Ham!
- Mura pobijedi Tottenham!
- Zvezda pobijedi Liverpool!
- Rijeka pobijedi Milan!
- Partizan pobijedi Astanu!
Ovo je samo zadnjih par godina u evropskim takmičenjima, skoro svake sezone barem po jedan klub iz regiona ima svog predstavnika u nekom od evropskih takmičenja (Vardar (druga liga trenutno), Dinamo, Rijeka, Partizan, Zvezda, Maribor, Mura)! Za bosanskohercegovančke klubove neko od takmičenja će biti samo san pa čak i ovo kako ga prozvaše najgore (liga konferencije). Sam plasman iznos tri miliona eura plus iznosi za pobjede, remije i prolazak u naredno pretkolo.
Uostalom o čemu pričamo kako da se igra neko evropsko takmičenje?
Kad u savezu imaš osobe koji se trude da i ovo malo jada unište i pokvare i ovo malo radosti koje sport pruža naciji jer smo u svim segmentima rasuti od politike, ekonomije, privrede, turizma i svega ostalog. Kako igrati kvalifikacije za evropsko takmičenje kad ga moraš izboriti na oranicama u Gabeli, Bijeljini, Ugljeviku, Tuzli? Kako izboriti kvalifikacije kad se u osmom mjesecu na +40 stepeni utakmica igra u 15h? Kako izboriti neko takmičenje kad se od strane saveza dešavaju razne opstrukcije i mućke oko licenci što za domaće što za evropsko takmičenje. Koliko se Čelik puta spasio jer neko drugi nije dobio licencu? Kako je Mladost prošle godine izbačena iz lige nepravedno (iako će ih zbog presude vjerovatno morati vratiti), kad smo mi ispušili licencu zbog afere uplatnica, kako kad Mladen Krstajić predsjednik Radnika, Nebojša Tomić direktor Radnika i Emir Pilav direktor NSBiH sjede u elitnom beogradskom restoranu i uživaju a par dana nakon toga Radnik dobija licencu? Kako kad Krupa odustane i bude izbačena u drugu ligu a ne u zadnju, kako Leotar ulazi u prvu ligu? I sad Krupa ako ponovo uđe ponovo ima novu godinu dana za pravljenje reflektora? Kako odjednom Sloga iz Doboja koja se zadnjih par godina jedva spašava u ligi manjeg entiteta odjednom postaje glavni kandidat za premijer ligu i ima podršku vlasti, privrednika, saveza i svih institucija manjeg entiteta, kako se stvara većinski broj klubova iz manjeg entiteta naredne sezone (Radnik, Leotar, Sloga, Borac, Rudar Prijedor)? Kako kad je jedini uspjeh kojeg se sjećamo utakmica protiv Malage i Newcastlea koje su bile prije 20 godina? Kako kad dvije sezone igramo kvalifikacije pa četiri ne igramo? Kako kad stalno radimo iste greške i vraćamo iste ljude koji nas dovode u ovakve situacije kao što je ova sad (uprave)? Kako kad nemamo nikakvih uslova za omladinske selekcije kako bi zaradili nešto prodajom nekog od igrača iz omladinskih selekcija? Kako kad smo od rata imali npr. 30 trenera od kojih su neki bili po nekoliko puta; Amar, Đurbuzović, Adžem, Hadžiabdić, pokojni Odović, Čapljić, Mulalić, Krunić (od kojih neke opet prizivamo) i onda još neuspjeli pokušaji od trenera Petrović, Kostić, Krčmarević i Hotić. Kad je situacija bila ozbiljna (pod Misimovićem) da se doveo kvalitetan trener ne bi se desilo Mostar (3:3) ne bi se desio lavor (1:0) ne bi se desila Krupa. Kad su se imali svi uslovi za titulu i neko od takmičenja sve je zafrkano sa izborom nekih igrača i trenera (od Nenada Lalatovića, Dragana Jovića, Ivana Vukomanovića, Srećka Kataneca, Slaviše Stojanovića, Amara (tad), Meše sa kojima se pregovaralo i sa kojima je zapelo za hiljadu, dvije eura, pa kad se već išlo na rezultat onda ispada da smo zbog četiri milje izgubili tri trofeja faktički, a ne mi biramo između Đurbuzovića, Kostića, Krčmarevića i Petrovića koji su za nekoliko stotina bili jeftiniji od gore navedenih i jer je neki nedokazani menadžer koji je preporučio trenera preko 672 izvora rekao kako imaju kvalitet za Želju) a onda i igrača kojih je bilo bezbroj od kojih je većina bila promašaj a uzimali su enormne cifre (Jahić, Hervas, Pozder, Husić, Halvadžić, Mladenović, Veselinović, Projić, Toskas pa vraćanje legendi Stanića, Jamaka (iako nemam ništa protiv Jamaka uz Bekrića jedan od rijetkih koji su uvijek bili korektni), Zeba i Bekrić (nemam ništa ni protiv njih ali neću im halaliti što su nam obojica izbili titule, Zeba 14/15 gol za 1:1 na Grbavici i Bekrić predprošla sezona gol za 2:2) i još nekih x igrača koji su bili a nisu bili kvalitet). Moram se ovako izraziti Hrvatsko, Slovensko i Srbijansko gofno je bolje nego domaće a ustvari je isto sranje koje smrdi. Ado Adžem 3x isprska pitare u toku sezone, 3x isprska lišticu u 7 dana, osvoji kup, stvori prepoznatljivu igru, izgubi titulu nažalost ali procentualno je najbolji trener Želje i kao takvog ga mi tjeramo, pljujemo, nazivamo pogrdnim imenima i šta sve ne a sve zato što smo htjeli TITULU, SAMO TITULA. A da je ostao sezonu, dvije vjerujem da bi uzeli titulu, ali eto kad nemamo kontinuiteta ni u čemu zašto prekidati tradiciju. Sad bi sve i jedan dali ruku da se Ado vrati u klub bilo to prvi tim ili omladinski pogon.
Sve dok je mahale, velikih legendi koji guše klub, nedorečenih mrzitelja Želje koji sebe nazivaju novinarima, dok se navijači pitaju za neke stvari koje nisu i ne trebaju biti dio njihovog zanimanja i sve dok se vrtimo u krug jednim te istim ljudima (Amar, Senad, Nurko, Vukotić, Gredić, Badžak) nama nema napretka. I kad je bilo predispozicija da se napravi veliki iskorak u odnosu na ostale nešto se desi i sve propadne. Desit će se opet neki Misimović i onakvo uređenje kluba, desit će opet neki Amar i onakve titule ali za par godina će se opet desio krah i situacija gdje ćemo se boriti za život kao što je to sad situacija. Osnovno je to što nema sistema, da kad neki čovjek uđe ili ode opet funkcioniše isto klub je društvo jednog lica koje je tu na čelu kluba Amar, Senad, Badžak i ostali, a da ima neki sistem i jasno definisan rad statutom bilo bi drugačije potpuno. Kako nešto napravit kad u vlastitim redovima imaš osobe koje bi stadion prodali za 1 marku ako će se oni tu ugraditi i zaraditi pola marke. Tražimo investitora koji će doći, baciti vreću para na stol i kazat radite šta hoćete ja se neću ništa pitati kada opet zatreba para javite dostaviti ću vam još veću vreću ako treba. Veliku zaslugu za ovo stanje ima i pomoćni da njega nema davno bi mi bili u vrhu ponovo ali zato se motaju razni lažovi i pljačkaši od Nazifa, Pešte, Džinde i ostale kompanije. Zato se trebamo nadati da Amerikanac uđe u klub i da sve promijeni ne za 180 već za 360 stepeni dosta je više javašluka, jednohaluka i mahale u klubu dosta je više zakletih legendi koji se kunu u ljubav prema Želji ali zato to masno naplaćuju. Fudbal je postao čisti biznis i prostitucija, sve je vezano za novac i profesionalizam i to je sve, nema više radničke klase, ljubavi i svega ostalog (ovo je žalosno ali to je tako i mi ćemo se prije ili kasnije morati pomiriti sa tim iako će to biti teško). Mi nećemo da shvatimo, da ovo više nije 2010 ili 2011 godina. Nema više igre iz ljubavi prema klubu, sad se to radi ovako meni je plata 10 ili 15 hiljada i 20 hiljada na ruke ako hoćete da igram za vas (iako imam između 30 i 35 godina) i iako sam ja zaradio 2 miliona eura za sve ove godine koje sam proveo u Grčkoj, Turskoj, Kipru, Kini, Rusiji itd. Veće legende su se pokazali Miro Stevanović i Graovac koji su pokazali kako se bori za klub koji ti daje hljeb i kako se živi i radi profesionalno.
- Mura pobijedi Tottenham!
- Zvezda pobijedi Liverpool!
- Rijeka pobijedi Milan!
- Partizan pobijedi Astanu!
Ovo je samo zadnjih par godina u evropskim takmičenjima, skoro svake sezone barem po jedan klub iz regiona ima svog predstavnika u nekom od evropskih takmičenja (Vardar (druga liga trenutno), Dinamo, Rijeka, Partizan, Zvezda, Maribor, Mura)! Za bosanskohercegovančke klubove neko od takmičenja će biti samo san pa čak i ovo kako ga prozvaše najgore (liga konferencije). Sam plasman iznos tri miliona eura plus iznosi za pobjede, remije i prolazak u naredno pretkolo.
Uostalom o čemu pričamo kako da se igra neko evropsko takmičenje?
Kad u savezu imaš osobe koji se trude da i ovo malo jada unište i pokvare i ovo malo radosti koje sport pruža naciji jer smo u svim segmentima rasuti od politike, ekonomije, privrede, turizma i svega ostalog. Kako igrati kvalifikacije za evropsko takmičenje kad ga moraš izboriti na oranicama u Gabeli, Bijeljini, Ugljeviku, Tuzli? Kako izboriti kvalifikacije kad se u osmom mjesecu na +40 stepeni utakmica igra u 15h? Kako izboriti neko takmičenje kad se od strane saveza dešavaju razne opstrukcije i mućke oko licenci što za domaće što za evropsko takmičenje. Koliko se Čelik puta spasio jer neko drugi nije dobio licencu? Kako je Mladost prošle godine izbačena iz lige nepravedno (iako će ih zbog presude vjerovatno morati vratiti), kad smo mi ispušili licencu zbog afere uplatnica, kako kad Mladen Krstajić predsjednik Radnika, Nebojša Tomić direktor Radnika i Emir Pilav direktor NSBiH sjede u elitnom beogradskom restoranu i uživaju a par dana nakon toga Radnik dobija licencu? Kako kad Krupa odustane i bude izbačena u drugu ligu a ne u zadnju, kako Leotar ulazi u prvu ligu? I sad Krupa ako ponovo uđe ponovo ima novu godinu dana za pravljenje reflektora? Kako odjednom Sloga iz Doboja koja se zadnjih par godina jedva spašava u ligi manjeg entiteta odjednom postaje glavni kandidat za premijer ligu i ima podršku vlasti, privrednika, saveza i svih institucija manjeg entiteta, kako se stvara većinski broj klubova iz manjeg entiteta naredne sezone (Radnik, Leotar, Sloga, Borac, Rudar Prijedor)? Kako kad je jedini uspjeh kojeg se sjećamo utakmica protiv Malage i Newcastlea koje su bile prije 20 godina? Kako kad dvije sezone igramo kvalifikacije pa četiri ne igramo? Kako kad stalno radimo iste greške i vraćamo iste ljude koji nas dovode u ovakve situacije kao što je ova sad (uprave)? Kako kad nemamo nikakvih uslova za omladinske selekcije kako bi zaradili nešto prodajom nekog od igrača iz omladinskih selekcija? Kako kad smo od rata imali npr. 30 trenera od kojih su neki bili po nekoliko puta; Amar, Đurbuzović, Adžem, Hadžiabdić, pokojni Odović, Čapljić, Mulalić, Krunić (od kojih neke opet prizivamo) i onda još neuspjeli pokušaji od trenera Petrović, Kostić, Krčmarević i Hotić. Kad je situacija bila ozbiljna (pod Misimovićem) da se doveo kvalitetan trener ne bi se desilo Mostar (3:3) ne bi se desio lavor (1:0) ne bi se desila Krupa. Kad su se imali svi uslovi za titulu i neko od takmičenja sve je zafrkano sa izborom nekih igrača i trenera (od Nenada Lalatovića, Dragana Jovića, Ivana Vukomanovića, Srećka Kataneca, Slaviše Stojanovića, Amara (tad), Meše sa kojima se pregovaralo i sa kojima je zapelo za hiljadu, dvije eura, pa kad se već išlo na rezultat onda ispada da smo zbog četiri milje izgubili tri trofeja faktički, a ne mi biramo između Đurbuzovića, Kostića, Krčmarevića i Petrovića koji su za nekoliko stotina bili jeftiniji od gore navedenih i jer je neki nedokazani menadžer koji je preporučio trenera preko 672 izvora rekao kako imaju kvalitet za Želju) a onda i igrača kojih je bilo bezbroj od kojih je većina bila promašaj a uzimali su enormne cifre (Jahić, Hervas, Pozder, Husić, Halvadžić, Mladenović, Veselinović, Projić, Toskas pa vraćanje legendi Stanića, Jamaka (iako nemam ništa protiv Jamaka uz Bekrića jedan od rijetkih koji su uvijek bili korektni), Zeba i Bekrić (nemam ništa ni protiv njih ali neću im halaliti što su nam obojica izbili titule, Zeba 14/15 gol za 1:1 na Grbavici i Bekrić predprošla sezona gol za 2:2) i još nekih x igrača koji su bili a nisu bili kvalitet). Moram se ovako izraziti Hrvatsko, Slovensko i Srbijansko gofno je bolje nego domaće a ustvari je isto sranje koje smrdi. Ado Adžem 3x isprska pitare u toku sezone, 3x isprska lišticu u 7 dana, osvoji kup, stvori prepoznatljivu igru, izgubi titulu nažalost ali procentualno je najbolji trener Želje i kao takvog ga mi tjeramo, pljujemo, nazivamo pogrdnim imenima i šta sve ne a sve zato što smo htjeli TITULU, SAMO TITULA. A da je ostao sezonu, dvije vjerujem da bi uzeli titulu, ali eto kad nemamo kontinuiteta ni u čemu zašto prekidati tradiciju. Sad bi sve i jedan dali ruku da se Ado vrati u klub bilo to prvi tim ili omladinski pogon.
Sve dok je mahale, velikih legendi koji guše klub, nedorečenih mrzitelja Želje koji sebe nazivaju novinarima, dok se navijači pitaju za neke stvari koje nisu i ne trebaju biti dio njihovog zanimanja i sve dok se vrtimo u krug jednim te istim ljudima (Amar, Senad, Nurko, Vukotić, Gredić, Badžak) nama nema napretka. I kad je bilo predispozicija da se napravi veliki iskorak u odnosu na ostale nešto se desi i sve propadne. Desit će se opet neki Misimović i onakvo uređenje kluba, desit će opet neki Amar i onakve titule ali za par godina će se opet desio krah i situacija gdje ćemo se boriti za život kao što je to sad situacija. Osnovno je to što nema sistema, da kad neki čovjek uđe ili ode opet funkcioniše isto klub je društvo jednog lica koje je tu na čelu kluba Amar, Senad, Badžak i ostali, a da ima neki sistem i jasno definisan rad statutom bilo bi drugačije potpuno. Kako nešto napravit kad u vlastitim redovima imaš osobe koje bi stadion prodali za 1 marku ako će se oni tu ugraditi i zaraditi pola marke. Tražimo investitora koji će doći, baciti vreću para na stol i kazat radite šta hoćete ja se neću ništa pitati kada opet zatreba para javite dostaviti ću vam još veću vreću ako treba. Veliku zaslugu za ovo stanje ima i pomoćni da njega nema davno bi mi bili u vrhu ponovo ali zato se motaju razni lažovi i pljačkaši od Nazifa, Pešte, Džinde i ostale kompanije. Zato se trebamo nadati da Amerikanac uđe u klub i da sve promijeni ne za 180 već za 360 stepeni dosta je više javašluka, jednohaluka i mahale u klubu dosta je više zakletih legendi koji se kunu u ljubav prema Želji ali zato to masno naplaćuju. Fudbal je postao čisti biznis i prostitucija, sve je vezano za novac i profesionalizam i to je sve, nema više radničke klase, ljubavi i svega ostalog (ovo je žalosno ali to je tako i mi ćemo se prije ili kasnije morati pomiriti sa tim iako će to biti teško). Mi nećemo da shvatimo, da ovo više nije 2010 ili 2011 godina. Nema više igre iz ljubavi prema klubu, sad se to radi ovako meni je plata 10 ili 15 hiljada i 20 hiljada na ruke ako hoćete da igram za vas (iako imam između 30 i 35 godina) i iako sam ja zaradio 2 miliona eura za sve ove godine koje sam proveo u Grčkoj, Turskoj, Kipru, Kini, Rusiji itd. Veće legende su se pokazali Miro Stevanović i Graovac koji su pokazali kako se bori za klub koji ti daje hljeb i kako se živi i radi profesionalno.
