GNK Dinamo Zagreb

[SiamoNoi]

Pa ja ne znam gdje si ti vidio da se na ovoj temi silno odskace od sporta.Stvari oko kluba su isto sportske teme ili ne!?Vjerojatno mislis na dogadanja na travnjaku,a ako je ovo forum gdje ce se samo o takvim stvarima raspravljat onda najbolje da se ova tema stavi pod kljuc jer u GNK-u je nogomet na dnu liste prioriteta.

[najjacajezenica]

mozel mi neko rec od vas sta bbb imaju protiv mamica toliko? nekontam, uistinu ni ne pratim situaciju uopste pa sam neupucen. al znam da je taj covjek 10 godina vec od dinama napravio bayern u hr, pokupio sve titule, kupove, izadju cak i u ls, prodaje mlade igrace za milione.... malo sam naletio na ovaj forum slucajno

http://www.--- SPAM ---/forum/65/nogomet/te ... amica.aspx" onclick="window.open(this.href);return false;

i NIKO nemoze da postavi ni jedan konkretan odgovor. kontam ovo sve sad maltretiranje na trbini, protjerivanje itd... al sta je dovelo do toga

[SiamoNoi]

Imas nekoliko stranica ranije moj odgovor soniku na isto pitanje u obliku nekoliko tekstova i videa.

EDIT:Eto...

„Genijalac“ iz Maksimirske šume i prazne tribine

Jednom svakih sedam dana isti čovjek sebi u čast organizira konferenciju za medije i pred okupljenim novinarima veliča svoje uspjehe. Na silu se trudi objasniti svima da je on neshvaćeni genijalac koji sve što dotakne pretvori u zlato. Kao dokaz svoje talentiranosti iznosi činjenice koje neupitno potvrđuju ono što nam sve ove godine ponavlja – to da je izuzetno uspješan. Za kriterije kojima dokazuje svoju uspješnost uzima sportske rezultate i financijsko poslovanje. Kad ga čovjek sluša i gleda kako iznosi te činjenice pomislio bi da je jedan od onih neshvaćenih ljudi u svom vremenu. No, nakon što proanaliziramo njegov rad postaje nam jasno zašto nismo prepoznali genijalca koji zivi među nama.

Dinamo je devet puta za redom prvak države i višestruki je osvajač kupa. Zaključak se nameće sam po sebi: Modri dominiraju domaćim natjecanjem i po tom su kriteriju uspješni. Usprkos činjenici da klub ima veci budžet od svih drugih klubova u ligi zajedno i realnosti da gazda Dinama ima apsolutnu kontrolu nad hrvatskim nogometom, svaki drugi zaključak ne bi bio pošten. No, istina počinje izgledati drugačije kad zavirimo u nastupe Dinama u Europi.

Kriterij kojim sadašnja uprava Dinama ocjenjuje svoju uspješnost u Ligi prvaka i Ligi UEFA je broj odigranih utakmica, odnosno sudjelovanje u tim natjecanjima. Svatko tko se ozbiljno bavi bilo kojim sportom zna da je kriterij sudjelovanja umro s pojavom profesionalnog sporta i da su jedino mjerilo uspješnosti rezultati. U zadnjih 10 godina, od kada je genijalac prvi i najodgovorniji čovjek kluba, Dinamo je u 42 nastupa u grupnim fazama natjecanja u Europi ostvario samo 6 pobjeda. Stvari izgledaju još bolje kad se pogledaju zadnje 3 godine. U tom je razdoblju Dinamo odigrao 18 utakmica, ni jednom nije pobijedio i osvojio je tek dva boda od mogućih 54! Oboreni su i drugi negativni rekordi. Posebno boli onaj o najmanjoj posjećenosti u povijesti Lige prvaka. No, za poslušnu Skupštinu Dinama, ti su rezultati proglašeni uspješnima. Usporedbe radi, Maribor je ove sezone uspio prezimiti u europskim natjecanjima, iako ima dvostruko manji budžet od Dinama. Maccabi,Slovan Liberec, Esbjerg, Černomorec također, unatoč znatno slabijem budžetu. Teško nam je zamisliti što bi genijalac iz ove priče radio i pričao na konferencijama za medije kad bi ostvario takav uspjeh.

Budući da nas vodstvo kluba svakodnevno podsjeća da su oni od Dinama stvorili europski klub, neka javnost sama zaključi koji od navedenih kriterija bi trebali uzeti u obzir pri ocjenjivanju uspješnosti aktualne uprave – rezultate iz HNL-a ili rezultate iz europskih natjecanja.

Drugi kriterij koji uprava kluba uzima kao relevantan, kad ocjenjuje svoju uspješnost, je financijsko poslovanje. Kažu da klub vrhunski posluje i kao primjer navode transfere koji su se ostvarili za vrijeme svog mandata. Brojke kažu da su u tom segmentu doista uspješni. Više od 140 milijuna eura prihoda je neoboriv dokaz. Pregledom transfera se zaključuje da su svi igrači koji su se prodali domaći dečki koji su uglavnom potekli iz omladinske škole. Je li i njih stvorio onaj koji ih je i prodao? Ako se osvrnemo malo u prošlost, vidjet ćemo da je Dinamo i prije, a sasvim sigurno će i ubuduće stvarati i prodavati igrace iz vrlo jednostavnog razloga. Dinamo kao najveći hrvatski klub privlači djecu iz čitave Hrvatske i ona uz pomoc roditelja, okoline, trenera i prije svega vlastitih talenata postaju igrači koje traže veliki i bogati europski klubovi. Dinamo je uspješno stvarao i prodavao igrače i prije dolaska gazde na čelo kluba, a činit će to nakon što jednog dana ode iz kluba. Primjerice, u sezoni 1999./00. klub je od transfera uprihodio više od trideset milijuna eura.

Kad za kriterij uspješnosti poslovanja uzimamo u obzir prodaju igrača onda logika nalaže da uzmemo u obzir i kupnju igrača, prije nego li donesemo konačnu ocjenu. U 10 godina vođenja kluba genijalac je kupio 45 stranih igraca. Ni jedan od njih se nije pokazao kao pametna kupovina, jer klub na njima nije zaradio, a izostali su i sportski uspjesi. Većina tih transfera se može okarakterizirati kao potpuni promašaji, budući da igrači nisu ostavili nikakav igrački trag u klubu. Neki od njih nisu zabilježili ni par nastupa,a najavljivani su kao perverzna pojačanja. Tko je za to odgovoran? Može li se i taj segment u poslovanju kluba proglasiti uspješnim? Ako si uprava pripisuje zasluge za odličnu prodaju igrača, valjda bi bilo pošteno da preuzme i odgovornost za lošu kupovinu. Odgovor na ova pitanja dao je predsjednik kluba Mirko Barišić koji u nedavnom intervjuu najavio kupnju novih 7-8 pojačanja iz J. Amerike i slavodobitno kazao "Kaj nam pak moreju". Ti igrači platit će se novcem od kredita, a ne novcem akumuliranim od transfera, koji je očigledno ispario. Shvatili smo gospodine Barišiću, vi ćete i dalje interes obiteljskog biznisa pretpostaviti interesu kluba i navijača i nije vas briga što javnost misli o tome.

Gazda je u 10 godina svoje vladavine smijenio 23 trenera. Neka javnosti i tim trenerima objasni zašto ih je mijenjao kad su bili tako. Neka nam gazda pokaže klub bilo gdje na svijetu koji mijenja trenere svakih 6 mjeseci, a da za sebe može reći da je uspješan. Postoji jedan klub koji jednakim tempom mijenja trenere. To je Hajduk, klub kojeg dinamovi čelnici često uzimaju kao primjer neuspješnosti i nesposobnosti.

Dinamovi prihodi od marketinga su katastrofalni. Strateških sponzora nema, a navijači gotovo i da ne kupuju klupske suvenire. Prihodi od utakmica ne postoje, jer klub dijeli karte po kunu i time pokazuje što misli o sebi.

Katastrofalan je i odnos kluba prema navijačima. Dinamo je izgubio generacije navijača. Mlade ljude Dinamo ne zanima. Oni radije odlaze na hokejaške utakmice Medveščaka. Stari ionako više ne dolaze na stadion.

Iz svega navedenog je jasno da u klubu ne postoji jasna vizija i strategija, već je sve podređeno obiteljskom biznisu. Da nije stvari su mogle izgledati bitno drugačije. U zadnjih 7 godina Dinamo je od transfera igrača zaradio oko 140 mil.eura. Kad se tome pridoda još oko 100 mil.eura koje je dobio od Grada, Holdinga, Turističke zajednice i državnih tvrtki, te oko 35 milijuna eura koje je klub zaradio igranjem Europi, ukupni se prihodi penju na oko 300 milijuna eura. Ako znamo da je budžet klubova iz regiji koji postižu slične i bolje rezultate oko 15 mil. eura, onda možemo zaključiti da je Dinamo unatoč znatno većem budžetu ostvario znatno slabije rezultate. Da je uistinu uspješan kao što se predstavlja, genijalac s početka priče bi genijalno iskoristio situaciju u kojoj ima punu podršku Grada, najbolje igrače u ligi (o generaciji Modrića, Dudua i Ćorluke i da ne govorimo) i punu kontrolu nad HNS-om. Uspio bi postići znatno bolje rezultate u Europi, imao bi puniji stadion, a sigurno bi privukao i pokojeg bogatog sponzora. Uz to, sa svim sredstvima i podrškom Grada koju uživa uprava je mogla sagraditi pristojan stadion za 25-30 tisuća gledatelja. Da je to gazda učinio ne bi morao sebi u čast organizirati konferencije za tisak, već bi navijači stajali u redu da mu stisnu ruku i pozdrave vizionara.

Odgovor na pitanje je li gazda genijalac ili lažni prorok najbolje daju PRAZNE TRIBINE. Njihova zaglušujuća tišina razotkriva tko je i što genijalac iz ove priče.

Tko će smijeniti ubojicu hrvatskog nogometa?

ZDRAVKO MAMIĆ čvrsto je bio protiv smjene Igora Štimca. Bitan detalj novinari su doznali nakon sjednice HNS-ovog Izvršnog odbora koji će Brazil i "egzistenciju" ipak hvatati s Nikom Kovačem. Mamić se jedini zalagao za to, da najgori izbornik Hrvatske od osamostaljenja, koji je reprezentaciju od 4. doveo do 18. mjesta na svijetu i jedini upisao tri poraza u kvalifikacijama okončavši ih s nikad manje bodova na kontu - dobije još jednu šansu. No, Davor Šuker kojeg je Mamić vratio u Hrvatsku da svojom reputacijom spriječi pobjedu Igora Štimca na izborima za predsjednika, neočekivano se gazdi otrgnuo s lanca. Šuker nije htio propustiti priliku da potjera čovjeka s kojim praktički nije imao nikakav odnos (ovo je jedan od razloga koji je Štimac servirao tijekom kampanje) no pitanje je zašto ga je Mamić želio sačuvati?

Potpuno i za hrvatsku reprezentaciju vrlo bolno razotkrivanje Štimčevog trenerskog neznanja bio je idealan moment da ga Mamić pospremi u povijest, no on to nije želio učiniti. Potvrda je to koliko su, za javnost "zakrvljeni neprijatelji", zapravo dobro surađivali i od reprezentacije napravili pogon za vlastito bogaćenje.

Prije točno deset godina, kada je Mamić već bio uhodani biznismen, menadžder i Dinamov izvršni predsjednik, a Igor Štimac sportski direktor, kasnije i Hajdukov trener "za zadnje kolo" i slikanje s trofejom, počelo je njihovo nadmetanje tko je veći "volonter hrvatskog nogometa", a tko je lakše prevario državu: Dinamo otpisom Croatijinih dugova (ne i titula) ili Hajduk koji je cijelo to desetljeće poslovao putem blokiranog računa. Štimac je zato transfere poput onog Stipe Pletikose u Šahtar zatvarao preko privatnih računa, a sjetimo li se da se Hajdukova jedanaestorka znala slagati i iz Lepoglave, moguće je da je jedan od tih računa bio i na ime Novice Petrača, o čemu se naveliko govorilo. Mamić je pribjegao drugom modelu - udruzi građana koja posluje poput privatne tvrtke i kojoj reprezentacija Hrvatske sve više nalikuje, igrom i atmosferom. Nakon što je dočekao smrt Franje Tuđmana, riješio se Canjuge, Ćire i Velimira Zajeca, Mamić je do vlasti u Dinamu došao paktom s neprimjetnim direktorom Siemensa Mirkom Barišićem, povećanjem broja Skupštinara, tjeranjem legendi i uvođenjem u klub ljudi koji će vjerno za njega glasati. Tako je Dinamo, kao nekad Hrvatska, dobio svoju priču o 200 bogatih obitelji - to su danas obitelji zaposlenika Dinama od kojih mnogi nemaju ni zakonsku obvezu svjedočiti protiv Mamića jer su s njim u bliskoj rodbinskoj vezi. Kultna menadžerska agencija MSA i nogometni klub Dinamo postali su sestrinske tvrtke.

U idućoj sezoni rat Štimca i Mamića se rasplamsao, a njihovi nastupi i metode bili su identični - pritisci i udaranje sudaca (Jedvaj) i igrača (Niko Čeko), kafanske tučnjave, zabrane rada i sumnjivi transferi. Zato se nije trebalo iščuđavati kada su, deset godina kasnije, zajedno ispratili Vlatka Markovića u starački dom i okrenuli se projektu za boljitak hrvatskog nogometa.

Štimcu se u međuvremenu obistinila tvrdnja kojom je pravdao prvi ozbiljan trenerski posao - "u reprezentaciji me ne drži Mamić, nego rezultat", ali gazda Dinama i dalje je jedina konstanta Dinama i HNS-a. Ono što njemu dopušta hrvatski zakon, ne dopušta nikome i taj problem odavno prelazi nogometne okvire. No, zadržimo se ipak u njima jer situacija je dovoljno ozbiljna - reprezentacija je potpuno izneređena, a nogomet u Hrvatskoj zgadio se svima onima koji žele vidjeti što se događa. Ostalima nudimo podsjetnik kako je do toga došlo.

"Kupovao sam suce, ali danas sam situiran i pametniji"

2000. godine Zdravko Mamić prvi je čovjek Croatije iz Sesveta. Natječe se u drugoj ligi, ali njegovom klubu baš i ne ide dobro. Nakon par loših rezultata dogovara intervju za novine, spreman na "razotkrivanje nečasnih radnji u hrvatskom nogometu". "Svojedobno sam i ja davao sucima i delegatima novce. Stidim se nekih svojih poteza u nogometu. Zbog toga se kajem i to nikada više ne bih učinio. Danas sam deset godina stariji, iskusniji, neka su druga vremena, situiran sam. Ušao sam u projekt Croatia Sesvete zajedno s bratom Zoranom u visini 3 milijuna DEM i neću dopustiti da se kriminalci igraju sa sudbinom naše djece. U ime te mladosti, naših igrača poput Bule, Zahore, Šarlije, Rogića, te djece koja mukotrpno treniraju, ja sam odlučio da nikada više ne zamolim niti jednog suca da pomogne. A mogao bih to sigurno puno bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, a bogme i znanja i moći!" Ako je bilo kakva istraga ovih riječi pokrenuta, njezini rezultati nikada nisu objavljeni. Mamića se rijetko pitalo i kakve su prirode njegovi tamburaški provodi sa Željkom Širićem, koji se brani na sudu zbog primanja mita za pošteno suđenje.

Mamićev Dinamo bio je predmet istrage zbog utakmice s Arsenalom 2006. godine (poraz 3:0) zbog čega je na obavijesnom razgovoru bio Ivan Turina. 2009. godine Uefa je pokrenula istragu zbog finala Hrvatskog kupa između Hajduka i Dinama koju je na Poljudu sudio Bruno Marić. Među osumnjičenicima je Zoran Mamić, kojeg je Uefa ispitala u Nyonu. Do danas je, međutim, neobjašnjeno kako se Uefi dogodila tako amaterska istraga i - navodni istražitelj Robin Bokšić.

Nakon Dinama, reprezentacija postaje Mamić sports agency

Ovdje se nećemo baviti temom je li Zdravkov sin Mario Mamić vratio menadžersku licencu zbog višegodišnjeg eklatantnog kršenja Zakona o sportu (članci 27. i 34.) i sukoba interesa, već onome što to znači za hrvatsku reprezentaciju. Zdravko Mamić pravno je ubio vlastitu agenciju MSA, u kojoj je primarno zastupao interese igrača iz kluba kojim predsjeda. Imao je ugovore za 60-ak igrača, ali nikada nije odgovorio na Indexovo pitanje je li ih raskinuo 2002. kada postaje dužnosnik Dinama. Njegov sin Mario, međutim, nastavlja s radom u agenciji ASA International, praktički s istim igračima iz Zdravkovog fonda. Ni ta koincidencija nikada nam nije objašnjena.

Pritisak javnosti u prvi je plan gurnuo Nikkya Vuksana, pridruženog člana i kuma obitelji Mamić, koji komunicira s medijima (isključivo stranim) kada se zahukta prijelazni rok. Ipak, kada se rade veliki poslovi, poput transfera Luke Modrića u Real Madrid, na put ide Mario Mamić. On je najvrjednijeg igrača Hrvatske dopratio u Madrid, no kako nam je to objasnio Mamićev dugogodišnji pravnik i izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović, samo u svojstvu obiteljskog prijatelja.



"Mario ima pravo ići s Lukom na put, ali nema pravo na proviziju", objasnio je tada Vrbanović. Mario Mamić obiteljski je prijatelj i s Vedranom Ćorlukom, Ognjenom Vukojevićem, Arijanom Ademijem, Šimom Vrsaljkom, Domagojem Antolićem, Tomislavom Barbarićem, Ivanom Kelavom, Dejanom Lovrenom i mnogim drugim igračima koji ako već nisu dobili status reprezentativca, danas mogu biti sigurni da će se njihov agent za to lako izboriti. Mamić u reprezentacijama Hrvatske ima toliko igrača s kojima obiteljski surađuje i koji o njemu ovise, da u svakom trenutku može smijeniti bilo kojeg izbornika bez ionako fiktivnog glasanja izvršnog odbora HNS-a.

Nije, međutim, uvijek bilo tako. Zlatko Kranjčar zabio je "hrđavi nož u Dinamova leđa", kada na SP u Njemačku nije poveo Mamićevu zvijezdu u usponu Eduarda da Silvu.

"Kakva je to poruka igraču koji nema oca, a majku je vidio jednom u posljednjih sedam godina, momku koji je tri godine najbolji igrač lige i koji drži ruku na hrvatskom srcu? Cico je pokazao da je mali čovjek, ovo je odmazda za Niku Kranjčara", govorio je Zdravko o igraču koji s njim danas vodi dva sudska postupka i kojem je blokirao imovinu nakon što mu je prestao isplaćivati postotak od zarade u Arsenalu.

Eduardo se za Srbiju pripremao s Mamićem u sudnici

Eduardo nastoji dokazati da je građanski ugovor potpisan sa Zdravkom Mamićem, te kasnije prebačen na sina Marija, ništetan i lihvarski. Reprezentativni napadač obvezao se, naime, Mamiću do kraja života isplaćivati 20 posto zarade. Pripreme za važnu utakmicu sa Srbijom u ovom kvalifikacijskom ciklusu Zagrebu Dudu je tako odradio na suđenju s gazdom saveza za koji nastupa. Eduardo je javno poručio da se više neće odazivati pozivima u reprezentaciju ako Zdravko Mamić još jednom održi motivacijski govor u Štimčevoj svlačionici. Bivši izbornik rekao je da novinari napuhuju stvari i miniraju atmosferu.

Kranjčar: Dosta je, neću više šutjeti! Mamić me kritizira jer gura svoje igrače

Mamićev utjecaj u reprezentaciji porastao je s odlaskom Cice. On je zagovarao da se iz mlade reprezentacije povuče Slaven Bilić, kojem je tadašnji predsjednik Marković bio prilično nesklon. No, Mamiću se svidio tretman koji kod Bilića imaju Dinamovi reprezentativci Ćorluka i Modrić, pa je neiskusnom treneru prilikom imenovanja na mjesto izbornika prišio etiketu hrabrog stručnjaka, koji se ne boji igru graditi na mladim snagama. Bilićev i Mamićev odnos bio je idiličan sve do kvalifikacija za EP u Poljskoj. Dinamov šef krenuo je krčiti put za Sammira i javno prozivati Bilićeve igrače.

"Oni koji su zamijenjeni nisu trebali ni počinjati utakmicu. S Badeljom i Sammirom bili bismo prvaci Europe", Mamićeva je izjava u kojoj se prepoznao Niko Kranjčar. Nakon utakmice s Letonijom je otvoreno rekao: "Dosta mi je, ne mogu više šutjeti. Proziva me jer želi osloboditi prostor nekom svom igraču. Tko je on da ocjenjuje tko može igrati ili ne!"

Slučaj Sammir: "Biliću, ti si rasist"

Da bi izbjegao Mamićeve zahtjeve, Bilić se odlučio distancirati. Dugo nije govorio s gazdom koji je utjecaj u svlačionici tražio guranjem Vide, Vrsaljka, Badelja i - Sammira.

"Slavena Bilića i cijeli stručni stožer može biti sram zbog slučaja Sammir. Umjesto da se poklone velikom sportašu i čovjeku, izbornik i njegov stožer su pobornici rasizma. Da, Biliću neka te bude stid, rasistu jedan. Tko ti je dopustio da još jednom upropastiš reprezentaciju", samo su neke od Mamićevih poruka Biliću na koje u HNS-u nisu reagirali.

Jasno je i zašto: Mamić je HNS, a to je i dokazao nakon Bilićeve tragedije u Grčkoj, kada je na stranu pozvao Darija Srnu i pitao ga što svlačionica misli o - Igoru Štimcu! (Da smo kojim slučajem bili tamo, Mamića bismo pitali zašto umjesto posljednjih godina priliku u reprezentaciji umjesto potrošenog Srne nikada nije dobio Ivan Tomečak).

Štimac je naivno zagrizao udicu i čekao je reprezentaciju na Kantridi, gdje je Hrvatska igrala posljednju kvalifikacijsku utakmicu uoči play offa s Turskom.

"Mamić nije smio naglas reći da me želi za izbornika", rekao nam je tada Štimac, dok je u isto vrijeme Mamić, valjda u svojstvu člana IO-a HNS-a sazvao izvanrednu sjednicu i objavio da Bilić ostaje izbornik. Je li u loži Kantride te noći uopće bilo kvoruma, ni danas ne znamo. Neke od članova IO-a jedva se odvojilo od švedskog stola, dok je jedan dio bio potpuno "neupotrebljiv". No, bio je to moment u kojem je Mamić potvrdio status apsolutnog vladara.

Štimac 2010. godine u kampanji za "šalicu čaja i stadione u Vukovaru i Kninu": "Igrači me iz Čateža zovu i govore Igore pobjeđuj, sramota je gdje treniramo!"

Taj mu je status pokušao oduzeti Igor Štimac. Evo što je govorio tijekom predsjedničke kampanje 2010. godine:

"Zašto sam protiv Mamića? Zato jer je primitivac, jer mu je jedini interes novac, jer je dio hobotnice koja hara ovim društvom, jer o nogometu nema pojma, zato što nije naučio da osim monologa postoji i dijalog, jer njemu trebaju poltroni i ulizice, a ja nisam taj i na kraju, jer je pokvaren"

"Materijalist je, jer je sve podredio gomilanju svog kapitala i interese Dinama i reprezentacije i igrača od kojih mnogi imaju strah bilo što reći dok su u Dinamu. Poznato je kako ne trpi sugovornike, voli dominirati i uvjeren je kako je galama jedino rješenje. Gura Sammira u reprezentaciju, to je dokaz da je protivnik hrvatskog nogometa. Pozivam policiju i Uskok da se uključe u kampanju, Mamić kruži s torbama punima crnog novca i prijeti"

"On vuče poteze očajnika, upravo to je uvođenje Davora Šukera u kampanju. Lekcije mi dijeli čovjek koji krši zakon, čiji je sin menadžer. Doveli su predsjednika Izborne komisije u predinfarktno stanje i instalirali su sina Vučemilovićeve ljubavnice. Otkriva se tko je zatočio HNS. Ovo nije Vlatkova kampanja, već referendum za Mamića. Vlatka predstavlja osoba koja je nanijela najveću štetu hrvatskom nogometu. Toga se moramo riješiti. Ne pada mi napamet ići u pakt sa Zdravkom Mamićem."

Mamić se prometnuo u režisera Markovićeve kampanje i uz pomoć osječkog lobija, Milana Bandića te suradnika u vladi, zadržao vlast. Za varaždinski glas u Udruzi prvoligaša Mamić je mrtvo-hladno otkupio Brezovca za 250 tisuća eura i sponzozirao klubu put na pripreme.

"Bit ću tu dok god postoji volja da se stane na kraj Mamićevoj tiraniji. Nisam kupovao glasove, pitajte one u Maksimiru. Ponižava i brata, voli taj odnos. Al ja imam kičmu"

Štimac je kičmu savio, postao je hrvatski izbornik i izljubio se u Esplanadi s Davorom Šukerom. Jedan drugome poklonili su kupaće gaće za Copacabanu.

Štimac kao Mamićev živi štit od srpskih utjerivača dugova

"Ja sam oduvijek veliki ljubitelj Igora Štimca. Hrabar je i sposoban", objasnio je Mamić kako je razbojnik preko noći postao miljenik, kojem je bio spreman čuvati leđa i ako se Hrvatska ne plasira u Brazil.

Baš kao što je njega Štimac odlučio paziti ako se jave utjerivači dugova iz Srbije, u ime davnog transfera Ivice Olića u CSKA-a.


"Okrenuo sam se Mamiću, jer je jedini koji se izborio s navijačima, menadžerima i svima ostalima koji su uzeli klubove pod svoje. Najsposobniji je od svih", rekao je Štimac nakon utakmice na Marakani u rujnu, kada je već postalo jasno da igrači ni najmanje ne razumiju izbornika i da hrvatska reprezentacija proživljava najdublju krizu.

Sammir "briljirao" protiv Škotske, pa nestao iz reprezentacije

Tu su je doveli upravo Štimac i Mamić.

"Ovo mu je prilika da se popravi, da pokaže da ja pravi igrač", tim je riječima Štimac opravdao poziv Sammiru, u vrijeme kada je Brazilac zaredao s tulumima i triježnjenjem u policijskim postajama. Prvi put startao je protiv Škotske u Zagrebu. Hrvatska je tada ostala bez direktnog plasmana na SP, a Štimac je Sammira vratio među rezerve uoči posljednje dvije kvalifikacijske utakmice (iako je, tvrdi Štimac, protiv Škotske bio naš ponajbolji igrač).

Trgovina djecom i u reprezentaciji: Slučaj Alen Halilović

Sličnom je brzinom nestalo i otkriće s početka kvalifikacija, Josip Radošević. Štimac je forsirao Matea Kovačića, da bi se tek u zadnjoj utakmici, na Hampden Parku vratio - Ognjenu Vukojeviću. Strinića i Perišića stalno je javno tjerao je, pa vraćao.

Slučaj 17-godišnjeg Alena Halilovića možda i najviše iritira jer sugerira da Mamić trgovinu djecom provodi ne samo u Dinamu, već i u reprezentaciji. Talentirani klinac bez ozbiljne minutaže u Dinamu dobio je reprezentativni poziv da se požuri njegova odluka o nogometnom državljanstvu, da bi u reprezentaciji ostao s ciljem da se pripremi njegova skora prodaja.

Haliloviću je, za razliku primjerice od Hajdukovih igrača, dopušteno otići s priprema mlade reprezentacije zbog Dinamove utakmice.

Mamićevi ljudi u HNS-u pišu kazne Hajduku i nadgledaju koga se zove u reprezentaciju

Kada je Igor Tudor naivno odgovorio HNS-u da u reprezentaciju ne želi pustiti Marija Pašalića jer mu treba za Dragovoljac, kaznu je Hajduku najavio Romeo Jozak, vođa Dinamove akademije koji ujedno obnaša dužnost predsjednika Stručne komisije HNS-a. Nadalje, Jozak predsjeda i tročlanom komisijom koju je HNS osnovao da nagleda izbor kandidata za mlade reprezentacije!

Osim što nadgledaju koga se poziva u reprezentaciju, Mamićevi ljudi, poput Tina Doličkog, provode i disciplinske mjere. HNS je upravo zbog Mamića donio Kodeks o ponašanju sportskih djelatnika, no nije ga primijenio nakon što je Dinamov izvršni dopredsjednik brutalno izvrijeđao ministra sporta Željka Jovanovića po nacionalnoj osnovi. IO HNS-a taj je postupak jednoglasno obustavio.

U HNS-u godinama vlada jednoumlje. Jednoglasno se miču i postavljaju oni koje odredi Mamić. Zakoni ne postoje, jer da je tako, Lokomotiva nikada ne bi igrala prvu ligu, a transfer Marcela Brozovića s Kajzerice na Maksimir, kako neki tvrde, ne bi bio - najveći transfer u povijesti HNL-a.

Mamić je ispraznio tribine Dinama, ali i reprezentacije

Kada su Štimac i Mamić preuzeli reprezentaciju, u Splitu ih je na premijeri dočekao prazan Poljud. Ispratio ih je zvižducima protiv Belgije u posljednjoj domaćoj utakmici poluprazan Maksimir. Za ovaj poduhvat Mamiću nisu trebali "cigani", policija ni Uefa. Dovoljan mu je bio Igor Štimac.

Štimac je u svlačionici ostavio trulež, a oni koji su ga doveli ne smatraju se odgovornima.

Činjenica da je Mamić više puta javno rekao da upravo on sređuje poslove hrvatskim izbornicima (Štimac nam je prenio da mu je prilikom jednog sastanka Mamić čak dopustio da sam bira 15-16 igrača u kadru) nimalo ne brine Davora Šukera. Za njega je to stvar - prošlosti.

3 Mamića i NK Prćija:Brat trenira,sin prodaje,glava zarađuje

DINAMU i Zdravku ne samo da je u Lijepoj našoj, a i šire, ponestalo trenera, pa na grotesknom maksimirskom katapultu, zvanom i trenerska klupa, jedan drugog smjenjuju Branko Ivanković i Krunoslav Jurčić, Dinamu i Zdravku sve očitije nedostaje i Mamića. Još barem tri na vlas ista Zdravka i Dinamo ne samo da bi, kao i sada, ponosno svijetlio kao hrvatsko poduzetničko čudo i najveći europski nogometni izvoznik, nego bi barem jednog od trojice Zdravka velikodušno mogao ustupiti premijerskom kabinetu da poduči sve te nesposobne premijere i ministre kako i sa 5.000 kuna plaće on može imati ono što si samo neki od njih mogu priuštiti tek s plaćom od 20-ak tisuća kuna.

"Recite, molim vas, koje nekretnine posjedujete?", upitala je ne tako davno sutkinja na zagrebačkom Kaznenom sudu Zdravka Mamića nakon što je rekao da mu je plaća u Dinamu 11.000 kuna. Odmah je dometnuo da je u klubu prijavljen i prima plaću samo zato da bi zdravstveno osigurao svoje dvije kćeri. Četiri godine ranije na istom je sudu rekao da mu mjesečna plaća u Dinamu iznosi 5000 kuna. I tada je naglasio da ne bi uzeo ni to da mu nije do zdravstvenog osiguranja djece. Pa sad recite da Mamić ne zna biti i vjerodostojan.

"Čujte, gospođo sudac, što bih ja sada vama trebao nabrajati sve svoje nekretnine!? Vrijednost ovog spora umnogome je manja pa nema potrebe za tim", lakonski je zaključio, nenavikao na pitanja unatoč svim silnim pressicama koje je održao.

"Gospodine Mamić, koje sve nekretnine posjedujete?", ponovila je pitanje sutkinja.

"Kuća na Tuškancu..., pa to vam je dovoljno."

"Gospodine Mamiću!", oštro ga je upozorila "gospođa sudac".

"Što ja znam? Što ću ja sad tu nabrajati!?"

"Dobro, gospodine Mamić, na koliko procjenjujete vrijednost svojih nekretnina?", preinačila je sutkinja pitanje.

"Otkud znam?“" zdvajao je nogometni menadžer čija je nepokretna i pokretna imovina senzacionalno uvišestručena, gle čuda, upravo u godinama u kojima je srastao s Dinamom, kao da mu ga je majka s mlijekom još na grudima predala.

"Gospodine Mamiću!", inzistirala je „gospođa sudac“ na odgovoru, dok je jedan sjedokosi odvjetnik mrmljao u bradu da je nevjerojatno da netko tko je prije desetak godina bio podstanar kod buduće supruge, kako se svojedobno ispovjedio u Gloriji, danas ima toliko da ne zna što sve posjeduje.

"Mmmm, cirka 10 milijuna eura", progovorio je Mamić.

"Pokretnine, koje pokretnine posjedujete?", slijedila je nova provokacija sa sudačkog stola, a ispitivani Z.M. počeo je glasno uzdisati, gledajući uokolo sudnicom, sad već opasno na rubu da nabije i taj sud, pa i zapisničarku, i taj jutjub i sve te dušmane i mrzitelje svega hrvatskoga.

"Pa dajte, molim vas, kakve sad pokretnine...", uzrujao se Mamić, okrećući se prema publici koje nije bilo, baš kao što je već godinama nema ni na velikim, a kamoli na malim tekmama nekoć ponosnog i gospodskog kluba za kojeg se navijalo i kojeg se voljelo.

Da, tri na vlas ista Zdravka Mamića u Dinamu rasteretila bi brata i sina ovog jedinog nam Zdravka. Brat kupuje, sin prodaje, a Zdravko zbraja, množi i oduzima. Uz pomoć bilježničkih ureda, garde odvjetnika, ljudske pohlepe, vojske plaćenika, jalovog pravosuđa i impotentnih institucija sustava, familija Mamić je u Dinamu uspostavila državu u državi i danas joj sve Jovanovićeve inspekcije mogu staviti soli na rep. Sad kad je već sve i posisano i oprano i posloženo i presloženo tri puta, u zemlji u kojoj je korupcija institucionalizirana, pljačka legalizirana, bivši premijer u zatvoru, stranke i ministri pod istragama, u zemlji u kojoj je istina laž, a laž istina, u kojoj je najmasovniji i najpopularniji sport otuđen, a jedan od dva najslavnija kluba uzurpiran, odnarođen i prezren, državna inspekcija, čak ako u Maksimir i nije stigla s figom u džepu kao mnoge inspekcije dosad, u svakom je slučaju stigla barem pet godina prekasno. Mamić uostalom već zna, prije nego li je javnosti itko išta obznanio, da ni Jovanovićevi inspektori nisu pronašli ništa kompromitirajuće za njegov klub, pa je, onako bezgrješan, bacio sto i prvi kamen, prekjučer je pogodio sto i prvog novinara, jučer je smijenio sto i prvog trenera, upravo na kaznenom sudu vodi sto prvu i sto drugu parnicu, ovaj je put u ringu s malo "jačim igračima" nego li su novinari, u jednom je sučelice ministru Željku Jovanović, u drugom je odvjetnik Ivica Crnić.

Nemalo je onih koji misle da bi nakon ovih teških parnica Mamića put iz sudnice napokon mogao odvesti izvan nogometa. Barem onog nogometa pod okriljem institucija kakve su Dinamo i Hrvatski nogometni savez. Mogao bi lijepo u miru sesvetskog gaja, a tamo čak ima i navijačku podršku, doduše nešto ga košta, ali Bože moj, sve danas košta, tamo bi dakle mogao u Radniku, klubu koji je ionako pod njegovom kontrolom i upravo ga sprema za ulazak u Prvu HNL, okajavati svoje grijehe iz Dinama, premda će se teško rehabilitirati za sve svoje izdaje i poniženja navijača, ali i prijatelja i suradnika. Prvo one sportske izdaje, jer uvijek, ali baš uvijek u više od desetljeća vladavine Dinamom tog ordinarnog menadžera, uvijek je u sukobu interesa između sportskoga pothvata i profita stradao sportski rezultat. I drugo, ljudske izdaje, jer što je drugo nego ljudska izdaja kad netko skrivajući se iza HHO-a, Fife, Uefe, i još kojekakvih udruga, prokazuje i proganja svoju navijačku tribinu, u konačnici i svoj klub i svoju zemlju. To nije samo izdaja, to je veleizdaja.

Devedesetih je godina prošlog stoljeća u Maksimiru bio popularan navijački pjesmuljak "oj Canjuga Zlatko, je...t ću te slatko, je..t ću ti ženu, a i majku njenu". Tu je pjesmu i s navijačima na stadionu, ali i na izvanstadionskim dernecima predvodio "podstanar" Zdravko Mamić, huligan koji, da citiram današnjeg Mamića, ne poštuje vlastitu državu. Kada je u Maksimiru bio s druge strane barikada nije mario za čast i osjećaje tuđih žena, majki i djece, ni kada je početkom devedesetih preko plota protjerivao tadašnjeg predsjednika Dinama Josipa Šoića, ni kada je predvodio verbalni masakr ionako omraženoga Canjuge. Danas pak taj bivši odmetnik s tribina preko leđa svoje majke, žene i kćeri zaziva navijačku milost, zaziva milost onih koje je izdao. On pak nema ni milosti ni sućuti ni za koga tko bi makar za milimetar ugrozio njegove interese i opstojnost u Dinamu. Amputirat će trenera za trenerom dok ne amputira kompletnu hrvatsku nogometnu struku, amputirat će tribinu po tribinu od Maksimira do Splita, pretvarajući stadione u zonu sumraka, amputirat će na ovaj ili onaj način i sportske rivale. Nitko si nikad u nogometnom svijetu, ni u Barceloni, ni u Bayernu, Realu, Manchester Unitedu, pa ni na nogometnom divljem istoku, nije dopustio reći: "Jamčim vam da ću deset puta zaredom biti prvak." A Mamić jest. I za to mu ne trebaju ni Ivanković, ni Jurčić ni Čačić. U vrućici novog ludovanja obećao je i deveti i deseti naslov prvaka: "Pa sve ako bude trebalo i da ja budem trener, ako bude trebalo da i ja budem u svlačionici!", objavio je Zdravko da nakon Zorana na klupi, ili možda uz njega, može sjediti još jedan Mamić. On, glavom i bradom.

Kažem ja, a ne Vaha, usfalit će tih Mamića u Maksimiru, premda je glavni među Mamićima ispalio neki dan da će ako treba kupiti i novi Dinamo. Kao da je ovaj, nekad naš, a sada samo njegov, Dinamo kupio. Ma koliko Zdravko o sebi mislio najbolje, Dinamu ne bi pomogla ni tri Zdravka Mamića, ali jedan Mamić – nikada kriv, a jedina konstanta svih posrnuća, zabluda i promašaja u Maksimiru - bio bi sasvim dovoljan da razjebe i tri Dinama.

Pismo Mamiću: "Vrnite još jednu rundu, samo onda vas vole. Dok je Dinamo seljački, a ne građanski bit ćete sami"

Emotivnu poruku dobio je Zdravo Mamić od čitatelja Indexa
Pismo donosimo u integralnoj verziji

1967. 1982. 2000. To su neki od brojeva koje Dinamovci pamte, brojevi koji se i u ovoj krizi obilježavaju bar uz pivo i priču o dobrim, starim cajtima. Sa sjetom o devedesetima. Tko bi pred deset godina veroval da bu bilo gore? 4683. I taj broj bumo pamtili.

Ne amnestiram nikog, čak nebum ni napadal, moj mali bratić već zna tko je kad, kako i zakaj spigal moj klub. Ja sam jedan od onih gotovo 20 tisuća koji su pred nekih 5-6 godina gledali tekmu s Kamen Ingradom na Maksimiru, a tekmu s Portom na tv-u. Ni jedan organizirani bojkot nigdar ni bil, nit bu bil, jak kak je onaj koji ni organiziran.

Tišina grada. Muk. Moj deda bil je klerofašist, moj stari Sorošev plaćenik, ja sam Srbin i rušitelj Hrvatske. A samo smo Dinamovci, polako smo odrastali kak odrasta većina kibica plavih, markirali školu da stignemo na Sjever, bežali s faksa na Istok i žurili s posla na Zapad. Nismo tukli pandure 13. svibnja, nismo palili ložu, na krvavo Valentinovo pili smo gemišt kod Charlieja, al smo navek ponosno nosili plavo-bijeli šal, pokupili pendrek ak je trebalo i nikad, ali nikad nismo Dinamo zvali ni Croatijom ni, bože sačuvaj, HAŠK-om Građanskim. Kad se ugase reflektori, igrači sednu u aute, a redari zatvore tribine - ni po čem posebni, obični purgeri, klasična zagrebačka familija. Oni kojih danas nema na Maksimiru.

I nema te karte po kunu koja bu me dopeljala gde sam odrastal, te sms nagradne igre, nema te osme najbolje internet stranice, mažoretkinja, besplatnih šalova i kapa, tog cifranja i tog PR-a koji bu me ubjedli da je to kaj obitava na Maksimiru moj Dinamo. I najte se kaj uvredit, gospon Mamić, ali nema tog prefiksa mom Dinamu koji bu zbrisal Vaše, da prostite na svom foringaškemu izrazu "nabijanje na ****", i kolko god Vam se geltašn zdebljal u mom Dinamu, tolko bute kupili Židaka, Čičaka, Večernjaka, skupštinara, profesionalnih zviždača, harmonikaša i stručnjaka za odnose s javnošću, ali kak nikad nebute kupili javnost, nebute kupili ni razum. Puni džepovi i prazne tribine, naštelani uspjeh. Vrnite još jednu rundu, samo onda Vas vole.

Al to je tak. Ipak mi je žal svega jer, kak god se zeme, to je moj klub. Žal mi je kaj se vređa ljude kaj sede na zapadu jer su i oni Dinamo, znamo svi taj mentalitet, ima ih puno kaj su nekad drukali za Croatiju, a već s novom vlasti pričali priče o rušenju sistema. I oni kaj vređaju su isto Dinamo, s metodama kaj mi možda nisu preveć jasne, al bar su iskrene. Pa i taj anfal u upravi je Dinamo, ja verujem da i oni negde u dubini tog organa kaj je, valjda, srce, vole ovaj klub. Al badava. Kažu eksperti da je argument jak kolko ga prihvaća publika, al ovde više publike ni nema. Samo prazne tribine i bijele stolice kaj ispisuju ime kluba koji ih je nekad punil.

Danas su neka nova vremena, osvajačke vojske zamenili su novci, zabrane govora menjaju "zone slobodnog govora", svi smo fini i politički korektni, tak i treba, neka, pa ni klubovima više ne menjaju imena i grbove. Veli se da je najmanje slobodan onaj kaj lažno veruje u svoju slobodu. Najmanje je Dinamo, kad mislimo da je ovo Dinamo. Ne znam za vas, ja nisam tak star, tek sam vozački položil, ali moj Dinamo punil je stadion, plavil ulice i placeve i popjeval u tramvajima, moj Dinamo imal je cjenu. K vragu, smijal sam se pred par godina kak zenički Čelik ima karte po marku! A došel je Sheriff, pognute glave sam čekal u redu za Dinamo na rasprodaji, sve po kunu, i opet nejde, opet je grdo, prazno, Istok poziva na demokraciju i izbore, Zapad mu zviždi (?!), fakini sa Sjevera pak vređaju, a gazda gleda sa smješkom. Divide et impera. Pa dok ide, ide.

Al ne bu još dugo. Dok god je Dinamo samo imenom, grbom i farbom Dinamo, dok god je seljački a ne građanski, dok god je uspjeh pohvala za organizaciju, dobra internet stranica i lajkovi na Facebooku, mesto pobjeda i punih tribina, dotle bute bili sami, Dinamovi šalovi krasili buju sobe, plavi dresovi punili ormare, a bokcija koju plaćate hitala bu vam osmjeh na lice celi dan, salutirali buju i komplimentirali dok im traje šihta, al jednu večer vi bute legli u krevet i skužili da ste tak siromašni da su penezi, zaprav, sve kaj imate u životu. Nadam se tek da buju vas izbori makli prije neg kaj vas makne pravda, jer u ovoj mojoj Hrvatskoj na to bum moral malo više čekati. Al ak treba, pričekal bum i zapalil vam pred reštom svijeću, plamičak vatre za ponovno rođenje Dinama.

>>> Poruku Zdravku Mamiću poslao je čitatelj Indexa (podaci poznati redakciji), a donosimo je u integralnoj verziji.

Hajduku su navijači partneri, a Dinamu neprijatelji
http://www.tportal.hr/sport/nogomet/226 ... K4wrqBC2DE" onclick="window.open(this.href);return false;
Kako je Mamić zamračio 30 milijuna eura
http://www.vecernji.hr/nogomet/iluzioni ... ura-928616" onclick="window.open(this.href);return false;
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]

[Seaman]

da li glavonja brata najuriti kad doživi debakl u Europi opet pošto skupa dovode šljam u klub od kojega su se rijetki pokazali kao pojačanja,neka se **** u kompletu nakon nove porcije poraza u europi

[Signore]

da li glavonja brata najuriti kad doživi debakl u Europi opet pošto skupa dovode šljam u klub od kojega su se rijetki pokazali kao pojačanja,neka se **** u kompletu nakon nove porcije poraza u europi

Ja sam uvjeren da oni strahuju od debakla i da ce dovest drugog trenera kojeg ce moc natjerat nakon debakla i da Zoki opet uzme ekipu pod svoje.

[SiamoNoi]

Iz Bobanove slastičarnice

[Seaman]

da li glavonja brata najuriti kad doživi debakl u Europi opet pošto skupa dovode šljam u klub od kojega su se rijetki pokazali kao pojačanja,neka se **** u kompletu nakon nove porcije poraza u europi

Ja sam uvjeren da oni strahuju od debakla i da ce dovest drugog trenera kojeg ce moc natjerat nakon debakla i da Zoki opet uzme ekipu pod svoje.

nekog tutleka tipa Čačić ili k ur čić na kojeg će svaliti svu odgovornost,a braća mu dovode igrače

[terabajt]

http://www.sports-x.net/veetle2.html" onclick="window.open(this.href);return false;
link za utakmicu

[RiverPlate]

da li glavonja brata najuriti kad doživi debakl u Europi opet pošto skupa dovode šljam u klub od kojega su se rijetki pokazali kao pojačanja,neka se **** u kompletu nakon nove porcije poraza u europi

Ja sam uvjeren da oni strahuju od debakla i da ce dovest drugog trenera kojeg ce moc natjerat nakon debakla i da Zoki opet uzme ekipu pod svoje.

To su sad teorije zavjere, ali moram prizanti kad je u pitanju Maminjo ne zvuči toliko nerealno

[Seaman]

mlađi mamić dokazao da je diletant za trenera pa nisu stvorili prave šanse u 180 minuta protiv Rijeke,Fernandez je očito pola ove ekipe,sad će mlađi mamić reći da neće voditi više ekipu nego prepustiti nekome drugome kojeg će okriviti za euro blamažu čačić i ku rčić čekaju u redu da budu kučka zdravkecu,jedini pametan potez mu bi bio da vrati Vaha,ali neće on sebi dopustiti razna vrijeđenja od glavonje,ipak je gospodin za ovu seljačinu

[Signore]

Dinamu nebi bilo lose ni da dovedu Jurcica i da mu ostave ekipu na pet godina. Ni Ferguson nebi napravio nista za 3 mjeseca. Ovo sta Mamic radi s trenerima je bolesno i takvo sta nema nigdje. Kad si promislis da je klub u zadnjih devet sezona devet puta bio prvak i da je u tom periodu promjenio vise trenera nego sto je naslova prvaka osvojio, onda nemam vise nista za rec. Daj tih 10 milijuna o kojim Zoki stalno prica, dovedi trenera, golmana, stopera i napadaca. Sve njima daj, pa da vidimo i taj Dinamo.

[Sarajlijc@]

Ako vrati Krunu po stoti put to ce biti sou.

[bazero]

Daj tih 10 milijuna o kojim Zoki stalno prica, dovedi trenera, golmana, stopera i napadaca.

Eh, da se to riješi i svi preduvjeti za još jednu lijepu priču će biti stvoreni. Onda konačno može početi napad na zimu u Europi!

[SiamoNoi]

Koliko god dobar bio taj kojeg dovedu fejlat ce u ovoj atmosferi oko kluba.Sve osim izbora nema nikakvog smisla.

[Gorazde11]

[SiamoNoi]

Tko je taj čiča?

[dubrava]

Ako se ne varam to bi trebao biti onaj šjor koji se sa Mamićem nedavno šaketao na Poljudu

[Android]

Ako se ne varam to bi trebao biti onaj šjor koji se sa Mamićem nedavno šaketao na Poljudu

Da,to je on,Ivo Bego

[SiamoNoi]

Pri analizi lošijih Zokijevih rezultata, ne treba zaboraviti da smo u ključnom dijelu završnice sezone ostali bez Cleytona.

I upravo to jest najključniji momenat kada je momčad počela sa destabilizacijom igre.

Međutim tko je mogao biti pametan da će se dragulj oko kojeg se je gradila i bazirala jedna čvrsta i disciplinirana igra tako naglo propiti i zastraniti u neka devijantna ponašanja. To je rizik nogometnog posla i ne treba od toga raditi slučaj.

Dolazak Migliorea direktno iz argentinskog zatvora donjela nam je na početku sezone jednog sigurnog vratara koji se očito nije dobro snašao. Tko se je mogao nadati da će se tako brzo zaželjeti Argentine i da će mu glava biti u argentinskim oblacima i kaznionicama, a ne u Lizi Prvaka. Možda nitko nije obraćao pažnju na njegove probleme, ali to je sada iza nas, dogodio se jedan propust i to je dio posla. Na greškama se uči, nema zamjerke.

Grga Sandomierski se također nije snašao jer mu je jezična barijera predstavljala preveliki problem pa se u kratkom roku nije uspio aklimatizirati na šesnaesterac zagrebačkog Dinama i uspostaviti komunikaciju sa Joem Šimunićem koji također teško hvata padeže. Šteta, možda je trebalo više strpljenja sa momcima, ali nije to ničija greška. A i ako jest, pa ljudi smo, griješimo.

Bakary Sare je također možda prerano otpisan i možda se pogriješilo u analizama i pristupu treninzima u tom specifičnom slučaju. Možda je nedostajala i koja lokva vode da Sare osjeti pravi trening. No međutim, nije ga se više moglo čekati. Pametna odluka stručnog tima da se raskine suradnja. Na vrijeme se je prepoznalo da on nema potencijal za momčad. Čestitke na reakciji.

Darbo je talenat koji je sigurno trebao podići momčad i iza sebe ostaviti koji milijun više u maksimirskoj blagajni no ne treba sada tražiti krivce tko je kriv za takvu drsku međunarodnu prevaru. Pametan potez uprave što se nije sudionike takve prevare prijavilo organima i sudovima jer bi razna povlačenja po sudovima i razvlačenje teme bespotrebno iscrpljivalo kako aktere tako i blagajnu kluba. To sve treba prihvatiti kako jest jer to sve ulazi u rizik posla i dokaz kakvih sve lažnjaka ima u nogometu. Naučilo se da nikad nije dovoljno opreza. Još jedan plus.

Taravel je trebao biti zaista ogromno pojačanje, tko je mogao računati na ozljedu. Zaista je bilo previše nesreća ove sezone. Kao da se sve okrenulo kontra kluba kad je svjetionik momčadi Fernandes također pojačao sastav klupske ambulante.

Nedostatak još kojega od ključnih igrača bi treneru/sportskom direktoru moglo zadati nove galvobolje, ali svojom stručnom kvalitetom, znanjem i iskustvom sigurno može prebroditi još jednu u nizu krizu igre i kadra.

[Grdan]

Što bi bilo da na tim izborima Mamić pobjedi,pune tribine ?