Jack Wilshere: Nada za englesku budućnost kao inspiracija beskućniku Leighu
Podigavši loptu sa zemlje Jack Wilshere ju je volejem dodao Kareemu Leighu, tinejdžeru beskućniku čije oči odaju tugu koju je proživio, ali čiji način primanja lopte pokazuje i kako je nekada bio obećavajući talent.
Obojica su predstavljali Englesku: Wilshere na Wembleyu, a Leigh na Svjetskom prvenstvu za beskućnike. Wilshere je sada zajedno sa ostatkom momčadi Arsenala došao u posjetu Centreport hostelu, domu brojnih beskućnika, kojemu su svi igrači Arsenala poklonili svoju jednodnevnu zaradu.
Ali, njihovi su se putevi već jednom križali i ranije.
Prije tri godine Wilshere je dirigirao veznim redom U-16 momčadi Arsenala, dok je Leigh bez učinka trčao u napadu odgovarajuće momčadi West Hama.
"Jack je u potpunosti kontrolirao utakmicu." prisjeća se Leigh, sjedeći pored Wilsherea u Centrepoint hostelu nekoliko minuta kasnije, dodajući: "Izgubili smo sa 10:0. Od tada sam pratio Jackovu karijeru. On je puno žrtvovao. I ja sam mogao napraviti karijeru sa malo više truda. Nažalost, moj odnos nije bio pravi. Majka me je izbacila iz kuće i završio sam u hostelu."
Iz West Hama je otišao u Norwich City, pa u Crystal Palace, pa na kraju završio u rezervnoj momčadi niželigaša Bromleya. Sada se nada probi u Tottenhamu, pa snagu crpi iz teretane, a inspiraciju iz igara Jacka Wilsherea, koji svoje vrijeme i novac često daruje upravo Centrepoint hostelu.
Mala, ali snažna figura mladog engleskog reprezentativca odaje zvijezdu u nastajanju, a 18-godišnji veznjak Arsenala je pažljivo odslušao Leighovu priču, pa sam nastavio: "Ovo je definitivno nešto što otvara oči. To pokazuje koliko sam ja bio sretan što sam imao potporu i dobru obitelj oko sebe. Za uspjeti u nogometu nije potrebno imati samo talent, morate trenirati satima i satima i žrtvovati se. Kada vaši prijatelji idu u izlazak, vi im morate reći ne."
Ali ne uvijek. Jedan Wilshereov izlazak u noćni klub završio je tučom ispred lokala, a iako nije sudjelovao u njoj, Wilshere je završio u policijskoj postaji, što je iskustvo koje opisuje kao šok.
Arsenu Wengeru, menadžeru Arsenala, je objasnio što se dogodilo, kako je pokušao igrati ulogu mirotvorca.
"Najvažnije mi je bilo kako će reagirati menadžer, ali on je razgovarao sa mnom i rekao kako mi vjeruje." kaže Wilshere.
Rođen u Hertfordshireu, od majke navijačice Arsenala i oca koji je navijao za West Ham, Wilshere je u Arsenal stigao nakon godine dana provedene u Luton Townu.
"Sa Liamom Bradyem u ulozi mentora uvijek mi je bilo dobro. On mi je uvijek pomagao, uvijek me je gurao naprijed, pa sam trenirao sa igračima poput Thierrya Henrya kada mi je bilo samo 14 godina."
Iako je brzo sazrijevao, Wilshere je prošle sezone poslan na posudbu u Bolton, kako bi stekao što više iskustva u premierligaškim utakmicama.
"Bolton je imao veliki utjecaj na moju karijeru. Oni su mi pomogli da odrastem. Uvijek šaljem poruke Paulu Robinsonu, koji mi je puno pomogao, kao i Kevin Davies i Gary Cahill. Oni su me savjetovali da naporno radim i moj će talent doći do izražaja."
Vratio se u Arsenal i odigrao na otvaranju sezone u remiju protiv Liverpoola.
"Pokazao sam da se mogu nositi sa zahtjevima. Menadžer je bio zadovoljan, imao je povjerenja u mene i zadržao me u momčadi. Menadžer mi uvijek govori što sam napravio dobro ili loše. Ono što je dobro kod njega jeste da nikad nije u potpunosti zadovoljan. Ako odigrate dobru utakmicu, on će reći: 'Možeš ti i bolje'. To je govorio i Cescu Fabregasu, a pogledajte ga sada."
Sa igračima kalibra Fabregasa i Wilsherea, ili Samira Nasrija i Robina van Persiea, Arsenal bi uvijek trebao biti potentna snaga.
"Fabregas je osvojio svjetsko prvenstvo. Nasri je vjerojatno najbolji igrač Premier lige ove sezone. Ljudi kažu jednom kako smo dobri, a onda sljedeći put da smo smeće. Nakon što smo izgubili od Tottenhama, navijači su govorili kako su povrijeđeni, ali ponekad ne shvaćaju kako smo i mi. Bili smo šokirani. Ja sam se preko Twittera ispričao navijačima. Samo sam želio reći da nam je stalo. U sljedeća dva dana na treninzima svi su bili utučeni. Cesc predvodi stvari kao kapetan. Nasri i Van Persie su lideri, uvijek pokušavaju podići raspoloženje. Ja sam prilično glasan. S obzirom da sam Englez, i to jedan od rijetkih, važno je da potaknem momčad. Kažem im da dignu glave. Svi shvaćamo da Arsenal nije ništa osvojio pet godina. To nije više stvar strpljenja. Ja sam uz prvu momčad tek tri godine i već mi se toliko čekanje čini predugo. Stoga mogu shvatiti kako se osjećaju Fabregas i Van Persie. Svi smo očajni u želji da nešto osvojimo. Najvažniji trofej koji želimo osvojiti je Premier liga."
U utrci za trofejima, on trenira naporno: "Sada radim na igri desnom nogom, na udarcu. Mnogi ljudi govore kako igrači Arsenala nikada ne pucaju iz daljine. To nije točno, kada dobijemo priliku da pucamo, onda pucamo."
U utrci za savršenstvom, podvlači i savjete suigrača: "Doista je dobro razgovarati sa Theom Walcottom. On ima pravi odnos. On kaže: 'Ako si odigrao lošu utakmicu, to je prirodno, još si mlad, nemoj se ubijati zbog toga'."
Wilshere je najveće kritike u dosadašnjoj karijeri navukao kada je zaradio crveni karton zbog starta na Nikoli Žigiću iz Birminghama.
"Fizička strana igre je jednako važna kao i tehnička. Za svaku utakmicu morate biti u potpunosti spremni. Možda ja nisam bio sasvim spreman za tu utakmicu protiv Birminghama. Naučio sam svoju lekciju."
Wilshire je igrač koji ujedinjuje kvalitetu i borbenost, a takve kvalitete su natjerale i Fabia Capella da mu da šansu da debitira u reprezentaciji Engleske u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske u kolovozu ove godine.
"Gledao sam svjetsko prvenstvo na televiziji kao navijač i jasno je da sam bio razočaran. Biti član reprezentacije samo dva mjeseca kasnije bio je šok. Na prvoj večeri sam sjedio pored Stevena Gerrarda i Waynea Rooneya i uštipnuo sam se da se uvjerim da je to stvarnost. Oni su se ponašali normalno - 'Jesi li dobro? Ja sam Steven Gerrard'. 'Sve je u redu! Ja sam Jack!' Kada jednom u životu pogledam unatrag, sjetit ću se toga."
"Rooney je još jedan od igrača koji su lideri i koji će rado razgovarati sa mlađim igračima. Sjećam se da sam Rooneya gledao na treningu. On je poput djeteta, jednostavno se igra nogometa, uživa u njemu. Čak i prije utakmice je bio tako opušten. Prišao mi je i upitao: 'Jesi li nervozan?' Ja sam odgovorio: 'Malo'. On je rekao: 'Samo uživaj u igri'."
"Ti igrači su tako gladni igre. Da su željeli, mogli su jednostavno otići nakon svih kritika koje su dobili zbog nastupa na svjetskom prevnstvu, ali zbog toga što su tako profesionalni, željni uspjeha i posvećeni nogometu, žele sve ispraviti na europskom prvenstvu za dvije godine, a možda i na svjetskom prvenstvu za četiri godine ako još budu tu."
Nakon katastrofe u Južnoj Africi, pa onda u četvrtak kada je objavljeno ime domaćina svjetskog prvenstva 2018. godine, Engleskoj je potrebna neka nada.
"Ima puno mladih engleskih igrača koji dolaze, poput Dannya Welbecka i Jordana Hendersona. Gledao sam Josha McEachrana neku večer i čini mi se kao prirodno nadaren nogometaš. Jack Rodwell također. Andy Carroll definitivno ispred sebe ima veliku budućnost u reprezentaciji. Protiv Francuske je bio jedan od naših najboljih igrača."
Nakon debija u susretu protiv Mađarske, Capello je izostavio Wilsherea u susretu protiv Bugarske.
"Ja uvijek želim igrati za svoju zemlju, tako da sam bio razočaran što nisam dobio poziv." kaže Wilshere, priznajući kako je važno i iskustvo igranja za U21 reprezentaciju.
"Sljedećeg ljeta je na rasporedu važno natjecanje za U21 reprezentaciju, europsko prvenstvo, i volio bih igrati tamo. To je velika čast."
Cijelo vrijeme, Leigh je sjedio pored, upijajući svaku riječ. Njegov debi na međunarodnoj sceni stigao je ljetos na Svjetskom prvenstvu za beskućnike u Brazilu.
"Kada smo ispali od Nizozemske, cijeli svijet mi se raspao." prisjeća se, naglašavajući još jednom svoju odlučnost da postane profesionalac.
"Ne želim se kriviti cijeli ostatak života, raditi od devet do pet u nekom lokalu, misleći kako sam mogao napraviti karijeru u nogometu.
Jack je tako sjajna inspiracija." 