Finalni meč savršeno opisuje razliku izmedju velike četvorke i ostatka toura. Prvenstveno na taktičkom planu a potom u (ne)iskustvu igranja velikih mečeva na najvećoj sceni.
Strahopoštovanje iz kojeg proizlazi (pre)velika doza respekta, nedostatak killer instikta nad protivnikom kojeg gušiš i skoro da si ugušio, i pritisak velike scene - stvari koje su uveliko potpomogle da Marin Čilić ne upiše drugi slem u svojoj, već sada velikoj karijeri. I sigurno je ljut, mnogo ljut na sebe. Bolju šansu za novi slem teško da će više ikada imati.
Meč je krenuo, slobodno ću reći, očekivanim tonom. Hercegovac je ušao preplašeno, nervozno i izgubljeno. Rezultat toga pored seta koji je završen za 25 minuta i 2 gema osvojena, je Federer koji je namirisao krv, opustio se i koračao golemim koracima ka brzom meču u 3 seta, poput prošlogodišnjeg finala na Wimbledonu. A takav je najopasniji.
Početkom drugog seta je prošla prilagodba Čilića, a počelo finale za neutralne. Krenuo je igrati svoju igru, sprovoditi svoj gameplan u egzekuciju. A gameplan je bio sličan kao i u meču s Nadalom. Izuzetno agresivno od početka do kraja bez ikakvih komplikacija, rano hvatanje loptice na bekendu ispraćeno što bližim pozicioniranjem na terenu. Pritiskao je svaki puta kada je dobijao iole kraću lopticu, nije davao Švajcarcu bilo kakvu priliku da preuzima inicijativu, izmiče se na prepoznatljivi inside-in forhend, i voza ga kao što je vozao Tomasa. I po cijenu grešaka, kojih je bilo više nego uobičajno, ali cilj opravdava sredstvo.
Rezultat je prilično izjednačen drugi set u kojem je Marin definitivno pronašao ritam i uhvatio posljednji voz. Obojica su imali svoje (polu)prilike i set je mogao otići na obje strane, ipak kao highlight seta ću naglasiti Marinovu set loptu na Rogerov servis koju je bojažljivo uprskao, i tada sam pomislio da će ovo biti još jedno rutiniranje starog lisca u trinaestom gemu i početak kraja. Bekend je zakazao, ali forhend u TB nije, naprotiv. Nacrtao je par vinera što direktno iz reterna što iz igre i dao nadu svojim fanovima, a Federeru brigu i prijeko potrebnu nervozu.
I nastavio je u sličnom ritmu treći set sa nekoliko sigurnih uvodnih gemova. I Federer je servirao vrhunski i nije dozvolio rani brejk Marinu koji je imao momentum, dok je s druge strane iskusno čekao žutu minutu Marina, koja se po nepisanom pravilu morala dogoditi u skorom periodu, jer da nije to ne bi bio Marin. I dogodila se. Šesti gem, Čilić puca i izbacuje četiri lake loptice napolje, poklanja brejk i po svemu sudeći okončava svoju priču u minulom finalu. Federer je, na krilima napravljenog brejka onako u njegovom stilu nastavio uzimati lake poene servisima, i rutinski treći set završio za pola sata.
Četvrti počeo, Marin još uvijek u kolapsu iz kojeg nije mogao izaći. Rani brejk, potom nove brejk prilike i za dupli, djelovalo je da će ovo biti još jedan rutinski set za novi slem. Ali, Federera je izdalo ono protiv čega ne može - biologija. Koliko god čudno bilo, Rogeru su godine postale evidentan teret a ne brojka što je do nekoć bila. Krahirao je fizički, kasnio za cijeli korak i muku mučio sa kretanjem. Intenziteta nije imao ni minimalno potrebno, servis je patio. Čilić je ekspresno vratio brejk, napravio novi i počistio Rogera za odlučujući peti set.
Peti set, u kojem je Marin znao da je Roger fizički izuzetno potrošen i klimav, na koljenima. Sve što je trebalo je da zadrži ritam četvrtog seta, da produži poene, mrvicu smanji rizik i natjera Švajcarca da se pati na terenu. Osjećao je da može, da je on taj koji će podignuti pehar Ozi Opena, a to nije mogao biti dobar znak u njegovom slučaju. Jer Marin nije šampion koji je odigrao zilion sličnih fivesettera i nema stabilnost potrebnu da završi ovo. Poslije (ne)sretno izgubljenog uvodnog gema na Rogerov servis, krenulo je samouništenje. Ovdje dolaze svi oni razlozi iz prvog pasusa do izražaja. Do kraja nije odigrao ništa.
U svakom slučaju, Marin je izgubio ovaj meč, Federer ga nije dobio. Imati Rogera koji ne može da se sastavi fizički i ne znati ga završiti direktom - odlika ostatka toura koji je stepenicu ispod big foura. S druge strane, Čilić je još jednom dokazao da je veliki igrač, meni lično poslije svemiraca i Stana, šesti igrač po kvaliteti ove generacije koja nam bježi sve više i više.
I na kraju, mnogo toga mogu i može se osporiti kod Švajcarca, ali dugotrajnost i vjera u sebe poslije 7 godina tenisa gdje nije bio skoro nikakav faktor u Djodal eri - kapa do poda.
Dočekao je svojih 5 minuta, otjerao Djokovića i Endija u penziju i (po)kupio kajmak u ovoj žnj konkurenciji. Promjenom reketa i prelaskom sa 90ke na 98icu produžio sebi karijeru i vratio konkurentnost, i evo, to mu se već sada višestruko isplatilo. Jer da je okačio reket o klin 2013. ko zna kako bi danas kotirao na listi osvajača slemova pored Rafe i Novaka. S druge strane, četvrti i peti set su jasno dali do znanja da je smrt iza ćoška, tenisa u nogama je sve manje i manje i ovo je vjerovatno posljednja godina gdje će Roger biti najveći faktor na 3 slema u godini.
Čestitke svim istinskim fanovima Federera na 20. slemu. Velika stvar.