Sportsko društvo Željezničar - timovi
Postano: 21 jan 2021, 23:57
RAJKO I VJEĆO - KOŠARKAŠKI IDOLI
Izmedju 1970 i 1980 godine nisu samo fudbaleri Zelje bili u fokusu navijaca i javnosti. Jeste "pala" titula u fudbalu i jeste bila euflrija oko toga, ali.. U to doba u Jugoslaviji kosarka je postala sport ravan fudbalu, liga najjaca u Evropi i to sa domacim igracima bez stranaca, prava euforija na svakom koraku. Kao klinjo sa ocem sam isao u malu dvoranu Skenderije na utakmicee KK Zeljeznicar. U toj ligi bilo je herojstvo izboriti se da udjes u najjacu ligu, a kamoli uzeti trofej.
Godinama sam silazio stepenicama u donju, malu dvoranu Skenderije. Taj miris parketa i huk dvorane sa 1.500 mjesta necu nikad zaboraviti. Zapravo, u dvoranu smo ulazili skupa sa igracima koji su iz svlacionica ulazili na ista vata na parket. MIjesali smo se tu sa najvecim kosakraskim facama zemlje - Cosom , Kicom, Mokom, Šolmanom, Jaricem starijem...Mala dvorana, zestoko navijanje, a svaka pobjeda kao kuca u borbi da se opstane u ligi...Dobijali smo samo kuci, vani tesko. Igrali na kilima dvojice igraca koje pamtim i danas, a bili su poslije uvijek , pomalo nepravedno, u sjeni KK Bosna i njihovih kasnijih zvijezda. RAJO MARAVIC i VJECESLAV TOLJ. Bek suter i plej. A oba najbolji strelci tima.
Kovrdzavi Rajko suter velikog srca, i Vjeco , pognut i brz. MIka Bojanic na krilnim centru, Ranko Vukovic, pa MIlenko Vulovic, Mugdim Avdic Henda.. Svkai mec - biti ili ne biti...Opstajali smo i ispadali pa se vracali. Kada se pojavila KK Bosna sa Tanjevicem imali smo majstoicu za ulazak u ligu sjecam se. Puna velika dvorana Skenderije. Izgubili smo. Bosna je krenula u slavu sa tim timom, a mi polako ka drugom razedu kosarke. Vracali smo se opet kasnije sa grnracijom Željka Lukajica Struje (nadimak zbog bzine), tu je bio i Bosko Bosiocic kog je kasnije uzela Bosna,pa Przulj, Markovic, Karisik, Vukasovic..Isao sam kad sam mogao. I u drugoj ligi smo imali popunjenu malu dvoranu. Bili smo u sjeni Bosne koja je tada bila hit u Jugoslaviji...
Kasnije se klub polako ugasio. Besparica...Interesantno je da su kosakasi i kosarkasice Zelje poticali iz "Mlade Bosne", kao spotskog dustva. Cijela "Mlada Bosna" (naziv uzet od pokreta mladica koji su s pocetka vijeka upucali Ferdinanda i zalagali se za ujedinje svih naroda sa ovih postora ) je presla u SD Zeljeznicar.
PRetpostavljalo je da ce "SD Bosna" preci u nesto sto se trebalo zvati SD Sarajevo, cak su im i desovi bili sti - bordo, ali s to iz nekog razloga nije desilo. (Ta boja desa mi je uvijek smetala kada sam gledao KK Bosna kao i cinjenica da su navijaci FK Sarajevo prakticno preuzeli navijanje tog kluba). Tako je Zeljo imao fudbalere, kosarkase, kosakasice (bile prvakinje Jugoslavije), rukometase (bili prvaci)...Imali smo ozbiljne klubove.
I opet na kraju pa rijeci o Rajku i Tolju. Oni su nas dzali. Rajko i Vjeco zabiju 70 odsto koseva a ostalo isparte koliko mogu i sta se desi - desi se.
Rajko je bio "pistoleros ". Sut iz trka, brz u kontri, Zeljin biser. Zvali su ga iz KK Bosna , nije prihvatio. Igrao je poslije u Cacku za Borac (jedan od rasadnika talenata jugoslovenske kosarke uz Zadar) . Vjeco Tolj je poslije otisao na par sezona u Bosnu da im pomogne na pleju.. Tako se raspala ta generacija..
I danas kad zazmirim osjetim miris parketa, koseva, onaj adenalin kad je utakmica gusta, a gusta je bila svaka! Imali smo skromiji tim od mnogih, ali i podrsku.... Sjecam se, recimo, dolaska Cibone sa svim asovima. Igraci na metar o publike - zagijavaju se. Zvijezde lome koseve , zakucavaju..Sirena sa zapisnickog stola daju znak da se igraci spreme, ide skidanje treneki prije meca i dobacivanja iz publike za Mirka Novosela i druge zvijeze Cibone: "Skidaj se skidaj, bice vrece nocas!".. I bilo je, dobili smo ih! ..Igali su ti momci srcem i publika je igrala sa njima!
Rajko i Vjeco - idoli iz mladosti.
(Ovo je mjesto gdje bi se trebalo pisati i o drugim klubovima SD Zeljeznicar. Proslim i buducim)
Izmedju 1970 i 1980 godine nisu samo fudbaleri Zelje bili u fokusu navijaca i javnosti. Jeste "pala" titula u fudbalu i jeste bila euflrija oko toga, ali.. U to doba u Jugoslaviji kosarka je postala sport ravan fudbalu, liga najjaca u Evropi i to sa domacim igracima bez stranaca, prava euforija na svakom koraku. Kao klinjo sa ocem sam isao u malu dvoranu Skenderije na utakmicee KK Zeljeznicar. U toj ligi bilo je herojstvo izboriti se da udjes u najjacu ligu, a kamoli uzeti trofej.
Godinama sam silazio stepenicama u donju, malu dvoranu Skenderije. Taj miris parketa i huk dvorane sa 1.500 mjesta necu nikad zaboraviti. Zapravo, u dvoranu smo ulazili skupa sa igracima koji su iz svlacionica ulazili na ista vata na parket. MIjesali smo se tu sa najvecim kosakraskim facama zemlje - Cosom , Kicom, Mokom, Šolmanom, Jaricem starijem...Mala dvorana, zestoko navijanje, a svaka pobjeda kao kuca u borbi da se opstane u ligi...Dobijali smo samo kuci, vani tesko. Igrali na kilima dvojice igraca koje pamtim i danas, a bili su poslije uvijek , pomalo nepravedno, u sjeni KK Bosna i njihovih kasnijih zvijezda. RAJO MARAVIC i VJECESLAV TOLJ. Bek suter i plej. A oba najbolji strelci tima.
Kovrdzavi Rajko suter velikog srca, i Vjeco , pognut i brz. MIka Bojanic na krilnim centru, Ranko Vukovic, pa MIlenko Vulovic, Mugdim Avdic Henda.. Svkai mec - biti ili ne biti...Opstajali smo i ispadali pa se vracali. Kada se pojavila KK Bosna sa Tanjevicem imali smo majstoicu za ulazak u ligu sjecam se. Puna velika dvorana Skenderije. Izgubili smo. Bosna je krenula u slavu sa tim timom, a mi polako ka drugom razedu kosarke. Vracali smo se opet kasnije sa grnracijom Željka Lukajica Struje (nadimak zbog bzine), tu je bio i Bosko Bosiocic kog je kasnije uzela Bosna,pa Przulj, Markovic, Karisik, Vukasovic..Isao sam kad sam mogao. I u drugoj ligi smo imali popunjenu malu dvoranu. Bili smo u sjeni Bosne koja je tada bila hit u Jugoslaviji...
Kasnije se klub polako ugasio. Besparica...Interesantno je da su kosakasi i kosarkasice Zelje poticali iz "Mlade Bosne", kao spotskog dustva. Cijela "Mlada Bosna" (naziv uzet od pokreta mladica koji su s pocetka vijeka upucali Ferdinanda i zalagali se za ujedinje svih naroda sa ovih postora ) je presla u SD Zeljeznicar.
PRetpostavljalo je da ce "SD Bosna" preci u nesto sto se trebalo zvati SD Sarajevo, cak su im i desovi bili sti - bordo, ali s to iz nekog razloga nije desilo. (Ta boja desa mi je uvijek smetala kada sam gledao KK Bosna kao i cinjenica da su navijaci FK Sarajevo prakticno preuzeli navijanje tog kluba). Tako je Zeljo imao fudbalere, kosarkase, kosakasice (bile prvakinje Jugoslavije), rukometase (bili prvaci)...Imali smo ozbiljne klubove.
I opet na kraju pa rijeci o Rajku i Tolju. Oni su nas dzali. Rajko i Vjeco zabiju 70 odsto koseva a ostalo isparte koliko mogu i sta se desi - desi se.
Rajko je bio "pistoleros ". Sut iz trka, brz u kontri, Zeljin biser. Zvali su ga iz KK Bosna , nije prihvatio. Igrao je poslije u Cacku za Borac (jedan od rasadnika talenata jugoslovenske kosarke uz Zadar) . Vjeco Tolj je poslije otisao na par sezona u Bosnu da im pomogne na pleju.. Tako se raspala ta generacija..
I danas kad zazmirim osjetim miris parketa, koseva, onaj adenalin kad je utakmica gusta, a gusta je bila svaka! Imali smo skromiji tim od mnogih, ali i podrsku.... Sjecam se, recimo, dolaska Cibone sa svim asovima. Igraci na metar o publike - zagijavaju se. Zvijezde lome koseve , zakucavaju..Sirena sa zapisnickog stola daju znak da se igraci spreme, ide skidanje treneki prije meca i dobacivanja iz publike za Mirka Novosela i druge zvijeze Cibone: "Skidaj se skidaj, bice vrece nocas!".. I bilo je, dobili smo ih! ..Igali su ti momci srcem i publika je igrala sa njima!
Rajko i Vjeco - idoli iz mladosti.
(Ovo je mjesto gdje bi se trebalo pisati i o drugim klubovima SD Zeljeznicar. Proslim i buducim)
i vratim ovo Drustvo na stare staze slave sa timovima u evropskim i jadranskim ligama. Zamisli kosarka Zeljo - Partizan u Skenderiji, 8 milja 