Tokyo 2020 - Nogomet
Postano: 21 jul 2021, 13:26
Nogomet je sport koji je bio zastupljen na gotovo svim Olimpijskim igrama do sad. Jedine Igre na kojima se nije igrao bile su one prve u Ateni 1896. i u Los Angelesu 1932. Danas se nogomet na Olimpijskim igrama igra u formatu U – 23(muškarci) Igrati smiju samo igrači mlađi od 23 godine, ali je dozvoljeno imati 3 starija igrača u ekipi.
na prvim Olimpijskim igrama nogometa nije bilo. Što se tiče krovne nogometne organizacije FIFA-e, nije ga bilo ni na iduće dvije – 1900. i 1904; Međunarodni olimpijski savez ih priznaje. Razlog nepriznavanja vjerojatno je činjenica da se igrao bez glavnih momčadi Njemačke, Austrije, Velike Britanije i Francuske, koje su se povukle iz natjecanja.
Na idućih nekoliko natjecanja dominirala je Velika Britanija. Tu je bilo velikih razlika u kvaliteti momčadi, jer je velik broj zemalja na natjecanje slao amaterske momčadi, dok su neke zemlje imale ekipe sastavljene od profesionalnih igrača. Na Olimpijskim igrama 1924. i 1928. dominirao je Urugvaj, koji je zajedno s Argentinom 1924. pristupio natjecanju.
Budući da je na Olimpijskim igrama jedno od glavnih pravila bilo da sudjeluju amateri, to je dovelo do nezadovoljstva više organizacija i pojedinaca koji su smatrali da to ne prikazuje prave odnose snaga pojedinih momčadi, jer njihovim najboljim igračima nije bilo dozvoljeno da igraju. To je na neki način i bilo okidač pokretanja Svjetskog nogometnog prvenstva, koje se održava između dviju Olimpijskih igara.
Na Igrama u Los Angelesu nogometa nije bilo, djelom zbog Svjetskog prvenstva, a djelom zbog želje da se popularizira američki nogomet. No pritisak za povratak igre bio je velik, uglavnom iz financijskih razloga. Olimpijske igre 1936. poznate su, nažalost, po lošim stvarima, među kojima su i zahtjev da sve momčadi salutiraju poznatim nacističkim pozdravom prilikom predstavljanja, kao i prekinutim četvrtfinalom između Austrije i Perua koje se trebalo ponoviti, ali je Peru – koji je u produžecima vodio s 4 naprama 2 – to odbio.
Sredina 20. stoljeća najviše je pogodovao državama Istočnog bloka. Naime, budući da je igranje bilo dozvoljeno amaterima, a igrači iz tih država i dalje su imali taj status unatoč igranju u klubovima, zbog toga što su oni bili pod sponzorstvom država. Zanimljivo je da od 1974. Velike Britanije nema na ovom natjecanju, izuzev 2012., kad je London bio grad domaćin natjecanja. Radi se o više stvari – svaka zemlja ima svoj nogometni savez i reprezentaciju (Engleska, Wales, Škotska i Sjeverna Irska) te ne postoji zajednički savez, a Britanski olimpijski odbor ne slaže se s idejom da samo engleski igrači nastupaju na Igrama.
Olimpijske igre u Los Angelesu donijele su promjene te se napokon dozvolilo profesionalnim igračima da sudjeluju, uz jedno ograničenje: ekipe koje su dio federacije UEFA-e i CONMEBOL-a (Južna Amerika) smjele su igrati samo s igračima koji do tada nisu igrali na Svjetskom prvenstvu.
Počevši s 1996. primjenjuju se današnja pravila, koja razmjerno pogoduju mladim afričkim momčadima koje su u nekoliko navrata odnijele titulu pobjednika. Prvi su se puta u Atlanti počele natjecati i žene, koje igraju u punom sastavu, bez starosnih ograničenja.
Muški Turnir:
A – Japan, Meksiko, Francuska ,J. Afrika
B – Novi Zeland, Honduras, Rumunjska ,J. Koreja
C – Španjolska, Argentina, Australija ,Egipat
D – Brazil, Njemačka, O.Bjelokosti i S.Arabija
Sastavi:
https://en.wikipedia.org/wiki/Football_ ... eam_squads
Ženski Turnir:
A – Japan, Kanada, Francuska, V.Britanija
B – Kina, Zambija,Nizozemska, Brazil
C – SAD, Švedska, Australija, N.Zeland
Sastavi:
https://en.wikipedia.org/wiki/Football_ ... eam_squads
na prvim Olimpijskim igrama nogometa nije bilo. Što se tiče krovne nogometne organizacije FIFA-e, nije ga bilo ni na iduće dvije – 1900. i 1904; Međunarodni olimpijski savez ih priznaje. Razlog nepriznavanja vjerojatno je činjenica da se igrao bez glavnih momčadi Njemačke, Austrije, Velike Britanije i Francuske, koje su se povukle iz natjecanja.
Na idućih nekoliko natjecanja dominirala je Velika Britanija. Tu je bilo velikih razlika u kvaliteti momčadi, jer je velik broj zemalja na natjecanje slao amaterske momčadi, dok su neke zemlje imale ekipe sastavljene od profesionalnih igrača. Na Olimpijskim igrama 1924. i 1928. dominirao je Urugvaj, koji je zajedno s Argentinom 1924. pristupio natjecanju.
Budući da je na Olimpijskim igrama jedno od glavnih pravila bilo da sudjeluju amateri, to je dovelo do nezadovoljstva više organizacija i pojedinaca koji su smatrali da to ne prikazuje prave odnose snaga pojedinih momčadi, jer njihovim najboljim igračima nije bilo dozvoljeno da igraju. To je na neki način i bilo okidač pokretanja Svjetskog nogometnog prvenstva, koje se održava između dviju Olimpijskih igara.
Na Igrama u Los Angelesu nogometa nije bilo, djelom zbog Svjetskog prvenstva, a djelom zbog želje da se popularizira američki nogomet. No pritisak za povratak igre bio je velik, uglavnom iz financijskih razloga. Olimpijske igre 1936. poznate su, nažalost, po lošim stvarima, među kojima su i zahtjev da sve momčadi salutiraju poznatim nacističkim pozdravom prilikom predstavljanja, kao i prekinutim četvrtfinalom između Austrije i Perua koje se trebalo ponoviti, ali je Peru – koji je u produžecima vodio s 4 naprama 2 – to odbio.
Sredina 20. stoljeća najviše je pogodovao državama Istočnog bloka. Naime, budući da je igranje bilo dozvoljeno amaterima, a igrači iz tih država i dalje su imali taj status unatoč igranju u klubovima, zbog toga što su oni bili pod sponzorstvom država. Zanimljivo je da od 1974. Velike Britanije nema na ovom natjecanju, izuzev 2012., kad je London bio grad domaćin natjecanja. Radi se o više stvari – svaka zemlja ima svoj nogometni savez i reprezentaciju (Engleska, Wales, Škotska i Sjeverna Irska) te ne postoji zajednički savez, a Britanski olimpijski odbor ne slaže se s idejom da samo engleski igrači nastupaju na Igrama.
Olimpijske igre u Los Angelesu donijele su promjene te se napokon dozvolilo profesionalnim igračima da sudjeluju, uz jedno ograničenje: ekipe koje su dio federacije UEFA-e i CONMEBOL-a (Južna Amerika) smjele su igrati samo s igračima koji do tada nisu igrali na Svjetskom prvenstvu.
Počevši s 1996. primjenjuju se današnja pravila, koja razmjerno pogoduju mladim afričkim momčadima koje su u nekoliko navrata odnijele titulu pobjednika. Prvi su se puta u Atlanti počele natjecati i žene, koje igraju u punom sastavu, bez starosnih ograničenja.
Muški Turnir:
A – Japan, Meksiko, Francuska ,J. Afrika
B – Novi Zeland, Honduras, Rumunjska ,J. Koreja
C – Španjolska, Argentina, Australija ,Egipat
D – Brazil, Njemačka, O.Bjelokosti i S.Arabija
Sastavi:
https://en.wikipedia.org/wiki/Football_ ... eam_squads
Ženski Turnir:
A – Japan, Kanada, Francuska, V.Britanija
B – Kina, Zambija,Nizozemska, Brazil
C – SAD, Švedska, Australija, N.Zeland
Sastavi:
https://en.wikipedia.org/wiki/Football_ ... eam_squads
