Malo magije nije na odmet, zar ne?

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la MaGiCa » 14 jan 2011, 14:10

Znamenite trojke italijanskog fudbala


Videh skorije da je pisana rec ovde na ceni, pa rekoh da se oprobam i ja.
I cime drugim da zapocnem, ako ne fudbalom i to italijanskim? :lol:
90ih godina su se mnogi moji vrsnjaci lozili na skupa kola, trenerke i patike AirMax2, mafijaski zivot i ratove, a ja sam bio totalni zavisnik od italijanske Serie A.
Pamtim ta vremena jako dobro, ne i nostalgicno, a ponajvise zbog fudbala. Nedeljom u 3 se znalo: Calcio do 5 onda igranje fuce, pa pregled kola oko osmice, da bi sledila tekma od pola devet koja je uvek bila neka super bombasticna i koja je uvek "ako ne odlucivala o tituli, onda makar nagovestavala ishod borbe za istu" kako novinari to vole da naglase. Ali, ovoga puta necu vise o tim derbijima, ovo je prica o trojkama/trijadama u italijanskom fudbalu. I to o igrackim trijadama, da ne bude zabune. ;)
Kadgod se zadesi da trojica igraca odskacu od ostalih u timu, uvek se formira neka aura oko njih i oni postanu simbolima kluba, iako nisu mozda ni "verni ratnici", ni "deca kluba" niti se tu planiraju zadrzavati duze. I odmah im se napravi ime, po uzoru na hokejaske linije (npr. KLM linija: Krutov-Makarov-Larionov)...
No dobro, da pocnem.
Prva velika trojka u italijanskom fudbalu je delo najveceg kluba na cizmi (ne, nije Juventus u pitanju :lol: ) i dosla je iz Svedske. Gunnar Gren, Gunnar Nordal i Nils Liedholm su formirali cuveni trio Gre-No-Li, koji je vratio Milan u vrh italijanskog fudbala.
slika
Nordal je do danasnjih dana ostao najbolji strelac Serie A i covek cijih 35 golova u jednoj sezoni niko nije oborio ni 50 godina kasnije. Liedholm je prvi veliki majstor koji je nosio broj 10 u Milanu, a koliko je veliki igrac zapravo bio, svedoce tri cinjenice:
1) na odlasku iz Svedske, ocu je rekao da se vraca za 2 godine - nikada se nije vratio;
2) Svedsku je ugurao u finale SPa 1958e;
3) posle dve godine na San Siru, dao je pogresan pas i ceo stadion mu je 5 minuta aplaudirao. Who`s Iniesta?
Nakon losih godina po Milan, Silvio Berlusconi je formirao vrlo jaku ekipu pred kraj 80ih. Tu ekipu je vodio trio Holandjana za koje svi znaju, a koje je Arrigo Sacchi uklopio u najjaci tim sveta u to vreme. Naravno da su ta trojica bili Marco van Basten, Frank Rijkaard i Ruud Gullit.
slika
Van Basten se i dalje kotira kao najbolji i najopsniji napadac (uz Ronalda Fenomena) koji je ikada igrao fudbal, Gullit je verovatno najkompletniji igrac ikada, a Rijkaard je izmislio poziciju mediane u modernom smislu te reci.
Nakon toga, Milan se okrenuo Brazilcima, pa je bilo samo pitanje vremena kad ce se formirati i brazilski trio (posle svedskog i holandskog). 2008, se ispunila dugogodisnja zelja Don Silvia - Ronaldinho je potpisao za Milan. Uz Kaku i Pata, R80 se ugradio u trio nazvan Ka-Pa-Ro, koji je trajao samo 1 sezonu i koji nije odveo Milan do trofeja.
slika
U susedstvu Milana, gradski rival Inter je takodje pravio svoj trio - nemacki ili "trio teutonico".slika
Lothar Matthaus i Andreas Brehme su nosili Trapattonijev Inter do slavlja u prvenstvu 1989. sa rekordnim brojem osvojenih bodova, a tog leta su dobili saigraca iz reprezentacije Juergena Klinsmanna. Sa njim su osvojili SP 1990 u Italiji, a sa Interom Kup Uefa sledece sezone. 1992. su sva trojica napustila Italiju.
Najuspesniji italijanski klub, Juventus, je takodje u svojoj dugoj i bogatoj istoriji imao trio fantasticnih igraca.
Krajem 50ih godina se formirala trojka Boniperti-Charles-Sivori, nazvana "Trio Magico". slika
Boniperti je doskora bio prvi strelac Juventusa u Serie A u istoriji "Stare Dame", dok ga nije Alex Del Piero premasio, a kasnije je bio i predsednik kluba. John Charles, Velsanin, se smatra jednim od najboljih stranaca ikada u Calciu. Omar Sivori, Argentinac koji je igrao i za Italiju (nekad je to bilo moguce, ali je tada FIFA licila na EHF :D ), je prvi osvajac Zlatne lopte FranceFootball-a kog je dao neki italijanski klub, samim tim i prvi koji je to uradio u dresu Juventusa.
Velikog Sivorija su kasnije retroaktivno prozvali "Maradona 60ih", a pravi Maradona je u 80im igrao u mom voljenom Napoliju u drustvu Bruna Giordana i Antonia Carece.
slika
Taj trio je prozvan Ma-Gi-Ca, ne samo zbog inicijala pomenute trojice, vec i zbog magije koju su pruzili na terenima. Predvodjen najboljim fudbalerom sveta u istoriji igre, Napoli se pretvorio u ekipu koja umesto donjeg dela tabele, jurisa na vrh. Dolaskom Bruna Giordana iz Lazia je stvorena sampionska ekipa. Careca je stigao 1987. u letu u kome se slavio prvi napolitanski scudetto, i pomogao da se dodje do drugog 1990. kao i do Kupa Uefa 1989. godine. Nikada posle toga takvi rezultati nisu ponovljeni, ali se sada na istom mestu, formira jak trio Hamsik-Lavezzi-Cavani koji bi mogao da napadne titulu prvaka Italije u predstojecim sezonama.
Posle gradskih rivala iz Torina i Milana, najvise scudetta imaju klubovi iz Djenove. Ako se za Genou moze reci da su oni bili veliki klub u dalekoj proslosti, njihov najveci rival Sampdorija, je bila ne tako davno ponajbolja italijanska ekipa. Predvodjena Vujadinom Boskovim, La Grande Sampdoria je osvajala i evropske naslove (KPK 1990.) i igrala finala istih (KPK 1989. i KES 1992.) i uzela titulu u sezoni 1991. Tu ekipu su vodili Gianluca Vialli, Roberto Mancini i Attilio Lombardo - po mom skromnom misljenju, uz Baggia i Donadonija, trojica od 5 najboljih italijanskih ofanzivnih igraca iz tog perioda. Vialli se preselio u Juventus, Mancini je postao igrac Lazia i tu zavrsio karijeru igraca i poceo trenersku (uz SG Eriksson-a), a klub je napustio i Lombardo (Juve=>C.Palace=>Lazio) da bi se vratio samo da zavrsi karijeru 2002e. Taj trio je bio od fundamentalne vaznosti za Sampu koja se nije ni do danas vratila ni priblizno na nivo sa kraja 80ih i pocetka 90ih.
slika
Ostali klubovi se mogu podiciti sjajnim igracima, ali nijedan nije imao igrace priblizno ovakvog kvaliteta (trojicu igraca u jednom momentu).
Mozda najbliza tome je bila Roma. Kada je zabrana dovodjenja stranaca u Italiju ukinuta 1980e, "Vucica" je propustila priliku da dovede Zica, tada najboljeg igraca sveta. Doveden je Paulo Roberto Falcao, kasnije nazvan "VIII rimski kralj", koji je uz zemljaka Toninha Cereza vodio rimski klub do titule u Serie A i finala KES koje su izgubili od slavnog Liverpoola pred krcatim Olimpicom (jedini put da ekipa igra finale KES/LS na svom stadionu). Ko zna sta bi se desilo da je umesto dobrih igraca (ali za male utakmice) poput Bruna Conti-ja i A. De Bartolomei-ja, trener Liedholm imao jednog Arthura Coimbru Zica? A taj Zico je kasnije zaigrao za Udinese, u kome je imao samo Franca Causia i reprezentativnog druga Edinha, koji su bili slabi pomagaci, pa je klub iz Udina pao onog momenta kad je Zico osetio posledice ucestalih povreda.
slika
Jednostavno, alternativna istorija ne postoji, jer da postoji - najverovatnije bi danas Gigi Meroni bio smatran za najboljeg italijanskog igraca svih vremena (da nije tragicno stradao u 24oj), a FC Torino imao najvise titula da nije bilo Superga nesrece. Jel` tako Sarajlija89?

Avatar
AulleTa
Postovi: 1508
Pridružen/a: 27 avg 2009, 08:35
Lokacija: Pijemont
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la AulleTa » 15 jan 2011, 21:22

Pohvale za kolumne, imaš smisla, moram priznati, posebne čestitke idu na sastav i poznavanje prošlosti velikana italijanskog nogometa ili fudbala, kako hoćeš.
Spammer

1.000.000 $ Man ! - Maybe in future... #

Avatar
muXmania
Postovi: 2538
Pridružen/a: 17 jul 2009, 22:10
Lokacija: Država Željo
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la muXmania » 15 jan 2011, 23:51

odličan tekst i ideja, svaka čast ;)

još nešto, mogao bi recimo u slijedećem tekstu da nam približiš tu situaciju oko Torina...
-1945/46, 1971/72, 1997/98, 2000/01, 2001/02, 2009/10, 2011/12, 2012/13-

Puma
Moderator
Postovi: 14277
Pridružen/a: 01 jan 2011, 11:53
Lokacija: SK
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Puma » 15 jan 2011, 23:55

Odlicno napisano, svaka cast, ocekujemo od tebe samo da nastavis da pises ;)
Call the coroner!
There's gonna be a lot of slow singin' and flower-bringin'
If my burglar alarm starts ringin'

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la MaGiCa » 19 jan 2011, 01:57

Dabogda imao pa nemao

deo I- Engleski pacijenti


Svi smo mi ovu staru jevrejsku kletvu culi bar jednom u zivotu. Ali, kako ona moze da se prenese na zeleni teren, probacu da malo pisanom recju docaram. Ne, ovo nije tema o lokalnim junacima, posrnulim gigantima exYu fudbala/nogometa, nedokazanim talentima i antiherojima. Ovo je tema o nekim evropskim klubovima koji su nekada bili veliki, a sada vise nisu.
Zemlja u kojoj je rodjena fudbalska igra, Engleska, je dala mnogo velikih fudbalera i mnogo velikih klubova. Svi znaju za veliku trojku, koju u prvoj deceniji ovog milenijuma, prebogati Abramovich sa svojim Chelsea-jem pretvara u cetvorku, a seici iz arapskih zemalja u veliku petorku. Ipak, sta mislite koji klub je 4. u Engleskoj po broju navijaca? Kladim se u 10 upola sa lukom, da niste znali da je to Leeds United.
Veliki klub koji je igrao finala svih tri evropskih klupskih takmicenja (finale KES 1975., KPK 1973., KSG 1967.), a osvojio Kup sajamskih gradova (prethodnicu UEFA kupa) 1968. i 1971., klub koji je bio trostruki prvak Engleske i osvajac FA kupa. Devedeset godina slavne istorije bi moglo da se opise kao niz velikih uspona i padova. Paunovi su veci deo svog postojanja bili medju najboljim ekipama Engleske. U ostroj konkurenciji klubova iz Manchestera, Liverpula i Londona, njima su ostajale samo mrvice. Do tih mrvica su dosli postavljanjem Dona Revie-a na celo struke 1961. On je klub vratio u prvu ligu (Division One) i ucinio ga kandidatom za titulu, koja je pristigla na Elland road u dva navrata - 1969. i 1974., dok je FA kup osvojen 1972. godine. Tada dolazi do menadzerske promene, Revie-ja menja najinventivniji britanski trener ikada, Brian Clough, koji ubrzo odlazi na mesto najvecih uspeha svoje karijere - u Nottingham Forest, a tim do finala KESa sa Bayernom vodi Jimmy Armfield, gde su Bavarci slavili golovima Rotha i Muellera. Taj Leeds je dobio nadimak Prljavi Leeds, zbog ne tako leprsave, vec jako naglasene fizicke i na momente, grube igre.
slika
Klub nakon ovih izuzetnih rezultata, zapada u prosecnost usled nedostatka novca. Na kraju ispada u drugu ligu 1982. godine iz koje ga vraca Howard Wilkinson 1990. godine. Po povratku u najvisi rang takmicenja, Leeds se pokazuje kao klub spreman za najvise ciljeve. Najpre zavrsava sezonu kao 4. na tabeli, a onda i osvaja poslednju Division One titulu 1992. godine (tada je formiran Premiership) - trecu u svojoj istoriji. Bio je to rezultat koji Leeds nije mogao da ponovi. Rane eliminacije iz Evrope i sve jaca konkurencija Fergusonovog Manchestera i Wengerovog Arsenala, dovele su do toga da je Leeds u najboljem slucaju mogao da bude tek 3. na tabeli 2000. godine. Menadzer David O`Leary je formirao izuzetno jaku ekipu, koja je, verujem, svima poznata: Rio Ferdinand, Harry Kewell, Mark Viduka, Ian Harte, Johnatan Woodgate, Nigel Martyn, Lucas Radebe, Lee Bowyer, Olivier Dacourt, Alain Smith. Ta ekipa je poklekla u 1/2 finalu LS od Cuperove Valencie i vezala je dva evro polufinala u 2 godine, kao i ona generacija iz 60ih (izgubili 1/2 finale UEFA kupa od Galatasaraya 2000). Medjutim predstojece sezone nisu bile svetle. Klub je doziveo finansijski meltdown 2004. i rasprodao sve vaznije igrace. Pominjala se i opcija likvidacije. Ken Bates, bivsi vlasnik Chelsea, i covek koji je prodao taj klub Abramovichu, kupio je Leeds za samo 10 miliona funti. Limitiranim sredstvima je probao da ga vrati u Premiership, ali nije uspeo. Leeds se trenutno nalazi u Championshipu, i to nakon sezone (prve u svojoj istoriji) koju je proveo u 3. razredu engleskog fudbala - League One.
A covek koji je napustio Leeds u sezoni najvecih rezultata ovog kluba, Brian Clough, je ispisao istoriju jednog drugog bivseg velikana. Nottingham Forest je jedini klub koji je vise puta bio prvak Evrope, nego svoje zemlje. Forest je igrao sa promenljivim uspehom u najvisim rangovima engleskog fudbala. Klub je osnovan 1865. godine i tek je Cloughovim dolaskom izborio titulu 1978. godine, samo dve sezone nakon promocije. Sledece sezone su osvojili KES protiv svedskog Malmoe-a, na Olimpijskom stadionu u Minhenu, savladavsi ga sa 1:0. Bez titule u Engleskoj, ali kao branilac trofeja, 1980. su osvojili jos jednu titulu prvaka Evrope, pobedivsi nemacki HSV (tada ga je vodio B.Zebec), takodje sa 1:0, u finalu odigranom na madridskom S.Bernabeu-u. Taj tim su cinili neki, i nama poznati, igraci kao sto su: Peter Shilton, Martin O`Neill, Travor Francis, Frank Clark, Kenny Burns...
slika
Zaista, neverovatno deluje cinjenica da N`Forest ima podjednak broj titula prvaka Evrope kao i giganti evropskog klupskog fudbala - Porto, Benfica ili Juventus. Takodje, u dva navrata se N`Forest borio za SuperCup Evrope - pobedio slavnu Barcelonu 1979e i izgubio od Valencie, sledece godine. Sa tri evro trofeja i 8 domacih (1 liga, 2 FA kupa, 4 League kupa i 1 Charity shield-om), ukupno 11, riznica ovog kluba se kotira na jako visokom mestu medju engleskim klubovima. Ipak, dani slave su odavno zavrseni. Forest je najpre potresla unutrasnja kriza, kada su se rastali Clough i njegov dugogodisnji saradnik Peter Taylor, pocetkom osamdesetih. Klub je bio ucesnik legendarne utakmice FA kupa na Hillsboroughu u kojoj je stradalo 96 navijaca Liverpoola. Te sezone (1989) je N`Forest poslednji put bio u vrhu engleskog fudbala. Uzeli su League cup, izgubili 1/2 FA kupa i bili 3 na tabeli u prvenstvu. Nakon prve sezone novoformirane Premier League, Clough je napustio klub posle skoro 20 godina, a klub je ispao iz lige. Frank Clark je vratio klub u Premiership i uspeo da bude 3. u njoj. Sledece sezone je N`Forest po poslednji put (prvi put nakon Haysela i zabrane engleskim klubovima) igrao u Evropi - u UEFA kupu. Nakon toga sledi ponovo finansijska i organizaciona kriza i ispadanje u Division One. To je cementiralo sudbinu ovog kluba. Klub se vratio u najvisi razred sledece sezone, ali od tada igra samo u drugoj i trecoj ligi. Trenutno su u Championshipu i malo im je falilo da se ponovo vrate u PL, ali to "malo ali" je ono sto devojci srecu kvari...

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Monolog » 19 jan 2011, 09:14

Kapa dolje, majstore. Kapa dolje.

Sa uživanjem sam čitao oba ova teksta. Iskreno se nadam da ćeš nastaviti sa objavljivanjem radova na ss.ba. :D
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
Los_Blanos2
Postovi: 2996
Pridružen/a: 19 okt 2010, 03:04
Lokacija: Sanski Most
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Los_Blanos2 » 19 jan 2011, 09:32

Dobar, ocekujem dalje ..naravno ocekujem malo magije Madrida 8-)
El mejor club del siglo XX Real Madrid C.F.

Raul artista siempre madridista

FK Željezničar

Podrška Papetu

Avatar
Devil
Moderator
Postovi: 24076
Pridružen/a: 13 jun 2009, 00:17
Lokacija: Grad Greha
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Devil » 19 jan 2011, 15:27

Joj @magi uze mi temu,bas sam ja kada uhvatim vremena hteo pisati o posrnulim gigantima u svetu fudbala. :twisted: :lol: :lol:

Svaka cast samo nastavi ovako.
Pozdravlja vas Cika Devil. Secajte me se. :)))

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la MaGiCa » 26 jan 2011, 00:13

deo II - C`e solo un Grande Toro

Uz mnoge ekipe su tokom istorije italijanski novinari i komentatori pripisivali epitet "grande". Ali samo jedna ekipa je to zaista bila. Nije ovo prica ni o Interu Helenia Herrere ili o Juventusu Giovannija Trapattonija, a jos manje o Milanovim ekipama sa kraja 80ih i pocetka 90ih ili onoj u poslednjoj dekadi koju je vodio Ancelotti. Ovo je prica o najdominantnijoj ekipi koju je Cizma ikada imala.
U podnozju Alpa je smesten industrijski centar Italije - Torino. A Torino je jedan od cetiri gradova Italije u kojima se, uglavnom, igraju gradski derbiji Serie A. Ovim tekstom cu pokusati da objasnim zasto to uglavnom ne mora da se shvati doslovno.
Kada je grupa disidenata iz prvog torinskog kluba Juventusa, formirala u lokalnoj pivnici Voigt (da, ime kao u poznatog bicikliste Jensa) klub kome je dala ime po imenu grada, verujem da niko nije ocekivao kakve ce posledice taj cin dati u istoriji fudbala. A Alfredo Dick (nekadasnji juventino), Hans Schoenbrod (svajcarski bankar) i cuveni Vittorio Pozzo su 1906e stvorili Torino - najpopularniji i najtrofejniji italijanski klub u prvoj polovini XX veka.
Manchester i Torino imaju jednu zajednicku crtu pored toga sto su veliki industrijski centri svojih zemalja - imaju po 2 fudbalska kluba svima znana. Ali, tu ne prestaje slicnost, jer su manji i neuspesniji klubovi (City i Torino), glavni u gradu iako njihovi rivali imaju navijace po celom svetu. Impozantno deluju cinjenice da, recimo, skoro 3/4 Manchestera navija za City i da je FC Torino u Serie B imao vise navijaca tokom sezone na Delle Alpiju od Juventusa, koji je sa Zidaneom i Davidsom jurisao na sve trofeje koji su bili u igri. No, i to je fudbal.
Dok se manji mancesterski klub dize zahvaljujuci novcima zalivskih seika, u torinskom nekadasnjem gigantu ne cvetaju ruze. Postoji stara izreka koja kaze: Kad se mnogo prica o proslosti, sadasnjost nije dobra, a buducnost je upitna. A u FC Torinu se mnogo prica o proslosti. I ima se o cemu pricati.
Vittorio Pozzo je najveci italijanski trener ikada. On je jedini covek u istoriji fudbala koji je osvojio back to back titulu svetskog prvaka 1934&1938. A upravo je on polozio temelje velikog Torina, buduci da ga je trenirao od osnivanja do 1922. godine. Tih godina su italijanskim fudbalom vladali Milan, Genoa i Juventus, pa je Granata do svoje prve titule stigla u sezoni 1927-28. Osvojili su oni titulu i godinu dana ranije, ali je ona oduzeta zbog namestanja meca Torino-Juventus (Toro dobio sa 2:1), jer se neko od direktora Torina izlaprdao u lokalnoj pivnici. To je na najvisim instancama reseno oduzimanjem titule i nedodeljivanjem iste nijednom klubu, tako da ne postoji sampion Italije za 1926-27, kao ni za sezonu 2004-05. Sledecih sezona Agnellijev Juventus pravi seriju od 5 scudetta i preuzima titulu najboljeg kluba na Apeninima. A onda dolazi magija.
Najtalentovanija generacija Italije ikada preuzima presto.
slika
Il Grande Torino uzima 5 od 6 naslova u periodu od 1943-1949. Valerio Bacigalupo, Aldo Ballarin, Virgilio Maroso, Pino Grezar, Mario Rigamonti, Eusebio ****, Romeo Menti, Ezio Loik, Guglielmo Gabetto, Valentino Mazzola i Franco Ossola tvorili su taj cuveni tim. Italija je tih godina igrala sa 11 igraca Torina u prvoj postavi Azzura. To se vise nije ponovilo. Taj tim je igrao spektakularni i ultraofanzivni fudbal. Formaciju 4-2-4 su oni prvi implementirali, iako se Brazil iz 1958. sa Peleom, Garrinchom, Didijem, Vavom i Zagalom vodi po udzbenicima kao inovator ove formacije. Ta ekipa je, recimo, sezone 1947/48. u 38 utakmica u ligi dala 125 golova. To ni Barcelona danas ne moze da obori, najverovatnije. I jos neverovatnije deluje cinjenica da bi ta ekipa vladala i u sledecoj dekadi jer je posedovala mlade i tehnicki jake igrace. A onda se desila najveca nesreca italijanskog fudbala. 4og maja 1949e godine desila se nesreca na aerodromu Superga.
slikaslika
U njoj su poginuli skoro svi igraci Torina. Na svetskom prvenstvu 1950. u Brazilu, italijanski selektor Ferruccio Novo je jedva sastavio ekipu, otisao na SP i bio 7. sto se ocenilo kao veliki uspeh. Do te pozicije su dosli ultradefanzivnom igrom (suprotno od Torina) jer nisu imali vrhunske igrace, i tada krece ljubav Italijana i jake odbrane. Bio je to kraj velikog Torina. Ekipa ciju su igru iskopirali Madjari i stvorili "laku konjicu" i Holandezi koji su na tim osnovama sagradili "total voetball", nije se vise mogla nadoknaditi. A poslednji ekser/cavao u taj mrtvacki sanduk je ukucan ubistvom Gigi-ja Meroni-ja. Luigi Meroni je cesto nazivan "italijanski Best" i bio je najtalentovaniji igrac Italije do pojave "Bozanskog konjica" Robbyja Baggio -a. Na ulicama Torina je izgubio zivot tako sto je autom na njega naleteo jedan veliki navijac Granate, dok je Gigi isao da telefonira svojoj verenici 1967. godine.
Covek koji ga je ubio se zove Attilio Romero i postao je predsednik Torina 2000e godine. Gigi ili "Ljubicasti leptir" je imao samo 24 godine u momentu smrti.
slika
Torino je svoje najbolje dane vec video. Uzeli su titulu 1976. i jos dva puta su bili drugi (1977. i 1985.), kao i kupove Italije 1968.,1971. i 1993. i igrali finale UEFA kupa 1992. sa Louis van Gaalovim Ajaxom. Ali, to vise nije bilo to. Cesto u borbi za goli prvoligaski zivot i cesto u drugoligaskoj konkurenciji, Torino je padao sve nize i nize. Juventus je vladao u derbijima i okrenuo saldo u svoju korist. Neki drugi klubovi su vladali Italijom i Evropom, a navijace Torina niko nije mogao da uveri da je to zasluzeno. Jer, oni su ipak vladali fudbalom u momentu kada evropska takmicenja nisu postojala, a ko zna na sta bi danas licio Torino kao klub, da je kojim slucajem uspehe svoje zlatne generacije naplatio i u Evropi...
Zadnja izmjena: MaGiCa, dana/u 26 jan 2011, 06:26, ukupno mijenjano 1 put.

Avatar
apocalyps
Postovi: 1564
Pridružen/a: 20 nov 2010, 18:49
Lokacija: Velika Kladusa
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la apocalyps » 26 jan 2011, 05:43

:mrgreen: SVAKA ČAST MAJSTORE :mrgreen:
BHF Bosanska Krajina!

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la MaGiCa » 24 feb 2011, 03:12

NAJVECI


Postoji teza koju zagovaraju ljubitelji americkih sportova, da su vrhunske atlete oni koji su "najveci, najbrzi, najjaci" ili cesto - pomalo od svega ovoga. To bi mozda bilo tacno, ako bi se sport nekim cudom, redukovao na bazicne sportove i dizanje tegova. Hvala Bogu, pa to nije slucaj. U najpopularnijem svetskom sportu vaze neka druga pravila, arsini koji nisu diskriminatorni ni prema kome. To je sport koga igraju svi: bogati, siromasni, ljudi plemenitog porekla i oni bez istog, obrazovani, neobrazovani, lepi, ruzni, beli, crni, zuti, kratki i visoki, mrsavi i robustni...svi. Zato je to vise od igre i zato je ta igra magicna. A ta magicna igra se u raznim formama igra vise stotina godina, a na organizovanom nivou oko vek ipo. Za sve to vreme bilo je velikih igraca, ali niko ne moze da se poredi sa deckom iz Lanusa, koji je svojim talentom osvojio svet u sada vec dalekim 80im.
Jos kada se saznalo za njega, kada je kao desetogodisnjak zonglirao loptu satima i pred kamerama izgovorio da mu je zelja da osvoji Mundijal sa svojom zemljom, svet je ugledao savrsenstvo fudbalske igre. Neverovatna kontrola lopte, pregled, mirnoca u teskim trenucima, lucidnost, izrazena pobednicka crta, vidjeni su kad je zakoracio na evropsko tle. Nakon Mundijala u Spaniji, odlucio je da ostane u Evropi. Barcelonu je vodio samo do medjunarodnih lovorika, ne i domacih. Kasapski Bilbao, predvodjen Goikoetxea-om "kasapinom iz Bilbao-a", bio je bolji tih godina. Luda su to vremena bila, ona u kojima se za grubijanstva dobijala samo usmena opomena, a za lomljenje tudjih nogu - zuti karton. Otisao je u Italiju, suncem obasjani Napulj, prethodno odbivsi transfere u Real i Juventus. Klub koji nikada nije bio sampion svoje zemlje i koji je bio blizi borbi za opstanak, nego za titulu, je pretvorio u lokalnog superteskasa najjace lige sveta. Sa tim klubom je uzeo dva scudetta, ispustio jos jedan, nekoliko kupova, superkupova i Uefa Cup. Sa selekcijom svoje zemlje je osvojio svetsko prvenstvo i igrao jos jedno finale. Ne treba ni govoriti da je bio najbolji igrac i da je skoro sam nosio svoje timove do titula. To jos niko nikada nije uradio.
A mogao je da uradi jos mnogo vise. Uvek pod pritiskom, okoline i medija, poslodavaca i navijaca, covek jednostavno puca. A onda se trazi spas u poroku, sto predstavlja klasicno "pucanje u nogu sebi samome". Poroci su razni, ali imaju isti efekat - menjaju coveka. A najbolji fudbaler sveta se okrenuo vrelim kokainskim nocima. Neispavan i nezainteresovan, bio je bolji od svih. Svi koji su bili u njegovoj blizini su sebi postavljali pitanje: sta bi bilo da je fokusiran na to sto radi? To pitanje je i on postavio samome sebi. Nazalost petnaestak godina kasnije, dok su mu u bolnici u Buenos Airesu spasavali zivot posle overdose-a. Verovatno da bi mu CV bio neuporedivo sareniji i popunjeniji i vitalni organi u mnogo boljem stanju. No, alternativna istorija ne postoji i kao sto rece Heraklit: Ako udjes dva puta u jednu reku - nisi usao u istu reku, jer sve tece. Panta Rei. No dobro, neko traje dugo, a ne uradi mnogo toga, a neko traje kratko pa ostavi neizbrisiv trag (poput J.Hendrixa ili B.Marleya).
Jednom je, jedan sada vec pokojni, novinar RTSa (tadasnje Radio Televizije Beograd) u prenosu meca hrvatskog i srpskog tenisera, izgovarao ime samo srpskog tenisera. Takva su vremena bila - ratovalo se zardjalim kasikama u plemenskim okvirima. Ja nisam napisao ime coveka o kome govorim zbog toga sto ga svi znate. Najvecima svi znaju imena. To mu dodje nekakva nagrada za talenat i rad. Ljudi vas prepoznaju - sto na ulici, sto na TVu. Napisao sam ovo malo teksta, jer je na danasnji dan pre 26 godina izvrseno krunisanje novog kralja fudbala. Posrnulog Rummeniggea, uvek precenjenog Platinija i povredama osakacenog Belog Pelea (=Zico), zamenio je covek koji golove daje direktno iz kornera, zonglira pomorandzinu koru, skida pivske flase sutevima sa 50ak metara i ispisuje najlepse momente fudbalske igre driblanjem pola engleske reprezentacije na uzarenom Azteca stadionu, jednog vrelog junskog dana 1986. godine. "Different class...DIFFERENT CLASS", urlao je tada legendarni Jimmy Maggie, a to je ono sto su svi prisutni na stadionu San Paolo videli 24. februara 1985e, u cudesnom demoliranju Lazia od strane jednog coveka.
Za one koji mozda ne znaju, ima na YTube-u. Tu ionako ima raznih budalastina. Ovo nije budalastina - ovo je magija, umetnost. Kao kad u hrpi diskova sa glupavim holivudskim naslovima znj produkcije, naletite na capolavoro (engl. masterpiece) dela najcenjenijih rezisera u istoriji kinematografije...

slika
Zadnja izmjena: MaGiCa, dana/u 27 apr 2011, 00:22, ukupno mijenjano 1 put.

Avatar
JuveSissoko
Postovi: 5490
Pridružen/a: 22 dec 2009, 20:44
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la JuveSissoko » 24 feb 2011, 08:52

svaka cast, prelijepo, i onda me pitaju sto mislim da je italijanska liga najjaca :mrgreen: ako nije najjaca jest najsexypilnija ;) sve pohvale
gsol: According to these recent revelations, not only did Juventus win the title in 2005 without cheating but they did it without cheating against direct rivals who were cheating. HahaWOW we had a squad then.No wonder Juvitalia won the WC in 2006.

Avatar
sarajlija89
Postovi: 8613
Pridružen/a: 04 maj 2009, 15:23
Lokacija: Srce Sarajeva
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la sarajlija89 » 24 feb 2011, 16:27

Tek sam ovo procitao i upratio...da @puma nije spomenuo i pitao za tvoje kolumne,vjerovatno ne bih ni vidio jer nemam obicaj da sire zalazim po forumu,obicno se drzim odredjenih tema i podforuma. :D

Svakako, sve pohvale na trudu i vremenu koje si izdvojio kako bi priblizio neke "zaboravljene" fudbalske timove i vratio nas u doba fudbalskog romantizma i romanticara,koje, nazalost, vecina nas ne pamti...Posebno je dojmljiv nacin pisanja i izrazena emocija, koja oslikava tvoje shvatanje i dozivljaj fudbala,kao najvaznije stvari na svijetu...i to ne sporedne,znaju to oni koji vole :lol: ;) .
Prva velika trojka u italijanskom fudbalu je delo najveceg kluba na cizmi (ne, nije Juventus u pitanju :lol: )
Samo,moram ovo boldovano demantovati....Juventus je najveci i najslavniji talijanski klub...najtrofejniji,sa daleko najvise navijaca,sa mnogim nedostiznim rekordima,prvi tim koji je osvojio sve evropske trofeje i uopce jedini u svijetu koji je osvojio sva kontinentalna takmicenja i internacionalno prvenstvo.. sa igracima koji su najvise puta birani za najboje...zvanicno najbolji talijanski klub u 20. stoljecu...

ako to nije dovoljan argument... :lol: :P

nemoj vise da pravis ovu gresku :mrgreen:

Ostalo je sjajno... 8-)
"The only real competition between us and the clubs from Milan will be among those who will come first: we to put the third star, they thier second."-GIANNI AGNELLI

★ 29 SCUDETTI VINTI SUL CAMPO ★

Avatar
Interista di cuore
Postovi: 2961
Pridružen/a: 16 apr 2010, 13:45
Lokacija: Tuzla
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Interista di cuore » 24 feb 2011, 16:35

nisam vidio ovo dosad majstore,al sam sad sve procito i svaka ti cast ;) nista manje nisam ni ocekivo od nekoga ko talijanski fudbal ima u malom prstu...kapa dole 8-)

Grande Inter bi mogo bit jedna od iducih tema,a ? :D
I'm getting better looking everyday. I can't wait for tomorrow.

Chi per l'Inter vive, non muore mai...

Puma
Moderator
Postovi: 14277
Pridružen/a: 01 jan 2011, 11:53
Lokacija: SK
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Puma » 24 feb 2011, 16:39

Napulj i Maradona su stvoreni jedno za drugo, takav temperament je tamo bas kakav je odgovarao Maradoni

Steta sto je duzan te pare vladi, ili sta vec, vjerujem da bi bio spektakl na onoj utakmici sto je htio organizovati za svoj 50-ti rodjendan :D
Call the coroner!
There's gonna be a lot of slow singin' and flower-bringin'
If my burglar alarm starts ringin'

Avatar
dubrava
Moderator
Postovi: 4830
Pridružen/a: 31 mar 2009, 09:21
Lokacija: Zagreb
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la dubrava » 24 feb 2011, 18:28

Odlična kolumna o malom zelenom. Svaka čast!!
Respekt za tvoje znanje i umijeće pisanja!!
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"

Avatar
Trasimaco
Postovi: 4146
Pridružen/a: 04 maj 2009, 07:59
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Trasimaco » 26 feb 2011, 01:32

Lijepo su priblizene neke stvari vezane za Serie A ljudima koji nisu bas detaljno upoznati sa istom. Mene posebno dira ova historija Torina. Citao sam o tome nekoliko puta i upoređivao neke stvari sa slicnom nesrecom jednog drugog kluba. Nekad je sudbina brutalna.

Imam samo jednu zamjerku u jednom tekstu, ali necu reci sta je to. Ipak je poprilicno ocigledno. :mrgreen:

Sve u svemu, veoma zanimljiva kolumna. Nastavi.
A lion doesn't concern himself with the opinions of a sheep.

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la MaGiCa » 15 mar 2011, 19:17

Da li je C A L C I O zaista mrtav?

Koliko puta su ljudi rekli nesto ovako?
Koliko puta ste sami pomislili isto? Znam sigurno da neki od vas jesu.
Danas, kada su finansijska dominacija spanskih velikana i bogatih engleskih klubova dodirnule istorijski limit - ova teza ima najvise pristalica. Veliki italijanski klubovi su sve vise prinudjeni da se grcevito bore za kvalitetne igrace kakve su nekada sa lakocom grabili na mercatu. Veliki pad Juventusa nakon Calciopolija, te finansijski krah Lazia, Rome, Parme, Fiorentine, Sampdorije, dovele su nekada najjacu ligu sveta u nezavidan polozaj. Polozaj koji se reflektuje u gubitku cetvrtog predstavnika u LS iduce godine.
Kad sam bio klinac, postojale su dve istine:
1) najbolja kosarka se igra u NBA, i
2) najbolji fudbal se igra u Serie A.
Od tada su prosle dve decenije, a NBA je i dalje svetlosnim godinama ispred konkurencije. Samo, Calcio je pao.
Dominacija kakvu su Talijani imali u klupskom fudbalu je neverovatna i ni sa cim uporediva. Sedam sestara talijanskog fudbala su izdominirale Evropu kao niko pre i posle (verovatno je to za nasih zivota neponovljivo). Kup UEFA (onaj pravi, ne ova "liga bez briga") je postao Coppa Italia vol.2, Kup pobednika kupova je bio obracun Italija vs Evropa, a KES/LS se nije mogao zamisliti bez italijanskog predstavnika u majskom finalu. Jedini put, u periodu od 1989-1998. kad talijanski tim nije igrao u finalu najcenjenijeg klupskog takmicenja sveta, je ono legendarno finale 29. maja 1991. u Bariju izmedju francuskog OMa i (tadasnjeg jugoslovenskog prvaka) Crvene zvezde.
Danas se vladajuci evropski i talijanski prvak suocava sa eliminacijom od vladajuceg prvaka Nemacke i simbola Bundeslige, minhenskog Bayerna. Taj mec nije "istorijski" kakvim ga neki zovu, ali jeste sudar svetova.
Bundesliga i Serie A su dve, istorijski gledano, jako povezane lige. Kada je jedna padala, druga se dizala. To nas je makar istorija naucila. Sedamdesetih godina proslog veka Cruijffov Ajax je potukao Intera i Juventusa u finalima KESa. Posebno je dojmljiv bio trijumf nad Facchettijevim Interom u Roterdamskom finalu 1972. godine. "Calcio je mrtav" - govorili su tadasnji holandski mediji, dok su osvedoceni mrzitelji Herrerinog nasledja, Michels i Cruijff pre svih, slavodobitno likovali. Odlaskom ove dvojice u Kataloniju, otvoren je prostor Bayernu (pa i Moenchengladbachu i HSVu) i engleskim klubovima za dominaciju u evrokupovima. Godine su prosle dok Serie A nije uzvratila udarac. Tacno deset godina.
Ukidanje sramotne zabrane za dovodjenje stranih igraca u italijanski fudbal (1980.), kao i osvajanje SPa u madridskom finalu 1982. godine, bili su mamac za najbolje igrace sveta koji su se sjatili na Cizmu. Ubrzo je liga postala oaza za sve vrhunske igrace. Veliki uspon, tada posrnulog diva Milana, stvorio je auru koju je Serie A dugo noslia - auru fudbalske NBA. Najbolji igraci ostalih liga su dolazili u Italiju, a cesto su utakmice talijanskog prvenstva izmedju malih klubova bile igracki jace od derbija engleske, francuske ili nemacke lige. To je jednom moralo da prestane. A prestalo je naglom komercijalizacijom engleskog fudbala. Od tada, najskuplji i najfiniji igraci sveta idu u vlagu Ostrva, sto je dovelo do rebalansa snaga u evropskom fudbalu. Spanci, Nemci i Italijani su se, pre ili kasnije, morali povuci iz finansijske trke sa Englezima. Svaka od tih liga je kvalitativno slabija sada nego u 90im godinama. Ironicno, svi su se okomili samo na pad Serie A. Izgleda da se ide po onoj narodnoj: "sto si tezi, to jace lupis o zemlju".
Zato, ostaje nam samo da cekamo pad EPL, jer tada ce se mnogo buke podici. Salu na stranu, Calcio nije mrtav - ma koliko bi neki ljudi voleli da jeste. U ciklusima se lige smenjuju po snazi, tako da je uvek nezahvalno prognozirati buducnost. U svetlu toga, odoh da pripremim kokice za vecarasnji mec dva evropska giganta, jer ovo je praznicni dan za ljubitelje fudbala, a ne obracun protiv "zlih sila defanzive", "ultimativna bitka za evro koeficijente" ili "zabijanje eksera u kovceg Serie A" - kako jedan moj poznanik rece. Na kraju krajeva, samo je jedan Calcio - il campionato piu bello nel mondo. Njegova aura i dan danas sija i izdvaja ga od ostalih. To znamo mi koji ga pratimo...

slika

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la Monolog » 15 mar 2011, 19:30

Daleko od toga da je mrtav, al' možda bi se pridjev ranjen mogao pripojiti Serie A. Da se razumijemo, iako sam simpatizer Newcastlea, niko ne može osporiti ono što (je) Serie A predstavalja(la) u svijetu fudbala. Moram priznati da mi se želudac okrene kada pogledam današnji Juventus i onaj od prije desetak godina(ma ne'a potrebe ići dalje u prošlost, zar ne?). Dakako, Parma, Lazio, Sampa pa i Fiorentina(Napoli do ove sezone) su najbolji pokazatelj "pada". No, i pad je vrsta leta - rekoše mi. Sigurno je da se dominacija koju su Talijani imali neće ponoviti(da, istina je da je sada Premiership najjači, al' daleko je to od zlatnih godina Serie A), al' mišljenja sam da se Calcio neće vratiti na staze stare slave. Popraviće se, al' onakvu dominaciju neće ponoviti. Naravno, moguće je da griješim(ipak sam čovjek), al'...

Edit: Još jednom moram pohvaliti kolumnu; da se razumijemo, nadam se da ovim neću baciti uroke. :mrgreen:
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
senad_flamin
Postovi: 2523
Pridružen/a: 20 maj 2010, 18:35
Lokacija: Srebrenik
Kontakt:

Re: Malo magije nije na odmet, zar ne?

Post Postao/la senad_flamin » 15 mar 2011, 19:39

Koja si ti Legenda... je.bes svaku lektiru koju sam do sad citao,ovo je X puta zanimljivije .SVAKA CAST :)
-RIVALDO-

Odgovori

Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 7 gostiju.