SportSport.ba

„Učenik sedmog razreda se ubio“ , „Učenica osmog razreda nadjena mrtva u školskom dvorištu“, „Učenik se bacio sa gradskog mosta radi loših ocjena“
„Učenik prvog razreda srednje škole izvršio samoubistvo“

Ovo su samo neki od naslova dnevnih novina u poslednjih godinu danа. Nažalost crna hronika kao standardna rubrika svih dnevnih novina zauzima sve više prostora u sadržaju istih, a samoubistva maloljetnih lica, prije svega učenika osnovnih i srednjih škola su sve češća.
Dok se o motivima ovih tragičnih maloljetničkih činova uglavnom nagadja, ili se uzimaju razlozi zasnovani prije svga na odredjenoj vrsti pretpostavki i prave se krajnje čudne komparacije. Što je najžalosnije, umjesto da se u okviru odredjenih državnih ustanova, tu prije svega mislim na obrazovne, ali i na medijske koje su zapravo osnova informisanja u svakodnevnom životu povede računa o ovim ali i sličnim društvenim problemima, osnova navedenih su nažalost sve više prazne političke priče sa isticanjem kultova ličnosti. Takodje, svjesno ili nesvjesno zanemaruju se teme koje se tiču obrazovanja, pažnja se poklanja jeftinim serijskim programima koje bi po urednicima trebalo da "obrazuju djecu modernog doba", a u kojima se zapravo u toku jednočasovnog emitovanja ne vidi jedna pozitivna stvar kada je u pitanju obrazovanje pojedinca.
Isto tako, različiti su motivi ubistava, nije mi cilj bio da kroz prethodne rečenice nagovjestim odgovornost navedenih ustanova, već da isključivo skrenem pažnju na nedovoljnu profesionalnost i nedostatke tv sadržaja domaćih medijskih kuća. Kada se govori o uzrocima samoubistava budućnosti ove zemlje onda bi se tu mogla napraviti odredjena "lista" razloga:

a) pritisak porodice,okoline
b) nesigurnost u sopstvene mogućnosti
c) bolesti i fizički nedostaci
d) narkomanija
e) strah

Naravno,kada se govori o redoslijedu navedenih uzroka,ovaj koji sam naveo nije pravljen na osnovu statističkih podataka,tj. nisu stavljeni uzroci po tome koji je najveći ili ti glavni,a koji najmanji ili najredji. Ova tema prije svega će posvetiti pažnju uzroku pod brojem 1. tjj. pritisku porodice na pojedinca, odnosno pokušaj roditelja da pomoću uspjeha svog djteta,a bez obzira da li se radio o uspjehu u školi,sportu ili nekoj drugoj oblasti ostvari neke svoje ambicije i stekne ugled u društvu. Ovoj temi nije cilj pokušaj "verbalnog skrnavljenja" svete zajednice koju nazivamo porodica već iznošenje konkretnih i čini se u svakodnevnom životu nedovoljno (namjerno ili slučajno) rijetko pomenutih putem medija iznesenih činjenica. Isto tako, ne želim bacati ljagu ili ti na bilo koji drugi način skrnaviti ime jednog ili drugog roditelja koji zapravo sačinjavaju stub zvani porodica.

Roditelji sve manej komuniciraju sa djecom, neki nemaju vremena da svome djetetu postave banalno pitanje: "Sine, kako je danas bilo u školi?" Isto tako treba razlikovati pritisak patrijarhalne sredine u selima i pritisak pomodarstva uspjeha u gradu. Djeca u manjim patrijarhalnim sredinama često strahuju od reakcije roditelja, koji neuspjeh djeteta doživljavaju kao promašaj cijele porodice. Dok "moderniji roditelji malogradjanskog mentaliteta" koji se pokušavaju ostvariti putem uspjeha sopstvenog djeteta ili takmičiti za položaj u društvu. Tako je mnogim roditeljima bitnije da li dijete ide na časove gitare ili plivanja da bi se mogli pohvaliti u društvu,nego da li dijete zna da kaže "dobar dan", da li je pošteno itd.
Valjda zbog toga psiholozi uvjeravaju da nije rijetkost da se pred djecu postavljaju standardi koje ne mogu da ispune. S druge strane, djaci čak i jednu jedinicu u dnevniku mogu da shvate vrlo tragično i da misle kako se nalaze u bezizlaznoj situaciji. To je često slučaj sa vrijednom i odgovornom djecom, koja misle da su sa jednom jedinicom iznevjerila očekivanja roditelja.
Ima i onih roditelja koji su potpuno nezainteresovani i koje treba vući za rukav da dodju u školu ali i onih koji paniče i ne mogu da podnesu neuspjeh djeteta - ne samo jedinice, nego i ocjene manje od petice. Svoj nemir prenose na dijete i tada je ono u stalnom grču i strahu od osjenjivanja.
Često se roditelji izmedju sebe takmiče čije će dijet biti bolje,uspješnije, talentovanije, pa to više nije stvar samog djeteta. Djetinjstvo današnjih generacija se potpuno promjenilo. Djeca više ne giraju lopte, društvenih igara kojima su se zabavljali njihovi roditelji,niti preskaču lastiš. Dječaci i djevojčice jedva čekaju da dodju iz škole i bace školske torbe, ali ne da bi odjurili u park,na igralište,u pozorište, nego da bi sjeli za kompjuter (najveću pošast 21. vijeka),ne shvatajući jednu od glavnih poruka za zdrav život, a to je da je fizička aktivnost jedna od osnovnih stavki za dugovječan i zdrav život.
Ukoliko roditelji realno ne sagledaju mogućnosti djeteta onda se ono nadje u raskoraku izmedju svojih postignuća i očekivanja roditelja. Da li će tragično shvatiti obaveze u školi zavisi i od ličnosti samog učenika,njegovog samopouzdanja,a li i uslova u kući. Kada se govori o pritisku roditelja na dijete, naravno da taj pritisak postoji i u drugim sferama života, ne samo u obrazovanju (koje na neki način može biti u blažem smislu i opravdano, jer roditelj sa neke pozitivne strane želi svom dijetetu dobro,tj. da uspije u životu).
Pa tako kada se govori o pritisku na dijete, pored obrazovanja on je itekako izražen i u sportu. Mnogobrojni su primjeri u cijelom svijetu katastrofalnih posledica tog pritiska koji su od strane roditelja imali veliki sportski asovi,ali i veliki potencijali koji se zbog nedovoljne psihičke spremnosti nisu mogli oduprijeti pritisku i praktično zbog toga nikada ništa nisu veliko uradili,postigli,osvojili.

U teškim poslijeratnim vremenima, koje je donijelo toliko posljedica : siromaštvo, migracije, izbjeglice, neimaštinu, diskriminaciju, nepoštovanje ljudskih prava itd., ljudi kao društvene jedinke su izgubili odredjene vrijednosti i u borbi za egzistenciju spremni su na mnogo štošta radi ispunjavanja odredjenih ciljeva.
Jedna od mogućnosti ostvarenja tih ciljeva je i uspjeh djeteta u nekoj oblasti,bez obzira da li se radilo o sportu, pjevanju, obrazovanju. Dešava se da praktično roditelji putem svoje djece pokušavaju steći ugled u
društvu, napredovati, nekada prikazujući taj uspjeh na način da su oni najzaslužniji za taj uspjeh zanemarujući zaslugu djeteta. Dešava se i da djeca trpe različite netrpeljivosti od strane roditelja kada ne ispune njihova očekivanja, nekada se čak radi i o fizičkom nasilju, najčešće se ogleda u psihičkom maltretiranju koje može imati nesagledive posljedice i tragičan ishod.
Mnogo je slučajeva kršenja prava djeteta u Bosni i Hercegovini, iako postoje odredjeni zakonski propisi koji sankcionišu ovakva kršenja rijetki su slučajevi kada tim zakonskim regulativama pojedinci ili grupe, institucije snose sankcije. Ovaj društveni fenomen mediji u Bosni i Hercegovini shvataju dosta neozbiljno, vjerovatno je donekle to opravdano mnogobrojnim drugim problemima društva u kojem živimo, pa se ovaj čini manje bitnim ili nedovoljno "atraktivnim",nažalos.
Sami mediji osim što gotovo da nemaju obrazovni program (ili da se isti svodi i pod njim se podrazumijeva puštanje crtanih filmova, ili ti nazovi serija za djecu i mlade) ne rade apsolutno ništa po pitanju edukacije samih roditelja ali i po pitanju nekih drugih tema vezanih za djecu i mlade!

Nadam se da će biti ljudi koji će pročitati kolumnu, ne radi toga da bih ja dobio neki poen,već isključivo da se shvati sama poenta i nažalost upozna surova realnost kada su u pitanju prava mladih ljudi u BiH.

by Melanholicar (GOB)

Jako dobar tekst,al ono sto je najveci uzrok svemu tome jest lose stanje u drustvu,u drzavi...jer kada roditelji znaju da djeca bez zavrsenog dobrog fakulteta tesko da ce moci doci do zaposlenja pritisak je jos veci i naravno sto je veci pritisak djeca su pod sve vecim stresom i nazalost zavrsava samuobistvom u odredjenom broju slucajeva...mi smo bolesno drustvo...

I treba da se ubiju kad imaju lose ocjene, sto nisu ucili..

Baja_Zvjerka je napisao/la:I treba da se ubiju kad imaju lose ocjene, sto nisu ucili..

Izgleda da nisi procitao cjeli tekst,naravno da je to nekima smjesno,sve zavisi od toga kakav odnos razviju djete-roditelj,kakva su ocekivanja ako su ocekivanja prevelika a rezultati losi i tome dodas vec spomenut patrijarhalni *sistem* strah od reakcije roditelja na njihove *ocjene* moze dovesti do suicida,procitaj jos jednom kolumnu mozda ti onda i nece biti toliko smjesno jer ce se sutra nasa djeca nalazit u ovakvim situacijama ne daj Boze, jer nam drustvo ne pokazuje neki napredak jos kad k tome dodas posleratni stres

Svi roditelji svijeta moraju da shvate da jedna diploma vise nije vrijedna kao nekada niti je bilo kakva garancija da ce neko ko zavrsi skolu sa tim naci posao i obezbjediti sretan i lagodan zivot. Davno su prosla ta vremena, ne samo na nasim prostorima nego i u cijelom svijetu.

Sada se trazi znanje i rezultati na trzistu rada, sada pale veze, a mladi talenti propadaju zbog tog sistema kojeg je izumio i razvio zapad. Taj sistem su izmislili bogatasi jer su vidjeli da njihova djeca navucena na igle i droge nista nece postati u zivotu u tom sredjenom sistemu gdje se zna hijerarhija, pa su razvili taj sistem da su mladi i inteligentni ljudi osudjeni na propast ukoliko nemaju bogate oceve i veze....

TITO budi se da dizemo revoluciju, dragi Tito budi se da im ebemo majku....

Inače da nagovjestim da se radi o kolumni koja predstavlja samo jedan mali odjeljak mog istraživačkog rada,jer jbg mrzilo me sve prenositi jer sam mišljenja da bi nekima bilo mnogo za čitanje i da bi na osnovu vizuelnog efekta odustajali već pri samom otvaranju kolumne.

Nije da se hvalim,al smatram da je u kolumni napisan fenomen koji nažalost je karakterističan ne samo za naše društvo već za cijelo podneblje. A isto tako ne treba biti pametan i zaključiti da je danas nažalost činjenica da velika većina obrazovnih ustanova (mislim na fakultete) predstavlja jedan od vidova tj. zaštitnih metoda države,jer država onakva kakva je želi 4-7 godina primanjem na svoje univerzitete odagnati brige oko nezaposlenog diplomiranog srednjoškolca!

Problem je da mnogo roditelja jos zivi u iluziji socijalizma i Titovog doba gdje bi kada posteno zavrsis fakultet rijesit mnogo zivotnih problema, naime dobijes posao a sa poslom i svu potrebnu egzistenciju. Nije bilo ovih smijesnih diploma iz kacuna, travnika i slicno, naravno pricamo o BIH mada sve sto se sada desava u BIH, deasvalo se na zapadu mnogo ranije. Sada diploma nista ne znaci, pa ni same ocjene. Svako to treba da shvati.

OK skola je i dalje bitna ali nije vise nikakva garancija za uspjeh. Sada neko sa nekim dobrim zanatom i jezikom moze uspjeti bolje nego neki doktor nauka, realno..Stoga djecu treba promatrati i vidjeti cemu su skloni i obezbjediti im uslove da se u tome usavrsavaju a ne samo tjerati ih da uce na silu...

Mene roditelji ne tjeraju puno da učim,ali mi stalno govore da budem učenik generacije sada sam 8. i bitka je neizvjesna Stalno govore nemaju vezu za upis u srednju a učenik generacije može bez prijemnog da se upiše baš me puno nerviraju,al ne bi se ubio zbog toga.No shvatam ih dosta dobrih učenika se ne upiiše u dobre škole jer nemaju vezu dok ako je neko učenik generacije kažu da mu ne treba veza.Stanje je takvo da meni škola ne predstavlja neki uspjeh ili podlogu za bolji život barem iz mog pogleda jer je u ovoj državi bolje biti diler nego doktor čak sam par puta razmišljao da počnem dilat po školi Ali onda skontam odakle mi droga No ozbiljno većina današnjih ljudi ne shvata da škola ni znanje uopšte ništa ne znače i slažem se sa Analiticom u političkom pogledu situacije u BiH
Imam u razredu tako drugova kojoj su nabijeni kompleksi dok ima onih kojim uošte nisu što opet ne valja dosta se vadi na to ja ću završit srednju dvicom i meni će stari nać posao preko veza nebitno kakav posao

' се ту % ' ",$ ово ' $ захтјева ? " " свега /," се ' ' $,траже се ' " " се $ у ? ?.
? ? је $ у " & $ нас је ? 45% ,? то " не " $ она " " -,јер % $ 10-15% ? не " ? $....

Mislim da za sve ovo što si napisao, "pritisak roditelja na djecu" predsttavlja samo najminimalniji uzrok tih tragičnih posljedica. Trebao si malo naslov bolje preformulisati.

Dalje, činjenica je da djeca iz ruralnih sredina bolje uče i snalažljivija su od one "Urbane" djece. Postavlja se pitanje, da li se trebamo vratiti seoskom odgoju djece? Da djeca od malena stiču radne navike, a ne da ih neko razmazi, pa da onda kad im se skupe problemi u školi i sl da se ubijaju, jer nemaju radne navike, niti se osječaju sposobnim da riješavaju sami svoje nagomilane probleme.

Ali odgoj djece je toliko opširna tema, da je po mom mišljenju nemoguće iscrpiti tu temu. I nemoguće je složiti sve kockice u tom segmentu.

Danas ima mnoštvo stvari koje djecu privlače, pa i onda koja se fino odgajaju, čim upale comp ulaze u mračnu zonu. Čim izađu vani isto ulaze u zonu svega i svačega...

Također bih istakao kako mislim da su pristojna djeca izložena najvećem pritisku u današnjem društvu. samo kad uzmemo činjenicu da neki nosaju pištolje po tramvajima, upitamo se da li je bolje odgojiti pristojno djete ili napraviti od njega životinju, koja će se po sistemu "Lanca ishrane u Džungli" ili dominacije "Alfa mužjaka", probiti u visoke sfere današnjeg društva.?

Ne znam,,, ima tu mnogo detalja i neriješenih pitanja. A i društvo nam je uređeno sjajno, samo nam još fale moderni tinejdžeri koji nosaju mašinke po školama i pucaju na sve što se kreće na dvije noge.

LBJ MVP je napisao/la:Mene roditelji ne tjeraju puno da učim,ali mi stalno govore da budem učenik generacije sada sam 8. i bitka je neizvjesna Stalno govore nemaju vezu za upis u srednju a učenik generacije može bez prijemnog da se upiše baš me puno nerviraju,al ne bi se ubio zbog toga.No shvatam ih dosta dobrih učenika se ne upiiše u dobre škole jer nemaju vezu dok ako je neko učenik generacije kažu da mu ne treba veza.Stanje je takvo da meni škola ne predstavlja neki uspjeh ili podlogu za bolji život barem iz mog pogleda jer je u ovoj državi bolje biti diler nego doktor čak sam par puta razmišljao da počnem dilat po školi Ali onda skontam odakle mi droga No ozbiljno većina današnjih ljudi ne shvata da škola ni znanje uopšte ništa ne znače i slažem se sa Analiticom u političkom pogledu situacije u BiH
Imam u razredu tako drugova kojoj su nabijeni kompleksi dok ima onih kojim uošte nisu što opet ne valja dosta se vadi na to ja ću završit srednju dvicom i meni će stari nać posao preko veza nebitno kakav posao

Tek 8-mi ubij se

Bilal je napisao/la:

LBJ MVP je napisao/la:Mene roditelji ne tjeraju puno da učim,ali mi stalno govore da budem učenik generacije sada sam 8. i bitka je neizvjesna Stalno govore nemaju vezu za upis u srednju a učenik generacije može bez prijemnog da se upiše baš me puno nerviraju,al ne bi se ubio zbog toga.No shvatam ih dosta dobrih učenika se ne upiiše u dobre škole jer nemaju vezu dok ako je neko učenik generacije kažu da mu ne treba veza.Stanje je takvo da meni škola ne predstavlja neki uspjeh ili podlogu za bolji život barem iz mog pogleda jer je u ovoj državi bolje biti diler nego doktor čak sam par puta razmišljao da počnem dilat po školi Ali onda skontam odakle mi droga No ozbiljno većina današnjih ljudi ne shvata da škola ni znanje uopšte ništa ne znače i slažem se sa Analiticom u političkom pogledu situacije u BiH
Imam u razredu tako drugova kojoj su nabijeni kompleksi dok ima onih kojim uošte nisu što opet ne valja dosta se vadi na to ja ću završit srednju dvicom i meni će stari nać posao preko veza nebitno kakav posao

Tek 8-mi ubij se

Šta ćeš 14. godina

melanholicar je napisao/la: Djeca u manjim patrijarhalnim sredinama često strahuju od reakcije roditelja, koji neuspjeh djeteta doživljavaju kao promašaj cijele porodice. Dok "moderniji roditelji malogradjanskog mentaliteta" koji se pokušavaju ostvariti putem uspjeha sopstvenog djeteta ili takmičiti za položaj u društvu. Tako je mnogim roditeljima bitnije da li dijete ide na časove gitare ili plivanja da bi se mogli pohvaliti u društvu,nego da li dijete zna da kaže "dobar dan", da li je pošteno itd.

Po meni je ovaj dio tvog teksta je najveci probelm, dakle situacije u kojim roditelji preko svoje djece pokusavaju ispraviti ono sto su oni pogresno radili i sto su na neki nacin oni propali u svom zivotu.
Djeca u tim momentima jednostavno gube svoje 'ja', i samo se predstavaljaju kroz svoje roditelje, ne ucestvuju u drustvenim aktivnostima i sl.
Sta hocu da kazem (mozda su neki i naveli prije mene, nisam sve citao ), vecina roditelja ne shvata da ta diploma ostvarena na taj nacin, pukim strebanjem nista ne znaci, ako dijete (kasnije vec savjesna mlada osoba) nije ukljuceno u drustveni zivot (tu po meni spadaju i volonterske aktivnosti gdje se sticu neke pocetne radne navike, ali i s vremena na vrijeme posjecivanje raznih drustvenih dogadjaja, bili to koncerti, pozoriste, utakmice pa cak i kafana ), i jednostavno nema komunikacije sa drustvom u cjelini...
Kada nasi roditelji to sve shvate, sigurno ce biti mnogo lakse svima, i njima samim zbog realnijih ocekivanja, i naravno najvise samoj djeci koja ce biti 'slobodna'.

na mene nikad nisu vrsili pritisak jednostavno govore ucis sebi ne ucis nama,samo uvijek kazu da im ne lazem ocjene da sve kazem jer bi im gore bilo kad bih to sakrio (govore i jedinica je ocjena),nema nikakvog pritiska sve na razgovor i tako dodjem do zakljucka da nema nista bez skole pa i nemoraju da vrse prtisak ,ali kada dobijem losu ocjenu nije mi svejedno ponekad mislim da sakrijem ali nema nisat od toga jer kad prokontam kakvih gorih stvari ima....

Nisi mi bas drag forumas al' kapa dole za ovu temu kolumna je bolja od vecine ostalih, nisam znao da se bavis istrazivacim radom. Samo nastavi

VELA je napisao/la:Nisi mi bas drag forumas al' kapa dole za ovu temu kolumna je bolja od vecine ostalih, nisam znao da se bavis istrazivacim radom. Samo nastavi

Pretpostavljam i zbog čega to baš drag , jbg iskren da ti budem dvoumio sam se prilikom otvaranja ove kolumne,reko neko će reći da izigravam tu ja nekog psihologa (radi se o samo djelu mog istraživačkog rada,ima još mnogobrojnih podataka,ali sam sto smatrao dosta opsežnih i teškim za čitanje pa nisam sve stavio) a mislim da će sama kolumna poslužiti jer sam primjetio da ima dosta srednjoškolaca na ovom forumu,ne bi bilo loše da izvuku kakve pouke!

Nek' si ba pun k.urac ovih sportskih kolumni, kladionica, transferi ovo ono. Psihologija mi je veliki hobi obozavam citati ovakve i slicne tekstove. Ako mi se ćefne mozda napisem neki duzi post u vezi teme, ne'a se vremena jbg kuca-pos'o, pos'o-kuca eto sta znam

Odlična kolumna!
Isto tako sam mišljenja da ne postoji pravilo bar ne u pogledu toga da su djeca sa sela primjernija!

Gdje se to ta samoubistva djece desevaju pa se istrazivacki radovi na to pisu? Desi se jednom i odma alarm, to je sve stvar individue, psihicki nestabilni se odlucuju na takve poteze realno pogledajmo samo razloge cuj ocjene, pa neka neuzvracena ljubav to su smijesne stvari nekima se dese gore stvari u zivotu pa se snadju i izvuku jer svijet je mjesto u kojem opstaju jaki, u danasnje vrijeme psihicki jaki. Nisam ja kompetentan o tome da pricam jer nisam psiholog ali tako gledam na te stvari, nema to nikakve veze sa drustvom, drzavom i njenim uredjenjem jer ima mnogo gorih drzava u kojima mozda nema takvih stvari a imas i uredjenih drzava kakve su SAD gdje lik pored sebe ubije i desetine drugih osoba svojih kolega iz razreda i profesora. Razlozi ovakvih dogadjaja su nesigurnost, osjecaj inferiornosti u odnosu na druge, zavist i ljubomora, psihicki nestabilni to ne mogu podnijeti i na kraju sve zavrsi na tragican nacin.

Svaka čast na trudu, kolumna je zanimljiva, ali ipak mislim da je Paja u potpunosti u pravu.