Zmija u Lasičijoj koži
Postano: 19 avg 2011, 15:17
Eh taj ispit, hoće-neće profa, 'vako-nako otkaže, zakaže.. dođemo kao mladi majmuni a njemu nijeć ejf da nas ispituje i tako u krug. Pitaju me Johnny i Brko ''Ma buraz batalimo ovo sve, gdje će se večeras gledati tekma?'' ''Ma momci dođite kod mene, široka nam je dnevna soba, tv je ok sa slikom, napraviti ćemo nešto večere, imaju gore još Mirso, Tare, Fare i Nidžo, svak' ponešto i večerica studentska lagano'' odgovaram ja.
Inače se veoma nerviram kada igra repka naša, naše nadano Sunce u moru životnih problema ali ovu noć čvrsto odlučujem da se neću nervirati, dajem sebi obećanje. Idemo na noge jednoj od najjačih selekcija, nismo ni sa sastavom bajni sjajni, više ćemo se braniti, iz Valencie protiv Španije se ne donose lahko bodovi, niti jače reprezentacije od nas nikada nemogu reći da će uzeti ni bod a kamoli sva tri.
Raja došla, širi se miris pečenih krompira, neko je donio domaćeg sira, odnekud se zategnu par komada ''suhovine'' i sudžuka, bilo je i nešto džema što je nena brižljivo zamotala u foliju, okupljamo se, ja sam zauzeo fotelju.
Šal oko vrata i zastava sa ljiljanima u vidu marame oko glave, nema da fali, ali čvrsto odlučujem neću se nervirati. NE SMIJEŠ DA SE NERVIRAŠ! i TAČKA-CRTA.
Počinje tekma, naš sastav je od početka izrazito defanzivan, zna Baka Slišković da se nesmije otvoriti inače biće potop, Vidić komanduje odbranom sa Barbarezom, Misimović je isturen, Bešlija na boku, branimo se uspješno, Španci nešto nerezonski pokušavaju, opsjedaju, izvlače nam odbranu ali ništa, sve se to uspješno apsolvira, sjedim miran, ne nerviram se, bar to javno ne pokazujem osim što sam zgužvao olovku u prstima pa je mijesim, davim, lomim... I tako sam sjedio miran do 41' minute kada Španci griješe u predaji lopte...Misimović uzima istu, stuštio se prema golu sam ispred Casillasa, maestralno zaobilazi tog sjajnog golmana IIIIIIIIIIIIIII GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL..... Proključalo je sve, skočili smo kao furije po sobi, skačemo, grlimo se, padamo preko stola, izvrću se stolice, fotelja... pa ljudi dali smo gol... ali nema mjesta euforiji, još je poluvrijeme pred nama.
Počinje drugo, skinuo sam gornji dio trenerke, sad sam u majici, strašno je vruće a nervoza me puca do maksimuma, kako izdržati, hoćemo li, kako ćemo....
Niko više ne sjedi u sobi, svi smo na nogama. Prati se svaki potez, Španci pritiskaju, Španci napadaju, sramota je kod kuće izgubiti, još kad je bitka za prvo mjesto u jeku, imamo i mi šanse i SCG, napadaju još jače, Tolja u par navrata spašava, ušao je Milenković - hrabri ratnik i bori se za BiH svim srcem, 80' je minut....
Sve ključa u našem domu, vriska i galama, Španci su strašno pritisnuli, odbrana naša jedva odoljeva, molio sam u sebi Uzvišenog Boga da naši izdrže, dosada su Španci izveli 23 kornera!!!! Naši nijedan!!! Barba igra libera, sve smo dali u odbranu.
A zmija dijeli kartone... nižu se žuti kao đerdani, pa i crveni.. pocrvenio je Bešlija, obruč se steže, pocrveni i Halilović, već bi trebalo početi sudijsko vrijeme, sekunde lete kao sati.. ''Sviiiiirrrraaajjjj kraaaaaj...... glupi!!!!''
Derem se kao da me čuje ta lasica zalizana ostrvska. Deru se i jarani, i oni koji ne prate nikad nogomet su sad nabrijani do daske... i oni znaju da nije mala stvar odnijeti tri boda Španiji...
Nigdje ne piše zaustavno vrijeme, sekundi...minut.... kao dani, sedmice....vječnost..... ''Sviraj kraj'!!!'' odjekuje našom mahalom, odjekuje gradom, odjekuje svakim domom gdje se voli i prati reprezentacija BiH
Neko reče ''6 minuta je produžio'' ... ma meni se odužilo, stojim na stolu.. ne na podu nego na stolu u polučučnju nagnut prema tv-u... ''Pa sviraj kraaaaaj!!!!!'' derem se iz petnih žila!!!!!!!! Prošlo je 6 minuta lopovčino, kradljivče.....
I onda se desilo to... odbrana je popustila... Marchena zabija gol, Španci se raduju jednako kao da su osvojili Svjetsko prvenstvo...... Zmijska lasica svira kraj.
Prvo sam sjedio par momenata.. i ja i moja sabraća.... a onda su krenuli najgori mogući izljevi emocija... jer sve je bila kriva ta zmija... koja produži utakmicu 6 minuta a mi u sedmom minutu primamo gol... Možda i nije kriv, možda je morao po zadatku da to odradi... jer veliki su veliki ... i kako može jedan mali odnijeti bodove velikom... ne može jarane.. bolje je imati jednog Torresa ili Raula na svjetskom nego Bolu, Hasana, Barbareza... Glava mi je pucala, podhitno analgetik sam uzeo i zamotao je još čvršće maramom...
Dok sam otišao spavati u sebi sam rekao ''Ma otići ćemo jednom na prvenstvo, pobijediti velike sa ponosom, inatom... otići ćemo i pobijediti....'' Od tada kad god sam pratio Premiership, bilo koja utakmica ili derbi da je bila, kad je sudio dotični gospodin ja sam prebacivao na drugi kanal.
Ni naslikanog...
Inače se veoma nerviram kada igra repka naša, naše nadano Sunce u moru životnih problema ali ovu noć čvrsto odlučujem da se neću nervirati, dajem sebi obećanje. Idemo na noge jednoj od najjačih selekcija, nismo ni sa sastavom bajni sjajni, više ćemo se braniti, iz Valencie protiv Španije se ne donose lahko bodovi, niti jače reprezentacije od nas nikada nemogu reći da će uzeti ni bod a kamoli sva tri.
Raja došla, širi se miris pečenih krompira, neko je donio domaćeg sira, odnekud se zategnu par komada ''suhovine'' i sudžuka, bilo je i nešto džema što je nena brižljivo zamotala u foliju, okupljamo se, ja sam zauzeo fotelju.
Šal oko vrata i zastava sa ljiljanima u vidu marame oko glave, nema da fali, ali čvrsto odlučujem neću se nervirati. NE SMIJEŠ DA SE NERVIRAŠ! i TAČKA-CRTA.
Počinje tekma, naš sastav je od početka izrazito defanzivan, zna Baka Slišković da se nesmije otvoriti inače biće potop, Vidić komanduje odbranom sa Barbarezom, Misimović je isturen, Bešlija na boku, branimo se uspješno, Španci nešto nerezonski pokušavaju, opsjedaju, izvlače nam odbranu ali ništa, sve se to uspješno apsolvira, sjedim miran, ne nerviram se, bar to javno ne pokazujem osim što sam zgužvao olovku u prstima pa je mijesim, davim, lomim... I tako sam sjedio miran do 41' minute kada Španci griješe u predaji lopte...Misimović uzima istu, stuštio se prema golu sam ispred Casillasa, maestralno zaobilazi tog sjajnog golmana IIIIIIIIIIIIIII GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL..... Proključalo je sve, skočili smo kao furije po sobi, skačemo, grlimo se, padamo preko stola, izvrću se stolice, fotelja... pa ljudi dali smo gol... ali nema mjesta euforiji, još je poluvrijeme pred nama.
Počinje drugo, skinuo sam gornji dio trenerke, sad sam u majici, strašno je vruće a nervoza me puca do maksimuma, kako izdržati, hoćemo li, kako ćemo....
Niko više ne sjedi u sobi, svi smo na nogama. Prati se svaki potez, Španci pritiskaju, Španci napadaju, sramota je kod kuće izgubiti, još kad je bitka za prvo mjesto u jeku, imamo i mi šanse i SCG, napadaju još jače, Tolja u par navrata spašava, ušao je Milenković - hrabri ratnik i bori se za BiH svim srcem, 80' je minut....
Sve ključa u našem domu, vriska i galama, Španci su strašno pritisnuli, odbrana naša jedva odoljeva, molio sam u sebi Uzvišenog Boga da naši izdrže, dosada su Španci izveli 23 kornera!!!! Naši nijedan!!! Barba igra libera, sve smo dali u odbranu.
A zmija dijeli kartone... nižu se žuti kao đerdani, pa i crveni.. pocrvenio je Bešlija, obruč se steže, pocrveni i Halilović, već bi trebalo početi sudijsko vrijeme, sekunde lete kao sati.. ''Sviiiiirrrraaajjjj kraaaaaj...... glupi!!!!''
Derem se kao da me čuje ta lasica zalizana ostrvska. Deru se i jarani, i oni koji ne prate nikad nogomet su sad nabrijani do daske... i oni znaju da nije mala stvar odnijeti tri boda Španiji...
Nigdje ne piše zaustavno vrijeme, sekundi...minut.... kao dani, sedmice....vječnost..... ''Sviraj kraj'!!!'' odjekuje našom mahalom, odjekuje gradom, odjekuje svakim domom gdje se voli i prati reprezentacija BiH
Neko reče ''6 minuta je produžio'' ... ma meni se odužilo, stojim na stolu.. ne na podu nego na stolu u polučučnju nagnut prema tv-u... ''Pa sviraj kraaaaaj!!!!!'' derem se iz petnih žila!!!!!!!! Prošlo je 6 minuta lopovčino, kradljivče.....
I onda se desilo to... odbrana je popustila... Marchena zabija gol, Španci se raduju jednako kao da su osvojili Svjetsko prvenstvo...... Zmijska lasica svira kraj.
Prvo sam sjedio par momenata.. i ja i moja sabraća.... a onda su krenuli najgori mogući izljevi emocija... jer sve je bila kriva ta zmija... koja produži utakmicu 6 minuta a mi u sedmom minutu primamo gol... Možda i nije kriv, možda je morao po zadatku da to odradi... jer veliki su veliki ... i kako može jedan mali odnijeti bodove velikom... ne može jarane.. bolje je imati jednog Torresa ili Raula na svjetskom nego Bolu, Hasana, Barbareza... Glava mi je pucala, podhitno analgetik sam uzeo i zamotao je još čvršće maramom...
Dok sam otišao spavati u sebi sam rekao ''Ma otići ćemo jednom na prvenstvo, pobijediti velike sa ponosom, inatom... otići ćemo i pobijediti....'' Od tada kad god sam pratio Premiership, bilo koja utakmica ili derbi da je bila, kad je sudio dotični gospodin ja sam prebacivao na drugi kanal.
Ni naslikanog...
