Re: Dijabolina NBA(i još ponešto) kolumna
Postano: 18 sep 2013, 12:14
BALKANBASKET 2013
Grupe, kalkulacije, prenošenje bodova, možebitni namjerni porazi Španaca u cilju izbora lakšeg protivnika, prenošenje bodova I ostale gluposti su iza nas. Eliminatorni sistem takmičenja počinje, što i jeste najveća draž svih internacionalnih turnira, posebno ovakvog u kome bi vjerovatno i reprezentacija Donje Vrace imala kakve-takve šanse da izbaci recimo jednu Francusku. O tome koliko je nezahvalno prognozirati bilo šta na ovom Eurobasketu vjerovatno najviše govori činjenica da su pobjednici ovih dodatnih grupa desetkovana Srbija, koja valjda bolju reprezentaciju ima kući nego u Sloveniji, te uvijek nestabilna Hrvatska, u kojoj je donedavno glavni igrač bio Roko Ukić. Da se razumijemo, ovim ne želim da umanjim dosadašnje uspjehe ove dvije reprezentacije (lično navijam za Srbiju do kraja turnira), ali je činjenica da ovakav rasplet grupne faze nisu očekivali ni najveći optimiste među navijačima u Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Kao što niko normalan prije početka prvenstva nije očekivao da će recimo Španija u završnicu ući sa posljednje startne pozicije, a Grčka čak ni to. Ovi drugi su me posebno razočarali, vjerovao sam da mogu otići do samog kraja, ali su ih razbile povrede i previše soliranja Vasilija Spanulisa. I Hrvatska u drugom produžetku. Svoje loše smještaje u Sloveniji su napustile još i reprezentacije Belgije, Finske i Latvije. Belgijanci jednostavno nemaju dovoljno kvalitete, a kašnjenje na intonaciju vlastite himne u utakmici protiv Litvanije definitivno nije pomoglo. Fince je zapala teška grupa, ali su se bar oprostili fenomenalnim šuterskim izdanjem i pobjedom protiv Slovenije, što mi je drago. Kao što mi je drago i zbog ispadanja Latvije - sama pomisao na sistem sa 10 jednakih igrača u rotaciji mi se gadi, tristo pick&roll situacija po utakmici da ne pominjem. Toliko o onima koji više nisu na turniru, slijedi najava četvrtine finala.
SRBIJA - ŠPANIJA
Jesu li Španci još jednom namjerno izgubili utakmicu kako bi sebi izabrali protivnika na nekom velikom takmičenju? Ako uzmemo u obzir da su sa Italijom u toj utakmici igrali produžetak i to na način da je Datome sa zvukom sirene pogodio za isti onda nisu. Ako se prisjetimo nekih detalja sa utakmice onda možda i jesu. Kako god, na dušu im je, a Srbija svakako nije bez šansi u ovoj utakmici. Doduše, za pobjedu će im trebati gotovo savršena partija većine igrača, kao i malo sreće, ali kada pogledamo kako su razbili Francusku nije nemoguće. Ključ za njihovu pobjedu u ovoj utakmici će biti zaustavljanje Marca Gasola, što nije lako. Istog je potrebno opteretiti faulima (prepisati recept od Grčke i Italije), maksimalno izmoriti bacanjem što više svježih tijela na njega (Štimac, Gagić i Katić će morati pomoći Krstiću, ali i to bi moglo biti nedovoljno – Marc je mašina) i natjerati ga da radi za svaki poen. Nimalo lako, ali izvedivo. Ako to uspiju, Srbi su u prednosti, jer je rotacija visokih u Španiji nepostojeća. Što manje izgubljenih lopti i kontrola skoka se podrazumijevaju kao najbitnije stavke ovakvih utakmica. Španci ne briljiraju, Calderon više ne ubacuje preko 50% tricu, a Rubio je i dalje prijetnja po svoju ekipu zbog nepostojećeg vanjskog šuta. Dobro, nije više nepostojeći, nekad i pogodi, ali 'Dudini orlovi' će svejedno biti u prilici pomagati sa njega u velikoj mjeri. Uprkos tome, Španija je favorit, najviše zbog činjenice da su u stanju odigrati strašnu odbranu, što su i pokazali u više navrata, a Marc Gasol je ipak najbolji defanzivni igrač NBA lige. Upravo zbog toga, Srbima će biti potreban svaki mogući poen u tranziciji (ali bez srljanja), svako slobodno bacanje i svaki ofanzivni skok. I opet bi mogli ostati kratki. Nema Teodosića da pogodi sa 9 metara, ali ja ipak vjerujem da Srbija može da prođe ako se dobro pripreme i odigraju pameto. A ima li boljeg trenera na turniru za takve stvari od Dude Ivkovića?!
SLOVENIJA - FRANCUSKA
Ah ti Slovenci, kako ih samo mrzim. Ionako mi reprezentacija ove male zemlje nikad nije bila simpatična, a sad su još i doprinijeli ispadanju Grčke. Sabotažu cijelog Eurobasketa nepostojećom organizacijom istog im nikad neću oprostiti. Klizav parket, problemi sa semaforima i mjeračima napada, prazne tribine, domaćinsko suđenje i rezervisan večernji termin za utakmice domaće reprezentacije su samo neke od smiješnih idiotarija zbog kojih gajim animozitet prema Janezima. U košarkaškom smislu ne igraju na ljepotu, ali su izuzetno brzi i jaki pa im ofanzivni skok i tranzicija donose gomilu poena. Vidmar i Begić odlično zatvaraju reket a vanjska linija Dragić-Joksimović-Dragić je stalna prijetnja za protivnička dodavanja. Uz to su prilično motivisani i inspirisani u napadu pa nerijetko i povežu par šuteva iz vana, što itekako pomaže u otvaranju reketa za Goranove ulaze. Idu na atletski još moćnije, ali prilično neuvjerljive Francuze, koji, osim protiv Latvije, svoje predispozicije do sada nisu dovoljno naglasili kao značajnu prednost. Batum se malo probudio, u odbrani zatvara uglavnom sve, a u napadu se malo bolje kreće bez lopte, što i jeste njegovo najveće oružje. Parkerove simultanke se još uvijek čekaju, a nije nemoguće da ih dočekamo upravo protiv Slovenije jer Tony se i nije pretjerano nametao u napadu tokom grupnih faza pa bi sada mogao to sve da naplati. Problem sa širinom u napadu je i dalje prisutan, Gelabale i De Colo ne pružaju ništa posebno. Osim toga, ono što još više boli je osjetno slabija zaštita reketa nego na prijašnjim prvestvnima – Ajincine banane izgledaju impresivno, ali to nije ni izbliza najveći pokazatelj defanzivne (ne)kvalitete. Zbog svega toga, Slovenci su u prednosti, ali nadam se prolazu Francuza na račun dobrih partija Parkera i Borisa 'The Fat Fundamental' Diawa (da se poslužim nadimkom koji mu je dao moj prijatelj).
HRVATSKA – UKRAJINA
Stav hrvatske javnosti kada je u pitanju košarkaška reprezentacija je u prošlosti bio otprilike kao moj jučerašnji horoskop – uzbuđeni ste i ambiciozni, ali niste u stanju procijeniti svoj realni domet. Na ovom Eurobasketu to nije bilo tako i dojma sam da je pesimista bilo više nego ikada prije. O tome svjedoči i loš odziv hrvatskih navijača u prvoj utakmici njihove reprezentacije protiv Španije. Nakon 7 uzastopnih pobjeda ove reprezentacije sve sam sigurniji u to kako im je ovakva situacija dobro došla. Napokon igraju bez pritiska, izgradili su taj svoj neki unutrašnji identitet kao ekipa i izgledaju prilično dobro. Krasi ih nesebičnost u napadu, u čemu prednjači Tomić, kao i vrlo dobra odbrana, što prije nije bio slučaj. Bogdanović je prvi strijelac i uz Tomića čini osnovu u napadu, a vrijedi istaći role Drapera, koji pogađa one svoje čudne vanjske šuteve, te malog Šarića i njegovu odličnu igru bez lopte u napadu i iznenađujuće pametnu odbranu. Meni lično je posebno drago zbog Rudeža koji uglavnom šutem iz vana (odbranom sigurno ne) daje doprinos. Ukić i dalje ne briljira, ali igra bolje na oba kraja parketa, a Jasmin Repeša i nije pretjerano pouzdan trener (što je još jednom potvrdio u utakmici protiv Grčke kada na 3 razlike za svoju ekipu brani napad umjesto da pravi faul). Kako god, protiv Ukrajine su favoriti i čini mi se kako to njihovo samopouzdanje nije privremeno pa ih vidim u polufinalu. Ukrainci su svoja očekivanja ionako već premašili i za njih je najbitnije da su stekli naviku pobjeđivanja pred Eurobasket 2015 kada će oni biti domaćini. U Kravtsovu i Gladyru imaju dovoljno talenta da uzbude navijače, a ako im se uz Jetera pridruži još neko mogu biti i itekako opasni, što su uostalom i pokazali na ovom turniru. Neću ih otpisati unaprijed ali prednost ipak Hrvatima.
LITVANIJA - ITALIJA
Litvanci su u prednosti jer se Cusin ne može sam nositi sa njihovom moćnom unutrašnjom linijom, a 3 prilično uvjerljive pobjede i nijedan poraz u drugoj rundi dovoljno govore o kvaliteti ove reprezentacije. Naspram njih stoje Talijani, koji su nakon uvodnih 5-0 pokazali šta su zapravo – solidna napadačka ekipa koja može biti opasna ako im ulazi vanjski šut. Pobjedu protiv Španije iz nekog razloga ne računam kao pokazatelj kvalitete, mada bi ih mogla prodrmati nakon dva vezana poraza. Ipak, nakon što sam vidio kako izgledaju protiv nekih malo ozbiljnijih odbrana (porazi od Slovenije i Hrvatske), ne vjerujem da mogu da iznenade. Litvanija je ipak košarkaška nacija (zbog čega ih uvijek simpatišem), a čak i bez posebno visokog procenta šuta iz vana mogu proći Talijane, onako na mišiće. Belinelli se za sada nije pokazao kao neko ko će preuzeti odgovornost kada treba, a finte šuta Aradorija ili teški šutevi Datomea ne bi trebali biti dovoljni. Za eventualni prolaz treba im se poklopiti dosta stvari, između ostalog da Gentile nastavi igrati odlično (čovjek je prvi strijelac ekipe), ali i da Belinelli odigra kvalitetno i u poenterskom i u razigravačkom smislu. Nije nemoguće, ali mislim da je prednost Litvanaca pod košem puno vrijednija od one koju bi Talijani mogli imati na vanjskim pozicijama u nekom idealnom scenariju. Toliko o njima kao jednom od favorita.
Zapravo, pravih favorita i nema, pa nas vjerovatno čeka još nekoliko neizvjesnih i napetih utakmica i iznenađujućih rezultata. I loše košarke. Nije da će nas to spriječiti da sa zanimanjem pratimo rasplet prvenstva i do imbecilnosti se divimo svakom imalo smišljenom i atraktivnom potezu na parketu. Uživajmo.
http://www.sigma.ba/sport/balkanbasket-2013/
Grupe, kalkulacije, prenošenje bodova, možebitni namjerni porazi Španaca u cilju izbora lakšeg protivnika, prenošenje bodova I ostale gluposti su iza nas. Eliminatorni sistem takmičenja počinje, što i jeste najveća draž svih internacionalnih turnira, posebno ovakvog u kome bi vjerovatno i reprezentacija Donje Vrace imala kakve-takve šanse da izbaci recimo jednu Francusku. O tome koliko je nezahvalno prognozirati bilo šta na ovom Eurobasketu vjerovatno najviše govori činjenica da su pobjednici ovih dodatnih grupa desetkovana Srbija, koja valjda bolju reprezentaciju ima kući nego u Sloveniji, te uvijek nestabilna Hrvatska, u kojoj je donedavno glavni igrač bio Roko Ukić. Da se razumijemo, ovim ne želim da umanjim dosadašnje uspjehe ove dvije reprezentacije (lično navijam za Srbiju do kraja turnira), ali je činjenica da ovakav rasplet grupne faze nisu očekivali ni najveći optimiste među navijačima u Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Kao što niko normalan prije početka prvenstva nije očekivao da će recimo Španija u završnicu ući sa posljednje startne pozicije, a Grčka čak ni to. Ovi drugi su me posebno razočarali, vjerovao sam da mogu otići do samog kraja, ali su ih razbile povrede i previše soliranja Vasilija Spanulisa. I Hrvatska u drugom produžetku. Svoje loše smještaje u Sloveniji su napustile još i reprezentacije Belgije, Finske i Latvije. Belgijanci jednostavno nemaju dovoljno kvalitete, a kašnjenje na intonaciju vlastite himne u utakmici protiv Litvanije definitivno nije pomoglo. Fince je zapala teška grupa, ali su se bar oprostili fenomenalnim šuterskim izdanjem i pobjedom protiv Slovenije, što mi je drago. Kao što mi je drago i zbog ispadanja Latvije - sama pomisao na sistem sa 10 jednakih igrača u rotaciji mi se gadi, tristo pick&roll situacija po utakmici da ne pominjem. Toliko o onima koji više nisu na turniru, slijedi najava četvrtine finala.
SRBIJA - ŠPANIJA
Jesu li Španci još jednom namjerno izgubili utakmicu kako bi sebi izabrali protivnika na nekom velikom takmičenju? Ako uzmemo u obzir da su sa Italijom u toj utakmici igrali produžetak i to na način da je Datome sa zvukom sirene pogodio za isti onda nisu. Ako se prisjetimo nekih detalja sa utakmice onda možda i jesu. Kako god, na dušu im je, a Srbija svakako nije bez šansi u ovoj utakmici. Doduše, za pobjedu će im trebati gotovo savršena partija većine igrača, kao i malo sreće, ali kada pogledamo kako su razbili Francusku nije nemoguće. Ključ za njihovu pobjedu u ovoj utakmici će biti zaustavljanje Marca Gasola, što nije lako. Istog je potrebno opteretiti faulima (prepisati recept od Grčke i Italije), maksimalno izmoriti bacanjem što više svježih tijela na njega (Štimac, Gagić i Katić će morati pomoći Krstiću, ali i to bi moglo biti nedovoljno – Marc je mašina) i natjerati ga da radi za svaki poen. Nimalo lako, ali izvedivo. Ako to uspiju, Srbi su u prednosti, jer je rotacija visokih u Španiji nepostojeća. Što manje izgubljenih lopti i kontrola skoka se podrazumijevaju kao najbitnije stavke ovakvih utakmica. Španci ne briljiraju, Calderon više ne ubacuje preko 50% tricu, a Rubio je i dalje prijetnja po svoju ekipu zbog nepostojećeg vanjskog šuta. Dobro, nije više nepostojeći, nekad i pogodi, ali 'Dudini orlovi' će svejedno biti u prilici pomagati sa njega u velikoj mjeri. Uprkos tome, Španija je favorit, najviše zbog činjenice da su u stanju odigrati strašnu odbranu, što su i pokazali u više navrata, a Marc Gasol je ipak najbolji defanzivni igrač NBA lige. Upravo zbog toga, Srbima će biti potreban svaki mogući poen u tranziciji (ali bez srljanja), svako slobodno bacanje i svaki ofanzivni skok. I opet bi mogli ostati kratki. Nema Teodosića da pogodi sa 9 metara, ali ja ipak vjerujem da Srbija može da prođe ako se dobro pripreme i odigraju pameto. A ima li boljeg trenera na turniru za takve stvari od Dude Ivkovića?!
SLOVENIJA - FRANCUSKA
Ah ti Slovenci, kako ih samo mrzim. Ionako mi reprezentacija ove male zemlje nikad nije bila simpatična, a sad su još i doprinijeli ispadanju Grčke. Sabotažu cijelog Eurobasketa nepostojećom organizacijom istog im nikad neću oprostiti. Klizav parket, problemi sa semaforima i mjeračima napada, prazne tribine, domaćinsko suđenje i rezervisan večernji termin za utakmice domaće reprezentacije su samo neke od smiješnih idiotarija zbog kojih gajim animozitet prema Janezima. U košarkaškom smislu ne igraju na ljepotu, ali su izuzetno brzi i jaki pa im ofanzivni skok i tranzicija donose gomilu poena. Vidmar i Begić odlično zatvaraju reket a vanjska linija Dragić-Joksimović-Dragić je stalna prijetnja za protivnička dodavanja. Uz to su prilično motivisani i inspirisani u napadu pa nerijetko i povežu par šuteva iz vana, što itekako pomaže u otvaranju reketa za Goranove ulaze. Idu na atletski još moćnije, ali prilično neuvjerljive Francuze, koji, osim protiv Latvije, svoje predispozicije do sada nisu dovoljno naglasili kao značajnu prednost. Batum se malo probudio, u odbrani zatvara uglavnom sve, a u napadu se malo bolje kreće bez lopte, što i jeste njegovo najveće oružje. Parkerove simultanke se još uvijek čekaju, a nije nemoguće da ih dočekamo upravo protiv Slovenije jer Tony se i nije pretjerano nametao u napadu tokom grupnih faza pa bi sada mogao to sve da naplati. Problem sa širinom u napadu je i dalje prisutan, Gelabale i De Colo ne pružaju ništa posebno. Osim toga, ono što još više boli je osjetno slabija zaštita reketa nego na prijašnjim prvestvnima – Ajincine banane izgledaju impresivno, ali to nije ni izbliza najveći pokazatelj defanzivne (ne)kvalitete. Zbog svega toga, Slovenci su u prednosti, ali nadam se prolazu Francuza na račun dobrih partija Parkera i Borisa 'The Fat Fundamental' Diawa (da se poslužim nadimkom koji mu je dao moj prijatelj).
HRVATSKA – UKRAJINA
Stav hrvatske javnosti kada je u pitanju košarkaška reprezentacija je u prošlosti bio otprilike kao moj jučerašnji horoskop – uzbuđeni ste i ambiciozni, ali niste u stanju procijeniti svoj realni domet. Na ovom Eurobasketu to nije bilo tako i dojma sam da je pesimista bilo više nego ikada prije. O tome svjedoči i loš odziv hrvatskih navijača u prvoj utakmici njihove reprezentacije protiv Španije. Nakon 7 uzastopnih pobjeda ove reprezentacije sve sam sigurniji u to kako im je ovakva situacija dobro došla. Napokon igraju bez pritiska, izgradili su taj svoj neki unutrašnji identitet kao ekipa i izgledaju prilično dobro. Krasi ih nesebičnost u napadu, u čemu prednjači Tomić, kao i vrlo dobra odbrana, što prije nije bio slučaj. Bogdanović je prvi strijelac i uz Tomića čini osnovu u napadu, a vrijedi istaći role Drapera, koji pogađa one svoje čudne vanjske šuteve, te malog Šarića i njegovu odličnu igru bez lopte u napadu i iznenađujuće pametnu odbranu. Meni lično je posebno drago zbog Rudeža koji uglavnom šutem iz vana (odbranom sigurno ne) daje doprinos. Ukić i dalje ne briljira, ali igra bolje na oba kraja parketa, a Jasmin Repeša i nije pretjerano pouzdan trener (što je još jednom potvrdio u utakmici protiv Grčke kada na 3 razlike za svoju ekipu brani napad umjesto da pravi faul). Kako god, protiv Ukrajine su favoriti i čini mi se kako to njihovo samopouzdanje nije privremeno pa ih vidim u polufinalu. Ukrainci su svoja očekivanja ionako već premašili i za njih je najbitnije da su stekli naviku pobjeđivanja pred Eurobasket 2015 kada će oni biti domaćini. U Kravtsovu i Gladyru imaju dovoljno talenta da uzbude navijače, a ako im se uz Jetera pridruži još neko mogu biti i itekako opasni, što su uostalom i pokazali na ovom turniru. Neću ih otpisati unaprijed ali prednost ipak Hrvatima.
LITVANIJA - ITALIJA
Litvanci su u prednosti jer se Cusin ne može sam nositi sa njihovom moćnom unutrašnjom linijom, a 3 prilično uvjerljive pobjede i nijedan poraz u drugoj rundi dovoljno govore o kvaliteti ove reprezentacije. Naspram njih stoje Talijani, koji su nakon uvodnih 5-0 pokazali šta su zapravo – solidna napadačka ekipa koja može biti opasna ako im ulazi vanjski šut. Pobjedu protiv Španije iz nekog razloga ne računam kao pokazatelj kvalitete, mada bi ih mogla prodrmati nakon dva vezana poraza. Ipak, nakon što sam vidio kako izgledaju protiv nekih malo ozbiljnijih odbrana (porazi od Slovenije i Hrvatske), ne vjerujem da mogu da iznenade. Litvanija je ipak košarkaška nacija (zbog čega ih uvijek simpatišem), a čak i bez posebno visokog procenta šuta iz vana mogu proći Talijane, onako na mišiće. Belinelli se za sada nije pokazao kao neko ko će preuzeti odgovornost kada treba, a finte šuta Aradorija ili teški šutevi Datomea ne bi trebali biti dovoljni. Za eventualni prolaz treba im se poklopiti dosta stvari, između ostalog da Gentile nastavi igrati odlično (čovjek je prvi strijelac ekipe), ali i da Belinelli odigra kvalitetno i u poenterskom i u razigravačkom smislu. Nije nemoguće, ali mislim da je prednost Litvanaca pod košem puno vrijednija od one koju bi Talijani mogli imati na vanjskim pozicijama u nekom idealnom scenariju. Toliko o njima kao jednom od favorita.
Zapravo, pravih favorita i nema, pa nas vjerovatno čeka još nekoliko neizvjesnih i napetih utakmica i iznenađujućih rezultata. I loše košarke. Nije da će nas to spriječiti da sa zanimanjem pratimo rasplet prvenstva i do imbecilnosti se divimo svakom imalo smišljenom i atraktivnom potezu na parketu. Uživajmo.
http://www.sigma.ba/sport/balkanbasket-2013/