NEDODIRLJVI i IZDAJICE
Postano: 11 nov 2012, 02:01
Pape, Savez.... ibrahimovići, marini, hajrovići, subotići i ini
Svašta čovjek može pročitati, i kvalitetnih razmišljanja i tekstova ali mnogo više raznih komentara nezrelih i frustriranih autora koji se odnose na fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, postupke selektora Safeta Sušića, administracije, te pojedinih igrača, formiranih ili mladih-talentovanih.
Prvo što iritira je vječito ''miješanje'' Safeta Sušića kao nesporne fudblaske legende i Safeta Sušića kao selektora bh.reprezentacije i stručnjaka-trenera (do sad prosječnog)!
Drugo, previše se zloupotrebljava pojam patriotizam-ljubav prema domovini...
Odavno je znana krilatica da je ''patriotizam zadnje utočište hulja'', naravno da ovo važi samo za one koji se vječito 'pozivaju' i skrivaju iza jednog lijepog pojma, a ništa drugo neće ili ne znaju osim te frazeologije.
Danas je u svakom segmentu društva došlo do velikih promjena tako da je i patriotizam je na neki način 'preoblikovao' svoje izvorno značenje.
U vrijeme kad je materijalizam nadvaldao sve ostalo, pogotovo duhovno, 'vaditi se' na patriotizam je samo potvrda naprijed napisane krilatice.
Preko milion Bosanaca i Hercegovaca je raseljeno i razbacano po svijetu i svi (ili velika većina) oni koji su se udomili (milom ili silom prilika) u uređenim državama sa mnogo kvalitetnijim i sigurnijim življenjem a nisu se vratili u 'svoju domovinu' (a mogli su, samo svi znamo da bi to bilo ''s konja na magarca'') su znači po mnogima izdajice, prodane duše, a o njihovom patriotizmu da ne pričamo. Jakako!
BiH je ratom razvaljena država i materijalno i duhovno, a nažalost to razvaljivane i dalje traje.
I pored toga, sportisti nekako uspjevaju da prezentuju ovu napaćenu državu, sa manje ili više uspjeha.
U svemu tome je bitno da se u što više sportova nađe i ime - Bosna i Hercegovina, a naravno da bi mi svi željeli da budemo najbolji u svemu kad bi to moglo.
Ljuti me što imamo, često, dobre igračke generacije (u najpopularnijim sportovima) a nikakve uspjehe!
Ko je tu kriv?
Igrači (?) – vjerovatno, dijelom i oni, ali u svijetu sporta se zna pravilo: odgovornost snosi trener (struka) i uprava ili savezi, pa i država (mi je nažalost u stvrnosti imamo samo "na papiru", tako da je njeno 'učešće' zanemarivo, skoro nikakvo ) ...
Halabuka, ponovo - 'slučaj Izeta Hajrovića'.
Mnogi osuđuju, danas, tog mladića Hajrovića čija je profesija fudbalska igra, a prije njega je uvijek neko od sportista bio na ''tapetu'' i uvijek sa istim 'argumentom' – patriotizam/ljubav prema domovini, izdajica... i šta već ne!
Šta sve istrpi Asmir Begović (jedan period za mnoge također 'izdajica', itd.) i to baš od Papeta i mnogih forumskih 'komentatora'', pa i onih koji se smatraju sportskim novinarima – od bijede do sjaja!
U svijetu ima dosta primjera gdje mnoge države KUPUJU igrače za svoju reprezentaciju s razlogom da budu što uspješniji, pa često i 'promaše', ali sve je to u službi želje za uspjehom koji u konačnici ima svoju konkretnu, visoku, cijenu.
Zašto je onda čudno da taj Hajrović ili Kolašinac ili neki drugi mladi igrači 'kalkulišu' – pa oni od toga žive, njihova profesija je fudbal ?
Jadno je čitati komentare u kojima se mladi Hajrović i mnogi ostali mladići 'pljuju' zato što nisu sami sebi izganjali 'papirologiju', što sami o svom trošku ne dođu i moljakaju da ih neki naš ''stručnjak'' procijeni, da budu 'strpljivi'...
Zašto imamo Savez u kojem ima dosta onih koji rade za dobre plate, zašto imamo stručni štab... a svi čekaju da njihov posao rade drugi - od 'skautiranja' do 'papirologije'?
Lično sam saznao za mnoge mlade igrače čitajući ovaj i druge Forume i drugih "izvora" a ne od onih koji bi to trebali znati i prezentirati javnosti.
Mi smo zemlja kojoj treba svaki kvalitetan sportaš (i čovjek bilo koje struke) a za njih se treba BORITI, jer i ta borba je oblik patriotizma, ali onog istinskog!
U košarci imamo sjajan primjer ''patriotizma'' onog izvrsnog 'domaćeg' igrača po imenu Zack Wright.... Kako li ga 'pronađosmo'? Heh.
A nama neprestano, pogotovo u popularnim sportovima, neko ''krade'' nadarene sportiste jer imaju razrađenu strategiju, dok mi na sve to samo imamo najadniji odgovor: svako ima pravo izbora (što je tačno, ali ne mora uvijek tako i biti) ali i ono ''naše'' - ako hoće hoće, ako neće ne treba nam i uz to obavezno neka vulgarnost pa čak i poneki negativni ''izam''!
Pape patriota, hm' !?
Do 'jučer' (a i tokom agresije na BiH) taj isti Pape, zvanično najbolji bh.fudbaler svih vremena, je 'avionom zaobilazio' BiH lutajući od Pariza (u kojem već odavno živi i nikad se ne vrati da živi u svojoj rodnoj domovini !?) do kojekakvih gradova i njihovih anonimnih klubova u kojima se rijetko zadržavao neki duži period.
Zašto li?
Naravno, Pape (koji je prvu fudbalsku slavu stekao baš u domovini, igrajući za FK Sarajevo) i njegova porodica imaju pravo da izaberu gdje će živjeti i raditi, samo što niko to ne gleda kroz 'dioptriju patriotizma' (što, uostalom, i ne treba tako gledati) kao kod nekih drugih, naprimjer trenutno tih mladića Hajrovića i Kolašinca!
Pape selektor
Pape je po mnogima unaprijed amnestiran od svake odgovornosti, jer je fudbalska legenda', što je nonsens!
Pape kao selektor je 'upao' u jednu dobru generaciju igrača (valjda je to podugo i čekao) i skoro sav svoj autoritet bazira na svom ''igračkom pedigreu'', jer vjerujem da je i on sam svjestan da je prosječan trener – jedino ako nije toliko narcisoidan pa da misli obratno, a što me ne bi baš ni iznenadilo.
Dok nije postao selektor Pape je samo ''mudro'' šutio, sve izbjegavao i čekao, čekao....kalkulisao (također, kao i Hajrović, Kolašinac i ini) i to bez ikakvog trenerskog angažmana i dočekao!
Neka je, ali ne prihvatam da je bilo ko ''nedodirljiv'' ma kakav 'pedigre' imao ako vuče pogrešne poteze, a Pape ih je poprilično već vukao i što je najgore – s tim nastavlja!
Pape se ponaša, kao selektor, na način da bi mu (kao nekad igraču) trebali svi 'doći na noge', a on će sjediti u Parizu ili Sarajevu (povremeno, u kratkim periodima) i ponekad čuti od nekog za nekog našeg talenta i ako mu se da – ponekog od tih momaka nazvati telefonom!!!
Znanja radi, kritički osvrt nije isključivo usmjereno na Papeta, kojeg sam kao igrača obožavao, ovo se odnosi i na sve u Savezu kojima je to u opisu posla i zašto su odlično 'nagrađeni'.
Pape u zvaničnim prijateljskim utakmicama nema petlje da stavi 1-2 nova igrača da ih 'isproba', a kamoli i skoro cijelu ekipu, upravo tih igrača tipa Hajrovića, odnosno potecijalnih reprezentativaca i na taj način ih i isproba, pridobije i 'kapariše', ma kako se oni budu kasnije igrački razvijali ili propadali.
Eto nam u tome primjer Hrvatske, za ''desetku'' u odnosu na nas.
Njegova izjava da se u reprezentaciju ne ulazi tako lako ali i ne ispada iz iste (parafrazirano) i da će igrati samo oni koji su standardni u svojim klubovima je krajnje degutantna i nedosljedna, pa i bespotrebno izrečena s obzirom na stanje bh.fudbala.
Primjera ima više, znate ih mnogi.
Njegova primjetna prepotentnost, proistekla, valjda, iz istinski velike igračke karijere, je često ogroman teret njemu samome, jer izgleda da smatra da je nepogrješiv, a to je u najmanju ruku smiješno, jer takav ne postoji.
Mogu i ja sebi uzeti za pravo da se upitam zašto toliko forsiranje jednog (ispod)posječnog (po evropskim mjerilima) igrača Zahirovića ili odskora izvjesnog Vršajevića za kojeg stvarno ne znam koja mu je 'prirodna' pozicija na terenu!?
O pogrešnom 'pozicioniranju' nekih drugih, odličnih, igrača ne bi puno pisao, jer to je samo moje mišljenje i neka tako i ostane.
Naravno, treba priznati i zasluge koje mu pripadaju kao selektoru.
Samo to treba biti objektivno, argumentovano. Nesporno je da je nakon hrpe ublehaša na mjestu selektora, Pape ipak, dao određen doprinos sadašnjim rezultatima reprezentacije i za sad možemo biti zadovoljni rezultatima, pa i igrom, te faktorom 'sreće' koji nas konačno pomilova (mada ja lično nisam baš često oduševljen igrom i taktitkom, ali ja sam u svemu tome nevažan), ali, šta ako se ''ćurak'' okrene, (nedajbože) i sve krene nizbrdo, što je vrlo moguće jer imamo vrlo skroman izbor kvalitetnih igrača za veće domete, nedokazanog stručnjaka na mjestu selektora, te na još neke 'elemente' fudbalske igre?
Opet će se od mnogih čuti - nije Pape kriv i ne dirajte u ''legendu-najvećeg fudbalera BiH svih vremena''!
A što ne bi 'dirali', ako se za to ima argumenata a ima ih?
Uostalom, niko ne 'dira' u Papeta kao igračku legendu, nego u Safeta Sušića-Papeta kao selektora, odnosno trenera-stručnjaka.
Mnogi, s najboljom namjerom, ukazuju na Papetove greške i to sad kad jeste vrijeme, kad nas ''ide'', a ne onda kad se jave oni poznati 'generali nakon bitke'?
Zato ne shvatam nikog ko smatra da se ne treba 'boriti' za svakog iole kvalitetnijeg igrača ili talenta.
Zar je sramno krenuti u akciju ''Alen Halilović'' dok je vrijeme, bez obzira kako će se razvijati njegova karijera, a po svoj prilici izvanredno!?
Zašto ga i sad ne pozvati u ''A'' tim za neku zvaničnu utakmicu (zna se i zašto), jer mnoge reprezentacije sa boljim fudbalskim pedigreom su to radile sa igračima njegovih godina?
Legende...
Nemam ništa protiv različitih mišljenja ali imam protiv toga da bilo ko uporno brani greške i trenerske (ne)kvalitete Safeta Sušića samo s argumentom da je igračka legenda!!
Uporedite, naprimjer, Papeta i Štrausa (Sušić i Osim)!
I Ivica Osim je bio igračka legenda, nesporno, mada je Sušić tu u prednosti. Međutim u trenerskom poslu porediti njih dvojicu je neuporedivo i 'bogohulno'.
I kod karakternih osobina Osim je daleko ispred i uvijek je bio dosljedan i decidno govorio o svojim postupcima – kako, zašto, zbog čega....
S obzirom da mnogi vole ''mjeriti' nečiji (nikad svoj, oni su u tom najveći) patriotizam – pokušajte, na taj svoj način, 'izmjeriti i uporediti' naše dvije živuće fudbalske legende.
Gospodo, izvinjavam se na opširnosti, ali nigdje mi nećemo 'stići', i kad to možemo, sa ovim mentalitetom, ponašanjem i načinom rada i tada nam ostaje naš maksimum – baraž, baraž...
PS:
A jedna Grčka (za koju legenda ''Štraus'' onomad kaza da ne zna je li gore protiv njih igrati ili ih gledati) postade i prvak Evrope bez ijedne 'super' zvijezde, a koja i danas u svijetu važi za bolju reprezentaciju od naše (sic!) i proglašena je za favorita naše kvalifikacione grupe!
Kako li Grci to sve postigoše?
Mislim da mnogi znate odgovor.
Svašta čovjek može pročitati, i kvalitetnih razmišljanja i tekstova ali mnogo više raznih komentara nezrelih i frustriranih autora koji se odnose na fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, postupke selektora Safeta Sušića, administracije, te pojedinih igrača, formiranih ili mladih-talentovanih.
Prvo što iritira je vječito ''miješanje'' Safeta Sušića kao nesporne fudblaske legende i Safeta Sušića kao selektora bh.reprezentacije i stručnjaka-trenera (do sad prosječnog)!
Drugo, previše se zloupotrebljava pojam patriotizam-ljubav prema domovini...
Odavno je znana krilatica da je ''patriotizam zadnje utočište hulja'', naravno da ovo važi samo za one koji se vječito 'pozivaju' i skrivaju iza jednog lijepog pojma, a ništa drugo neće ili ne znaju osim te frazeologije.
Danas je u svakom segmentu društva došlo do velikih promjena tako da je i patriotizam je na neki način 'preoblikovao' svoje izvorno značenje.
U vrijeme kad je materijalizam nadvaldao sve ostalo, pogotovo duhovno, 'vaditi se' na patriotizam je samo potvrda naprijed napisane krilatice.
Preko milion Bosanaca i Hercegovaca je raseljeno i razbacano po svijetu i svi (ili velika većina) oni koji su se udomili (milom ili silom prilika) u uređenim državama sa mnogo kvalitetnijim i sigurnijim življenjem a nisu se vratili u 'svoju domovinu' (a mogli su, samo svi znamo da bi to bilo ''s konja na magarca'') su znači po mnogima izdajice, prodane duše, a o njihovom patriotizmu da ne pričamo. Jakako!
BiH je ratom razvaljena država i materijalno i duhovno, a nažalost to razvaljivane i dalje traje.
I pored toga, sportisti nekako uspjevaju da prezentuju ovu napaćenu državu, sa manje ili više uspjeha.
U svemu tome je bitno da se u što više sportova nađe i ime - Bosna i Hercegovina, a naravno da bi mi svi željeli da budemo najbolji u svemu kad bi to moglo.
Ljuti me što imamo, često, dobre igračke generacije (u najpopularnijim sportovima) a nikakve uspjehe!
Ko je tu kriv?
Igrači (?) – vjerovatno, dijelom i oni, ali u svijetu sporta se zna pravilo: odgovornost snosi trener (struka) i uprava ili savezi, pa i država (mi je nažalost u stvrnosti imamo samo "na papiru", tako da je njeno 'učešće' zanemarivo, skoro nikakvo ) ...
Halabuka, ponovo - 'slučaj Izeta Hajrovića'.
Mnogi osuđuju, danas, tog mladića Hajrovića čija je profesija fudbalska igra, a prije njega je uvijek neko od sportista bio na ''tapetu'' i uvijek sa istim 'argumentom' – patriotizam/ljubav prema domovini, izdajica... i šta već ne!
Šta sve istrpi Asmir Begović (jedan period za mnoge također 'izdajica', itd.) i to baš od Papeta i mnogih forumskih 'komentatora'', pa i onih koji se smatraju sportskim novinarima – od bijede do sjaja!
U svijetu ima dosta primjera gdje mnoge države KUPUJU igrače za svoju reprezentaciju s razlogom da budu što uspješniji, pa često i 'promaše', ali sve je to u službi želje za uspjehom koji u konačnici ima svoju konkretnu, visoku, cijenu.
Zašto je onda čudno da taj Hajrović ili Kolašinac ili neki drugi mladi igrači 'kalkulišu' – pa oni od toga žive, njihova profesija je fudbal ?
Jadno je čitati komentare u kojima se mladi Hajrović i mnogi ostali mladići 'pljuju' zato što nisu sami sebi izganjali 'papirologiju', što sami o svom trošku ne dođu i moljakaju da ih neki naš ''stručnjak'' procijeni, da budu 'strpljivi'...
Zašto imamo Savez u kojem ima dosta onih koji rade za dobre plate, zašto imamo stručni štab... a svi čekaju da njihov posao rade drugi - od 'skautiranja' do 'papirologije'?
Lično sam saznao za mnoge mlade igrače čitajući ovaj i druge Forume i drugih "izvora" a ne od onih koji bi to trebali znati i prezentirati javnosti.
Mi smo zemlja kojoj treba svaki kvalitetan sportaš (i čovjek bilo koje struke) a za njih se treba BORITI, jer i ta borba je oblik patriotizma, ali onog istinskog!
U košarci imamo sjajan primjer ''patriotizma'' onog izvrsnog 'domaćeg' igrača po imenu Zack Wright.... Kako li ga 'pronađosmo'? Heh.
A nama neprestano, pogotovo u popularnim sportovima, neko ''krade'' nadarene sportiste jer imaju razrađenu strategiju, dok mi na sve to samo imamo najadniji odgovor: svako ima pravo izbora (što je tačno, ali ne mora uvijek tako i biti) ali i ono ''naše'' - ako hoće hoće, ako neće ne treba nam i uz to obavezno neka vulgarnost pa čak i poneki negativni ''izam''!
Pape patriota, hm' !?
Do 'jučer' (a i tokom agresije na BiH) taj isti Pape, zvanično najbolji bh.fudbaler svih vremena, je 'avionom zaobilazio' BiH lutajući od Pariza (u kojem već odavno živi i nikad se ne vrati da živi u svojoj rodnoj domovini !?) do kojekakvih gradova i njihovih anonimnih klubova u kojima se rijetko zadržavao neki duži period.
Zašto li?
Naravno, Pape (koji je prvu fudbalsku slavu stekao baš u domovini, igrajući za FK Sarajevo) i njegova porodica imaju pravo da izaberu gdje će živjeti i raditi, samo što niko to ne gleda kroz 'dioptriju patriotizma' (što, uostalom, i ne treba tako gledati) kao kod nekih drugih, naprimjer trenutno tih mladića Hajrovića i Kolašinca!
Pape selektor
Pape je po mnogima unaprijed amnestiran od svake odgovornosti, jer je fudbalska legenda', što je nonsens!
Pape kao selektor je 'upao' u jednu dobru generaciju igrača (valjda je to podugo i čekao) i skoro sav svoj autoritet bazira na svom ''igračkom pedigreu'', jer vjerujem da je i on sam svjestan da je prosječan trener – jedino ako nije toliko narcisoidan pa da misli obratno, a što me ne bi baš ni iznenadilo.
Dok nije postao selektor Pape je samo ''mudro'' šutio, sve izbjegavao i čekao, čekao....kalkulisao (također, kao i Hajrović, Kolašinac i ini) i to bez ikakvog trenerskog angažmana i dočekao!
Neka je, ali ne prihvatam da je bilo ko ''nedodirljiv'' ma kakav 'pedigre' imao ako vuče pogrešne poteze, a Pape ih je poprilično već vukao i što je najgore – s tim nastavlja!
Pape se ponaša, kao selektor, na način da bi mu (kao nekad igraču) trebali svi 'doći na noge', a on će sjediti u Parizu ili Sarajevu (povremeno, u kratkim periodima) i ponekad čuti od nekog za nekog našeg talenta i ako mu se da – ponekog od tih momaka nazvati telefonom!!!
Znanja radi, kritički osvrt nije isključivo usmjereno na Papeta, kojeg sam kao igrača obožavao, ovo se odnosi i na sve u Savezu kojima je to u opisu posla i zašto su odlično 'nagrađeni'.
Pape u zvaničnim prijateljskim utakmicama nema petlje da stavi 1-2 nova igrača da ih 'isproba', a kamoli i skoro cijelu ekipu, upravo tih igrača tipa Hajrovića, odnosno potecijalnih reprezentativaca i na taj način ih i isproba, pridobije i 'kapariše', ma kako se oni budu kasnije igrački razvijali ili propadali.
Eto nam u tome primjer Hrvatske, za ''desetku'' u odnosu na nas.
Njegova izjava da se u reprezentaciju ne ulazi tako lako ali i ne ispada iz iste (parafrazirano) i da će igrati samo oni koji su standardni u svojim klubovima je krajnje degutantna i nedosljedna, pa i bespotrebno izrečena s obzirom na stanje bh.fudbala.
Primjera ima više, znate ih mnogi.
Njegova primjetna prepotentnost, proistekla, valjda, iz istinski velike igračke karijere, je često ogroman teret njemu samome, jer izgleda da smatra da je nepogrješiv, a to je u najmanju ruku smiješno, jer takav ne postoji.
Mogu i ja sebi uzeti za pravo da se upitam zašto toliko forsiranje jednog (ispod)posječnog (po evropskim mjerilima) igrača Zahirovića ili odskora izvjesnog Vršajevića za kojeg stvarno ne znam koja mu je 'prirodna' pozicija na terenu!?
O pogrešnom 'pozicioniranju' nekih drugih, odličnih, igrača ne bi puno pisao, jer to je samo moje mišljenje i neka tako i ostane.
Naravno, treba priznati i zasluge koje mu pripadaju kao selektoru.
Samo to treba biti objektivno, argumentovano. Nesporno je da je nakon hrpe ublehaša na mjestu selektora, Pape ipak, dao određen doprinos sadašnjim rezultatima reprezentacije i za sad možemo biti zadovoljni rezultatima, pa i igrom, te faktorom 'sreće' koji nas konačno pomilova (mada ja lično nisam baš često oduševljen igrom i taktitkom, ali ja sam u svemu tome nevažan), ali, šta ako se ''ćurak'' okrene, (nedajbože) i sve krene nizbrdo, što je vrlo moguće jer imamo vrlo skroman izbor kvalitetnih igrača za veće domete, nedokazanog stručnjaka na mjestu selektora, te na još neke 'elemente' fudbalske igre?
Opet će se od mnogih čuti - nije Pape kriv i ne dirajte u ''legendu-najvećeg fudbalera BiH svih vremena''!
A što ne bi 'dirali', ako se za to ima argumenata a ima ih?
Uostalom, niko ne 'dira' u Papeta kao igračku legendu, nego u Safeta Sušića-Papeta kao selektora, odnosno trenera-stručnjaka.
Mnogi, s najboljom namjerom, ukazuju na Papetove greške i to sad kad jeste vrijeme, kad nas ''ide'', a ne onda kad se jave oni poznati 'generali nakon bitke'?
Zato ne shvatam nikog ko smatra da se ne treba 'boriti' za svakog iole kvalitetnijeg igrača ili talenta.
Zar je sramno krenuti u akciju ''Alen Halilović'' dok je vrijeme, bez obzira kako će se razvijati njegova karijera, a po svoj prilici izvanredno!?
Zašto ga i sad ne pozvati u ''A'' tim za neku zvaničnu utakmicu (zna se i zašto), jer mnoge reprezentacije sa boljim fudbalskim pedigreom su to radile sa igračima njegovih godina?
Legende...
Nemam ništa protiv različitih mišljenja ali imam protiv toga da bilo ko uporno brani greške i trenerske (ne)kvalitete Safeta Sušića samo s argumentom da je igračka legenda!!
Uporedite, naprimjer, Papeta i Štrausa (Sušić i Osim)!
I Ivica Osim je bio igračka legenda, nesporno, mada je Sušić tu u prednosti. Međutim u trenerskom poslu porediti njih dvojicu je neuporedivo i 'bogohulno'.
I kod karakternih osobina Osim je daleko ispred i uvijek je bio dosljedan i decidno govorio o svojim postupcima – kako, zašto, zbog čega....
S obzirom da mnogi vole ''mjeriti' nečiji (nikad svoj, oni su u tom najveći) patriotizam – pokušajte, na taj svoj način, 'izmjeriti i uporediti' naše dvije živuće fudbalske legende.
Gospodo, izvinjavam se na opširnosti, ali nigdje mi nećemo 'stići', i kad to možemo, sa ovim mentalitetom, ponašanjem i načinom rada i tada nam ostaje naš maksimum – baraž, baraž...
PS:
A jedna Grčka (za koju legenda ''Štraus'' onomad kaza da ne zna je li gore protiv njih igrati ili ih gledati) postade i prvak Evrope bez ijedne 'super' zvijezde, a koja i danas u svijetu važi za bolju reprezentaciju od naše (sic!) i proglašena je za favorita naše kvalifikacione grupe!
Kako li Grci to sve postigoše?
Mislim da mnogi znate odgovor.