Šalu na stranu, pisanje mi je velika strast, fudbal takodje, tako da ću pokušati da iskombinujem te dvije ljubavi pa ćemo vidjeti šta će ispasti na kraju od svega toga. Ne zamjerite sve ne bude baš tako bajno i krasno, ipak sam početnik u ovim izlivima mudrosti. Takodje, ovaj pdf je pomalo mrtav u zadnje vrijeme pa ću se truditi da ga koliko-toliko oživim. Malo ću se raspisati, ali nemojte da vas mrzi čitati, mislim da se isplati. 
Pa da krenemo:Bajern Minhen - nova era ili kratkotrajni bljesak?
Svi smo bili svjedoci šetnje bavarske mašine u ovogodišnjem izdanju najprestižnijeg klupskog takmičenja na svijetu. Fudbalska javnost se podijelila na one koji misle da će Barcelona od iduće sezone ponovo da uspostavi dominaciju i vrati stvari na ono kako su izgledale zadnjih 7-8 godina i one koji su oduševljeni predstavom Bavaraca i mišljenja su da razvoju njemačkog fudbala niko ne može stati na put.
Da li je to to? Da li je moćna Barcelona napokon pala i prepustila tron Bajernu i njemačkim klubovima u cjelini? Sve je počelo kada se Bajern poigrao s Juventusom u četvrtfinalu. "Stara dama" je pala bez ispaljenog metka. Riberi i društvo nisu se pošteno ni oznojili, a osigurali su polufinale i sraz s Barcelonom. Tome je prethodila toplo - hladno igra protiv Arsenala. Nakon što sam odgledao prvi meč na Emirejtsu bio sam siguran kako se bavarska mašina zahuktala i kako joj nema ravne u Evropi u ovom trenutku. Činilo se kao da je diktator Hejnkes posložio sve na svoje mjesto i spremio ekipu za napad na tron. Razočarao sam se već u revanšu kada je, realno gledano, igrački dosta tanak Arsenal u sred Minhena zamalo napravio čudo. Naravno, čudo se nije desilo i bajka se nastavila.
Nakon pada potpuno anemičnog i bezopasnog Juventusa u dvomeču u kojem je jedan od najvećih genijalaca koje je ova igra ikad imala, gospodin Andrea Pirlo, izgledao kao da je zalutao na teren, na red je došla Barcelona. Zaljubljenici u tika-taku zatvarali su oči pred činjenicom da Viljanovin orkestar igra jednu od najslabijih sezona u zadnjih 10 godina, a da je Bajern nikad jači. Naravno, bolan pad bio je neminovan. Sedam komada u dvije utakmice pokazali su prave domete ove ekipe.
U finalu ih je čekala Borusija, po mnogima najsimpatičnija ekipa ovogodišnjeg izdanja Lige Šampiona, moj favorit iz sjene još tamo od jeseni, kada su u grupnoj fazi davali časove fudbala preplaćenim zvijezdama iz Madrida i plavog dijela Mančestera. I ta Borusija, koja u ovom trenutku jedina može iole da parira Bajernu, igrala je svega 30 minuta. Nakon što se Bajern probudio utakmica je rješena. Jednostavno, kako je utakmica odmicala, fizički superiorni Bavarci su naprosto jeli Borusijine igrače na sredini terena i pobjeda je bila neminovna. U tome nije mogla da ih spriječi ni glupost Dantea u drugom poluvremenu. Čak i ako je sudija pravio greške u što ne bih ulazio ovom prilikom, pobjeda Bajerna je potpuno zaslužena. Niko nije zaslužio taj pehar kao oni.
U čemu je tajna Bajernove čarolije? Prvi faktor je sasvim sigurno broj fudbalskih genijalaca u crvenom dresu. Sam pogled na imena kao što su Riberi, Švajnštajnger, Lam, Roben, Mandžukić, Nojer dovoljan je da se naježite. Ali, to nije dovoljno za ovakav uspjeh. Jer, imao je Bajern takve igrače i u prošlim sezonama pa nije uspio da se domogne "klemponje". Pitanje je koliko će se ljudi složiti sa mnom, ali uvjeren sam da je glavni razlog naglog preokreta ove sezone veliki Jup Hajnkes, čovjek koji je u tri učešća u Ligi Šampiona osvojio dva pehara i igrao još jedno finale. Impresivno, zar ne? Jup (i cijeli stručni štab na čelu s kondicionim trenerima, da ne bude zabune) je fizički spremio ekipu na takav način da je to nadrealno. Ne sjećam se nijedne ekipe koja je mogla da vrši presing čitavih 90 minuta, možda će se malo stariji članovi sjetiti nekoga, jer ja stvarno ne mogu. Naravno, tome doprinosi i dobar izbor igrača pogodnih za tu filozofiju. To se prije svega odnosi na Mandžukića, ali i na igrače iza njega poput Milera, Krosa i Riberija koji su takodje zvijeri. Osim toga, Jup je u igrače usadio i vjeru u sebe i duh pobjednika. Takodje, poznato je da bez discipline nema uspjeha, a kod Diktatora discipline sigurno ne fali.
I poslednji, ali ne manje važan faktor je širina igračkog kadra. To je nešto što nemaju ni Borusija, ni Real, ni Barselona. Kod Bajerna jednostavno nije moglo doći do zamora glavnih igrača kao što je došlo naprimjer kod Barce gdje je jedan Xavi odigrao prevelik broj utakmica za igrača u tako poznim igračkim godinama. Pogled na Bajernovu klupu dovoljno govori sam za sebe. Tu su majstori poput Gomeza, Gustava, Šaćirija, Pizara većim dijelom sezone i Robena. Jednostavno, Bajern na svakoj poziciji ima najmanje dva vrhunska igrača, ponegdje (čitaj: u napadu) i tri. Vjerujem da neću pretjerati ako kažem da Bajo ima i u ovog trenutku najboljeg golmana na svijetu, Manuela Nojera. Takodje, jedna zanimljiva stvar je i što (barem po mom mišljenju) imaju najbolji bekovski, najbolji krilni tandem i najbolji tandem zadnjih veznih u ovom trenutku od svih ekipa. Na bekovima sjajni Alaba i Lam, po krilima već dokazani Roben i Riberi, i moji favoriti u veznom redu, Martinez i Švajnštajnger. Nevjerovatan duo, tako dobro se slažu zajedno i maestralno kontrolišu igru svog, ali i protivničkog tima.
Treba pohvaliti i zavidnu transfer politiku velikana iz Minhena. Za male pare dovedeni su vrhunski igrači poput Mandžukića i Dantea, a za sledeću sezonu je već kaparisan i virtuoz iz Dortmunda, Mario Gece. Ako se na sve to doda i sve izvjesniji dolazak Levandovskog biće to ekipa za strahopoštovanje. Jedini minus upravi ide na to da su se ogriješili o trenersku veličinu kao što je Hajnkes. Kao što već imaju običaj usred sezone su objavili da na kraju sezone mijenjaju trenera. Medjutim iskusni lisac se nije dao smesti i odveo je Bajern do titule. Pitanje je sada kako će se uklopiti Pep Gvardiola. Dokazan trener, sa velikim rezultatima iza sebe, ali opet samo kod svoje kuće, samo u Barceloni. Postavlja se pitanje da li će Gvardiola forsirati svoj sistem koji je ustanovljen još dok je bio igrač u Kataloniji (što bi lako moglo biti pogubno) ili će jednostavno pustiti da stvari idu svojim tokom i nastaviti onako kako je majstor prije njega počeo. U slučaju da ništa ne dira, zahvaljujući svom vrhunskom odnosu na relaciji trener - igrač, koji je gajio i u Barci, i ako se obistini još i dolazak Levandovskog, vrlo lako bi se moglo desiti ono što u ovom trenutku izgleda gotovo nemoguće - da Bajern bude i bolji nego što je bio ove sezone i da započne apsolutnu dominaciju modernim fudbalom.
_________________________________________________________________________________________________
Toliko od mene, nadam se da nije tako loše i da se može čitati. Pozdrav do sledećeg puta.
), kako se nervira kada promašuje iako njegov tim vodi 3:0... Jednostavno, znao je da fudbal nikad više neće imati takvog borca i takvog rodjenog pobjednika kao što je to bio Super Pipo.