Filozofija
Postano: 12 jun 2014, 18:00
Svi znamo šta je, teme filozofije svako razumno biće nalazi zanimljivo, te ujedno predstavlja i ono što nastojimo da shrvamo i shvatimo. Ljudski um i razum nas tjera da razmišljamo o pojedinim stvarima, misterijama, paradoksima i na kraju i o samom postojanju- našoj egzistenciji.
Za početak bi bilo korektno pomenuti mog omiljenog filozofa, popularnog Sokrata. Čovjeka koji nije prakticirao ideju podučavanja, niti nametanja već svojim govorima da natjera pojedinca da sam pronadje istinu kroz svestrano ispitivanje predmeta. Sokrat je svojom filozofijom ponovo otvorio "put uma" koji su zatvorili, kao neprohodan,sofisti.Smatra da se umom mogu otkriti svrhe stvari, pa ma od kojih čestica, i ma kako, da su one nastale.To da stvari imaju svrhu dokazuje da nisu nastale slučajno,nego da ih je stvorila viša inteligencija. A naš um koji daje svrhu stvarima koje mi proizvodimo, ovaj trag višeg uma prepoznaje "po srodnosti", a ne putem čula. Ovu obnovljenu nadu u "put uma", razvio je dalje Sokratov učenik Platon. Ovakva metodu često nazivamo dijalektikom. Pored dijalektike, Sokrat je prakticirao i majeutiku ili tzv. babičke vještine.
Od ostalih poznatih filozofa vrijedno je spomenuti i: Erazma, Montenja, Heraklita i mnogih drugih mislilaca koji su svojim razmišljanjem i ideologijama doprinijeli dosta zajednici.
Ljudi su još od samog postanka čovečanstva pokušavali da nađu odgovor na pitanje šta je smisao života. Pa naravno da je to nešto što nas je proganjalo svih ovih godina jer kako objasniti šta mi radimo na ovoj planeti koja lebdi u nekom prostranstvu koji smo nazvali svemir. A šta je svemir, šta je planeta? Pa sve je to nekako bez smisla, makar za ove naše umove. I iz svega toga možemo izvući milion pitanja na koje možda nikada nećemo naći pravi odgovor. Jer stvarno je ovaj nas život krajnje tajanstven.
U potrazi za smislom života
I tako je čovjek tokom svih ovih godina tragao za nekim logičnim objašnjenjem. Kroz svo to traganje je i pronašao neke stvari koje je smatrao smislom života. A da li je sve to bio pravi odgovor? Pa naravno da je teško prihvatiti ideju da ne znamo ko smo i šta smo jer naš um traži "logična objašnjenja" za sve što se desava oko nas. Pa zar nije čitav ovaj naš život zapravo "logičan". Sve što smo napravili služi nečemu a ako nešto ne služi ničemu onda je to beskorisno i kao takvo ga većinom odbacujemo. Logično je imati ambicije, želju uspjeha na/u poslu/školi, željeti puno novca. Nije logično nemati ambiciju i ne željeti puno novca. Svi oni koji odstupaju od pravila društva su čudni i za njih ćemo reći da su promašili "smisao života". Jer je čovjek takav po prirodi. Voli da osuđuje i stvara neke lične ideje o tome kako nešto treba da bude. I ako nije tako onda ne valja. Pa zar to nije tipično "ljudski".
Još od samog postanka se čovjek nije puno promenio. U suštini je ostao isti, egoističan i svojeglav. Koliko samo religija je nastalo kroz koje je čovek pokušavao da objasni svoj postanak. Prije mnogo godina se vjerovalo da je zemlja ravna i svako ko bi mislio suprotno bio bi proglašavan nevernikom. Oni koji su uviđali istinu bili su proganjani, zatvarani pa čak i ubijani. E, šta je ta ljudska egoističnost u stanju da uradi. A najgore je što je većinom nismo ni svjesni.
Pa koliko je samo bogova izmišljeno, jer kako prihvatiti da naš život nema smisla. Ti bogovi su po tim vjerovanjiima stvorili zemlju, upravljali nama i našim postupcima i sve što nam se dešava je pripisivano kao njihova volja. Tako je čovjek bio miran jer je našao smisao života. U nama kao da postoji nešto što traži da zna ko smo i šta smo. I onda se mora naći neko "logično" objašnjenje koje će nam dati odgovor, pa makar i bio lažan.
Ima mnogo raznih primjera koji ukazuju na ljudske pokušaje objašnjenja smisla života. I svaki od njih je za te ljude koji su vjerovali u to istinit. U suštini niko i ne može reći da li su sve te teorije lažne ili istinite jer niko od nas u suštini ni nema moć da spozna pravu istinu, ako prave istine uopšte ima.
-Nema krutih pravila
Mislim da ne postoji objašnjenje koje će nam pojasniti sva čuda ovoga svijeta, dati odgovore na sva naša pitanja, dati smisao svih naših boli i razočarenja. Tako nešto je iluzorno tražiti, makar na ovom stadiju našeg razvoja. Možda jednog dana i shvatimo i uvidimo ko smo i šta radimo ovde, a do tada (sigurno nakon mnogo hiljada godina) moramo da se pomirimo sa činjenicom da odgovor na to pitanje nećemo spoznati tokom ovog našeg života.
Mnogi se neće složiti sa ovom tvrdnjom. Svi oni koji veruju u svoje bogove, vjernici i predstavnici raznoraznih religija će reći da je to besmisleno. Jer kako živjeti a znati da život nema nekog određenog cilja, da možda nema Boga onakvog kakvim ga mi zamišljamo, sveznajućeg, koji se brine o nama, koji misli na nas, koji cijeni naše molitve. Većina pravila i vjerovanja su stvorena iz te naše potrebe da pronađemo svoj identitet, svoju ulogu u ovome svijetu a u suštini su sva ta pravila samo plod čovekovog uma. Pravi smisao leži u nama i nema neke istine koja je dobra za sve. Svaki čovjek je unikatan za sebe i ne treba da slijedi tuđe puteve nego upravo svoje. Možemo tražiti informaciju, spoznavati neke nove stvari, razgovarati sa drugima, čitati, ali sve to nam samo pomaže da nađemo svoj put, put na kome ćemo se osećati dobro i zadovoljno. Pronaći taj put nije nimalo lako jer za tako nešto treba uložiti dosta truda i energije. Mnogi možda misle da je to čak nemoguće, ali mi smo zaista čudesna bića i u stanju smo da uradimo mnogo više nego što mislimo da možemo.
-Nema prave definicije smisla života, ali...
Stoga ne tražimo previše odgovore na pitanja na koje ne možemo naći odgovor. Ne pitajmo se zašto smo ovde, ima li svemir kraja, zašto sunce sija. Pokušajmo se ne držati nekih krutih pravila i ubjeđenja, vjerovati u neke sekte koje navodno nude objašnjenja. Jer sve su to samo iluzije i okviri koji nas udaljavaju od nas samih. Niko ne zna šta je smisao svega ovoga, a vjerujem da nekog posebnog smisla i nema. Nije smisao imati, sticati, biti neko i nešto. Treba živjeti slobodno, koračati putem koji nas ispunjava. Svako od nas duboko u sebi zna koji je njegov put. Može se reći da je "smisao" u razvoju svesti, znači da idemo dalje, da radimo na sebi da bi se bolje osjećali. To je jedini prihvatljivi put jer nam dopušta da živimo bez okvira, potpuno slobodno upravo onako kako to ta neka sila koja je sve ovo stvorila želi.
Stoga, skinimo okvire i krenimo putem svoje "vlastite" sreće. Stvorimo svoj vlastiti smisao jer nekog generalnog nema. Za nekoga će smisao biti da bude muzičar a za nekoga političar. Za nekoga da pasivno sjedi i meditira a za nekoga da nauči da pliva. Jer kao što rekoh, nema krutih pravila! U svemu tome zadržimo samo našu ljudskost i ljubav prema sebi i svijetu oko nas.
Lucidni snovi
"Lucidni snovi su snovi u kojima smo svjesni da sanjamo. Neki ljudi imaju veći broj prirodnih lucidnih ili svjesnih snova, dok neki uče tehniku "svjesnog sanjanja". Ovi snovi se obično dese kada u snu zbog nekih napetih, neobičnih ili čudnih slika sna, postanemo svjesni da sanjamo. U ovim snovima se ljudi većinom probude iza nekih nemilih i teških scena, ali ubrzo iza toga ponovo zaspu, i nastave sanjati na istom mjestu.
Sanjati lucidan san znači imati i određen stepen kontrole u snu.U ovim snovima ta kontrola se prvenstveno odnosi na naše reagovanje u nekoj situaciji čitave radnje u snu. Pozitivna mogućnost posjedovanja kontrole u snu je upravo zbog toga, što snovi znaju obilovati čudovišnim bićima, ili strašnim scenama. Kroz povećanje svjesnosti u snu mi ćemo se jednostavno moći suočiti sa tim bićem i otjerati ga, ili jednostavno u nekoj strašnoj sceni, shvativši da sanjamo, moći ćemo izabrati našu najbolju opciju ponašanja u odnosu na to. Vježbanjem tehnike "lucidnog ili svjesnog sanjanja",sve više ćemo povećavati svoju svjesnost u snovima, a samim tim i jačati našu moć kontrole. Bez obzira ako se nikad ne odlučite za aktivno vježbanje ove tehnike, u dokolici uzmite neki blok i počnite pisati svoje snove. Samo ovim postupkom ćete početi više obraćati pažnu na svoje snove, a kroz to ih sve više i razumjevati, i neosjetno početi jačati svoju svjesnost u snovima."
Patriotizam
Patriotizam ili ljubav prema domovini se ispoljava na razne načine. Ujedno se veliča iznad nekih drugih ljudskih stavova kao posebna vrijednost. S obzirom na veliku raznolikost očitovanja patriotizma, od pjevanja himne pred pocetak sportskih dogadjaja do oblikovanja filozofije življenja individualca.
No sta zapravo znači biti patriota i koje stavove zastupa isti?
Ja iskreno mislim da patriotizam ima smisla ukoliko se smatra da je patriotizam ispunjavanje gradjanskih obaveza, nastojanje i djelovanje u cilju stalnog poboljšanja društvenog sistema i sl. Tako da je s tog aspekta sasvim prihvatljiv.
Ali čini mi se da se veliki broj ljudi ide korak dalje uvodeći u svoj patriotizam velicanje nacionalne pripadnosti, rasne, vjerske, seksualne, s čim se jednostavno ne mogu nikako složiti. Takodje što mi je jako zanimljivo, a vezano za patriotizam je odanost zemlji u kojoj je jedan nekada živio. Ljubav, njegovanje i branjenje vrijednosti koje vladaju u društvu u kojem živimo je logično, ali odanost (na nacin da bi se vratili cak i u rat) prema istom društvu u slučaju da se odselimo negdje drugo nema vise smisla. Uspomene, sentimentalnost, dragi ljudi koji nas vežu za zemlju u kojoj smo živjeli su logicne stvari, ali za očekivati je da je osjecaj pripadnosti sasvim izmjenjen.
Jako je lijepo i humano slati pomoć u teškim trenucima, ali zašto bi to bilo pod okriljem patriotizma? Ljudi širom planete žive u uslovima gdje im je potrebna svakodnevna pomoć. Ljudi u Aziji ili Africi ili bilo gdje drugo gdje se živi, tacnije preživljava u nehumanim uslovima, nisu manje "naši" jer nisu bosanci. Koliko smo "ograničeni" tim osjećajem pripadnosti i da li postoji smisleni razlog veličati patriotizam gledano upravo s ovog aspekta, "osjećaja pripadnosti domovini"?
Za početak bi bilo korektno pomenuti mog omiljenog filozofa, popularnog Sokrata. Čovjeka koji nije prakticirao ideju podučavanja, niti nametanja već svojim govorima da natjera pojedinca da sam pronadje istinu kroz svestrano ispitivanje predmeta. Sokrat je svojom filozofijom ponovo otvorio "put uma" koji su zatvorili, kao neprohodan,sofisti.Smatra da se umom mogu otkriti svrhe stvari, pa ma od kojih čestica, i ma kako, da su one nastale.To da stvari imaju svrhu dokazuje da nisu nastale slučajno,nego da ih je stvorila viša inteligencija. A naš um koji daje svrhu stvarima koje mi proizvodimo, ovaj trag višeg uma prepoznaje "po srodnosti", a ne putem čula. Ovu obnovljenu nadu u "put uma", razvio je dalje Sokratov učenik Platon. Ovakva metodu često nazivamo dijalektikom. Pored dijalektike, Sokrat je prakticirao i majeutiku ili tzv. babičke vještine.
Od ostalih poznatih filozofa vrijedno je spomenuti i: Erazma, Montenja, Heraklita i mnogih drugih mislilaca koji su svojim razmišljanjem i ideologijama doprinijeli dosta zajednici.
Ljudi su još od samog postanka čovečanstva pokušavali da nađu odgovor na pitanje šta je smisao života. Pa naravno da je to nešto što nas je proganjalo svih ovih godina jer kako objasniti šta mi radimo na ovoj planeti koja lebdi u nekom prostranstvu koji smo nazvali svemir. A šta je svemir, šta je planeta? Pa sve je to nekako bez smisla, makar za ove naše umove. I iz svega toga možemo izvući milion pitanja na koje možda nikada nećemo naći pravi odgovor. Jer stvarno je ovaj nas život krajnje tajanstven.
U potrazi za smislom života
I tako je čovjek tokom svih ovih godina tragao za nekim logičnim objašnjenjem. Kroz svo to traganje je i pronašao neke stvari koje je smatrao smislom života. A da li je sve to bio pravi odgovor? Pa naravno da je teško prihvatiti ideju da ne znamo ko smo i šta smo jer naš um traži "logična objašnjenja" za sve što se desava oko nas. Pa zar nije čitav ovaj naš život zapravo "logičan". Sve što smo napravili služi nečemu a ako nešto ne služi ničemu onda je to beskorisno i kao takvo ga većinom odbacujemo. Logično je imati ambicije, želju uspjeha na/u poslu/školi, željeti puno novca. Nije logično nemati ambiciju i ne željeti puno novca. Svi oni koji odstupaju od pravila društva su čudni i za njih ćemo reći da su promašili "smisao života". Jer je čovjek takav po prirodi. Voli da osuđuje i stvara neke lične ideje o tome kako nešto treba da bude. I ako nije tako onda ne valja. Pa zar to nije tipično "ljudski".
Još od samog postanka se čovjek nije puno promenio. U suštini je ostao isti, egoističan i svojeglav. Koliko samo religija je nastalo kroz koje je čovek pokušavao da objasni svoj postanak. Prije mnogo godina se vjerovalo da je zemlja ravna i svako ko bi mislio suprotno bio bi proglašavan nevernikom. Oni koji su uviđali istinu bili su proganjani, zatvarani pa čak i ubijani. E, šta je ta ljudska egoističnost u stanju da uradi. A najgore je što je većinom nismo ni svjesni.
Pa koliko je samo bogova izmišljeno, jer kako prihvatiti da naš život nema smisla. Ti bogovi su po tim vjerovanjiima stvorili zemlju, upravljali nama i našim postupcima i sve što nam se dešava je pripisivano kao njihova volja. Tako je čovjek bio miran jer je našao smisao života. U nama kao da postoji nešto što traži da zna ko smo i šta smo. I onda se mora naći neko "logično" objašnjenje koje će nam dati odgovor, pa makar i bio lažan.
Ima mnogo raznih primjera koji ukazuju na ljudske pokušaje objašnjenja smisla života. I svaki od njih je za te ljude koji su vjerovali u to istinit. U suštini niko i ne može reći da li su sve te teorije lažne ili istinite jer niko od nas u suštini ni nema moć da spozna pravu istinu, ako prave istine uopšte ima.
-Nema krutih pravila
Mislim da ne postoji objašnjenje koje će nam pojasniti sva čuda ovoga svijeta, dati odgovore na sva naša pitanja, dati smisao svih naših boli i razočarenja. Tako nešto je iluzorno tražiti, makar na ovom stadiju našeg razvoja. Možda jednog dana i shvatimo i uvidimo ko smo i šta radimo ovde, a do tada (sigurno nakon mnogo hiljada godina) moramo da se pomirimo sa činjenicom da odgovor na to pitanje nećemo spoznati tokom ovog našeg života.
Mnogi se neće složiti sa ovom tvrdnjom. Svi oni koji veruju u svoje bogove, vjernici i predstavnici raznoraznih religija će reći da je to besmisleno. Jer kako živjeti a znati da život nema nekog određenog cilja, da možda nema Boga onakvog kakvim ga mi zamišljamo, sveznajućeg, koji se brine o nama, koji misli na nas, koji cijeni naše molitve. Većina pravila i vjerovanja su stvorena iz te naše potrebe da pronađemo svoj identitet, svoju ulogu u ovome svijetu a u suštini su sva ta pravila samo plod čovekovog uma. Pravi smisao leži u nama i nema neke istine koja je dobra za sve. Svaki čovjek je unikatan za sebe i ne treba da slijedi tuđe puteve nego upravo svoje. Možemo tražiti informaciju, spoznavati neke nove stvari, razgovarati sa drugima, čitati, ali sve to nam samo pomaže da nađemo svoj put, put na kome ćemo se osećati dobro i zadovoljno. Pronaći taj put nije nimalo lako jer za tako nešto treba uložiti dosta truda i energije. Mnogi možda misle da je to čak nemoguće, ali mi smo zaista čudesna bića i u stanju smo da uradimo mnogo više nego što mislimo da možemo.
-Nema prave definicije smisla života, ali...
Stoga ne tražimo previše odgovore na pitanja na koje ne možemo naći odgovor. Ne pitajmo se zašto smo ovde, ima li svemir kraja, zašto sunce sija. Pokušajmo se ne držati nekih krutih pravila i ubjeđenja, vjerovati u neke sekte koje navodno nude objašnjenja. Jer sve su to samo iluzije i okviri koji nas udaljavaju od nas samih. Niko ne zna šta je smisao svega ovoga, a vjerujem da nekog posebnog smisla i nema. Nije smisao imati, sticati, biti neko i nešto. Treba živjeti slobodno, koračati putem koji nas ispunjava. Svako od nas duboko u sebi zna koji je njegov put. Može se reći da je "smisao" u razvoju svesti, znači da idemo dalje, da radimo na sebi da bi se bolje osjećali. To je jedini prihvatljivi put jer nam dopušta da živimo bez okvira, potpuno slobodno upravo onako kako to ta neka sila koja je sve ovo stvorila želi.
Stoga, skinimo okvire i krenimo putem svoje "vlastite" sreće. Stvorimo svoj vlastiti smisao jer nekog generalnog nema. Za nekoga će smisao biti da bude muzičar a za nekoga političar. Za nekoga da pasivno sjedi i meditira a za nekoga da nauči da pliva. Jer kao što rekoh, nema krutih pravila! U svemu tome zadržimo samo našu ljudskost i ljubav prema sebi i svijetu oko nas.
Lucidni snovi
"Lucidni snovi su snovi u kojima smo svjesni da sanjamo. Neki ljudi imaju veći broj prirodnih lucidnih ili svjesnih snova, dok neki uče tehniku "svjesnog sanjanja". Ovi snovi se obično dese kada u snu zbog nekih napetih, neobičnih ili čudnih slika sna, postanemo svjesni da sanjamo. U ovim snovima se ljudi većinom probude iza nekih nemilih i teških scena, ali ubrzo iza toga ponovo zaspu, i nastave sanjati na istom mjestu.
Sanjati lucidan san znači imati i određen stepen kontrole u snu.U ovim snovima ta kontrola se prvenstveno odnosi na naše reagovanje u nekoj situaciji čitave radnje u snu. Pozitivna mogućnost posjedovanja kontrole u snu je upravo zbog toga, što snovi znaju obilovati čudovišnim bićima, ili strašnim scenama. Kroz povećanje svjesnosti u snu mi ćemo se jednostavno moći suočiti sa tim bićem i otjerati ga, ili jednostavno u nekoj strašnoj sceni, shvativši da sanjamo, moći ćemo izabrati našu najbolju opciju ponašanja u odnosu na to. Vježbanjem tehnike "lucidnog ili svjesnog sanjanja",sve više ćemo povećavati svoju svjesnost u snovima, a samim tim i jačati našu moć kontrole. Bez obzira ako se nikad ne odlučite za aktivno vježbanje ove tehnike, u dokolici uzmite neki blok i počnite pisati svoje snove. Samo ovim postupkom ćete početi više obraćati pažnu na svoje snove, a kroz to ih sve više i razumjevati, i neosjetno početi jačati svoju svjesnost u snovima."
Patriotizam
Patriotizam ili ljubav prema domovini se ispoljava na razne načine. Ujedno se veliča iznad nekih drugih ljudskih stavova kao posebna vrijednost. S obzirom na veliku raznolikost očitovanja patriotizma, od pjevanja himne pred pocetak sportskih dogadjaja do oblikovanja filozofije življenja individualca.
No sta zapravo znači biti patriota i koje stavove zastupa isti?
Ja iskreno mislim da patriotizam ima smisla ukoliko se smatra da je patriotizam ispunjavanje gradjanskih obaveza, nastojanje i djelovanje u cilju stalnog poboljšanja društvenog sistema i sl. Tako da je s tog aspekta sasvim prihvatljiv.
Ali čini mi se da se veliki broj ljudi ide korak dalje uvodeći u svoj patriotizam velicanje nacionalne pripadnosti, rasne, vjerske, seksualne, s čim se jednostavno ne mogu nikako složiti. Takodje što mi je jako zanimljivo, a vezano za patriotizam je odanost zemlji u kojoj je jedan nekada živio. Ljubav, njegovanje i branjenje vrijednosti koje vladaju u društvu u kojem živimo je logično, ali odanost (na nacin da bi se vratili cak i u rat) prema istom društvu u slučaju da se odselimo negdje drugo nema vise smisla. Uspomene, sentimentalnost, dragi ljudi koji nas vežu za zemlju u kojoj smo živjeli su logicne stvari, ali za očekivati je da je osjecaj pripadnosti sasvim izmjenjen.
Jako je lijepo i humano slati pomoć u teškim trenucima, ali zašto bi to bilo pod okriljem patriotizma? Ljudi širom planete žive u uslovima gdje im je potrebna svakodnevna pomoć. Ljudi u Aziji ili Africi ili bilo gdje drugo gdje se živi, tacnije preživljava u nehumanim uslovima, nisu manje "naši" jer nisu bosanci. Koliko smo "ograničeni" tim osjećajem pripadnosti i da li postoji smisleni razlog veličati patriotizam gledano upravo s ovog aspekta, "osjećaja pripadnosti domovini"?