FK Sloboda: Galerija

[merak]

OSVAJANJE KUPA PRVOLIGAŠA 1971.


25.08.1971. 1/8-finale Kupa prvoligaša - Stadion Tušanj
FK Sloboda - FK Crvena zvezda 4 : 1
Strijelci: 1 : 0 Cerić (23.), 2:0 Jevremović (25.), 3:0 Jevremović (32), 3:1 Karasi (39), 4:1 Jevremović (72)





08.09.1971. 1/4-finale Kupa prvoligaša - Stadion Tušanj
FK Sloboda-FK Olimpija 4:0
Strijelci:1:0 Glavović (45), 2:0 Glavović (54), 3:0 Slavkić (58), 4:0 Slavkić (75)


https://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphot ... e=5558959F



17.11.1971. polu-finale Kupa prvoligaša - Stadion kraj Plinare
NK Hajduk (Split)-FK Sloboda 0:1
Strijelac : 0:1 Mulahasanović (16)



https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/ ... 45f44882ff


https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/ ... 2f0c04a5a4



Tuzla, 01.12.1971. Stadion Tušanj, gledalaca 10 000 Sudija:Đurđević Vlada
Finale Kupa prvoligaša
FK Sloboda - NK Željezničar (Sarajevo) 1:0
Strijelac : 1:0 Hatunić (60)

SLOBODA: Mešković, Fazlić, Jovičić, Avdičević, Pašić, Hatunić, Alibegović,
Subašić (Cerić), Jusić, Jevremović, Nalić, trener Duvančić Josip

ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Hrvat, Bećirspahić, D. Kojović (Sprečo), Katalinski,
Hadžiabdić, Jelušić (S. Kojović), Janković, Bukal, Bratić, Deraković, trener Ribar Milan

https://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphot ... 6185_o.jpg


https://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphot ... e=554F0677

izvinjavam se na off topicu al samo hocu da kazem da cijenim sve ovo sto radis na ovoj temi

Postano kroz Forum SportSport.ba app.

[sloboda72]

SEZONA 1975/76, 31. KOLO ,( 27. 6. 1976 godine )

ČELIK-SLOBODA 3:4 (3:1)


Igrano na Bilinom Polju 27.06.1976. pred 5000 gledalaca
Strijelci: 1:0 Verlašević (5. ag), 2:0 Buza (6. ), 3:0 Prodanović (33.)
3:1 Geca (39.), 3:2 Geca (60.), 3:3 Jašarević (83.), 3:4 Mulahasanović (87.)

Čelik: Alempić, Preldžić, Talić, Bajranović, Lukić, Tripković, Prodanović, Radulović, Gavran, Bloudek i Buza

Sloboda: Cakić, Hadžić, Jovičić, Hatunić (Mulahasanović), Verlašević, Alibegović, Jašarević, Geca, Kovačević, Hukić, Šećerbegović

NAKON TRIJUMFA FUDBALERA SLOBODE U ZENICI

KAKAV SKOK!

Tuzlanski ligaš je kao i prije pet godina „ustao iz pepela“ i
sa samog začelja stigao u gornji dio tabele

TUZLA, 28. JUNA – Ono što su fudbaleri tuzlanske Slobode u nedjelju naveče napravili na Bilinom polju predstavlja podvig. Iako je protivnik vodio sa 3 : 0, momci trenera Miće Duvančića imali su toliko snage i volje da to ubjedljivo vodstvo Čelika pretvore u dragocijenu pobjedu.
- Nas utakmica sa Člikom u Zenici podsjeća na susret naše i njemačke reprezentacije. Prvih 45 minuta odnosno sam početak bio je po nas nesretan. Ali, po igri i događajima na terenu mogao se očekivati preokret. Čak i kod rezultata 2 : 0 za Čelik – imali smo nadu za konačan uspjeh. Prvo poluvrijeme kao da smo se „zagrijavali“ – kaže trener Mićo Duvančić.
- - A onda u drugih 45 minuta svaki igrač dao je sve od sebe. Svaki naš igrač je želio pobjedu i zato ne bih ni jednog posebno izdvojio, jer svakom od njih pripada zasluga za ovaj vrijedan uspjeh!
Nakon pobjede u Zenici Sloboda se odjednom našla u konkurenciji za peto mjesto koje donosi učešće u međunarodnim takmičenjima. Da li Tuzlaci mogu postići takav podvig.
- Tačno je da imamo šansu da se sa Vojvodinom borimo za peto mjesto. Naš tim je kadar da to postigne ali biće veoma teško jer Novosađani imaju znatno lakši posao – podvlači Duvančić.
U srijedu u Tušnju gostuje zvanični šampion Hajduk. To je derbi kola i utakmica koja može da odluči o konačnom prvaku u ovom prvenstvu.
- Za nas je to nova prilika da pokažemo svoju snagu. Moram priznati da nam je Hajduk najteži protivnik. No, ja smatram da se u ovom trenutku možemo ravnopravno boriti sa našim prvakom – dodaje Duvančić.
Koliko god su radosni zbog uspjeha Tuzlaci su se istovremeno i zabrinuli jer su se nakon utakmice u Zenici povrijeđenom Mulahasanoviću, pridružili još Hatunić, Kovačević i Jašarević. Ukoliko neko od njih ne zaigra u srijedu – biće to veliki hendikep za „zahuktalu“ Slobodu.
.......................................................................“Oslobođenje“ 28. juna 1976. godine


32. KOLO SLOBODA – HAJDUK 1:1

33. KOLO SLOBODA –VARDAR 0:0

34. KOLO SARAJEVO – SLOBODA 3:3

TABELA 1975/76.

1. PARTIZAN................50
2. HAJDUK..................49
3. DINAMO..................44
4. C.ZVEZDA................40
5. VOJVODINA..............34
6. SLOBODA................33

[sloboda72]

19.06.1977. Nedjelja za pamćenje.
PLASMAN U KUP UEFA, SLOBODA- RADNIČKI NIŠ 2:0




ĐORĐE GERUM na klupi Slobode.Lijevo, dr.Jelić,
desno pom. trener Nalić, maser Sabitović




Na fotografiji su: stoje, s lijeva - Đ.Gerum(trener), rah. N.Verlašević, rah. K.Alibegović, J.Divanefendić, F.Mulahasanović, N.Mujezinović, rah. I.Hadžić, R.Jovičić, pok. R.Cakić, C.Blagojević, A.Miličić, S.Sabitović(fizioterapeut), rah. N.Šehić(pomoćni trener);
čuče,s lijeva - rah. M.Hukić, pok. J.Geca, M.Kovačević, S.Sarajlić, rah. E.Gec, S.Ibrić, S.Dijamant, E.Jašarević i Dž.Šećerbegović

U POSLJEDNJEM KOLU FUDBALERI SLOBODE ZASLUŽENO SAVLADALI NIŠKOG
RADNIČKOG SA 2:0 I OSVOJILI TREĆE MJESTO - SEZONA 1976/77,
34. KOLO, 19. 06. 1977. GODINE

SLOBODA U EVROPSKOJ ELITI

Sigurnom igrom protiv borbenih Nišlija Tuzlaci golovima
Gece i Kovačevića zasluženo trijumfovali - Oko 8000
Slobodinih navijača proslavili uspjeh svojih ljubimaca -
Igrači Slobode na zasluženom odmoru

SLOBODA - RADNIČKI 2:0 (2:0)

Prvenstvena utakmica 34. (posljednjeg) kola Prve savezne lige
Sloboda-Radnički 2:0. Stadion u Tušnju. Teren travnat i odličan
za igru. Vrijeme sunčano i toplo. Gledalaca oko 8 000. Strijelci:
Geca u 32. i Kovačević u 42. minutu. Sudija: Dušan Maksimović
(Novi Sad ) -9. Žutih i crvenih kartona nije bilo.

SLOBODA: Cakić 8, Hadžić 8, Miličić 7, Jašarević 8 (S. Ibrić -),
Verlašević 6, Alibegović 8, Kovačević 8 (Blagojević -),
Mulahasanović 8, Geca 8, Hukić 7, Šećerbegović 9.

RADNIČKI: Milenković 7, Stefanović 6, Z. Tasić 6, Kovačev 7,
Vojinović 7, Vasović 6, Pešić 6 (M. Petrović -), Đorđević 5,
Panajotović 6 (S. Petrović -), Antić 6, Milošević 6.

Kada je novosadski arbitar Dušan Maksimović otsvirao kraj susreta u nedjelju na Tušnju oko 8 000 Slobodinih pristalica toplo je pozdravilo do sada najveći uspjeh svojih ljubimaca. Slika na tušanjskom tepihu impozantna. Igrači Slobode na ramenima su ponijeli svog trenera Đorđa Geruma. Poslije susreta suze radosnice u svlačionici domaćina. Igrači, članovi uprave i navijači razdragano su mijenjali čestitke proslavljajući veliki trijumf tuzlanskog fudbala.
Jedna generacija je dokazala svoju vrijednost. Cakić, Hadžić, Miličić, Jašarević, Verlašević, Alibegović, Kovačević, Mulahasanović, Geca, Hukić, Šećerbegović, Jovićić, Blagojević, Dijamant, Mujezinović, S. Ibrić, Divanefendić i ostali zasluženo su izborili vizu za jedno tako kvalitetno takmičenje kao što je Kup UEF-a. Sloboda je već godinama u vrhu jugoslovenske prvoligaške elite, da bi u ovoj godini postigla najveći uspjeh u bogatoj istoriji.
Sama utakmica bila je veliko opterećenje za Slobodine fudbalere. Iako su gosti nastupili oslabljeni, njihovi fudbaleri igrali su slobodno, bez ikakvog opterećenja. Na drugoj strani, domaći fudbaleri "morali" misliti samo na pobjedu. U takvoj psihičkoj opterećenosti izvanredno su se snašli i dali vrijednu partiju. Od prvog zvižduka jurišali su na gol Milenkovića. U prvih 30 minuta susreta Geca, Mulahasanović, Kovačević i ostali propustili su četiri-pet veoma povoljnih prilika.
A onda je došao 32. minut i vodstvo Tuzlaka. Kovačević je nakon jednog brzog napada primio loptu na lijevoj strani protivničkog dijela terena, pravovremeno uposlio Gecu, koji je na penaltiku smirio loptu i preciznim šutem poslao je u donji desni ugao Milenkovićenog gola. Ovaj pogodak nagovijestio je slavlje.
Vodstvo domaćih fudbalera dalo je još veći elan igračima u crvenim majicama. Oni su neprestano jurišali kako bi svoje vodstvo povećali. U tome su supjeli tri minuta prije kraja prvog poluvremena. Mulahasanović, koji se posebno isticao borbenošću, dugo je trčao po desnoj strani, da bi stigao do lopte, a onda vješto prevario svog pratioca i idealno centrirao. Kovačević je pratio ovu akciju i glavom šutirao, ali se lopta odbila od prečke. Mladi napadač Slobode ponovo je reagovao i odbijenu loptu poslao u nebranjenu mrežu.
Na stadionu je nastalo novo slavlje Tuzlaci su se ovim pogotkom još više približili velikom trijumfu.
Gosti su u prvom poluvremenu samo u nekoliko navrata ugrozili domaću mrežu ali je odbrana Slobode pravovremeno intervenisala i otklanjala svaku opasnost.
Drugi dio susreta donio je ležerniju igru. Domaćin je bio zadovoljan sigurnim vodstvom pa je mnoge akcije svodio na individualne nalete. Posebno se isticao brzonogi Šećerbegović, koji je stavljao pred nerješive probleme svoje čuvare. No, do promjene rezultata nije došlo.
Kada je odlični sudija Maksimović označio kraj susreta stadion u Tušnju bio je na nogama. Fudbaleri Slobode ponijeli su na ramenima svog trenera Geruma i obilazeći počasni krug pozdravljali svoje navijače. Nakon toga u svlačionici Slobode tekle su suze radosnice. Razgovarali smo sa trenerom Gerumom i igračima pobjedničkog tima. Evo šta smo zabilježili:
Trener Đorđe GERUM:
- Zasluženo smo osvojili treće mjesto, iako smo u drugom dijelu prvenstva imali oscilacija. Bili smo bolji od ostalih konkurenata za treće mjesto. Radujem se ovom uspjehu našeg tima. Čestitke zaslužuju i fudbaleri Radničkog, koji su igrali veoma korektno.
Kapiten Mustafa HUKIĆ:
- Našem uspjehu nema prigovora. Ova generacija je to i zaslužila. Bila bi velika nepravda da nismo izborili plasman u Kup UEF-a.
Dževad ŠEĆERBEGOVIĆ:
- Bilo je teško, jer smo bili opterećeni posebno kad smo čuli da je Partizan došao u vodstvo na Koševu. Ipak, nismo dozvolili nikakvo iznenađenje i našli smo se tamo gdje nam je mjesto.
Čuli smo i mišljenje trenera gostiju Glišovića:
- I pored velike sparine prikazana je obostrano kvalitetna igra. Tuzlaci su bili više motivisani. Posebno moram istaći korektnu igru domaćina, kome upućujem iskrene čestitke na postignutom uspjehu.
.........................................................................."Oslobođenje" 20. 06. 1977. godine
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


TABELA NA KRAJU SEZONE 1976/77

1. CRVENA ZVEZDA........34.....20.....10.....4.....67:37...50
2. DINAMO..................34.....15.....11.....8.....52:36...41
3. SLOBODA................34.....14.....11.....9.....43:32...39( Uspješnost 57 % )
4. PARTIZAN...............34.....14.....11.....9.....37:31...39
5. RIJEKA...................34.....13.....10....11.....43:29...36
6. BORAC BL...............34.....14......8.....12.....53:43...36
7. RADNIČKI N.............34.....13......8.....13.....40:43...34
8.BUDUĆNOST.............34.....11.....11.....12.....44:47...33
9. HAJDUK.................34.....12......9.....13.....41:35...33
10.ZAGREB.................34.....12......8.....14.....48:48...32
11.VELEŽ...................34.....11.....10.....13.....46:48...32
12.OLIMPIJA...............34.....10.....12.....12.....36:42...32
13.ČELIK...................34.....11......9......14.....33:38...31
14.VOJVODINA............34......8......14.....12.....40:50...30
15.OFK BEOGRAD.........34......9......12.....13.....39:51...30
16.SARAJEVO..............34.....10.....10.....14.....40:55...30
17.NAPREDAK .............34.....10......8.....16.....38:55...28
18.ŽELJEZNIČAR..........34......8......10.....16.....33:53...26




--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SLOBODA U PROŠLOM PRVENSTVU

DOSAD - NAJVIŠI DOMET

Osvajanjem trećeg mjesta u prvoligaškoj konkurenciji i sticanjem prava da predstavljaju Jugoslaviju u Kupu UEFA fudbaleri Slobode postigli su do sada najveći uspjeh. Da podsjetimo da su od ukupno 34 utakmice pobjedili u 14, da su u 11 susreta igrali nerješno, a 9 izgubili. Strijelci su protivničke golmane savladali 43 puta a Cakić, Divanefendić, Enver Hukić i Mirza Hadžić koji su se smjenjivali na golu Slobode primili su 32 gola.
Jesen je, međutim, bila znatno uspješnija od proljeća. Jesenji bilans bio je 17...8...6...3 a gol količnik 24:19, a bodova 22, a proljećni 17...6...5...6 a gol količnik 19:13, a bodova 17.
Tušanj je do kraja ostao neosvojiva tvrđava za protivničke timove. Kod kuće je bilans ovakav 17...13...4...0 gol količnik 31:5, a bodova 30, a u gostima 17...1...7...9, gol količnik 12:29, bodova 9.

JOVAN GECA PRVI STRIJELAC
Najviše golova za Slobodu postigao je Jovan Geca, ukupno 12. Iza njega su Kovačević i Mulahasanović sa po 6. Šećerbegović i Alibegović sa po 4, Jašarević 3, Verlašević i Hukić po 2 a po jedanput su se u listu strijelaca upisali Dijamant, Hadžić i Nalić. Gol-aktivu tuzlanskog prvoligaša zaključio je odbrambeni igrač Partizana Borisav Đurović koji je sam u korist Slobode, savladao svog golmana.
Navala Slobode je prema opštoj ocjeni bolji dio tima. Odbrana je među boljim u ligi, samo su dvije primile manje golova, ali je interesantno da su Cakića i ostale golmane savladali upravo najbolji strijelci Jugoslavije. Naime, dok su ostale odbrane pazile naročito na izrazite strijelce kakvi su Filipović, Santrač, Kovačić i drugi, odbrana Slobode im je dozvoljavala da se u punoj mjeri iskažu. Ustvari, golmane Tuzlaka savladali su svi najbolji igrači s liste strijelaca. Po dva puta su to učinili Filipović, Kovačić, Kustudić, Santrač, Mujkić, a svoja jedina dva gola u prvenstvu Vančo Balevski je postigao upravo protiv Slobode.

JEDINI MUSTAFA HUKIĆ
U prošlom prvenstvu za tim su nastupila 22 fudbalera. Jedini koji je igrao u sva 34 meča bio je kapiten ekipe Mustafa Hukić. Na 32 utakmice nastupili su Verlašević, Šećerbegović, Hadžić, Alibegović i Geca. Tri igrača, Cakić, Mulahasanović i Kovačević igrali su po 31 utakmicu. Jašarević 30, Jovičić 27, Dijamant 22, Milićić 16, N.Mujezinović 10, Blagojević 8, Nalić 7, S. Ibrić 6, Sarajlić 5, Divanefendić 3, a M. Hadžić, E. Hukić i Čelić na po jednoj. Razumije se, neki od njih su se na terenu zadržavali kraće vrijeme ili samo po nekoliko minuta, mnogi su na takvim mečevima ostali neocjenjeni.
Prema ocjenama izvještača najbolji fudbaleri tuzlanskog ligaša bili su Mustafa Hukić i Ranko Cakić s prosjekom ocjena od 7,20. Odmah iza njih je Alibegović s prosjekom od 6,93 a onda Jašarević sa 6,90, Mulahasanović 6,87, Verlašević 6,84, Šećerbegović 6,75, Hadžić 6,65, Geca 6,46, Jovičić 6, 44, Kovačević 6,40, Miličić 6,06, Dijamant 5,92 itd.

VIŠE GLEDALACA
U fudbalu su uobičajene paušalne i neprovjerene ocjene o opštem stanju, interesovanju gledalaca, efikasnosti naših strijelaca i slično. Neke od tih ocjena se mogu prihvatiti, druge demantuju činjenice. Recimo, u prošlom prvenstvu u Prvoj fudbalskoj ligi postignuta su 773 gola, u svakom kolu gotovo 23, a na svakoj utakmici po 2,5. Ne samo da je to bolje nego u prošlim prvenstvima, već je znatno više nego u mnogim dugim evropskim ligama.
Gledaoci vole da gledaju utakmice na kojima "padaju" golovi, a to su dokazali posjetom i u prošlom prvenstvu. Sve utakmice gledalo je 3 miliona 710 hiljada ljubitelja fudbala, oko 109.000 po jednom kolu, odnosno 12.100 na svakoj utakmici.
Ni Tušanj u tom pogledu nije izuzetak, razumije se ako se imaju u vidu neke specifičnosti. Naime, u prošlom prvenstvu mečeve Slobode na ovom stadionu gledalo je 116.000 ljudi (prema procjenama izvještača sportske štampe), odnosno po 6.800 na jednoj utakmici. To je više nego u ranijim prvenstvima, ali samo je ljubljansku Olimpiju gledalo manje ljudi na domaćem terenu. Da li je po srijedi interesovanje ljubitelja fudbala, veličina grada ili kapacitet stadiona? Ovo posljednje se ne bi moglo uzeti kao obješnjenje, jer za ovaj prosjek gledalaca i sadašnji stadion je više nego komotan. Ustvari, u prošlom prvenstvu samo je protiv Crvene zvezde bio ispunjen do posljednjeg mjesta.
Slobodu više cijene gledaoci iz drugih mjesta, ona je stala uz bok Zvezde, Partizana, Dinama i Hajduka po posjeti koju privlači. Na 17 utakmica u drugim mjestima Slobodu je gledalo 201.000 ljudi, gotovo 12.000 po jednom susretu. Najveći broj bio ih je na Maksimiru 50.000.
......................................................................."Oslobođenje" 20. 06. 1977. godine

SA KONFERENCIJE ZA ŠTAMPU U FK SLOBODA

USPJESI I VAN ZELENOG POLJA

Prema mišljenju predsjednika IO Slobode, Rize Brkića, tuzlanski
prvoligaš postigao je zavidne rezultate, prije svega, zahvaljujući
oslanjanju na sopstvene snage u pogledu igračkog i trenerskog
kadra, zatim dobrim odnosima, razvijenom samoupravaljnju i
navijačima

Nakon izvanrednog uspjeha u tek završenom nacionalnom šampionatu u Fudbalskom klubu Sloboda održana je konferencija za štampu, na kojoj su tuzlanskim sportskim izvještačima odgovarali predsjednik Izvršnog odbora Kluba Rizo Brkić, trener Đorđe Gerum, generalni sekretat Đorđe Mihaljčić i kapiten Mustafa Hukić.

ČETVRTINA DELEGATA
Konferenciju (Skupštinu) FK Sloboda sačinjava 91 delegat iz svih struktura. Više od jedne četvrtine delegata, njih 25 je iz redova profesionalno zaposlenog osoblja(fudbaleri, treneri, i ostali zaposleni).
U Slobodi je posebno aktivan zbor radnih ljudi. Igrači donose mnoge odluke, a između ostalog raspravljaju o najvitalnijim pitanjima. Osvrćući se na proteklu sezonu predsjednik Izvršnog odbora Rizo Brkić najviše je govorio o uspjesima ne samo u ovoj godini nego i u prethodnim sezonama, kada je tuzlanski prvoligaš, takođe, imao izuzetno vrijedne rezultate, kako ne zelenom polju tako i van njega.
- Odmah da kažem ovaj uspjeh Slobode je, prije svega najviće zasluga samih igrača, trenera, navijača i ostalih faktora. Rezultati, a posebno osvajanje trećeg mjesta u državnom prvenstvu nisu slučajnost. Već godinama u Slobodi se radi temeljito i na duge staze. Ovakva orjentacija i zacrtana dugoročna politika već dugo je prisutna. Zbog toga je sadašnja generacija igrača i mogla doći do punog izražaja, mišljenje je predsjednika Brkića.
Po riječima Brkića uspjesi Slobode leže u angažovanju sopstvenog kadra kako igračkog tako i trenerskog.
- Posebno bih istakao godinama stvaranu zdravu klimu među igračima, trenerima i ostalim licima u klubu i oko njega. Jedinstvo u Klubu je veliko, drugarstvo među igračima prisutno je na svakom koraku. Kada je riječ o radu van zelenog polja onda posebno moramo istaći razvoj samoupravnih odnosa u našem Klubu. Konstituisanje svih organa na delegatskom principu još čvršće je povezalo Slobodu sa svim strukturama u sredini u kojoj Klub djeluje. U ovoj oblasti radićemo još mnogo, istakao je dalje predsjednik IO Slobode.
Odgovarajući na pitanja tuzlanskih sportskih izvještača predsjednik Brkić je posebno istakao doprinos Slobodinih navijača, koji su svoje ljubimce bodrili ne samo u Tušnju nego i u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Zenici, Sarajevu,...
Trener Đorđe Gerum, takođe, nije krio svoje zadovoljstvo što je kao mladi fudbalski stručnjak imao tako dobre rezultate u radu. O tome Gerum kaže:
- Igrači su ponijeli najveći teret u proteklom prvenstvu. Svi su, uglavnom, bili svjesni da imaju ekipu koja može postići ono što je i postigla. Takvo shvatanje i zalaganje došlo je do punog izražaja.
Svoj udio u radu i uspjesima Gerum obrazlaže:
- Tačno je da mi je ovo prva sezona u kojoj sam radio kao prvi trener ekipe, ali trenerski posao radim već 3-4 godine. Naše igrače već dugo poznajem pa nije bilo teško da se i ja dobro snađem i "uklopim" u sve ono što smo postigli. U rad sa ekipom uključeni su bili i ostali saradnici: Šehić, Nalić, Bugarinović, Radunović, Stefanović...
Kapiten Mustafa Hukić je u velikoj dilemi da li otići ili ostati. Zato su njegove odgovore novinari s posebnim interesovanjem slušali.
- Naši uspjesi i stalni uspon, svakako, su rezultati sistematskog rada svih u Klubu. U Slobodi sam prvotimac već devet godina i teško bi bilo da se rastanem od drugova, ljudi sa kojima sam godinama radio, navijača, Tuzle gdje sam doživio sve radosti. No, nije isključeno, da, ipak, odem iz matičnog Kluba, mada je moja želja da nađem zajednički jezik sa Upravom i potpišem novi ugovor, posebno u trenutku kada moj tim očekuje jedno kvalitetno evropsko takmičenje kao što je KUP UEFA,-kaže Mustafa Hukić.

NAGRADE
Svi igrači Slobode svrstani su u tri kategorije. Premije su iste za bodove, bilo u gostima ili kod kuće - 2.000 dinara za jedan bod. Ipak, u rpoljetnom dijelu prvenstva bilo je i "pojačanih" premija, kako bi se igrači još više stimulisali. Tako je protiv Dinama, Partizana i Radničkog premija za jedan bod bila po 3.000, a protiv Budućnosti 5.000 dinara.
Prema riječima predsjednika IO Rize Brkića fudbaleri će biti posebno nagrađeni za osvojeno treće mjesto, odnosno učešće u Kupu UEFA.

ALIBEGOVIĆ PRVI
Kada su kolege-novinari postavili pitanje treneru Đorđu Gerumu: "Ko se u protekloj sezoni najviše istakao u ekipi," učitelj Slobodinih igrača izbjegao je da odgovori na ovo, po njegovom mišljenju osjetljivo pitanje. Međutim, kapiten Hukić se nije dvoumio. Naime, Hukić smatra da je u obje sezone (jesen i proljeće) najviše dao za ekipu Kasim Alibegović, a da je u finišu prvenstva najbolji bio Fuad Mulahasanović.
.................................................................."Oslobođenje" 20. 06. 1977. godine
KO JE KO U KLUBU

KONFERENCIJA
Konferenciju (Skupštinu) Slobode sačinjava 91 delegat.
Predsjednik konferencije je inženjer Predrag Jovanović.
Potpredsjednici su: Slavko Peričević i Atif Halilović.

IZVRŠNI ODBOR
U IO Slobode nalazi se 17 članova. Predsjednik je Rizo
Brkić, a potpredsjednik je Halid Prcić. Drugi potpredsjednik
je bio magistar Časlav Jevremović, koji se povukao sa ove
dužnosti. Uskoro će biti izabran drugi potpredsjednik.

SEKRETARIJAT
Sekretarijat Kluba sačinjava 7 članova: Rizo Brkić,
Halid Prcić, Šefik Azabagić, Jovan Jelić, Alija Nalić,
Vukola Žugić i Vlasto Nikolić.

STRUČNA KOMISIJA
Šefik Azabagić (predsjednik), Đorđe Mihaljčić, Ragib
Kusturica, Boro Zlatanović, Đorđe Gerum i Nazif
Šehić.

KOMISIJE
u Slobodi djeluju i druge komisije kao što su:
Zdravstvena (predsjednik dr Jovan Jelić), Komisija
za kadrove i samoupravne odnose (Vukola Žugić),
Disciplinska (Vlasto Nikolić), Unutrašnja arbitraža
(Mijo Krešić), Komisija za samoupravnu radničku
kontrolu (Rade Tešić).

TRENERI
U Slobodi radi 6 trenera od kojih su 4 u radnom odnosu
sa Klubom: trener prvog tima je Đorđe Gerum, njegovi
pomoćnici su Nazif Šehić i Momo Radunović, a trener
juniora je Mesud Nalić. Kondicioni trener je profesor
Mihajlo Bugarinović, dok je učitelj najmlađih - pionira
- Slobodan Bodo Stefanović.

PREDSJEDNICI
Dužnost generalnog sekretara obavlja Đorđe Mihaljčić,
tehnički sekretar je Vinko Štrbac.
Klupski ljekar je doktor Jovan Jelić, a fizioterapeut
Samid Sabitović. Predsjednik Sindikata je Đorđe
Gerum, omladinske organizacije Ranko Cakić,
predsjednik Zbora profesionalnih fudbalera
Aleksandar Miličić, predsjednik Radne zajednice
Nađa Ganić, predsjednik zajedničkog Zbora radnih
ljudi (fudbaleri i ostalo zaposleno osoblje) Radomir
Jovičić.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MALO STATISTIKE

JOVIČIĆ REKORDER

Sloboda je sigurno prvoligaš koji ima najmanje igrača pod ugovorom, svega 19. Zanimljivo je spomenuti da je Radomir Jovičić, koji zbog povrede nije igrao u posljednjih nekoliko susreta, rekorder po broju odigranih utakmica za svoj tim - 637. Kapiten Hukić je na drugom mjestu sa 561 mečom. Evo igrača koji su pod ugovorom:
Kasim ALIBEGOVIĆ, rođen 13. 04. 1947. u Tuzli, do sada odigrao 460 utakmica, ugovor od 1982., oženjen.
Mustafa HUKIĆ, rođen 02. 06. 1951. u Tuzli, odigrao 561 utakmicu, ugovor do 1977., neoženjen.
Radomir JOVIČIĆ, rođen 08. 08. 1948. u Tuzli, odigrao 637 utakmica, ugovor do 1981., oženjen.
Aleksandar MILIČIĆ, rođen 12. 10. 1946. u Šapcu, odigrao 457 utakmica, ugovor do 1978., oženjen.
Fuad MULAHASANOVIĆ, rođen 26. 09. 1952. u Sarajevu, odigrao 435 utakmica, ugovor do 1978., neoženjen.
Ismet HADŽIĆ, rođen 07. 07. 1954. u Tuzli, odigrao 216 utakmica, ugovor do 1980., neoženjen.
Jovan GECA, rođen 19. 01. 1953. u Zrenjaninu, odigrao 394 utakmice, ugovor do 1980., oženjen.
Dževad ŠEĆERBEGOVIĆ, rođen 15. 07. 1955. u Rahiću kod Brčkog, odigrao 162 utakmice, ugovor do 1982., neoženjen.
Ešref JAŠAREVIĆ, rođen 05. 02. 1951. u Gradačcu, odigrao 285 utakmica, ugovor do 1981, oženjen.
Cvijetin BLAGOJEVIĆ, rođen 10. 04. 1955. u Tuzli, odigrao 83 utakmice, ugovor do 1978, neoženjen.
Ranko CAKIĆ, rođen 10. 08. 1952. u Leskovcu, odigrao 221 utakmicu, ugovor do 1978., neoženjen.
Nihad MUJEZINOVIĆ, rođen 24. 10. 1955. u Tuzli, odigrao 111 utakmica, ugovor do 1979., oženjen.
Mersed KOVAČEVIĆ, rođen 15. 10. 1956. u Tuzli, odigrao 149 utakmica, ugovor do 1978., neoženjen.
Nedžad VERLAŠEVIĆ, rođen 08. 10. 1955. u Bratuncu, odigrao 127 utakmica, ugovor do 1978., neoženjen.
Slobodan DIJAMANT, rođen 17. 08. 1953. u Tesliću, odigrao 49 utakmica, ugovor do 1980., oženjen.
Senad IBRIĆ, rođen 12. 11. 1952. u Banovićima, odigrao 19 utakmica, ugovor do 1980., neoženjen.
Ekrem GEC, rođen 16. 02. 1955. u Gračanici, odigrao 12 utakmica, ugovor do 1980., neoženjen.
Sead SARAJLIĆ, rođen 30. 07. 1957. u Tuzli odigrao 44 utakmice, ugovor do 1980., neoženjen.
Jasmin DIVANEFENDIĆ, rođen 26. 05. 1953. u Tuzli, odigrao 150 utakmica, ugovor do 1979., neoženjen.
Od nove sezone fond igrača pod ugovorom biće veći. Naime uskoro će četvorica juniora: Mirza Hadžić, Senad Hatičić, Nevres Gogić i Zoran Tomić, potpisati prve profesionalne ugovore. Osim toga, nije isključeno da svoj potpis na ugovor sa Slobodom stavi i neko od igrača koji su trenutno članovi nižerazrednih ekipa.
.............................................................."Oslobođenje" 20. 06. 1977. godine


GERUM NA RAMENIMA IGRAČA




....................................... - prof.MIHAJLO BUGARINOVIĆ -

...........................-Kondicioni trener u FK Sloboda,duži niz godina-

...................


....................................................Pokoj ti duši naš "Bugo"



MUSTAFA HUKIĆ - KAPITEN SLOBODE

[Zodiac]

Slobodini navijači na gostovanju u Zenici 60-ih godina.

Preko 3000

[sloboda72]

SLOBODA-C.ZVEZDA 2:2

TUŠANJ TUTNJAO OD UZBUĐENJA

SEZONA 1976/77., 21. KOLO , 27. 03. 1977. SLOBODA-C.ZVEZDA 2:2

Stadion u Tušnju. Teren i vrijeme idealni za igru. Gledalaca 16.000.
Sudija Pavle Ristić (Novi Sad) 5. Strijelci: Mulahasanović u 18.,
Alibegović u 50. minutu za Slobodu, Filipović u 60. i Savić u 85.
minutu za Crvenu zvezdu. Crveni karton: Nikola Jovanović
(Crvena zvezda). Žuti kartoni: Savić i Nikolić ( oba iz Zvezde).

SLOBODA: Cakić 5, Miličić 6, Jovičić 7, Jašarević 7, Alibegović 8,
Verlašević 7, S. Ibrić 6 (Mujezinović -), Mulahasanović 7,
Kovačević 6, Hukić 8 (Geca -), Šećerbegović 7.

CRVENA ZVEZDA: Kajganić 6, Jelikić 6, Jovanović 5, Muslin 6,
Radović 7, Bogićević 7, Petrović 5 (Baralić 6), Nikolić 6,
Filipović 7, Lukić 6(Šestić -), Savić 6.




NikolaJovanović isključen.
DETALJ SA UTAKMICE SLOBODA-C. ZVEZDA 2:2, 1977.
Kada je u divnom sunčanom danu sudija Pavle Ristić dao znak da fudbaleri Slobode krenu sa centra, stotine crveno-crnih zastava razbuktale su u veliki buket navijačkih želja za pobjedom nad velikim protivnikom. Osjetili su to domaći igrači, i već od prvog minuta krenuli u silovite napade.
Prvi minut. Čim je primio loptu od centarfora Kovačevića, kapiten Tuzlaka Mustafa Hukić osjetio je svoj dan. Krenuvši sa centra, idealno je uposlio beka Miličića, ali on, ne sustuže na vrijeme tu loptu koja odlazi u korner.
Četvrti minut. Miličić je pokrenuo akciju, zatim je na desnom krilu veoma lijepo poslužio Hukića, ovaj još ljepše centrira pred gol Kajganića. Ali, u Zvezdinom šesnaestercu nema ni jednog domaćeg napadača.
Peti minut. Mulahasanović je napravio divan solo-prodor. Prošetao se kroz Zvezdinu polovinu igrališta, došao na 20 metara od gola i kad je 16 000 gledalaca skočilo na noge, Mulahasanović se propisno obrukao - uputio preslab šut na protivnički gol.
Dvanaesti minut. Danas veoma raspoloženi Hukić, pravi fudbalski majstor, riješio je da u stilu profesora održi lekciju iz fudbala. Probio se po lijevoj strani, predriblovao nekoliko protivničkih igrača, onda uposlio Mulahasanovića. Uslijedio je lob-udarac i 16 000 gledalaca se uhvatilo za glavu. Ispriječila se prečka, nije gol.
Devetnaesti minut. Hukić se po ko zna koji put probija po lijevoj strani, pravi seriju driblinga, a onda upućuje loptu na suprotnu stranu. Mulahasanović je na mjestu. Na deset metara od Kajganića prima loptu, prvo na prsa, a onda kao iz topa upućuje pravo pod prečku. Gol - 1:0 za Slobodu. Aplauzi razdragane domaće publike, rascvjetani buketi zastava.
Nakon što su primili zgoditak gosti su počeli oštrije, pa i grubo su igrali. Tako je u 21. minutu došlo do isključenja Jovanovića, koji je grubo pokosio kraj "same aut-linije" Kovačevića, i tom prilikom pesnicom udario u lice domaćeg centarfora.
Tek u svlačionici Crvena zvezda se sjetila da treba igrati fudbal. Krenula je sa centra i stvorila prvu šansu za gol. Ali Filipovićev mlak udarac sa desetak metara Cakić lako zaustavlja.
Pedeseti minut. Centarhalf domaćih Alibegović, poslije kratke inicijative gostujućeg tima, našao se u napadu na desnom krilu. I kad su svi očekivali centaršut, Alibegović je sa 22 metra snažno opalio na gol. Lopta je kao tane uletjela u suprotni gornji ugao - 2:0 za Slobodu.
Kajganić je očajan, a Tušanj u transu. Lete zastave, košulje, papirnate trake, bacaju se kape... Veliki rival je na koljenima. U nastavku igre, primjećuje se samozadovoljstvo domaćih igrača.
U 6o. minutu prvi hladan tuš u Tušnju! Centriranu loptu s desne strane Filipović je ubacio u donji desni ugao nesigurnog Cakića.
85. minut. Povučenost domaćih igrača, Zvezda iako sa 10 igrača, a uz veliku pomoć golmana Cakića znalački koristi. Napada preko desne strane. Šestić je pretrčao svog protivnika, centritao u kaznani prostor domaćih. Cakić ponovo griješi, a Saviću nije teško da sa 5-6 metara oštrim udarcem po zemlji izjednači razultat.
Poslije jeftino primljenog izjednačujućeg gola Hukić ulaže napore da organizuje napade, da stalnu terensku inicijativu i nadmoć, bolju igru i kruniše u pobjedu svog tima. Međutim, Zvezdini igrači takođe ulažu krajnje napore da grubim faulovima naprosto izbace razigranog kapitena domaćih. Mora se reći da im je u tome pomagao i sudija Ristić. Zato je prava šteta što crveni kartoni nisu namjenjeni i sudijama.
U 83. minutu nakon faula Radovića Hukić je iznesen sa terena.
90. minut. Centarfor domaćih Kovačević iskoristio je nesmotrenost Kajganića i Jelikića, ukrao loptu, krenuo ka golu. Publika je već skočila na noge misleći da će danas bolji tim osvojiti oba boda. Kajganić obara Kovačevića u šesnaestercu. Penal? Gojko Zec se hvata za glavu, a sudija svira kraj.
IZJAVE POSLIJE UTAKMICE
Trener Slobode Đorđe Gerum:
- Neshvatljivo smo igrali u drugom poluvremenu. Od gotovog napravili veresiju. Primili smo jeftine golove. Zaslužili smo ubjedljivu pobjedu.
Trener Crvene zvezde Gojko Zec:
- Jači smo bili sa 10 nego sa 11 igrača. Drugo poluvrijeme bili smo bolji i zasluženo smo izborili nerješen rezultat.
Kapiten Crvene zvezde Bogićević:
- Bio je to dobar fudbal, dostojan velikog derbija. Utakmica je bila korektna a igračima Slobode čestitam na izuzetno fer igri.
..................................................................."Oslobođenje" 28. 03. 1977. godine


Mulahasanović postiže prvi gol za Slobodu u 18. min.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
DERBI U TUŠNJU NIJE ISPUNIO OČEKIVANJA

SKUPO PLAĆENE GREŠKE

TUZLA, 28. MARTA - Veliki derbi u Tušnju biće tema razgovora još dugo u gradu "uglja i soli". Tuzlaci su živjeli za ovaj meč, ali su poslije utakmice bili više razočarani nego zadovoljni. To je i razumljivo kada se zna da je Sloboda od 21. minuta igrala sa igračem više (isključen Jovanović) i da je od 51. minuta vodila sa 2:0. Beogradski "crveno-bijeli" su, ipak, prebrodili i ovu prepreku iako su bili pred porazom.
Gostima je pored sreće pomogla i smušena igra domaćina u posljednjih 30 minuta. Presudne su bile dvije grube greške odbrane, posebno nesigurnog vratara Cakića. On je oba pogotka primio na istovjetan način, nakon što je nedopustivo slabo reagovao. Te njegove greške protivnik je drastično kaznio, iako je bio brojčano slabiji.
I trener Slobode đorđe Gerum je demantovao samog sebe. Njegovo "geslo" da želi samo napadački fudbal, posebno je to naglašavao pred ovu utakmicu - nije se obistinilo.Nakon sigurnog vodstva "kalkulantskoj" igri "u pomoć " je "priskočio" i trener Gerum kada je još nedozrelog Ibrića zamijenio sa Mujezinovićem izrazitim odbrambenim igračem. I umjesto da poslije vodstva od 2:0 i igrača više momci u "crvenim" majicama krenu još žešće, dogodilo se ono što niko nije očekivao. Zvezda je bila opasnija sa 10 nego sa 11 igrača, a fudbaleri "crveno-bijelih" na najbolji način su iskoristili greške domaćih igrača i njihovog trenera.
Kapiten Slobode, Mustafa Hukić nekoliko sati poslije susreta nije znao da objasni šta se sve događalo na Tušnju. Bio je utučen.
- Nisam nikada bio više razočaran nego u ovoj utakmici. Dok sam izlazio sa terena zbog oštrog faula i grčeva dotle se neki naši igrači nisu pošteno ni oznojili. Takvom igrom se ne osvajaju bodovi. Najmanje u prvoligaškoj konkurenciji, još manje u derbiju, kaže Hukić.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ZBOG VRIJEĐANJA POMOĆNOG SUDIJE RALETIĆA

PRIJAVA PROTIV GOJKA ZECA

- Nakon susreta u Tušnju pomoćni sudija Petar Raletić iz Novog Sada podnio je prijavu protiv trenera Crvene zvezde Gojka Zeca.
U zapisniku o odigranoj utakmici Raletić je napisao:
- U prekidu utakmice kada je Jovanović isključen trener Zec mi je upućivao pogrdne riječi i dobacivao da ne mlataram zastavicom. Nakon utakmice još dok smo napuštali teren Zec mi je ponovo uputio riječi: "Budalo, mlataraj i dalje zastavicom", zbog čega ja podnosim protiv njega prijavu.
............................................................."Oslobođenje" 28. 03. 1977. godine
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
KASIM ALIBEGOVIĆ, HALF SLOBODE

RADOST IZ MRTVOG UGLA

Kako je najborbeniji Slobodin igrač
vidio svoj gol i nedeljni derbi u Tušnju

Kada je Slobodin half, Kasim Alibegovi u 51. minutu nedeljnog derbija u Tušnju strahovitim udarcem iz "mrtvog ugla" sa dvadesetak metara pogodio Kajganićevu mrežu svih 16.000 gledalaca i akteri ovog meča bili su ubjeđeni da je pobjednik poznat. Na žalost, po domaći tim i njegove pristalice tako nije bilo. Zvezda je smogla snage da izjednači. Kako je to vidio Alibegović, najbolji igrač tušanjskog derbija?
- Bila je to moja utakmica života. Nikad nisam više očekivao od jedne utakmice kao od susreta protiv Zvezde. Izgarao sam za svku loptu, nisam žalio ni posljednji atom snage. Ali, fubal je kolektivna igra i to nije bilo dovoljno. Da bi se postigao uspjeh, svih 11 igrača moraju pošteno natopiti znojem svoje dresove - priča Alibegović.
Postigli ste izuzetno lijep i u tom trenutku veoma lijep pogodak?
- To je moj najljepši pogodak. Igrač sam odbrane. Ali, kad mi se ukaže prilika, rado prelazim na polovinu protivnika. Tako je bilo i protiv Zvezde. Nakon postignutog gola, čini mi se, bio sam najsretniji čovjek na svijetu.
- A kada je Zvezda izjednačila na 2:2?
- Bio je to najteži trenutak u dosadašnjoj mojoj karijeri. Tako sam u jednoj utakmici i to u razmaku od svega pola sata doživio dva nezaboravna trenutka: najljepši i najtužniji - govori Alibegović.
Ovaj fudbaler izrastao je među pionirima Slobode. Bio je i član Omladinske reprezentacije BiH. Ali, prije nego što je postao standardni prvotimac u prvoligaškoj ekipi, Alibegović se "kalio" kao rijetko koji drugi igrač.
- Igrao sam u svim rangovima: počev od zonskog tima Radničkog iz Lukavca, pa u drugoligašu Jedinstvu iz Bihaća, da bih izborio mjesto u svom matičnom Klubu i u rodnom mjestu Tuzli. Na svakoj utakmici davao sam sve od sebe. Nikad nisam znao drugačije igrati.





............................................................................."Oslobođenje" 28. 03. 1977. godine
DUŠAN SAVIĆ, GOLGETER CRVENE ZVEZDE

GOL ZA SPOMENAR

Crvena zvezda sigurnim korakom gazi ka tituli,
a na tom putu Dušan Savić joj daruje golove -
zlata vrijedne

Kao da je znao o čemu želimo da razgovaramo. Dušan Savić golgeter Crvene zvezde u dahu je počeo da prenosi svoje viđenje, za svoj tim najsrećnijeg, a za Slobodu najkobnijeg trenutka, kada je u Tušnju postignuto izjednačenje.
- To je morao biti gol, tvrdi Savić. Lopta je bila "felširana" i vrlo nezgodna za odbranu. Cakićeva intervencija to je i potvrdila. Ja sam u magnovenju osetio da moram da se izvučem iz obruča čuvara malo ulevo u "prazno". Nekako istovremeno dok sam to činio lopta se stvorila u mojim nogama, a odmah potom i u mreži protivnika, pre no što sam bio svestan da sam je ja tamo poslao. Svaki gol mi je drag, ali ovaj će ostati, čini mi se u najdužoj i najdražoj uspomeni.
Niste li ipak zahvaljujući sreći došli do izjednačenja?
- Ni govora. To je najmanje što smo u toj igri s obzirom na okolnosti, zaslužili.
Koje okolnosti?
- Pa igrali smo čitav sat oslabljeni, bez isključenog Jovanovića. Tek tada smo, valjda iz inata, osetili koliko kao tim možemo i moramo.
Tuzla, dakle osta u prijatnom sjećanju?
- U najprijatnijem. Preskočena je jedna teška stepenica, posle četiri kola i tri gostovanja imamo ogromnu prednost, koju će teško neko da dostigne.
Jovanović?
- Na izuzetnu sportsku atmosferu pala je jedina senka. Nije moralo sve baš onako da se završi. Ali, nervi nisu izdržali.
Već u subotu Vojvodina?
- Protiv Vojvodine redovno igram dobro i uvek joj dam po koji gol. Ovoga puta to obećavam. Pobedićemo i još više se približiti tituli.
............................................................................."Oslobođenje" 28. 03. 1977. godine






Nakon remija na Maksimiru sa Dinamom (1-1)svi smo očekivali pobjedu nad Zvezdom i borbu za titulu.Pritisak utakmice je bio veliki. Nažalost nismo pobijedili.Ranko Cakić ,anonimus kojeg smo doveli iz Leskovca ,"kumovao"je kod oba Zvezdina gola.Kod drugog je već uhvaćenu loptu dodao na nogu Saviću i to je bilo 2-2 u 88min.To je bio početak njegovog kraja u Slobodi jer mu navijači to nikada nisu oprostili.Dojam je svih prisutnih na stadionu bio da je to uradio namjerno.Tako je zet Mirka Dušeka neslavno završio u Tuzli. Branio je još u Španiji protiv Las Palmasa i onda je konačno u 26. godini svojih 5 minuta dočekao Divanefendić. Gol rah. Alibegovića je nešto što nikad nije viđeno na Tušnju.On je bio u posjedu lopte na samoj korner liniji i to izvan šesnesterca ,bočno gotovo leđima okrenut golu Zvezde.Očekivali smo da doda loptu nekom za centaršut ili da izbori korner odbjajući loptu od protivnika.Međutim, Alibegović je na naše iznenađenje i njihovo zaprepaštenje sa linije opalio prema golu,ne centaršut nego šut i to takav da je lopta prešla pok. golmana Kajganića i završila u maloj mreži ali skroz gore. Topovski šut. Kajganić je napravio paradu ali uzalud.Tušanj je eksplodirao.To se desilo na onaj gol prema sadašnjem Sjeveru a Alibegović je šutirao sa desne strane , gledajući u pravcu Sjevera. Kad su novinari pitali Alibegovića da pojasni kako je dao gol on je bio škrt na riječima.Rekao je " Ovdje stojim ja,....... ovdje Lica (Mulahasanović),.... ovdje lopta................i Go".

[sloboda72]

SLOBODA FINALIST KUPA PRVOLIGAŠA U SEZONI 1972/73

PRVO KOLO KUPA PRVOLIGAŠA 06.09.1972 STADION TUŠANJ

FK SLOBODA - NK DINAMO 2: 1

U STILU POBJEDNIKA

Tuzla, 06. septembra
Utakmica Prvog kola Kupa prvoligaša: Sloboda-Dinamo 2:1(1:0)
Stadion Slobode u Tušnju. Teren travnat i pogodan za igru.
Vrijeme toplo i sunčano. Gledalaca 3 000. Sudija: Miloš
Čajić iz Beograda-7, sa pomoćnicima Vladimirom Đurđevićem
(Beograd) i Stojanom Piperskim (Pančevo).
Strijelci: 1:0 Hukić u 16. minutu, 2:0 Nalić u 66. za Slobodu,
2:1 Marijen Novak u 70. minutu za Dinamo.

SLOBODA: Mešković (kapiten) 7, Miličić 6, Jovičić 7, Avdićević 8,
Mulahasanović 8, Hatunić 8, Mujkanović 6 (Hadžić 6), Nalić 8
(Subašić -), Geca 6, Alibegović6, Hukić 7.
DINAMO: V. Kovačić 7, S. Kovačić 5, Gašparini 5, Car 6, Brnčić 5,
Kuže 6, Čerček 5, Vabec 6, Novak 6, Gucmirtl (kapiten) 5 (Senzen 7),
F. Mujkić 5 (Kafka 6).

U šesnaestom minutu postignut je prvi zgoditak za domaći tim. Bila je to jedna vrlo brza akcija domaće ekipe. Najprije je Geca, snažno šutirao iz kaznenog prostora, a vratar Dinama uspješno je odbranio ovaj udarac, odbivši loptu u polje, na nju je natrčao Hukić i poslao je u praznu mrežu.
U nastavku utakmice Sloboda je bila mnogo bolja ekipa. U 66. minutu poslije jedne izvanredne akcije Nalić je po drugi put pogodio mrežu Kovačića. Četiri minuta kasnije Dinamo je postigao gol preko Novaka i smanjio rezultat na 1:2. Pobjeda Slobode je potpuno zaslužena. Tuzlaci su bili mnogo bolji protivnik i propustili su prilike da napune mrežu Bobekovoj ekipi.
Ovom pobjedom Sloboda kao nosilac Prvog kupa prvoligaša plasirala se u drugo kolo u igri koja je samo na momente oduševila oko 3000 prisutnih gledalaca na stadionu Tušanj.
................................................................."Front slobode" 07. 09. 1972.godine


ČETVRTFINALE KUPA PRVOLIGAŠA 18.11.1972. STADION TUŠANJ

FK SLOBODA - FK RADNIČKI NIŠ 3: O

U SUBOTU ZAOSTALI ČETVRTFINALNI SUSRET KUPA PRVOLIGAŠA
SLOBODA-RADNIČKI (NIŠ)

DUVANČIĆ PROBA NOVU TAKTIKU!

Protiv niškog prvoligaša trener Slobode, Mićo Duvančić najvaljuje
eksperimentalnu taktiku - Đorđe Gerum prelazi u trenere

Od prošlog petka fudbaleri tuzlanske Slobode ponovo su, nakon kratkog odmora, nastavili intenzivno da vježbaju na stadionu Tušnju. Prije nastavka prvenstva, odnosno teškog gostovanje u Beogradu protiv Crvene zvezde, ekipu iz Tušnja u subotu očekuje zaostali četvrtfinalni meč Kupa prvoligaša protiv Radničkog iz Niša. Po svemu sudeći, kako izjavljuje trener Tuzlaka, ligaš iz Tuzle u ovom susretu igraće jednu sasvim novu varijantu, a vjerovatno, da će šansa biti pružena i nekim mladim igračima. Očigledno, Duvančića ne interesuje ovo takmičenje, iako njegov tim brani ovaj trofej.
Sadašnja pauza u prvenstvu, do koje je došlo usljed priprema naše državne reprezentacije i susreta sa Grčkom, dobro će doći Tuzlacima da se zaliječe povrede nekim igračima, ali isto tako može se negativno odrazit i zbog remećenja ritma i forme tima. Zbog toga je prvi učitelj tuzlanskih fudbalera zabrinut i strahuje za predstojeće rezultate svog tima.
Bivši kapiten Slobode, Đorđe Gerum prestao je aktivno da igra, ali i dalje ostaje vjeran fudbalu. On će i dalje raditi u Klubu, ali kao trener pionirske i juniorske ekipe. Radiće s mladim igračima i prenosiće svoje stečeno znanje i bogato iskustvo sa zelenog polja. Okupljanje bivših igrača u Klubu je dobar potez Uprave Slobode, jer se tako stvara sopstveni stručni kadar. Za Geruma, koji je u dresu Slobode proveo osam godina i mnogo zadužio svoj tim, uskoro će biti zakazana i prijateljska utakmica s jednim od poznatih klubova na kojoj će dosadašnji kapiten odigrati oproštajni meč u "crveno-crnom" dresu.
..................................................................."Front slobode" 15. 11. 1972. godine

ZAOSTALI ČETVRTFINALNI SUSRET U KUPU PRVOLIGAŠA

IZVRSNI TUZLACI

U rijetko lijepom i uzbudljivom meču Sloboda
savladala Radnički sa 3:0 (2:0)

Tuzla, 10. novembra
Zaostali četvrtfinalni susret Kupa prvoligaša Sloboda
-Radnički 3:0 (2:0). Stadion u Tušnju. Gledalaca oko
3000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija:
Travlejev (Beograd) - 8. Pomoćnici: Ljuić i Veljković
(oba iz Beograda). Strijelci: Slavkić u 11. i 44. i
Hatunić u 86. minutu za Slobodu.

SLOBODA: Mešković -, Fazlić 7, Jovičić 7, Avdičević 8,
Mulahasanović 7, Hatunić 7, Slavkić 8, Hukić 8, Jusić 6,
Alibegović 6, Nlić 8.

RADNIČKI: Pantelić 6, Kovačević 6, Dimovski 5,
Andrejević 6, Ilić 7, Čolaković 6, Rožanović 5,
Grubješić 6, Antić 6, Janković 6, Mladenović 7.

Sloboda je sasvim zasluženo dokazala da se ni u ovogodišnjem prvenstvu nije tako slučajno visoko plasirala. Ona u posljednjim utakmicama sve više briljira i pobjeđuje sve svoje protivnike, i dokazuje da je zaista kandidat za jedno od prva četiri mjesta na tabeli.
U današnjem meču Kupa prvoligaša Sloboda je potpuno zasluženo savladala niškog Radničkog sa 3:0. Tuzlaci su po opštoj ocjeni prikazali sve odlike savremenog fudbala, često su šutirali na gol, bili su u situaciji da očitaju kompletnu lekciju gostima i rezultat od 3:0 ipak je rezultat bolje igre u kojoj posebno treba istaći jaku odbranu i ovog puta rijetko snalažljivu navalu.
Što je Sloboda pobijedila sa tako visokim rezultatom,u svakom slučaju, su najzaslužnija trojica navalnih igrača: Nalić, Hukić i Slavkić. Slavkić se dva puta upisao u listu strijelaca - prvo u 11., a zatim u 44. minutu.
Polutka Slobode ispoljila je sve odlike odličnog vođe navale, snalazio se u svim situacijama i u njemu Sloboda vidi zamjenika Ceriću koji je otišao u Sarajevo.
U nastavku utakmice Sloboda je isto tako dominirala na terenu. Bila je to zaista lijepa utakmica u kojoj nije bilo ni jednog prekršaja, pa je oko 3-4 hiljade gledalaca uživalo u jednoj borbi koju svako može da poželi. Kao plod nadmoćnosti domaćin četiri minuta prije kraja, poslije jednog pokušaja Hatunić postiže gol i time je sudbina Nišlija zapečaćena.
Treba na kraju istaći da u prilikom prvoligaškog okršaja prošli put Nišlije u Tuzli izazvale incident, da je utakmica obilovala grubostima - ali ovog puta desila se sasvim druga slika. Sudija Travlejev iz Beograda takoreći nije imao prilike da pokaže "ni šta zna ni koliko je autoritativan", jer zaista bila je to toliko prijateljska utakmica koju treba da požele svi ljubitelji fudbala na našim utakmicama.
Od domaćih posebno treba istaći golgetera Slavkića, neumornog štopera Avdičevića.
............................................................"Front slobode" 19. 11. 1972. godine


POLUFINALE KUPA PRVOLIGAŠA 25.02.1973. STADION BIJELI BRIJEG, MOSTAR

FK VELEŽ - FK SLOBODA 0 : O PENALI 2 : 4

NAKON VELIKOG USPJEHA SLOBODE U MOSTARU

"ROĐENI" - OSTALI KRATKIH RUKAVA

udbaleri Slobode odlično su zaigrali pod Bijelim brijegom i
jedanaestercima osigurali plasman u finale Kupa prvoligaša

Nakon što je Udruženje prvoligaša donijelo odluku da ukine takmičenje za Kup prvoligaša i poslije trijumfa Slobode u Mostaru, prva sudačka pištaljka Dušan Maksimović iz Novog Sada ovako je prokomentarisao ovu odluku:
"Kup prvoligaša je ukinut jer se na njega pretplatila tuzlanska Sloboda".
Tuzlaci su osvajači prvog Kupa prvoligaša (1971), ali su i u drugom nažalost posljednjem pokušaju opet finalisti.
Pred nedjeljnu utakmicu pod Bijelim Brijegom sve šanse su bile na strani domaćeg tima. Tako nisu mislili
momci iz Tuzle i njihov trner Mićo Duvančić. Zaigrali su onako kako mogu i znaju pa su u regularanom dijelu
uspjeli da održe nerješen rezultat i došli do izvođenja jedanaesteraca. Tuzlaci su realizovali sve udarace
sa bijele tačke (Hukić, Jevremović, Avdičević, Mulahasanović), dok je Bajevićev šut Mešković zaustavio
uz pomoć stative. Uspjeh usred Mostara je dobar predznak za ljubitelje fudbala u Tuzli. Trener Duvančić
trudio se da iz svojih igrača izvuče maksimum u pravo vrijeme i čini nam se da je u tome potpuno
uspio.





MEŠKOVIĆ PARADA

FINALE KUPA PRVOLIGAŠA PRVA UTAKMICA

FK SLOBODA - FK CRVENA ZVEZDA 0: 0 28. 03. 1973.


DANAS ZVEZDA U TUŠNJU

Utakmica počinje u 15,15 minuta - Zvezda igra bez Džajića,
a Sloboda sa ekipom koja je igrala u Ljubljani

Danas (srijeda) na stadionu u Tušnju je prava fudbalska predstava. Sloboda se u okviru finala za Kup prvoligaša, kojeg je inače jednom i osvajala, sastaje sa beogradskom Crvenom zvezdom. Za ovu utakmicu koja,u svakom slučaju, mora da predstavlja posebnu poslasticu za fubalske gurmane, štampano je 15.000 ulaznica. Iako je radni dan, utakmica počinje u 15,15 minuta, očekuje se pun stadion. Vrijedi to poslijepodne iskoristiti na ovakvoj jednoj priredbi koja sigurno neće razočarati njene posjetioce. Šanse Slobode da ponovo bude nosilac ovog vrijednog trofeja su velike, ali je neophodna i podrška njenih simpatizera. Zvezda dolazi bez Džajića što, međutim, ne umanjuje privlačnost ovog susreta.
Utakmicu vodi sudija Milivoje Gugulović (Niš), a pomoćnici su mu Ristić i Nikolić.
.........................................................."Front slobode" 28. 03. 1973. godine

SLOBODA I CRVENA ZVEZDA IGRALI NERJEŠENO 0:0

IGRA BEZ ODUŠEVLJENJA

Tuzla, 28. 03. 1973.
Stadion Tušanj, gledalaca 10.000 Sudija Gugulović Milivoje
SLOBODA: Mešković, Fazlić, Jovičić, Avdičević, Alibegović, Jevremović, Nalić, Mulahasanović,
Slavkić, Hukić, Subašić (Geca), trener Duvančić Josip

CRVENA ZVEZDA: Dujković, Krivokuća, Bogićević, Pavlović, Dojčinovski, Keri, Janković,
Filipović, Lazarević, Aćimović, Petrović, trener Miljanić Miljan

U srijedu je u okviru finala Kupa prvoligaša Sloboda dočekala Crvenu zvezdu, atraktivnog protivnika koji svugdje puni stadione. Bilo je tako i u Tuzli. Oko 10.000 gledalaca željni lijepe igre i golova, dopunjavali su inače ugodnu atmosferu prvih proljećnih dana na stadionu u Tušnju.
S razlogom su očekivali izuzetnu fudbalsku predstavu, jer Crvena zvezda i Sloboda odavno imaju neraščišćenih računa kad su Kup-takmičenja u pitanju. Pa ipak, mora se reći, gledaoci su stadion napustili nezadovoljni, jer u jednoj anemičnoj i neinteresantnoj igri i pored 120 minuta borbe, nije bilo pobjednika. Desilo se upravo onako kako su neki i računali: igrali su za drugu utakmicu. I pored toga mora se reći da je bilo i šansi da se utakmica riješi i u regularnom vremenu, a posebno u produžetku kada je jednu najpovoljniju šansu igrač Slobode Geca nesmotreno upropastio.
Rijetko se desi da ovakvu jednu sportsku priredbu gledaoci prate bez uobičajenih uzbuđenja. Međutim, igrači oba tima kao da su se takmičili u usporavanju ritma igre.
..................................................."Front slobode" 29. 03. 1973. godine



FINALE KUPA PRVOLIGAŠA PONOVLJENI MEČ

FK CRVENA ZVEZDA - FK SLOBODA 2 : 0 04. 04. 1973.

SVE DOBRO - OSIM STRIJELACA

Tuzlaci su izvanredno igrali u revanšu finala Kupa
prvoligaša, ali su strijelci ponovo podbacili

Beograd, 04. april 1973.
Stadion Marakana, gledalaca 1.000 Sudija Gugulović Milivoje
Strijelci: 1 : 0 Janković (2), 2 : 0 Bogićević (26)

CRVENA ZVEZDA : O. Petrović, Krivokuća, Bogićević, Pavlović, Dojčinovski, Keri (Đorić), Janković
Karasi, Lazarević (Panajotović), Aćimović, Petrović, trener Miljanić Miljan

SLOBODA: Mešković, Fazlić, Jovičić, Avdičević, Mulahasanović, Alibegović, Nalić,
Jašarević (Jevremović), Slavkić (Hukić), Geca, Subašić, trener Duvančić Josip

Kad jedan tim nema dobru navalu ili bar jednog vrsnog strijelca, onda ekipi ne pomažu ni briljantne partije. Tako nešto je i sa tuzlanskom Slobodom. Ligaš iz Tušnja ponovo se vraća u formu, ali strijelci sve više gube na efikasnosti. To je najbolje pokazala druga finalna utakmica Kupa prvoligaša u Beogradu protiv Crvene zvezde kada su Tuzlaci poraženi sa 2:0. Mnogi kažu da je na toj utakmici tuzlanski prvoligaš pružio svoju najbolju partiju otkako gostuje u našem glasnom gradu. Ali, i pored toga nešto je škripalo, akcije još uvijek nisu dovoljno sinhronizovane, pa je i to razlog što Tuzlaci nisu izvukli povoljniji rezultat. Ustvari, podbacili su navalni igrači koji ni iz najpovoljnijih prilika nisu uspjeli da pogode cilj.
................................................................"Front slobode" 05. april 1973. godine

[sloboda72]

Plakat za utakmicu Intertoto kupa Sloboda - Publikum u Ugljeviku

[DoeTz]

Pčakat za utakmicu Intertoto kupa Sloboda - Publikum u Ugljeviku
https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/ ... 8f96dc1b83

Nekad su plakati u boji bili

[sloboda72]

Ovako je igrao Kasim Alibegović- "Laza" . Rahmet ti duši dobri naš Kasime.

[zlajci]

Nigel De Jong je mala maca

[sloboda72]

Nigel De Jong je mala maca

Kakav Najdžel kakvi bakrači.On je atletičar a Kasim je bio Fudbaler.

[sloboda72]

Sloboda - Rijeka 1:0
Josip Skoblar klasičnim direktom nokautirao Alibegovića

VAŽNA POBJEDA DOMAĆINA U TUŠNJU - SAVLADANA JE I RIJEKA SA 1: 0 (0 : 0)

GRUBOSTI RIJEČANA

Gosti sa Kantride pokušali su nedozvoljenim sredstvima da
ostvare cilj pa su zaradili tri žuta i dva crvena kartona
Igrači Slobode dobili trodnevni odmor, a onda odlaze
ponovo u Kladanj

SLOBODA – RIJEKA 1 : 0 (0 : 0)

Prvenstveni susret 24. kola, sezona 1975/76, (11. 04. 1976.) Prve savezne fudbalske lige:

Sloboda - Rijeka 1 : 0 (0 : 0). Stadion u Tušnju. Teren travnat i klizav. Vrijeme kišovto i hladno. Gledalaca oko 3000. Strijelac Cerić u 67.minutu. Sudija: Milorad Vlajić (Beograd)-7. Pomoćne sudije: Radmilo Ristić i Mirko Vukašinović (oba iz Beograda). Delegat: Milorad Roćenović (Beograd). Žuti kartoni: Cerić (Sloboda), Filipović, Mohorović i Stojanović (Rijeka). Crveni kartoni: Raško Ražić i Josip Skoblar (Rijeka).

SLOBODA: Cakić - , Kalesić 7, Miličić 7, Hatunić 8, Verlašević 6, Alibegović 7, Nalić 6 (Geca 7), Šećerbegović 6, Kovačević 6 (Cerić -), Mulahasanović 7, Hukić 8.

RIJEKA: Škulj 7, Filipović 5 (zbog grube igre), Stojanović 6, Devčić 7, Radin 7, Juričić 6, Ražić 5, Čohar 6, Skoblar 5, Mohorović 5 (Silić -), Desnica – (Uljan 6).

Fudbaleri Slobode i u nedjelju su slavili minimalnu, ali veoma značajnu pobjedu. Po već ustaljenoj tradiciji Tuzlaci su imali mnogo više od igre nego njihov protivnik, bilo je kao i obično prilika, ali samo je u 67. minutu Cerić uspio da savlada golmana Rijeke, Škulja. Po veoma klizavom terenu igrači Slobode su igrali dobro, borbeno, ali nikako nisu uspjevali da realizuju svoje prilike.
Gosti sa Kantride nisu birali sredstva u borbi za povoljan rezultat. Već od prvog sudijenog zvižduka otezali su sa igrom, služili se grubostima u čemu je posebno u prvih 45 minuta prednjačio desni bek Filipović, koji je prvi zaradio žuti karton.
Kulaminacija grubosti gostiju došla je u drugom poluvremenu odnosno poslije pobjedonosnog zgoditka domaćih. Naime, poslije niza upućenih šuteva i šansi, rezervista Cerić je uspio da u 67 minutu ubaci loptu u Škuljevu mrežu. Odmah poslije toga desno krilo Ražić udario je Alibegovića i sudija Vlajić ga je isključio. Međutim, ni to nije bilo dovoljno ratobornim igračima Rijeke. Samo dva minuta kasnije Josip Skoblar je mučki udario Alibegovića (zar opet njega). To se dogodilo na sredini terena dok je lopta bila pred golom Rijeke. Glavni sudija Vlajić nije vidio ovaj bokserski zahvat riječkog napadača, ali ga je isključio na intervenciju svog pomoćnika Mirka Vukašinovića. Prije toga igrači Rijeke dobili su tri žuta kartona, što dovoljno govori s kakvom igrom su se služili igrači sa Kantride.
Posljednjih 20 minuta igre domaćin je imao dva igrača više. Nastavio je sa serijom napada, ali od nekoliko stopostotnih šansi nijednu više nije iskoristio. Istina, domaći igrači pogodili su tri puta stativu Škuljevog gola.
Nova dva boda, koja su Tuzlaci osvojili protiv Rijeke, daju dobre šanse ligašu iz Tušnja da se konačno „odlijepi“ iz opasne zone. Sa dvadeset sakupljenih bodova, od kojih devet u proljeće momci trenera Miće Duvančića sasvim mirno dočekuju predstojeću prvoligašku pauzu. Svi irgači Slobode dobili su trodnevni odmor, a onda u toku ove sedmice provešće nekoliko dana u planini, kod izvora kladanjske vode.
Nakon susreta u Tušnju čuli smo i sljedeće izjave:
Mićo Duvančić, trener Slobode:
- Nismo iskoristili nekoliko povoljnih prilika, posebno kad smo igrali sa dva igrača više. Zasluženo smo pobijedili i ovi bodovi nam omogućuju da mirno nastavimo prvenstvo. Iznenadila me igra gostiju i njihovo nesportsko ponašenje. Mojim igračima čestitam na borbenosti i zalaganju.
Gojko Zec, tehnički rukovodilac Rijeke:
- Bila je to takmičarska utakmica u kojoj su obje ekipe „jurile“ rezultat. Sloboda je zasluženo pobijedila. Naš tim je želio da osvoji bod, ali u tome nije uspio.
......................................................................"Oslobođenje" aprila 1976. godine



DŽEMIL CERIĆ DONIO JE RADOST POKISLIM NAVIJAČIMA NA TUŠNJU.

Josip Skoblar Zadranin , igrao za OFK Beograd, Hanofer i Olimpik iz Marseja. U sezoni 1970/71 postigao 44 gola za Olimpik i osvojio Zlatnu kopačku Evrope.1974 vratio se u novog prvoligaša NK Rijeka. Avdičević se oprostio od dresa Slobode. Mladi Verlašević bio je neiskusan da čuva Skoblara.Igrač zadatka bio je Alibegović. Kako je "Laza" uspijevao blokirati velikog Skoblara to je samo on znao. Pričalo se o "raznim metodama". Sve dok Skoblaru nije pukao film. Čekao se golmanski degažman ,Skoblar i Alibegović bili su na centru, onda se Skoblar zaputio na krilo gdje se spajaju linije auta i centra, prema zap. tribini .Za njim naravno i Alibegović ali striktno uz njega ko u košarci.Na momenat Skoblar je stao ,okrenuo se i onako u okretu "direktom" nokautirao Alibegovića. Sudija nije "brojao" Alibegoviću nego se mašio džepa na stražnjici šorca i pokazao Skoblaru crveni karton. Samid Sabitović je dugo poljevao "Lazu"dok ovaj nije došao sebi. Dr. Jelić je naravno pomicao kažiprst lijevo , desno ispred "Lazinih " očiju i konstatovao da neustrašivi Kasim može nastaviti utakmicu.Bio sam na A tribini sa Mosničanima, Kasimovim komšijama. Ne znam ni danas jesu li više psovali Skoblaru ili su cirkuzali na Alibegovićev račun.

[sloboda72]

Prije 100-te godišnjice Sloboda mora osvojiti trofej: „Šta predsjednik Husić planira naredne četiri godine“

Uprava FK Sloboda na čelu sa predsjednikom Azmirom Husićem danas je u zgradi Gradske uprave Grada Tuzla upoznala gradonačelnika Jasmina Imamovića, njegove pomoćnike kao i predstavnike Sportskog društva „Sloboda“ o planu i aktivnostima koje se namjeravaju sprovesti u naredne četiri godine. Nacrt projekta nazvan „Zlatna karika“ podrazumijeva ukupno četiri tačke koje je planirano da se realiziju u periodu 2015 – 2019 godina. Kako je za **** kazao predsjednik UO FK Sloboda Azmir Husić vrijednost cijelog projekta iznosi 8.000.000 KM.

“Uprava kluba sa mnom na čelu sprema je da obezbijedi 50 % sredstava dok za ostalih 50 % očekujemo da obezbijedi Grad Tuzla“ kazao je na početku razgovora Azmir Husić. Prema riječima Husića prvi korak je projekta „Zlatna karika“ je stabilizacija i uređenje kluba po svim Evropskim standardima UEFA-e.

U sezoni 2016/2017 Husić je pod obavezno naglasio da Sloboda mora izboriti nastup u nekom od EURO takmičenja bilo to kroz takmičenje u BH Telecom Premijer ligi ili pomoću Kupa BiH. „Mi takmičenje u Europi ne isključujemo ni naredne sezone 2015/2016 ukoliko nam se za to pruži prilika“ naglašava Husić. Prije svoje 100-te godišnjice Sloboda na Tušanj mora donjeti jedan od trofeja, smatra predsjednik FK Sloboda Azmir Husić.

Prema nacrtu projekta „Zlatna karika“ koji danas predstavljen i gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću u sezoni 2017/2018 u planu je da klub nema nikakvih dugovanja i da se do tada završi kompletan reprogram.

„Kada uđemo u sezonu 2018/2019 želim samo da se o Slobodi priča pozitivno. Obilježavanje 100-godišnjice Slobode se ne može prikazati za jedan dan, to se prikazuje čitavu jednu godinu. Za 100-ti rođendan Slobode želimo na Tušanj da dovedemo neki od klubova iz Lige petice“ – naglašava Husić.

Nakon današnjeg razgovora sa predsjednikom UO FK Sloboda Azmirom Husićem zaključak je samo jedan. Sloboda definitivno ima čovjeka vizionara koji želi da ovom klubu vrati stari sjaj i s kojim želi ispisati novu istoriju. Za kraj razgovora Husić nam je kazao ukoliko nacrt projekta nazvan „Zlatna karika“ ne bude usvojen od strane gradskih struktura do 11. maja vrlo vjerovatno da će povući sa funkcije predsjednika kluba jer prema njegovim riječima ništa osim Europske i šampionske Slobode nema smisla.

PALAC UVIJEK GORE

[sloboda72]

HUSIĆ I ĆIRO NASMIJANI.

[sloboda72]

Jusuf Hatunić nokautiran u Kragujevcu

NOVI USPJEH SLOBODE U KRAGUJEVCU - RADNIČKI - SLOBODA 0 : 0
19. KOLO 14. 03. 1971., SEZONA 1970/71

GRUBOSTI DOMAĆINA

Igrači Slobode izdržali sve udarce domaćih igrača i sigurnom igrom
osvojili dragocijen bod

Tuzlaci su napravili i drugi podvig. Napustili su stadion Šumarice u Kragujevcu neporaženi, ali su zato - pretučeni. Već od samog početka utakmice domaći igrači su tražili pobjedu grubostima, ali ni to im nije pomoglo. Slobodina "mašina" je radila kao sat i bedem u odbrani Tuzlaka je odolio svim provokacijama i udaranjima. Novi uspjeh u Kragujevcu je potvrdio da trijumf u Novom Sadu nije bio slučajan.
Minut-dva prije kraja utakmice došlo je do teškog incidenta u kojem je half Slobode Jusuf Hatunić izvukao najdeblji kraj. Dok je utakmica bila u prekidu domaći napadač Nikolić je pesnicom pogodio u slijepoočnicu Hatunića i ovaj je pao u nesvjest. Srećom, ovaj nokaut vidio je pomoćni sudija Čanak i glavni arbitar je pokazao put u svlačionicu ratobornom Nikoliću.
Nakon osvojenog boda u nedjeljnoj utakmici Tuzlaci su već napredovali i na tabeli. Sada trenutno zauzimaju 16.mjesto, ali s istim brojem bodova kao Maribor i Bor. To je podstrek za dalje uspjehe. Očigledno da Sloboda vraća "dugove" svojim protivnicima i revanšira im se punom mjerom. Svi oni koji su pred nastavak prvenstva Tuzlake već vidjeli jednom nogom u Drugoj ligi sada mjenjaju mišljenje o kvalitetu tuzlanskog prvoligaša. Tri osvojena boda od četiri moguća i to u susretima kao gosti, predstavljaju veliki uspjeh i za mnogo jače prvoligaše.
U nedjelju Tuzlaci nastupaju kao domaćini i to protiv sarajevskog Željezničara. Biće to veliki duel i novo iskušenje za Slobodine fudbalere. Jedno je sigurno: stadion u Tušnju biće prepun, jer "Željo" je ekipa koja uvijek privlači ljubitelje fudbala. Vjerujemo da će ovakvo interesovanje nedjeljni protivnici u Tušnju opravdati.

.............................................................................."Front slobode" 15. 03. 1971. godina

[sloboda72]

Željezničar lak plijen za Slobodu(tradicionalno)21.3.1971.

NOVI TRIJUMF SLOBODE PROTIV ŽELJEZNIČARA - 1 : 0 (0 : 0)
20. KOLO, 21. 03. 1971., SEZONA 1970/71 Strijelac: 1 : 0 Hadžiabdić (75. ag)

TUZLACI BJEŽE SA ZAČELJA

Tuzlanski prvoligaš nije briljirao, ali je sasvim zasluženo osvojio
dragocijene bodove protiv Željezničara - Novo iskušenje u Mostaru

U Slobodi ide sve po planu. Čak i više od toga. Pet bodova iz tri susreta, to je bilans kojeg niko nije očekivao. Ovog puta u Tuzli je savladan vrlo opasan protivnik - sarajevski Željezničar koji se bori za najviši plasman. Istina, igrači tuzlanskog prvoligaša nisu blistali, ali nisu ni razočarali. Bilo je nekoliko slabih mjesta ali isto tako bilo je nekoliko vrlo dobrih pojedinaca. Mada je susret odlučio autogol gostujućeg halfa Hadžiabdića, pobjeda Slobode time nije umanjena, jer je ona bila ona ekipa koja je u toku igre imala više inicijative i povoljnih prilika da zatrese Željinu mrežu. Poslije vodstva, kada je do kraja igre ostalo 15 minuta, Tuzlaci su znalački umjeli da sačuvaju mrežu i tako ubilježe još dva "zlatna" boda. Kako smo rekli u Slobodi je nekoliko pojedinaca dalo zapaženu partiju. U prvom redu to je robusni half Jusuf Hatunić koji se sve bolje uklapa u kolektivnu igru svog tima. Ovog puta bio je još više zapažen. U nekoliko navrata odlično je reagovao kada je pred Meškovićevim golom bilo kritično. Uspješno je ulazio u duele sa Sprečom, Bukalom i Jankovićem. Zapažen je i Mešković, zatim Hukić, Pašić i ostali u odbrani.
Poslije pobjede nad sarajevskim "plavim" Sloboda je napredovala na tabeli i trenutno se nalazi na 15. mjestu. Međutim, i ostali kandidati na začelju ne gube korak tako da se iz kola u kolo neprestano povećava kolona timova koji mogu doći u nezavidnu situaciju.
U nedjelju igrači Slobode odlaze u goste Veležu u Mostar. To je novo iskušenje i jedan od težih susreta. Mostarci su loše startovali u proljetnom dijelu prvenstva i sada su "kivni".
Da li će Sloboda "platiti ceh", ili će možda Tuzlaci zabilježiti još jedan od serije uspjeha. Velež je kao ranjeni lav i treba ga se pribojavati, ali ni Tuzlaci ovog proljeća ne respektuju protivnike, bar što se tiče dosadašnjih rezultata.

......................................................................"Front slobode" 22. 03. 1971. godine



INTERVENCIJA GOLMANA JANJUŠA

[sloboda72]

Tuzlanska Sloboda u finalu Kupa Maršala Tita 1971. godine






jovičić radomir u akciji
SLOBODA U ČETVRT-FINALU JUGOKUPA, A
U NEDELJU POČINJE PRVENSTVO

SLOBODA SAVLADALA DUBOČICU I PLASIRALA SE U
ČETVRT-FINALE JUGOKUPA

Osmina finala Kupa Maršala Tita
28. 02. 1971. stadion Tušanj
Sloboda-Dubočica(Leskovac) 1:0
Strijelac: 1:0 Hatunić (58)

Tuzlaci su se plasirali među osam najboljih timova u Jugokupu, jer su u nedelju pogotkom halfa Hatunića eliminisali vrlo žilavu ekipu drugoligaša Dubočice iz Leskovca. Mada nije imala aspiracija u ovom takmičenju Sloboda je postigla uspjeh. Međutim, sad su brige navijača tuzlanskog prvoligaša na drugoj strani. Kako će Sloboda startovati u nastavku jugoslovenskog šampionata i da li će uspjeti da izbjegne opasnu zonu gdje se sada nalazi.
To su brige i dileme cijele fudbalske Tuzle i okoline. U nedelju će se otvoriti prvoligaški stadioni u borbi za bodove. Sloboda je nakon prve polovine sezone 1970/71 na posljednjem mjestu sa 11 bodova. Trenutno sva nadanja očekuju se u duelu sa Vojvodinom u prvom kolu.
------------------------------------------------------------------------------"Front slobode" 01. 03. 1971.

Vezano za utakmicu prvog proljećnog kola u sezoni 1970/71. rahmetli Omer Jusić, tadašnji centarfor Slobode ispričao mi je sljedeće: U cijeloj državi tereni su bili pod snijegom, tako i novosadski. Omer nikako nije volio niti znao igrati po snijegu. Očajnički je pokušao "prevariti" Novosađane izjavom u štampi u kojoj je tvrdio kako mu teren pod snijegom upravo godi. Novosađani su se plašili Omera Jusića jer se radilo o rasnom centarforu. Klub Vojvodina podigao je akciju čišćenja snijega, digli su se i omladina i vojnici i teren je bio čist od snijega.
Kad je Omer Jusić zajedno sa saigračima izašao na teren našao se u čudu, upalilo je. Vojvođani su zagrizli. Sloboda je pobijedila Vojvodinu sa 1:0 a strijelac jedinog gola je bio pogađate - Omer Jusić. (Utakmica je odigrana 07.03.1971. Jusić je gol postigao u 13. minuti)
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Četvrtfinale Kupa Maršala Tita
17. 03. 1971. stadion Karaburma Beograd

Danas na Karaburmi za Kup
OFK BEOGRAD-SLOBODA

DUVANČIĆ: "NEĆE ODLUČITI JEDANAESTERCI"

Zbog povreda neizvjesno igranje nekoliko prvotimaca Slobode

Poslije dva teška okršaja u prvenstvu fudbaleri Slobode igraju danas(srijeda) utakmicu na Karaburmi protiv domaćeg OFK Beograda u okviru četvrt-finala Jugokupa. Beograđani su veliki favoriti, pogotovo što trener Slobode Duvančić neće moći izvesti najbolju jedanaestoricu, zbog zadobijenih povreda na utakmici u Kragujevcu.
- OFK Beograd je bliži pobjedi, ali u Kup utakmicama uvijek ima iznenađenja. Zato i smatram da ni mi nismo bez šansi u današnjem meču. Jedino što tvrdim, a to je da neće doći do jedanaesteraca,- ističe trener Tuzlaka Mićo Duvančić.
Nasuprot svom treneru većina igrača Slobode su veći optimisti, a Hukić tvrdi da su šanse Slobode i OFK Beograda u današnjoj utakmici približne.
................................................................"Front slobode" 17. 03. 1971. godine

NOVI PODVIG TUZLAKA

Poslije pobjede nad OFK Beogradom Sloboda se plasirala među
četiri prva kluba u zemlji - Danas izvlačenje parova

17. 03. 1971. stadion Karaburma Beograd
OFK Beograd-Sloboda 1:2
Strijelci: 0:1 Slavkić (36), 0:2 Trifunović (42), 1:2 Santrač (70, 11m)

Sloboda uspješno bije bitku na dva fronta. Dok u prvenstvu bilježi uspjeh za uspjehom dotle ne želi da popusti ni u takmičenju za Jugo-kup. Prošle srijede nekompletna Sloboda napravila je pravi podvig i jedno od najvćih iznenađenja u takmičenju za ovogodišnji Kup Maršala Tita. Na Karaburmi savladala je OFK Beograda (2:1) i tako se zajedno sa Crvenom zvezdom, Dinamom i Veležom nalazi u velikoj "četvorki". To je dosada najveći uspjeh Slobode u ovom našem najvećem takmičenju u fudbalu.
..............................................................."Front slobode" 18. 03. 1971. godine

Polufinale Kupa Maršala Tita

PRED DANAŠNJU POLUFINALNU UTAKMICU ZA
JUGOKUP U TUZLI IZMEĐU SLOBODE I DINAMA

VELIKA ŠANSA

Zagrebački plavi su veoma jak i opasan protivnik, ali
ni igrači Slobode nisu bez šansi - Trener Duvančić
izvodi najjači sastav - Utakmica počinje u 15.30
sati, a meč vodi Dušan Maksimović iz Novog Sada

Da li će Tušanj doživjeti danas ono što do sada nikad nije mogao da ostvari. Veliki meč sa velikim protivnikom u borbi za finale Jugokupa predstarvlja izuzetnu atrakciju za fudbalske gurmane. Sloboda i Dinamo će danas na stadionu u Tušnju vjerovatno privući veliki broj gledalaca iako se utakmica igra radnim danom. Teško je pred današnji duel prognozirati koja ekipa ima većih izgleda da se nađe u finalu ovog takmičenja. Dinamo je ponovo pstao veliki, što naročito potvrđuju posljednji rezulatati. Ali, ni Tuzlaci nisu bez šansi. Oni igraju na svom bunjištu pred svojom publikom, od koje ovog puta očekuju dragocjenu pomoć. Kada se svedu svi bilansi onda opet proizilazi da su bar na papiru šanse izjednačene.
- Daćemo sve od sebe kako bi uspjeli. To je jedinstvena prilika za našu ekipu i nećemo je olako prokockati, - jednodušni su u ocjenjivanju igrači tuzlanskog prvoligaša.
Igrači Slobode su spremni i orni za veliku borbu. Njihov protivnik Dinamo takođe očekuje pobjedu u ovom duelu, a trener Zagrepčana Čajkovski više je nego optimista. Svoj dolazak u Tušanj najavio je sigurnom pobjedom i plasmanom u finale. Da li će biti u pravu? - ostaje da sačekamo današnji duel. Ali, baš takva optimistička izjava i veličina protivnika može da inspiriše Slobodine igrače da naprave podvig i donesu tako rado priželjkivani trijumf.
Po svemu sudeći trener Slobode, Duvančić, u današnjem velikom duelu moći će da izvede svoj najjači sastav, jer se i oboljeli kapiten Gerum oporavio.
To znači da bi Tuzlaci mogli izvesti svoj standardni sastav:
Mešković, Miličić, Jovićić, Gerum, Pašić, Hatunić, Jovanović, Glavović, Jusić, Hukić i Jevremović. Tu su još Trifunović i drugi.
Meč u Tušnju počinje u 15.30 sati a sudiće ga novosadski mladi arbitar Dušan Maksimović.
..............................................................."Front slobode" 07. 04. 1971. godine

NAKON POBJEDE NAD DINAMOM (1:0), PRVI PUT U SVOJOJ ISTORIJI

SLOBODA U FINALU KUPA

07. 04. 1971. stadion Tušanj 12. 000 gledalaca,
sudija Dušan Maksimović Novi Sad
Sloboda-Dinamo Zagreb 1:0
Strijelac: 1:0 Jevremović (32)
Sloboda: Mešković, Miličić, Jovičić, Gerum, Pašić, Hatunić, Jovanović,
Glavović, Jusić, Hukić, Jevremović, trener Duvančić Josip

Dinamo:Fahrudin Dautbegović, Ivica Miljković, Damir Valec, Dragutin Vabec, Mladen Ramljak
Filip Blašković, Ivica Senzen (Denijal Pirić), Josip Lalić, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora, Marijan Čerček (Marijan Novak), trener Čajkovski Zlatko

Prosle srijede stadion u Tušnju doživio je do sada najradosnije trenutke. Pobijeđen je zagrebački Dinamo, ekipa koja trenutno vodi borbu u samom vrhu našeg nacionalnog fudbalskog šampionata. Bio je to susret koji će se dugo pamtiti ne samo po rezultatu, nego i po odličnoj igri. Dragocijeni pogodak Jevremovića u prvom poluvremenu doveo je prvi put u istoriji njenog postojanja Slobodu u finale takmičenja za Kup Maršala Tita. Bila je to pobjeda igrača iz Tušnja čista kao suza. Poslije susreta bili su svi istomišljenici da je Dinamo u Tuzli izbegao težak poraz. Veliki uspjeh Slobode proslavljen je kao rijetko kada. Tuzlaci će igrati dvije finalne utakmice sa Crvenom zvezdom. Prvi meč igra se u Tuzli 12. maja a revanš u Beogradu 26. maja. Ukoliko u ova dva susreta rezultat bude izjednačen onda se igraju produžeci, a u slučaju ponovo neriješenog rezultata, igra se treća utakmica.
Uglavnom, pobjednika u finalnom susretu ne mogu odlučiti jedanaesterci.
I dok je Sloboda proslavila veliku pobjedu u Kupu, dotle je u nedelju ostala bez planiranog boda u prvenstvenom duelu sa banjalučkim Borcem.
Bila je to velika razlika od susreta sa Dinamom.


Ekipa Slobode pred utakmicu polu-finala Kupa FK Sloboda - NK Dinamo 1:0 ,07.04.1971. na Tušnju



Gornji red sa lijeva, Mešković, Pašić, Hatunić,Miličić,Jovičić,Gerum,
Donji red sa lijeva, Jovanović, Glavović,Jusić,Hukić i Jevremović.



......................................................."Front slobode" 08. 04. 1971. godine


FINALE JUGOSLOVENSKOG KUPA SLOBODA-CRVENA ZVEZDA

DANAS U 16,30 SATI U TUŠNJU PRVA FINALNA UTAKMICA
FUDBALSKOG KUPA JUGOSLAVIJE: SLOBODA-CRVENA ZVEZDA
12. MAJ 1971.

VELIKI PRAZNIK TUZLANSKOG FUDBALA

Plasman u finale Jugoslovenskog kupa predstavlja dosad najveći
uspjeh Slobode - Trener Mića Duvančić i igrači svjesni su
jačine svog protivnika, ali ističu da neće razočarati igrom
i zalaganjem - Utakmicu sudi Ratko Čanak iz Beograda

Tuzla spremna dočekuje današnju prvu finalnu utakmicu Jugoslovenskog fudbalskog kupa. Naš grad je u znaku fudbala i to je razumljivo kada je u pitanju ovakav fudbalski događaj. Sloboda je prvi put u finalu našeg najmasovnijeg fudbalskog takmičenja, a za protivnika ima naš najbolji tim. Tuzla je prvi grad u Bosni i Hercegovini koji će bit domaćin jednom ovakvom susretu. Dosada su Velež i Sarajevo igrali u finalu u Beogradu odnosno Splitu.
Bez obzira što će se sa stadiona u Tušnju prvi put vršiti direktni televizijski prenos, interesovanje za ovaj veliki meč dostiglo je kulminaciju. Ulaznice su gotovo sve rasprodate i jedino još ima karti za stajanje. Veliki broj ljubitelja fudbala iz okolnih mjesta danas će stići u Tuzlu.
U nedjelju je protiv Sarajeva (3:1 za Slobodu) trener Mića Duvančić imao posljednju i to generalnu probu pred današnju utakmicu. On je potpuno zadovoljan formom i igrom svojih igrača.
- Vjerujem da nećemo razočarati naše navijače od kojih danas očekujem posebno veliku pomoć. Svjesni smo jačine našeg protivnika u čijim redovima igra pet standardnih reprezentativaca. To je ujedno i inspiracija da naši igrači zaigraju kako umiju.
Ulazak u finale predstavlja izuzetno veliki uspjeh za Slobodu. Očekujem veliko zalaganje svkog pojedinca i vjerujem da nećemo razočarati svojom igrom. Jedino odsustvo Geruma predstavlja za nas hendikep,-ističe trener Duvančić.
Igrači Slobode, takođe, ističu da će u današnjem dvoboju sa Miljanićevim timom pružiti sve ono što mogu. Njihov protivnik je veliki tim, ali plasman tuzlanskog prvoligaša u finale ovog takmičenja predstavlja izuzetan uspjeh koji nije došao slučajno.
Tim Slobode danas će igrati u kompletnom sastavu u kojem će jedino neodstajati kažnjeni Đorđe Gerum. Sloboda će danas poslije podne u Tušnju, vjerovatno, istrčati u ovom sastavu: Mešković(kapiten), Miličić, Jovićić, Avdičević, Pašić, Hatunić, Jovanović, Glavović, Jusić, Hukić i Jevremović.
Utakmica počinje u 16,30 sati. Glavni sudija je Ratko Čanak iz Beograda, a njegovi pomoćnici Marjan Rauš iz Varaždina i Petar Kostovski iz Skoplja.





..glavović.................................................................."Oslobođenje" 12. maja 1971. godine

BEZ TRUNKE ŠANSE U REVANŠU
Sloboda je pred svojom publikom visoko poražena od Crvene zvezde - 0:4 (0:2)

finale Kupa Maršala Tita, prvi meč: SLOBODA – Crvena zvezda 0 : 4
Tuzla, 12. maj 1971. Stadion Tušanj, gledalaca 12 000 Sudija :Čanak Ratko.Pomoćnici:Petar Kostovski(Skoplje)i Marijan Ruš(Varaždin).
Strijelci: 0 : 1 Džajić (38), 0 : 2 Filipović (44), 0 : 3 Džajić (65), 0 : 4 Karasi (71)

SLOBODA: Mešković, Miličić, Jovičić, Avdičević, Pašić, Hatunić, Glavović (Trifunović),
Jevremović, Jusić (Mulahasanović), Hukić, Jovanović, trener Duvančić Josip

Crvena zvezda: Dujković, Klenkovski, Krivokuća, Antonijević, Bogićević, Pavlović,
Janković (Novković), Karasi, Filipović, Aćimović, Džajić, trener Miljanić
Miljan






KAPITENI MEŠKOVIĆ I DŽAJIĆ PRED UTAKMICU FINALA KUPA MARŠALA TITA 12.05.1971.na stadionu Tušanj.
Glavni Sudija Ratko Čanak u sredini lijevo je Petar Kostovski (Skoplje), desno Marijan Ruš(Varaždin) ,pomoćne sudije





Mešković odnosi loptu ispred Zorana Filipovića u finalnoj utakmici Kupa





Omer Jusić u duelu protiv Bogićevića, štopera Zvezde u finalnoj utakmici Kupa

Kad je već izgledalo da će prvi čin prve finalne utakmice za Kup Jugoslavije ostati bez glavnog junaka, bez strijelca kapiten beogradskog tima i jugoslovenske reprezentacije Dragan Džajić stupio je na scenu.
Primivši loptu, nešto ispred kaznenog prostora, zakoračio je u Slobodin 16-terac, prevario čak trojicu tuzlanskih fudbalera, i vrlo efektnim udarcem sa oko 12-tak metara iskosa doveo Crvenu zvezdu u vodstvo.
Vodstvo od 0 : 1 ne bi svakako bilo nedostižno za Slobodu u toku drugog poluvremena, ali prevario se svako ko je mislio da će takav rezultat ostati do odmora.
Dragan Džajić je u 44. minutu vrlo lijepo centrirao sa desne strane a Zvezdin novi tobdžija Zoran Filipović bio je dovoljno snalažljiv da dobru priliku pretvori u drugi pogodak i Zvezdi obezbjedi još veće, sigurnije vodstvo 0 : 2.
Sloboda je u prvih 25 minuta nekako i održavala ravnotežu, na trenutke igrala čak i nešto bolje, ali u cjelini, istini za volju, djelovala je rastrgano, nepovezano, možda zbog velikih ambicija s kojima je ušla u okršaj za pehar maršala Tita.
Moglo se desiti da Sloboda, ipak, prva dođe u vodstvo u 23. minutu. Naime Hatunić je tada dodao loptu Jusiću, koji je sa desne strane kaznenog prostora šutirao vrlo snažno i pogodio stativu. Potom se i Jevremović našao u jednoj poziciji iz koje je pokušao da savlada Dujkovića.
Od svega što je prikazano u prvom dijelu meča treba spomenuti još i dva vrlo dobra Karasijeva udarca, sa velikih udaljenosti, za koje je Mešković morao da uloži veliki napor da bi ih odbranio.
Vrlo brzo nakon nastavka duela postalo je jasno da je Sloboda ostala bez ikakvih šansi da se spasi od poraza i ujedno bez ikakvih izgleda u uzvratnom meču u Beogradu.
Izuzetno raspoloženi Džajić napravio je pravu bravuru u 65. minutu, opet je gotovo bez ikakvog napora, sa zapanjujućom lakoćom prošao između Slobodinih igrača, loptu Avdičeviću čak kroz noge probacio, a potom još jednom prinudio Meškovića na kapitulaciju - 0 : 3.
Još dok se tako reći, aplauzi Džajiću za njegove majstorije nisu ni stišali i agilni Karasi krunisao je svoje napore jednim takođe sjajnim pogotkom u 71. minutu, izvanredno snažnim udarcem pod prečku sa oko 12 metara 0 : 4.
Katastrofa i utakmica je izgubila gotovo svaku draž. Istina, Jusić je imao dvije prilike da bar smanji prednost Crvene zvezde, a niko od ostalih tuzlanskih napadača nije se našao ni u gol šansi.
Poslije četiri lopte u mreži domaće ekipe preostali tok predstavljao je formalnost, kao što će, po svoj prilici, biti i cijeli susret ova dva tima 26. maja.
Začuđujuće je kako je Sloboda slabo igrala i predala se gotovo bez otpora, pokvarivši tako sve lijepe utiske koje je ostavila u poslednjim igrama i rezultatima u prvenstvu kao i u toku prethodnih nadmetanja za Kup.




................................................................ "Oslobođenje" 13. maj 1971.



REVANŠ U BEOGRADU

U DRUGOJ FINALNOJ UTAKMICI FUDBALSKOG KUPA JUGOSLAVIJE:
CRVENA ZVEZDA-SLOBODA 2:0 (1:0)

ZVEZDI DEVETI PEHAR

BEOGRAD, 26. maja
Druga finalna utakmica Fudbalskog Kupa Jugoslavije
Crvena zvezda- Sloboda (Tuzla) 2:0 (1:0)
Strjelci za Zvezdu: Janković u 29. i Filipović u 80.
minutu. Sudija. Kostovski (Skoplje).Pomoćnici: Ratko Čanak i Marijan Rauš.
Gledalaca 6000. Stadion "Marakana". Vrijeme
sunčano i lijepo za igru. Teren dobar.

CRVENA ZVEZDA: Dujković 7, Klenkovski 7, Kruvokuća 7,
Antonijević 6, Bogičević 7, Pavlović 8, Janković 7,
Ostojić 5 (Mihajlović 7), Filipović 6, Aćimović 6,
Karasi 6 (Džajić 7)
SLOBODA: Mešković 7, Miličić 6, Jovičić 6, Avdičević 5,
Pašić 6, Gerum 6, Jovanović 7 (Altrac -), Subašić 6,
Jusić 6 ( Glavović), Trifunović 6, Jevremović 6.




FK SLOBODA U REVANŠ UTAKMICI FINALA KUPA U BEOGRADU PROTIV ZVEDE 0:2
STOJE S LIJEVA: AVDIĆEVIĆ, MEŠKOVIĆ,PAŠIĆ,MILIČIĆ,JOVIČIĆ,GERUM,
ČUČE S LIJEVA:TRIFUNOVIĆ,JOVANOVIĆ,SUBAŠIĆ,JUSIĆ, JEVREMOVIĆ.

Očekivanja su ispunjena. Zvezda je pobjedila prije dvije nedjelje u Tuzli sa 4:0 i ovdje joj je trijumf bio obezbjeđen. Dvije finalne utakmice Kupa, to je danas bilo očigledno, predstavljaju feler u propisima i njega treba što prije ispraviti. Finale mora biti fudbalski praznik, a praznik je samo jedan - jer toga dana se dodjeljuje pehar maršala Tita, najvredniji jugoslovenski fudbalski trofej.
Današnja utakmica igrana je "tek da prođe vrijeme". Tuzlanski fudbaleri su se dosta trudili i stvorili nekoliko šansi za gol. Najbolju je imao Jovanović u prvom poluvremenu. On je tri puta bio na domak cilja. Prvi put je iz okreta šutirao pravo u Dujkovića, drugi put iznad prečke sa deset metara, a treći put umjesto u mrežu, pravo u fotoreportera kraj stative. To je bio peh mladog napadača, ali i njegovog tima.
Prvi pogodak postigla je Crvena zvezda u 29. minutu. Bek Krivokuća je sa položaja lijevog krila lijepo centrirao, a Janković je na sedam metara od gola skočio i glavom uputio loptu kraj nemoćnog Meškovića u mrežu. Rezultat je bio 1:0 (odnosno računajući i prvi susret 5:0).
U drugom poluvremenu došlo je do izmjene u timovima. Kod Zvezde je ušao kapiten Džajić koji večeras putuje za Moskvu na oproštajnu utakmicu Sovjetskog golmana Lava Jašina i koga je trener Miljanić zato štedio. Kod Slobode, koja je igrala bez Hukića i Hatunića, igru je u prvom poluvremenu napustio i Jusić, te je tuzlanski tim ostao desetkovan u pravom smislu riječi.
Ipak, tuzlanski fudbaleri zamalo nisu načinili iznenađenje kada je Altarac (koji je zamijenio Jovanović) šutem sa 14 metara savlado Dujkovića. Međutim, sudija Kostovski je na intervenciju svog pomoćnika Rauša ovaj pogodak poništio zbog ofsajda. Vodstvo Crvene zvezde je, tako, ostalo netaknuto...
Konačan rezultat postavio je centarfor Zoran Filipović - on je u 80. minutu iskoristio šansu koju mu je pripremio Džajić, a u kojoj je imao udjela i Aćimović i to je bilo 2:0 za Crvenu zvezdu. Tako je Zvezda u završnici Kupa ostvarila rekord: postigla je 14 golova, a nije primila ni jedan!
Na kraju, član SIV-a Hakija P o z d e r a c, izaslanik Predsjednika Tita, pozdravio je aktere finala i, zatim, uručio prelazni pehar kapitenu beogradske ekipe - Draganu Džajiću. Ovo je, juče, deveti trijumf beogradske ekipe u nacionalnom Kupu.
...................................................................."Oslobođenje" 27. maja 1971. godine

[sloboda72]

ČASLAV JEVREMOVIĆ -ČAJO

ČASLAV JEVREMOVIĆ, NAJSTARIJI FUDBALER PRVE SAVEZNE LICE I U STRUCI INŽENJERA POSTIŠE USPJEHE

..............................................DOKTOR NAUKE U KOPAČKAMA

Ratomiru Dujkoviću, reprezentativnom golmanu, dao je tri gola! U Novom Sadu, prešao je, u solo prodoru, čitavu odbranu Vojvodine i zatresao mrežu. Inženjer rudarstva Časlav Jevremović ima 34 godine, a u Slobodi je još od 1961. godine.
Jevremović nikada nije igrao bolje nego sada, riječi su njegovog trenera Miće Duvančića, koji je i sam prije više godina igrao fudbal sa Jevremovićem.
Njegov vršnjak po godinama, Časlav Jevremović, tvrdio je, međutim, da može još da igra i to je dokazao.
Ko je Časlav Jevremović ?
Za nekoliko stotina studenata Rudarskog fakulteta u Tuzli, kao i za veći broj stručnjaka iz oblasti rudarstva, Časlav Jevremović je diplomirani inženjer rudarstva, asistent na katedri Pripreme minerlanih sirovina.
Dugo godina studenti sa kojima sam radio, kao i moje kolege nisu ni znali da sam ja fudbaler, reći će danas Časlav Jevremović.
Više stotina fudbalera Prve savezne lige, međutim, veoma dobro poznaju Časlava Jevremovića, tog vrijednog igrača, koji, bez obzira kakav broj nosi na leđima, neumorno trči po čitavom terenu, vješto oduzima lopte pred svojim golom, a onda se brzim koracima prebacuje na protivničku površinu i trese mreže.
Samo još na mjestu golmana nije igrao, kaže za njega trener Duvančić. Kad ispadne prilika isprobat ću ga i na ovom mjestu.
Jevremović je veoma skroman čovjek. Tih i povučen, često će reći da ga ne interesuje publicitet.
Nauka je za mene uglavnom orjentacija broj jedan.
Časlav Jevremović fudbaler, kome je fudbal donio znatna materijalna sredstva, koji mu je omogućio da vidi svijet, da završi studije na fakultetu, tvrdi da ne voli "najljepšu igru na svijetu".
Fudbal mi je hobi, a nauka ljubav, kaže Jevremović i dodaje da njemu fudbal nije donio milione.
U Slobodi igram skoro deset godina, a koštao sam najmanje. U mene je investirano ne više od 2 miliona starih dinara. Koliko ja, međutim, vrijedim, to neka drugi kažu. Meni, na primjer, ni na kraj pameti ne pada da napustim Slobodu, da se preselim u neki drugi klub, ili, ne daj Bože, da odem u inostranstvo. Igrat ću fudbal još koju godinu, a onda ću se potpuno posvetiti svojoj katedri i svojim studentima.
Ljudi koji su vezani za rudarstvo u Tuzli, uvaženi i sijedi profesori sa Rudarskog fakulteta, kažu da je Časlav Jevremović dobar inženjer rudarstva. Mnogi tvrde da će on uskoro odbraniti svoju doktorsku disertaciju i postati, možda, jedini poslijeratni prvoligaški fudbaler sa titulom doktora nauka.
Biće možda i to, skromno kaže Jevremović. Često me pitaju kako sam uspio da završim fakultet igrajući fudbal. Kažem svima da je to moguće, čak veoma lako, samo treba znati šta ćovjek želi u životu.
Fudbalski vijek je kratak i od njega se ne može živjeti. To saznanje je bilo presudno za moj dvostruki uspjeh.
Stopama Časlava Jevremovića polazi još jedan fudbaler Slobode. To je mladi talentovani Mustafa Hukić, student na Rudarskom fakultetu, kod profesora Časlava Jevremovića, sa kojim i fudbal igra zajedno.
................................................................................Preneseno iz sportskog nedjeljnika "Tempo", 22. septembar 1971





ČASLAV dr. JEVREMOVIĆ-ČAJO

[sloboda72]

21. 8. 1977. sezona 1977/78, 2. kolo Osjek - Sloboda 2:1
2 000 do 3 000 Tuzlaka u Osijeku.

SLAVONIJA BUKTALA KAO ETNA

Gosti iz Tuzle poveli, ali su fudbaleri Osijeka potpomognuti gromoglasnim
navijačima, stekli snage da u drugom poluvremenu izjednače i pobijede
................................................................................................................................
Prvenstvena utkamica drugog kola Prve savezne lige. Stadion u Gradskom vrtu.
Teren travnat i odličan za igru. Vrijeme sparno. Gledalaca 18.000. Strijelci:
Mulahasanović u 43., za Slobodu, a Lukačević 63. i Obilinović u 83. za Osijek.
Sudija: Desimir Pavićević (Kragujevac) 7. Žuti kartoni - Rodić (Osijek) i
Verlašević (Sloboda).

OSIJEK: Majer 6, Huljić 7, Dumančić 5, Ivković 7, Miljković 8, Obilinović 7,
Rodić 7, Čordaš 8, Lukačević 7, Petrović 7, Grnja 8.

SLOBODA: Cakić 6, Hadžić 7, Miličić 6, S. Ibrić 6 (Mujezinović -), Verlašević 5,
Alibegović 7, Kovačević 6, Mulahasanović 7, Geca 6, Hukić 7, Šećerbegović 7
(Blagojević -)

Hiljade i hiljade navijača slilo se na stadion da vidi kako će Osijek na domaćem terenu startovati u prvoligaškom društvu. Stiglo je i oko 2000 navijača iz Tuzle.
Prije početka susreta održana je mala svečanost, kada je kapitenu Osijeka Čordašu predstavnik Udruženja klubova Zapadne grupe Druge lige Miroslav Lukić uručio pehar za osvojeno prvo mjesto.
Prvih 45 minuta Osijek je imao više od igre i nekoliko povoljnih prilika. Očekivalo se da će Osiječani već u početku susreta silovito krenuti ka vratima Cakića. Tako je i bilo već u prvom minutu. Lukačević je dobro namučio odbranu Slobode kada je iz slobodnog udarca sa nekih dvadesetak metara poslao loptu kao iz topa, Cakić je uspio da odbije ovaj udarac, ali time nije bila otklonjena opasnost. Ipak, u posljednjem trenutku Tuzlaci su uspjeli da izbace loptu u polje.
Tek u dvadesetom minutu Tuzlaci su počeli ugrožavati Majerov gol. Međutim, nekoliko povoljnih šansi nisu iskoristili. FudbalerI Osijeka potom su preuzeli igru i izveli nekoliko slobodnih udaraca, a u 18. minutu Tuzlaci su imali zaista veliku sreću. Poslije izvedenog slobodnog udarca loptu je ponovo šutirao Lukačević, ona je zakačila nekog iz odbrane Slobode, udarila u stativu i otišla u korner. U 43. minutu Majer je kapitulirao. Sa 20 metara dosuđen je slobodan udarac za ekipu Slobode. Najprije je Ibrić napravio varku, a onda je Mulahasanović pored pomaknutog "živog zida" iznenadio Majera i poslao loptu u njegov donji lijevi ugao. Čini nam se da je Majer morao biti oprezniji, bio je pokriven od suigrača. Tako su Tuzlaci u prvih 45 minuta stekli veoma vrijedno preimućstvo.
U drugom poluvremenu prvih 15 minuta igralo se otvoreno, a onda Sloboda kao da se povukla na svoju polovinu što su domaćini obilato iskoristili. Poslije nekoliko opasnih akcija pred golom Cakića, Lukačević je u 63. minutu uspio da izjednači na 1 : 1. Koliko god je centarfor Osiječana zaslužan za izjednačenje ovaj zgoditak ide na dušu i vrataru Cakiću koji je loptu imao u rukama ali ne napravio grubu grešku i ispustio je, pa se ona otkotrljala u gol. Poslije izjednačenja domaćini bodreni prepunim stadionom nastavili su jurišati prema vratima Cakića.
Ofanziva je urodila plodom i sedam minuta prije završetka susreta lijevi half Osijeka Obilinović postigao je pobjedonosni zgoditak. On je u prodoru zaobišao nekoliko igrača i pored nemoćnog Cakića plasirao loptu u mrežu.
Uzalud su Tuzlaci u posljednjih 5-6 minuta nastojali da spasu jedan bod. Osiječani su majstorski sačuvali prednost i po prikazanoj igri zasluženo pobijedili renomiranog protivnika koji se, moramo priznati, nije predstavio u najboljem svjetlu.

......................................................................."Oslobođenje" 22. 08. 1977. godine

SLOBODA POKLEKLA U OSIJEKU

NE IGRAJU IMENA

Poraz u Osijeku možda je došao u pravo vrijeme kako bi se “zvijezde “ I “zvjezdice” spustile na zemlju I shvatile da se bodovi osvajaju samo igrom, a ne šetnjom po terenu.
TUZLA, 22. AVGUSTA- Kada je lijevi half Osječana Obilinović I po drugi put pogodio Slobodinu mrežu, gledaoci na stadionu u Gradskom vrtu bili su svi na nogama. Bio je to gol koji je donio Osiječanima I drugu uzastopnu pobjedu u elitom društvu, a prvu na domaćem. Bila je to pobjeda koju su ljubitelji fudbala u Slavoniji, a posebno u Osijeku čekali više od dvije decenije.
Mora se priznati das u domaći fudbaleri zasluženo pobijedili. Osijek je imao igrače koji su više željeli uspjeh od svog protivnika, više su izgarali na terenu, za njih nije bilo izgubljene lopte.
Šta reći o igri tuzlanskog prvoligaša? Razočarao je na prvom gostovanju. Česte greške, posebno u odbrambenim redovima, stalno su dovodile u opasnost Cakićevu mrežu. Kod oba Osijekova pogotka odbrana Tuzlaka je napravila kardinalne, reklo bi se početničke greške. U 63. Minute Cakić je imao loptu u rukama, a onda je dozvolio da mu ona izmigolji I prođe gol-liniju. Kod drugog, pobjedonosnog zgoditka, Obilinović se prosto prošetao pored Verlaševića, Mujezinovića, Hadžića I ubacio loptu u mrežu.
Ako se rezimira Slobodino gostovanje u Osijeku onda je ona najviše razočarala oko 3000 svojih navijača, koji su stigli na stadion. Samo u finišu prvog poluvremena Tuzlaci su igrali svoju igru I bili bolji protivnik. Tada su I postigli vodeći pogodak, ali su u drugom poluvremenu potpuno podbacili. Navala Slobode u drugih 45 minuta nijednom nije ugrozila vrata dosta nesigurnog veterana Majera. Ali, šta je sve to vrijedilo kada nijedan šut u tom period nije upućen od strane Slobodine navale u kojoj igraju tako zvučna imena kao što su : Hukić, Šećerbegović, Mulahasanović, Geca…
Poraz u Osijeku može biti dobra pouka Tuzlacima jer je došao na samaom startu. Iskustvo mogu izvući zbog narednih utakmica, posebno kada je riječ o gostovanju u Las-Palmasu. Možda je poraz došao u pravo vrijeme, kako bi se “zvrijezde” I “zvjezdice” spustile na zemlju I shvatile da se bodovi osvajaju samo igrom, a ne šetnjom po terenu kako su to pojedinci juče demonstrirali na stadionu u Osijeku.
………………………………………………………………………………………..”Oslobođenje” 22. Avgusta 1977. godine


BILO JE NAVIJAČKIH NEREDA I KUHANJA(obostrano) PO GRADU OSIJEKU. Prevrtani su automobili. Tuzlaci su prevrtali vozila sa Osiječkom registracijom a Osječani Tuzlanska. Letile su i cigle, kamenje i ostalo što je moglo letiti.
Malo je falilo da i tramvaj ne bude prevrnut.U neko doba stiže u Osijek jedan tuzlak , gospodin sa osobnim autom tuzlanskih tablica.Sin mu je igrao za NK Osijek. Osiječani to nisu znali nego su navalili da mu prevrnu auto i njega u autu. Gospodin (sada rahmetli),brzo je izašao iz auta i počeo da im objašnjava čiji je otac. Oni su se naravno "prešaltali" ,ostavili auto, izvinuli se čovjeku i napravili mu koridor da ne-smetano uđe na stadion"Gradski vrt". Naravno ,kulturno se izvinjavajući.
..............................................................................................................................
..............................................................................................................................


OVO JE OSIJEČKA VERZIJA O NAVIJAČKIM NEREDIMA.
Osijek United
08-02-2012, 16:15
Mislim da je jedna od najzescih tuca bila kada su igrali Osijek-Sloboda.

1977. NK Osijek ušao u prvu ligu..o toj tuči se dan danas priča među starijim navijačima NK Osijeka..priča ide otprilike ovako..u Osijek je stigla masa Tuzlaka..išli su gradom, razbijali, napadali ljude, prebili su neke poznate navijače NK Osijeka..u međuvremenu su se Osječani organizirali, sačekali ih u zasjedi kad su Tuzlaci išli na stadion i napali ih sa svih strana kod Sjenjaka..kaže ljudi da je bio lom..navodno je jedan navijač Slobode ubijen čekićem u glavu i da je zbog toga jedan navijač NK Osijeka robijao godinama..čuo sam i verziju da tog Tuzlaka nije ubio taj (inače poznati navijač NK Osijeka iz stare garde&)nego neki lik iz S. Broda(masa navijača NK Osijeka tih godina dolazila je iz cijele Slavonije)..e sad, **** ga ja šta je istina...
http://www.hrhb.info/archive/index.php/t-11-p-8.html

[sloboda72]

GERUMOVA METODA ZA MULAHASANOVIĆA

Fuad Mulahasanović - Lica bio je poznat i po tome što nije udarao loptu glavom. Ni pod razno. Kada su ga novinari pitali o tome, odgovor je bio: "Glava je da se njome misli a ne da se udara lopta".
Trenera Đorđa Geruma je ovo nerviralo, smatrao je da Mulahasanović nekad naprosto mora igrati glavom, te da ga treba podučiti kako se lopta udara glavom, da ne bi ispao smješan kad ga pogodi u glavu.
Na zimskim pripremama u Lošinju nakon jednog treninga, Gerum je ostavio Merseda Kovačevića i Mulahasanovića na dopunskom treningu. Radilo se nabacivanje lopte sa lijevog krila.
Gerum je Šefiku -Fiki Azabagiću, direkteru Slobode inače izvanrednom ljevokrilnom napadaču dao zadatak da on centrira loptu ali da stalno pogađa Mulahasanovića. Istovremeno, Kovačeviću i Mulahasanoviću rekao je da će Azabagić stalno gađati Kovačevića. Jednom na prvu stativu drugi put na drugu. Mulahasanoviću je rekao da on samo statira, odnosno da glumi drugog špica, tako kad Meske ide na prvu stativu da on ide na drugu i obratno.
Naravno, Fiko Azabagić je milimetarski svaki put pogađao Mulahasanovića i na prvoj i na drugoj stativi. Ovaj je nekoliko puta nemušto poturio glavu a zatim zavapio Gerumu: "Čika Đorđe pa Fiko stalno mene gađa loptom". Gerum je na to lakonski odgovorio Mulahasanoviću: "Ma pusti Fiku Lica, star čovek, ne može da pogodi Mesketa". I tako se nastavilo a Gerum je namigivao Fiki a ovaj njemu. Ja se sjećam samo jednog gola koji je Mulahasanović dao glavom. Neko ga je centaršutom pogodio u glavu i lopta se odbila u gol.
Publika na stadionu se grohotom smijala ovom Mulahasanovićevom neplaniranom golu.