SVOJ MEĐU SVOJIMA
Teško je bilo.
Zaista teško.Ne bih sada nikoga da vrijeđam i ponižavam,ali mislim da nisu krivi oni.Kriv sam ja.Iako,teško da mogu biti kriv za nešto za što nisam ni znao šta znači,misleći da je loše.Ali sa vremenom,stvari dođu na svoje mjesto.Iako mi je ovdje lijepo,u raju bi ipak bio kada bi došao među svoje ljude.Jednoga dana sigurno hoću...
Većina vas sad sigurno nešto konta o čemu ja pričam (iako vjerujem da znam o čemu mislite).
Pa da vas uvedem.
Majka mi je rođena Sarajka.Otac je iz Hercegovine.Umro je kad sam imao godinu dana.Ionako nemam ni brata ni sestru,pa s obzirom na okolnosti,u jednoj kući na nekom selu u Hercegovini jedna Bosanka sa malim djetetom je često bila na udaru kritika,provokacija i vrijeđanja...Uvijek se netko nađe da dadne neki svoj komentar i tako omalovažava Bosance i Bosnu,kao da je to neka druga država,a ne samo ista,već i jedna nacija i jedan narod.
Ali tako je to kod nas...
Djeca su me u startu zadirkivala: "Vidi Bosanca" a ja uporno govorio da nisam.
Sa jednom izuzetnom vršnjakinjom sam stalno vodio diplomatsku diskusiju o tome kako ja nisam Bosanac,već rođeni Hercegovac,ali ona me,pored mene živoga,ubjeđivala kako ja ipak jesam iz Bosne.
Dosta sam neprospavanih noći i vremena u kući proveo razmišljajući o svojem pravom podrijetlu.Iako faktički nisam Bosanac,jer osim majčinskog podrijetla nemam puno veze sa Bosnom,danas se ipak punopravno osjećam tako.Uvijek nakon nekog vremena sam sa majkom znao otići u Sarajevo,bio to jedan sat boravka,ili pak koji dan.
Nakon nekog vremena i moje zrelosti i odrastanja,shvatio sam da nema smisla da lažem.
Bosna je tekla mojim venama.
A ja u nekoj zabiti u Hercegovini...
Kad si malo jači i stariji,malo se okuražiš,pa ideš svima u inat.
Ja sam znao s čim da krenem u ofenzivu.
Ubrzo nakon toga,na meni su se nalazile majice natpisa "100 % Bosanac" ,torbe,bilježnice,knjige sa motivima BiH,bosanski govor i riječi su izlazile iz mojih usta...
Sada je tu ipak neki respect prema meni.
Nema više "Vidi Bosanca",nego nešto više slično "Gdje je moj Bosanac" ili ako ćemo u krajnost "Dijamant ti opet zabio"
![Mr. Green :mrgreen:](./images/smilies/icon_mrgreen.gif)
Aktualno se na fizičkom pod koševima ori : Mirza Teletović,s parkingaaAAAAAAAAAAAAaaa..
Inače sam dobar u tricama
Hajmo malo na sportsku stranu,kad smo već nageli prema tu.
Nekad se okupi društvo,pa se zove mene,kada igra Hrvatska.Nije sad da nešto imam protiv komšija ( kojima ovom prilikom želim svu sreću u daljnjem takmičenju EP u košarci) ali ja sam se naučio biti poseban,pa onda navijam za protivnika,kad ga da Hrvatska,šutim i sjedim mirno uz osjetno nezadovoljstvo,a kad ga da protivnik,skačem i derem se ko budala.
Kad proradi inat bosanski
![Mr. Green :mrgreen:](./images/smilies/icon_mrgreen.gif)
A onda ja kasnije kod sebe odem gledati Bosnu i naše utakmice,obučem se u naše boje i slavim kad dobivamo i plačem kad gubimo...
Ali ipak je teško...
Do sada nisam baš osjetio neke prevelike emocije kad je naše u pitanju.Nema navijača,nema emocija,radosti na ulicama,naše pjesme...Nema te euforije.
Ja budem tu sam.
Gledam evo Slovačka-BiH,Izet daje gol,a ja skačem ko lud po kući,derem se,sve izlazi iz mene...
A onda povratak u surovu realnost shvaćajući da je to samo jedna budala u mraku koja se dere kao da je taman izašla iz ludnice.
Nije da se nešto žalim,ima još vremena,naravno,u budućnosti ću sigurno živjeti u Sa,99% da ću gore studirati.
Evo i @Vedu tjeram da odemo na kafu ako budem tamo.
Grbavica,Koševo,Otoka,da odem na poneku tekmu...
Barščarija,ulice,kafići da se okupim sa navijačima i slavimo na otvorenom...
BILINO POLJE,DA DOĐEM MEĐU SVOJE!!!
___________
Napisao sam evo nešto o sebi i svojim razmišljanjima,to mi je nešto palo na pamet u trenutku inspiracije,ali sigurno da ima još toga.
Kritike dobrodošle,pozdrav.
Keep walking.