Jesmo li? Sjedeci sa knjigom ispred kompijutera I pokusavajuci da spremim nekakvo poludosadno predavanje, ponovo me natjera sejtan da se uhvatim skrabanja, ponovo mi uglavi poplava, bujica misli, I hajde onda, red je to sve negdje istrest Iz sebe… a gdje bi bilo bolje brate nego na papir…
Zasto sanjar? Iskreno, ni sam vise nisam siguran, ni kada, ni gdje, ni zbog cega, je nastao ovaj nick, koji se vec makar desetak godina vucara zamnom ko kakva sijenka, ko odraz moga lica u bari, ko onaj fini gospodin sto ga svako pozdravim kada stanem pred ogledalom... Drugi ja. Metar moje raje, dobrih jarana znaci, bi se znalo postenski nasmijati vidjevsi moje “internet-ime”, te ovakav je, te onakav. Ma mozda vala imaju i pravo, ono kad covjek pogleda, pa i jest malo “topao”. Mene ko poznaje “onako usput”, sigurno mi ne bi prikacio za vrat ovo ime cijeneci ono sto svojim ocima moze da vidi, i usima da cuje. Evo, posljednji nadimak koji su mi prikacili je “Hulk”. Eh eto, bujrum pronaci slicnosti...
Ono sto zelim da kazem je da me mnogi moji poznanici, pa cak i neki prijatelji ne poznaju. Oni vide jedno, ali ne mogu da namirisu ono drugo, ne osjecaju ono trece, slijepo vjerujuci svojim ocima nisu u stanju da zadju dublje u tu dzunglu vrlina i mana, da upoznaju pravog mene... E tamo negdje duboko zabacen u nedodjiji, se nalazi taj sanjar, kojeg stiti s polja jedan hladnokrvni realista, ponekad i arogantni papak. Stiti ga od ovog zla i nemorala sto pohara citav svijet, stiti ga od nepravde i cuva njegovo krhko bice, jer je osjetljivo i ne podnosi ovozemaljsku bol, koju nam svakodnevnica bez pardona neprestajno za svaki obrok servira.
Ponekad taj sanjar i proviri nosom vani, da opipa temperaturu, da vidi jel u avliji smrdi ista manje nego prosli puta, i najcesce se vrati u svoju jazbinu tuznog pogleda, i slegnutih ramena. Agonija ne spava, napolju bazdi sve vise i vise...
No, iako krhak i osjetljiv, na prvi pogled slabasan, ipak je taj sanjar bio pokretacka snaga mnogih mojih zivotnih odluka. Tako me je u zanosu naveo da napustim svoju kucu, svoj topli dom i roditelje sa 14. godina, da se u nekakvoj internatskoj instituciji podvrgnem 24 sata nekakvim stranim ljudima, da ucim neki novi, drugaciji zivot. U to tesko vrijeme bilo je i suza, kajanja, gnjeva, ali nije bilo odustajanja. Sanjar je tvrdoglavo tjerao svoje i gurao me naprijed. Bila je to teska i skupa skola, naporna za mene, za roditelje, pa i za moje profesore iz turske, bugarske, engleske, koji su se ibretili tom momculjku i njegovoj buntovnosti... Drzim neslavan rekord da sam u prvoj godini skole tri puta fakticki vadio papire iz skole. I stalno su me roditelji vracali, ubjedjivali da, eto, makar zavrsim taj prvi razred i da se prebacim u tuzlansku gimnaziju. I tako, zavrsi se prvi razred, ja na odmoru sretan i zadovoljan, dolazi otac s papirom i kaze: “Sine, ako ovo potpises, ispisan si sa Koledza i upisujemo te u gimnaziju”. Ja gledam onaj papir, onako sav sretan, i pazi onda ironije: kazem svom ocu da zelim da nastavim. Koji li me djavo natjera, pitam se i dan danas... Nije to bio djavo, to je bio onaj sanjar u meni, onaj tvrdoglavi covjeculjak koji mi nije dao da spustim glavu i predam partiju, koji nije dao da ubijem svoj ponos i inat u sebi. Taj sanjar koji ne zeli da zna za poraz i koji prkosi slabosti...
Zavrsila se i ta skola, doslo vrijeme novih odluka, i ja onako pomijesanih osjecaja, mutnog pogleda, ne znajuci koji put je najbolje utaban i koji vodi u sigurnost i srecu, odaberem mozda opet onaj najtezi... Bez poznavanja ijedne jedine rijeci njemackog jezika, spakujem kofere i zapucam u Bec. Ni vise ni manje nego da studiram Pravne nauke, vjerovatno najtezi fakultet za jednoga stranca. I tako, umjesto da se vratim u svoje jato, da prigrlim opet svoje najmilije, ja se otisnem jos vise u daljine... Taj zivot u Becu, ma to je opet neko drugo vrijeme, sa mnogo vise slobode, bez internatskih strogih pravila i resktrikcija, ali u nekom novom svijetu, sa nekim cudnim ljudima... Austrija je zemlja koju su spasile migracije stanovnistva. Da njih nema, pocrkali bi od tuge, otudjenosti i samoce. Boze moj dragi, ljudi imaju sve sto im dusa pozeli: milione igralista za djecu, parkove, blagostanje itd. A nigdje postena osmijeha na licu, parkovi i igralista puni pakistanske, balkanske, rumunske djece, na dunavu se ne sjecam kad sam vidio austrijsku porodicu kako onako idilicno rostilja, dok najmladji okolo sutaju loptu, curice igraju lastisa...
Nema, jednostavno nema ovdje zivota. Ili ima, ali veoma malo, odnosno nedovoljno da nahrani moju gladnu dusu...
I tako, 6 i po godina vucaranja u Austriji, fakultet je de facto gotov, jezik vec odavno naucen i sada dolazi donosenje novih odluka. Nekada usput, za vrijeme studiranja sam saznao da mi bosanci ovdje ne mozemo biti advokati (bez njihovog drzavljanstva). Kazu: javni interes! “Hajde neka je” - mislim se, to se bas fino uklapa u moju zivotnu pricu, gdje je umjesto jednostavnog uvijek mora da bude komplikovano. I tako, dok sjedim za ovim kompijuterom i privodim kraju ovaj tekst, svako malo mi u glavi neko pokuca i priupita: kamo sada mlado momce?
Sada se donose one odluke koje vrijede za citav zivot. Nadam se da, ako nista, necu nastaviti po starom, jer ako bude tako, zavrsicu vjerovatno u zemlji klokana... A to bi bilo ipak predaleko od najmilijih, od svog naroda, od bosanskog rahatluka.
Vjerujte ljudi moji, nema nista ljepse od Bosne!
Ovaj tekst se otegao ko teravija kod efendije “Skeće”, i ne bih da ga rastezem u nedogled. Omaklo mi se po ko zna koji put da se spotaknem o vlastite misli, i raspisem o nekim stvarima koje nisam htio toliko pisati. Valjda je to opet onaj sanjar u meni... Lopov je to...
Vjerujem da u svakom od nas postoji taj sanjar, i da neke ponekad mogu osjetiti upravo na ovom forumu, kojeg - uzgred receno – vidim kao jednu domacinsku kafanu, prepunu dobrih ljudi koje okuplja jedna jedina misao: uspijeh nasih sportasa! U iscekivanju te radosti padne sigurno i teskih rijeci, mnogo je nervoze i naboja, jos vise razocarenja i tek poneki bljesak ili ti uspijeh. Kao da nam Svemoguci daje “na kasiku”, tek toliko da ne skapamo od gladi... No ja sanjam i nadam se, slutim nesto veliko, nesto predivno i velicanstveno, nesto sto ce nas Bosance i Hercegovce uciniti ponosnima i sretnima, nesto sto ce nadjacati ovaj jad i bijedu. Hoce, desice se to jednog dana...
Vjerujem da nisam jedini sa ovim osjecajem u trbuhu, da i vi sanjate samnom... I da onda odgovorim na prvo postavljeno pitanje: Jesmo li mi svi sanjari? Ma jasta smo neg! I neka je ovaj nick i ovakav i onakav, on svima nama pristaje na neki nacin, i svi smo mi u neku ruku isti, a kako ne bi bili kada smo svi mi braca i sestre nase ponosne majke Bosne i Hercegovine... Svi smo mi sanjari...
p.s. sada mi se eto omaklo, ali drugi puta nece, pa ce biti i tekst biti manji, konkretniji itd.
Svi smo mi sanjari...
Svi smo mi sanjari...
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Re: Svi smo mi sanjari...
Lijepo,fakat cool.
Malo nostalgija
iskreno Lajkam
Malo nostalgija
iskreno Lajkam Re: Svi smo mi sanjari...
hvala bambinabambina je napisao/la:Lijepo,fakat cool.
Malo nostalgija
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
-
NoName
- Postovi: 5355
- Pridružen/a: 07 sep 2008, 15:57
- Lokacija: 43° 59′ 20.04″ N, 18° 10′ 41.16″ E
- Kontakt:
Re: Svi smo mi sanjari...
U pravu si Hulk, svi smo mi sanjari 
Mada nas ovaj život tjera da uglavnom budemo sa obje noge na zemlji, svako od nas, sasvim sam siguran, nađe poneki momenat da malo odleti iz realnosti, da zamišlja o tome šta bi to moglo biti drugačije, šta kad bi...
Sretno sa kolumnom, ovaj prvi tekst je super, ali u to iskreno nisam ni sumnjao, poznavajući kvalitet tvojih komentara u diskusijama. Pozdrav.
Mada nas ovaj život tjera da uglavnom budemo sa obje noge na zemlji, svako od nas, sasvim sam siguran, nađe poneki momenat da malo odleti iz realnosti, da zamišlja o tome šta bi to moglo biti drugačije, šta kad bi... Sretno sa kolumnom, ovaj prvi tekst je super, ali u to iskreno nisam ni sumnjao, poznavajući kvalitet tvojih komentara u diskusijama. Pozdrav.
Jbš državu koja nema Nobela, Oskara i Olimpijadu.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.
Re: Svi smo mi sanjari...
hvala od srca burazeru, sta drugo da kazem... Joj, moglo bi se vala o svemu i svacemu pricati, ali o tome cemo na kafi/pivi jednog suncanog dana 2012. godine, onako negdje u centru Varsave...NoName je napisao/la:U pravu si Hulk, svi smo mi sanjari
Sretno sa kolumnom, ovaj prvi tekst je super, ali u to iskreno nisam ni sumnjao, poznavajući kvalitet tvojih komentara u diskusijama. Pozdrav.
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Re: Svi smo mi sanjari...
Ovo nije tekst o sportu. Svi vi kojima se cita nesto u vezi sporta mozete komotno da zavrsite citanje na ovoj recenici!
Eh tako...
Umalo da ovaj tekst napisem noc ili dvije prije, no pregrizoh jezik, preovlada sabur i ja odustah. "Nisam ja od tog posla" - rekoh sebi. No, o cemu se zapravo radi? Pa, radi se o trenutno najpopularnijoj temi u nasoj drzavi (izuzev fudbalske/nogometne reprezentacije BiH), znaci o nadolazecim izborima. I tako ja prije cini mi se tri noci na BHT naletim na nekakvu izbornu emisiju, i hajde reko da cujem "neku pametnu". Motiv vise bio je komsija i predsjednik BOSS-a, "gospodin" Mirnes Ajanovic. U samom tekstu cete shvatiti cemu navodni znaci neposredno prije njegovog imena. A zasto me je zaintresesovao upravo on, to cu da pojasnim jednom anegdotom.
Naime, nekad davno u srednjoj skoli, odnosno u trecem razredu, sam bio clan sekcije CIVITAS u svojoj skoli u Sarajevu. Tako smo mi dosli na opcinsko takmicenje i kad je dosao red na mene da izlazem, ja prokontah da ne bi bilo lose radi bonus poena uciniti izlaganje onako malo teatralnim. Elem, zavrsio sam ja, bio je i nekakav aplauz, mi prodjosmo dalje, a dok smo cekali rezultate meni jedna zena dobaci: "Pa ti si mali isti Mirnes Ajanovic." Nesto mi je tad to vala bilo simpaticno... Kontam, ja kao neki politicar, kao nadolazeca zvijezda.
Eh, da se vratim u realnost. Odlgedao sam tu emisiju i po mom skromnom misljenju je od nadolazece zvijezde promovisan u cirkusanta, ekrema jevrica, sabana saulica, miodraga petrovica ckalju, ili nesto deseto. Bujrum, izaberite si etiketu po volji, postoji samo jedan preduslov, a to je da taj neko mora biti ili show man, ili notorni kreten. Nije mi jasno da li taj covjek pogleda ikada reprizu emisije u kojoj gostuje, pa da se moze vidjeti i shvatiti koliku dozu primitivizma oko sebe navlaci. I tako ja pogledam tu emisiju na BHT, kad, ne prodje ni dva dana, zvijezda veceri prohodao do FTV-a i tamo ima nastup. Ovoga puta je na redu bio nekakav cikica iz "nase stranke", srbin po narodnosti, kojeg je, izmedju ostalog, optuzio da je za BiH gori od Radovana Karadzica i Milorada Dodika, da potajno unistava bosnjacki narod, da je kriminalac, da se zna na sta muhe idu (u momentu kad je muha u studiju pocela da se vrti oko doticnog gospodina) itd.
Gospodin Ajanovic kako vidim ne moze ni hodati zemljom a ni sjediti kao insan, vec mu je jedna ruka vazda podignuta a kaziprst prijeteci ispruzen, a iz usta, pored pokoje pametne, uglavnom ko na traci ispadaju populisticke i huskacke parole, koji nema ni truna ahlaka i kulture ponasanja i koji iscrpno koristi svoj politicki imunitet za prostacenje i blacenje onih koji mu nisu "sjeli". Najcrnje je od svega sto je principijelno u nekim stvarima i u pravu, no taj kompleks, koji je za njega vezan kao zastitni znak, je dosegao svoj vrhunac i cini da tog covjeka svako ozbiljan tesko da moze uzeti za ozbiljno.
Nije mi jasno kako mu ne dosadi da u dvije emisije se kao papagaj ponavlja sa jednom te istom pricom (neovisno o pitanju i temi), i da kao najveci gedzan i galamdzija pljuje po svemu i svacemu. U ove dvije emisije koje traju oko 2 sata, nisam cuo nijedan kontstruktivan prijedlog osim jednog, a on zaista nije bio konstruktivan jer je prakticno neizvodiv, a to je da se konkursom bira vlada (hajde pa da i za to cujem).
I tako je taj "gospodin" za mene od nadolazece zvijezde postao maskota politicke scene, "wannabe" Milorad Dodik. Pitam se zaista kako bi to izgledalo, strpati u jednu sobicu Bakira Hadziomerovica, Milorada Dodika i Mirnesa Ajanovica? Da napravimo mozda i za njih neku farmu? Ma pristali bi oni, pod uslovom da ima DOVOLJNO kamera, jer bez njih nema price (cirkusa) moj jarane.
Na kraju, toplo preporucujem svim ljubiteljima sedme umjetnosti da umjesto dobre komedije pogledaju uz kokice neku od izbornih emisija sa doticnim, zabava je zagarantovana...
P.S. Da ne bude zabune, ovaj tekst nije pisan u namjeri nekakve izborne kampanje jer sam i sam do sada glasao svega 0 (nula) puta na izborima, te sam clan "nijedne" stranke. Ovo su samo opazanja jednog momka koji se ibretio ponasanju druge osobe...
Eh tako...
Umalo da ovaj tekst napisem noc ili dvije prije, no pregrizoh jezik, preovlada sabur i ja odustah. "Nisam ja od tog posla" - rekoh sebi. No, o cemu se zapravo radi? Pa, radi se o trenutno najpopularnijoj temi u nasoj drzavi (izuzev fudbalske/nogometne reprezentacije BiH), znaci o nadolazecim izborima. I tako ja prije cini mi se tri noci na BHT naletim na nekakvu izbornu emisiju, i hajde reko da cujem "neku pametnu". Motiv vise bio je komsija i predsjednik BOSS-a, "gospodin" Mirnes Ajanovic. U samom tekstu cete shvatiti cemu navodni znaci neposredno prije njegovog imena. A zasto me je zaintresesovao upravo on, to cu da pojasnim jednom anegdotom.
Naime, nekad davno u srednjoj skoli, odnosno u trecem razredu, sam bio clan sekcije CIVITAS u svojoj skoli u Sarajevu. Tako smo mi dosli na opcinsko takmicenje i kad je dosao red na mene da izlazem, ja prokontah da ne bi bilo lose radi bonus poena uciniti izlaganje onako malo teatralnim. Elem, zavrsio sam ja, bio je i nekakav aplauz, mi prodjosmo dalje, a dok smo cekali rezultate meni jedna zena dobaci: "Pa ti si mali isti Mirnes Ajanovic." Nesto mi je tad to vala bilo simpaticno... Kontam, ja kao neki politicar, kao nadolazeca zvijezda.
Eh, da se vratim u realnost. Odlgedao sam tu emisiju i po mom skromnom misljenju je od nadolazece zvijezde promovisan u cirkusanta, ekrema jevrica, sabana saulica, miodraga petrovica ckalju, ili nesto deseto. Bujrum, izaberite si etiketu po volji, postoji samo jedan preduslov, a to je da taj neko mora biti ili show man, ili notorni kreten. Nije mi jasno da li taj covjek pogleda ikada reprizu emisije u kojoj gostuje, pa da se moze vidjeti i shvatiti koliku dozu primitivizma oko sebe navlaci. I tako ja pogledam tu emisiju na BHT, kad, ne prodje ni dva dana, zvijezda veceri prohodao do FTV-a i tamo ima nastup. Ovoga puta je na redu bio nekakav cikica iz "nase stranke", srbin po narodnosti, kojeg je, izmedju ostalog, optuzio da je za BiH gori od Radovana Karadzica i Milorada Dodika, da potajno unistava bosnjacki narod, da je kriminalac, da se zna na sta muhe idu (u momentu kad je muha u studiju pocela da se vrti oko doticnog gospodina) itd.
Gospodin Ajanovic kako vidim ne moze ni hodati zemljom a ni sjediti kao insan, vec mu je jedna ruka vazda podignuta a kaziprst prijeteci ispruzen, a iz usta, pored pokoje pametne, uglavnom ko na traci ispadaju populisticke i huskacke parole, koji nema ni truna ahlaka i kulture ponasanja i koji iscrpno koristi svoj politicki imunitet za prostacenje i blacenje onih koji mu nisu "sjeli". Najcrnje je od svega sto je principijelno u nekim stvarima i u pravu, no taj kompleks, koji je za njega vezan kao zastitni znak, je dosegao svoj vrhunac i cini da tog covjeka svako ozbiljan tesko da moze uzeti za ozbiljno.
Nije mi jasno kako mu ne dosadi da u dvije emisije se kao papagaj ponavlja sa jednom te istom pricom (neovisno o pitanju i temi), i da kao najveci gedzan i galamdzija pljuje po svemu i svacemu. U ove dvije emisije koje traju oko 2 sata, nisam cuo nijedan kontstruktivan prijedlog osim jednog, a on zaista nije bio konstruktivan jer je prakticno neizvodiv, a to je da se konkursom bira vlada (hajde pa da i za to cujem).
I tako je taj "gospodin" za mene od nadolazece zvijezde postao maskota politicke scene, "wannabe" Milorad Dodik. Pitam se zaista kako bi to izgledalo, strpati u jednu sobicu Bakira Hadziomerovica, Milorada Dodika i Mirnesa Ajanovica? Da napravimo mozda i za njih neku farmu? Ma pristali bi oni, pod uslovom da ima DOVOLJNO kamera, jer bez njih nema price (cirkusa) moj jarane.
Na kraju, toplo preporucujem svim ljubiteljima sedme umjetnosti da umjesto dobre komedije pogledaju uz kokice neku od izbornih emisija sa doticnim, zabava je zagarantovana...
P.S. Da ne bude zabune, ovaj tekst nije pisan u namjeri nekakve izborne kampanje jer sam i sam do sada glasao svega 0 (nula) puta na izborima, te sam clan "nijedne" stranke. Ovo su samo opazanja jednog momka koji se ibretio ponasanju druge osobe...
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Re: Svi smo mi sanjari...
Tvoj opis Mirnesa Ajanovića je epitom političkog lika haman pa svakog političara i BiH. Ja sam glasao više puta od tebe i pratim razvoj događaja na bh. političkoj sceni. U stvari trudim se pratiti jer zaista mi to često prisjedne. Nebrojeno puta sam čekao neke političke duele i debate vodećih ljudi stranaka u BiH i isto toliko puta ostao razočaran. Ta skoro svaka debata postane nakon 2 minute lični obračun neistomišljenika ili međusobnih dužnika i umjesto bitke argumenata dobijemo utakmicu u ličnim ili stranačkim uvrijedama i optužbama uz dobro pojačan ton.
Ne bih ovdje dalje o politici niti izborima, ali kad si ti već pomenuo slične osjećaje, rekoh da i ja istresem koju frustraciju.
Ne bih ovdje dalje o politici niti izborima, ali kad si ti već pomenuo slične osjećaje, rekoh da i ja istresem koju frustraciju.
"Float like a butterfly, sting like a bee"
-
Urban Batalion
- Postovi: 730
- Pridružen/a: 10 avg 2010, 13:59
- Lokacija: Tuzla
- Kontakt:
Re: Svi smo mi sanjari...
Ma arane nemas ti tu sta .Svi su isti osim ovih najnovijih.Znas koji su.Nije radoncic ne briniTaktičar je napisao/la:Tvoj opis Mirnesa Ajanovića je epitom političkog lika haman pa svakog političara i BiH. Ja sam glasao više puta od tebe i pratim razvoj događaja na bh. političkoj sceni. U stvari trudim se pratiti jer zaista mi to često prisjedne. Nebrojeno puta sam čekao neke političke duele i debate vodećih ljudi stranaka u BiH i isto toliko puta ostao razočaran. Ta skoro svaka debata postane nakon 2 minute lični obračun neistomišljenika ili međusobnih dužnika i umjesto bitke argumenata dobijemo utakmicu u ličnim ili stranačkim uvrijedama i optužbama uz dobro pojačan ton.
Ne bih ovdje dalje o politici niti izborima, ali kad si ti već pomenuo slične osjećaje, rekoh da i ja istresem koju frustraciju.
.Sloboda - Celik - Velez PRUGA SLAVNIH !!!
Re: Svi smo mi sanjari...
za sve one koji nisu gledali samo kratak insert iz pomenute emisije:
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Re: Svi smo mi sanjari...
Upravo sam i ja danas pogledao ovu emisiju (u stvari pratim je od kako je vezana za izbore mislim da je ovo bila 3 po redu) i dijelim s tobom mišljenje i razmišljam pa zar nije skontao u jednom trenutku da je isti onakav kako optužuje druge. Primjer je i to konstantno '' upadanje'' u riječ drugim učesnicima, vrijeđanje i ostalo. Eh sad zaključak je da sve i da jeste onakav kakvim se predstavlja da li će i'ko normalan povjerovati mu kad se tako ponaša i mislim da je bilo 50 još predstavnika u studiju da bi on svakom od njih replicirao i blatio ih._dreamer_ je napisao/la:za sve one koji nisu gledali samo kratak insert iz pomenute emisije:
[youtube][/youtube]
Primitivno je najbolji izraz za ovo, bez argumenata na bazi priča ''rekla kazala'' napadati čovjeka i iznositi takve gluposti
It was turned around so that right looked wrong
It was turned around so that up looked down
It was turned around so that those who marched in the streets with bibles and signs of peace became enemies of the state and risk to national security
It was turned around so that up looked down
It was turned around so that those who marched in the streets with bibles and signs of peace became enemies of the state and risk to national security
Re: Svi smo mi sanjari...
E da i ja napišem nešto o ovim političarima (ili kako ih već želite zvati). Sve što si napisao stoji, naravno, i vjerovatno ja kao sedamnaestogodišnjak ne bih imao puno dodati. Ali ću dodati ono što imam. Neko je gore napisao da je Mirnes kao i svaki drugi političar. I jeste. Ne postoji ama baš nijedan od njih, makara mislim da ne postoji, koji je na legalan način završio sve kurseve, škole i fakultete za jednog političara. Jer, šta da mislite o čovjeku koji jednoj entitetskoj televiziji poruči "da se jeb.u", ili o čovjeku koji je bio član Predsjedništva, a kojem su kroz cigle proturali odgovore za testove na fakultetu. Žalosno. Toliko od mene.
Klopp for the kop!
Haris Arapović, neka ti dragi Allah podari Džennet.
Haris Arapović, neka ti dragi Allah podari Džennet.
Re: Svi smo mi sanjari...
nikako da dovrsim ovu temu sa Ajanovicem... Za kraj intervju sa covjekom koji je, kako kaze jedan gospodin Ajanovic, gori od Radovana Karadzica i Milorada Dodika...
Bujrum gospodo, pa se sami uvjerite ko je ovdje pijan, a ko lud:
http://www.nacional.hr/clanak/59424/int ... nskih-srba
Bujrum gospodo, pa se sami uvjerite ko je ovdje pijan, a ko lud:
http://www.nacional.hr/clanak/59424/int ... nskih-srba
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Re: Svi smo mi sanjari...
Svoj slijedeci post u kolumni cu da iskoristim na jedan drugi nacin...
Naime, moja velika - mozda i najveca - ljubav je zapravo muzika. Sve je krenulo negdje u mojoj 4oj godini kada mi je tetka kupila mali sintisajzer, a ja sam onda u svom istrazivanju istog, te u nabadanju tonova, na njihovo iznenadjenje odsvirao "razgranala grana jorgovana".
Vec tada su odlucili da me posalju u muzicku skolu, no negdje bas u to vrijeme zapuca, i kako je skola bila daleko, oni odustase od toga. Dakle, od moje karijere kao pianista nije bilo nista, a kasnije sam pokusao i sa gitarom, no to jednostavno nije bio moj instrument...
no, ono u cemu sam ipak nastavio da se "razvijam" je bilo pjevanje. To je nesto bez cega svoj zivot ne mogu da zamislim, i sto mi pricinjava najvece zadovoljstvo. Profesionalno se nikada nisam zelio baviti, iako sam u srednjoj kratko pjevao u jednom bendu, jer sam prije svega smatrao da je skola najpreca, a iskreno, kafanski zivot me i ne zanima. Negdje pred kraj srednje skole sam bio blizu odluke da pokusam poloziti prijemni na muzickoj akademiji, no i od toga sam odustao misleci da taj fakultet ipak ne otvara toliko mogucnosti, a da je moj deficit sto se tice teorije u muzickoj oblasti poprilicno veliki. i tako sam i od toga odustao, mada priznajem da mi je i dan danas zao...
elem, da ne peglam vise, evo da i ja vama forumasima zapjevam koju... naravno, snimci su amaterski pa kvaliteta nije najbolja...
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
Naime, moja velika - mozda i najveca - ljubav je zapravo muzika. Sve je krenulo negdje u mojoj 4oj godini kada mi je tetka kupila mali sintisajzer, a ja sam onda u svom istrazivanju istog, te u nabadanju tonova, na njihovo iznenadjenje odsvirao "razgranala grana jorgovana".
Vec tada su odlucili da me posalju u muzicku skolu, no negdje bas u to vrijeme zapuca, i kako je skola bila daleko, oni odustase od toga. Dakle, od moje karijere kao pianista nije bilo nista, a kasnije sam pokusao i sa gitarom, no to jednostavno nije bio moj instrument...
no, ono u cemu sam ipak nastavio da se "razvijam" je bilo pjevanje. To je nesto bez cega svoj zivot ne mogu da zamislim, i sto mi pricinjava najvece zadovoljstvo. Profesionalno se nikada nisam zelio baviti, iako sam u srednjoj kratko pjevao u jednom bendu, jer sam prije svega smatrao da je skola najpreca, a iskreno, kafanski zivot me i ne zanima. Negdje pred kraj srednje skole sam bio blizu odluke da pokusam poloziti prijemni na muzickoj akademiji, no i od toga sam odustao misleci da taj fakultet ipak ne otvara toliko mogucnosti, a da je moj deficit sto se tice teorije u muzickoj oblasti poprilicno veliki. i tako sam i od toga odustao, mada priznajem da mi je i dan danas zao...
elem, da ne peglam vise, evo da i ja vama forumasima zapjevam koju... naravno, snimci su amaterski pa kvaliteta nije najbolja...
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
-
spielführer_21
- Postovi: 3734
- Pridružen/a: 29 okt 2010, 20:15
- Kontakt:
Re: Svi smo mi sanjari...
Nisam očekivao da ću na ovo nabasati na jednom spotskom forumu, al svaka čast, imaš odličan glas. Osim ako nas nisi zahebo, pa stavio tuđu snimku, al ne vjerujem- vidi se na tebi da si dobar čojk . A provalio si i Ajanovića i za to imaš bod više . Pjevanje: 9,5. 
. A provalio si i Ajanovića i za to imaš bod više . Pjevanje: 9,5. Omiljena forumašica: http://forum.sportsport.ba/memberlist.php?mode=viewprofile&u=2
Omiljeni muzičar: http://www.youtube.com/watch?v=lbauVj2vLu4
Omiljeni muzičar: http://www.youtube.com/watch?v=lbauVj2vLu4
Re: Svi smo mi sanjari...
Kapa dole momak svaka čast Pozz sijedi pet!
Pozz sijedi pet! -
majestic24
- Postovi: 17398
- Pridružen/a: 29 maj 2009, 23:26
- Kontakt:
Re: Svi smo mi sanjari...
Dreamer svaka cast...samo nastavi ovako
GLORY,GLORY MAN.UNITED : 1907–08, 1910–11, 1951–52, 1955–56, 1956–57, 1964–65, 1966–67, 1992–93, 1993–94, 1995–96, 1996–97, 1998–99, 1999–2000, 2000–01, 2002–03, 2006–07, 2007–08, 2008–09, 2010–11 , 2012-13
..:::The Black Mamba Strikes Again::...
..:::The Black Mamba Strikes Again::...
-
Baja_Zvjerka
- Postovi: 4643
- Pridružen/a: 09 jul 2009, 20:20
- Lokacija: Grbavica
- Kontakt:
Re: Svi smo mi sanjari...
Da te pitam u cemu si snimao ovo pjevanje ?? I ja bih volio ovako nesto slicno da napravim.. Pozz
Tad podiže desnu ruku On, i zapjeva "Željo šampion", Grbavica ust'a cijela, i zastava plavo bijela zaviori južnom tribinom! Đilda LEGENDA !
ŽELJO 1921 ! AMAR OSIM
ŽELJO 1921 ! AMAR OSIM
Re: Svi smo mi sanjari...
momci i djevojke, hvala na komplimentima...
@Baja_Zvjerka
Snimao sam kamerom svoga mobitela koji dosta kvalitetno hvata zvuk - Samsung Wave. Onda sam taj file konvertovao u mp3 i malo ga obradio u jednom programu - dodavanje delay-a, eha i sl. Ime programa ne znam sad napamet jer sam na poslu, mogu ti javiti poslije...
i na kraju, onda sam u nekom Windowsovom programu (opet ne znam ime napamet) ubacio sliku i ponovo napravio video...
pozz
@Baja_Zvjerka
Snimao sam kamerom svoga mobitela koji dosta kvalitetno hvata zvuk - Samsung Wave. Onda sam taj file konvertovao u mp3 i malo ga obradio u jednom programu - dodavanje delay-a, eha i sl. Ime programa ne znam sad napamet jer sam na poslu, mogu ti javiti poslije...
i na kraju, onda sam u nekom Windowsovom programu (opet ne znam ime napamet) ubacio sliku i ponovo napravio video...
pozz
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.