English Premier League

[chily-rz]

Govori čovjek kojem bukvalno navijači Arsenala stanuju u glavi, nema dana da se ne bavi njima.

[Wilshere10]

Govori čovjek kojem bukvalno navijači Arsenala stanuju u glavi, nema dana da se ne bavi njima.

Pa nece mu sigurno ekipa koja zaostaje sepet bodova za Arsenalom biti bitna.

[RobertHrkac555]

Jel ovo Andy Robertson prelazi u Tottenham?

[Faraon iz Visokog]

Kakve sve stvari ljudi pisu o Guardioli kao da je neki nedokazani i neki trener koji je tek dosao na scenu (sad je real coaching). Ljudi radi se o treneru koji je mozda i najbolji u historiji fudbala, ako ne najbolji onda u top 3 ili 5 svih vremena. Trenutna kriza ili ove zadnje dvije godine je vjerovatno zasicenje njega kao trenera City-a, nedostatak strasti i posvecenosti koju on nudi vec godinama.

Guardiola se nije zasitio Citya niti fudbala, nego se fudbal dosta promijenio u otprilike zadnjih godinu, godinu i pol dana od onoga sto je bio godinama. Pep rijetko ulazi u svoje takticke detalje u pres konferencijama, ali je nedavno u jednom takvom presu rekao da "njegova taktika ne uspjeva kao sto je uspjevala u proslosti". Nevoljko je priznao da se njegov sistem i sama njegova filozofija fudbala nalaze pod prijetnjom evolucije modernog fudbala kakvog gledamo danas. U sredistu njegove filozofije nalazi se poziciona igra, pristup koji mu je omogucio dominaciju na elitnom nivou fudbala skoro preko decenije. Barcelona je uzela sve sto se moze uzeti sa tim stilom, u Cityu je to pretvorio u nauku i pozicioni pristup igri se prenio preko cijele Europe. A sada nam Pep priznaje da se ti temelji fudbala ruse i govori da modernim stilom fudbala igraju ekipe poput Newcastlea, Dortmunda, Brightona i Liverpoola koji priznaje da je i ranije igrao tim stilom ( mozda je njegov pajdo Klopp bio ispred svog vremena ). "Moderni fudbal nije vise pozicioniranje i cuvanje svog mjesta na terenu, nego promjene ritma i dizanje ritma na veliki, ogromni nivo..."
Svako ko iole detaljnije prati fudbal sigurno je mogao primjetiti da se fudbal fundamentalno mijenja od onoga sto smo godinama gledali, timovi koji su igru gradili na pozicionoj igri sada mijenjaju svoj stil.

Otprilike izmedju 2017 i 2023 godine vecina klubova na elitnom nivou je tezila istom fudbalu. Barcelona, City, Liverpool, Bayern i ostala krema fudbala je tezila slicnim strukturama u posjedu. 3-2-5 ili 2-3-5 i manje promjene u varijacijama tih formacija. Svi su pokusavali igrati na isti nacin i mnogi su to nazivali Pepifikacija fudbala, svi su pokusavali igrati isto. Poziciona igra je naravno bila popularna zato sto je donosila pobjede. Gotovo svaka ekipa u tom periodu tezila je da se brani u nekom zonskom sistemu, bilo to sa 5 igraca nazad ili u 4-3-3 ili 4-4-2 sistemu, igraci odbrane su bili zaduzeni za cuvanje svog prostora i u tim zonama su se stvarali prostori kada bi protivnik napadao sa vise igraca na tu zonu. Linije sa 4 odbranbena igraca su koriscene reci cemo u 90% utakmica i one su najvise ispastale kod ovog overloada na zadnju zonu. Pukotine u tim savrsenim zonama su sve vise pucale i tkz. poluprostori izmedju vezne, bekovske i stoperske pozicije su ostajali nepokriveni. Svako spustanje prema sredini terena lazne devetke je ostavljalo dilemu veznjaka i stopera ko ce tog igraca preuzeti. Ako bi se odbrana pomjerala zonski pri toj situaciji protivnici bi koristili krilnu izolaciju na bekovskim pozicijama. Poziciona igra je "dizajnirana" da stvara te neodlucnosti. Drzi krila uz siroko uz liniju da prikucas bekove uz njih, spusti laznu devetku da izvuces stopere, preplavi medjuprostor napadacima i uvijek odrzavaj napadacku strukturu. Pusti da lopta radi posao. Godinama je to bio najefikasniji napadacki sistem u fudbalu. Ono sto danas gledamo je ucinilo da poziciona igra izgleda zastarjelo.

Kao primjer cu navesti utakmicu koja je nedavno odigrana izmedju dva top tima danasnjeg fudbala Arsenal - Bayern. Tu mozemo vidjeti kako Tah prati Merina po cijelom terenu i izlazi za njim do protivnickog gola. Tako i sa druge strane Arsenalovi stoperi prate Gnabrya i Kanea. Oba tima se brane sa ekstremnim man-to-man presingom. Sve vise klubova danas igra tim stilom, jer to rijesava probleme koji im pozicioni napadi kreiraju. Zone preuzimanja i problem komunikacije ko pruzima koga su nestale. Svaki branic zna za kojeg je igraca odgovoran ma koliko se on duboko spustio. Nema pruzimanja, nema konfuzije, samo nemilosrdno markiranje svog igraca. Ekipe koje vole posjed sada su u konstantnom pritisku, malo je vremena za prijem, okretanje i skeniranje. Svaki igrac prima loptu pod pritiskom i zato sve cesce vidjamo da te ekipe gube loptu i jos vise kruze sa loptom oko svog gola i budu prisiljene na ispucavanje dugih lopti. Pa onda je li man-to-man sistem perfektan i je li pozicionoj igri koju gledamo godinama dosao kraj?
Da li ce taj sistem biti uspjesan? Ponistavanje slobode napadacima i ekstremno markiranje znaci da napadaci i veznjaci idu na svaki dio terena i tjeraju defanzivce u pozicije u kojima se ne osjecaju komforno. Sa tim pracenjem rusi se struktura odbrame. A ako ne isprate igraca, dobija se slobodan igrac i prostor za njega. Kako god, kreira se problem koji se ne moze rijesiti striktnom disciplinom.

Arteta je proveo neko vrijeme radeci sa Guardiolom i proucavajuci pozicionu igru, ali kada je poceo samostalni posao u Arsenalu nije tezio ka toj igri. Fokusirao se vise na markiranje i vise fizikalnom pristupu igri, pa je poceo graditi tim za takvu igru. Danas njegovu ekipu cine igraci koji ne samo da se osjecaju komforno spustajuci se daleko svom golu, oni mogu igrati 90 minuta na raznim pozicijama a da se to ne smatra nova pozicija za njih. Ta fleksibilnost im omogucava da odvuku branice bilo gdje po terenu a da se tu osjecaju komforno. Svaka rotacija pomice igrace van svoje pozicije i stvara odredjene rupe na terenu, rupe koje su vece nego kod pozicione igre. Artetina potreba za igracima koji mogu operirati na razlicitim pozicijama uspjeva, to se najbolje prikazuje ove sezone. Pep se isto tako prilagodjava sve vise fleksibilnoscu, ali sa malo drukcijim pristupom nego Arteta. Pepova 3-2-5 formacija sa ekstremnim sirenjem igre i sa pravljenjem izolacije za krila koja su bila tehnicki savrsena nije vise tako uspjesna. Danasnji presing ne dozovoljava vise kontrolu na kakvoj je on izgradio karijeru, zato se prilagodjava ili kako on kaze "you have to ride the rhytm". Sada i njegova ekipa ima veznih igraca vise nego ikad, O'Reilly i Nunez igraju konstantno na bekovskim pozicija,ma, i krila vise nisu najveci fokus Citya. Vise se napada kroz sredinu i sada tehnicki najjaci igraci igraju na tim pozicijama.
Sve manje i manje igra sa 3 igraca u izgradnji igre, sve vise ostaje na dva i taj ekstra covjek mora biti sto blize veznoj liniji.
Doku, tipicni krilni igrac koji grli liniju, sada ulazi sve vise u sredinu da se pokusa osloboditi markera 1 na 1.Foden, Silva, Cherki, Savinho, sada i Semenyo su i vise nego sposobni driblingom se osloboditi se svog cuvara. Vaznost lezi u tome da ako se oslobodis svog cuvara, ponistavas man-to-man presing i gdje mozes kazniti taj sistem. Ali dribling nije jedini nacin na koji mozes probiti 1 na 1. Arteta je tu daleko ispred. Gabriel, Saliba, Rice, Merino, White, Tibmer, Calafiori, Saka, Gyokeres. Vecina su dobri tehnicari, ali njihova prednost lezi u masivnosti, fizickoj snazi i trkackoj sposobnosti.
Vrhunske atlete od kojih Arteta zna da ako ne se ne mogu osloboditi presinga driblingom osloboditi ce se snagom. Rice je savrseni primjer tog igraca. Ako ga njegov marker prati svuda po terenu, moze li taj igrac to ciniti cijelu utakmicu i boriti se sa njim na fizickom nivou. Moze li ga ispratiti kada Rice krene trkom naprijed ili ga odnijeti snagom. U velikoj vecini malo ko moze tako cuvati Ricea. Rice ce ih bukvalno nositi na ledjima i prenijeti loptu u opasnu poziciju za protivnika. Tako Arsenal skautira igrace, ne gleda ih samo u tehnickoj snazi nego mogu li fizicki izdrazati presing, mogu li dobijati duele tokom utakmice i pri tom praviti dobre pasove, mogu li fizicki nositi loptu naprijed. Ekstermno markiranje radi samo ako se igraci drze svojih zadataka, a ako Arsenal ima snagu, sirinu i tehnicku prednost na svim pozicijama to markiranje postaje neizdrzivo i protivnici bivaju pregazeni od strane protivnika koji je jaci, brzi i snazniji.

To je samo jedan aspekt. Ta fleksibilnost i snaga im donosi prednost i na drugim poljima. U proslosti krema fudbala je svoju iguru zasnivala na laznoj devetci igracima poput Jesusa i Sterlinga koji su se osjecali komforno dolazeci na centar po loptu i izvlacili stopere. Pep se rijesio Edersona i doveo Donnarumu. Golmana koji je najbolji u igri nogom, sa golmanom kojem je to mana. To nam otkriva u kojem smjeru Pep misli igrati u buducnosti. Trener koji nije dao da se lopta ispuca ni po koju cijenu sada dovodi takvog golmana. Haaland mijenja svoj stil igre, tj. igra kako najbolje zna, utrcava u prostor i sada pasovi dolaze vise nego ikad, iako ih je vecina rizicna. Direktna igra, uputi loptu ka fizicki dominantnom igracu koji moze zadrzati loptu ili utrcati u prostor. To je razlog zasto Pep sad puni svoj tim plejmejkerima koji pokusavaju uputiti te pasove. Arsenal radi slicno sa Gyokeresom, stijena koja se moze izboriti za loptu u zraku, utrcati u prostor (najvise utrcavanja ove sezone u europi), korisiti snagu da zadrzi stopera na ledjima. Kada pozicione rotacije ne uspjevaju treba ti neko ko moze uraditi gore navedeno. Za Arsenal se sa ovim igracima otvara jos jedna taktika koju koriste a to su prekidi. 28% golova ove sezone je doslo iz prekida i tu ne spadaju jedanaesterci, sto je najvise u zadnjih 5 godina. Prekidi nisu vise trademark klubova koji se bore za opstanak, Arsenal, Chelsea, United svi biljeze najveci procenat golova iz prekida ove sezone. Kada se ekipe brane u niskim blokovima i kada se teze otkljucava odbrana zasto se ne oslonuti na prekide? I tu Arsenal profitira najvise, zato sto ti divovi u sesnaestercu dolaze do izrazaja. Rotacije, driblinzi, fizikalnost, ubacivanje iz auta, korneri, prekidi. Sve se to koristi da se probiju elitne odbrane, poziciona igra je proslost.

[emir_]

Pep je GOAT.

[HP46]

Kakve sve stvari ljudi pisu o Guardioli kao da je neki nedokazani i neki trener koji je tek dosao na scenu (sad je real coaching). Ljudi radi se o treneru koji je mozda i najbolji u historiji fudbala, ako ne najbolji onda u top 3 ili 5 svih vremena. Trenutna kriza ili ove zadnje dvije godine je vjerovatno zasicenje njega kao trenera City-a, nedostatak strasti i posvecenosti koju on nudi vec godinama.

Guardiola se nije zasitio Citya niti fudbala, nego se fudbal dosta promijenio u otprilike zadnjih godinu, godinu i pol dana od onoga sto je bio godinama. Pep rijetko ulazi u svoje takticke detalje u pres konferencijama, ali je nedavno u jednom takvom presu rekao da "njegova taktika ne uspjeva kao sto je uspjevala u proslosti". Nevoljko je priznao da se njegov sistem i sama njegova filozofija fudbala nalaze pod prijetnjom evolucije modernog fudbala kakvog gledamo danas. U sredistu njegove filozofije nalazi se poziciona igra, pristup koji mu je omogucio dominaciju na elitnom nivou fudbala skoro preko decenije. Barcelona je uzela sve sto se moze uzeti sa tim stilom, u Cityu je to pretvorio u nauku i pozicioni pristup igri se prenio preko cijele Europe. A sada nam Pep priznaje da se ti temelji fudbala ruse i govori da modernim stilom fudbala igraju ekipe poput Newcastlea, Dortmunda, Brightona i Liverpoola koji priznaje da je i ranije igrao tim stilom ( mozda je njegov pajdo Klopp bio ispred svog vremena ). "Moderni fudbal nije vise pozicioniranje i cuvanje svog mjesta na terenu, nego promjene ritma i dizanje ritma na veliki, ogromni nivo..."
Svako ko iole detaljnije prati fudbal sigurno je mogao primjetiti da se fudbal fundamentalno mijenja od onoga sto smo godinama gledali, timovi koji su igru gradili na pozicionoj igri sada mijenjaju svoj stil.

Otprilike izmedju 2017 i 2023 godine vecina klubova na elitnom nivou je tezila istom fudbalu. Barcelona, City, Liverpool, Bayern i ostala krema fudbala je tezila slicnim strukturama u posjedu. 3-2-5 ili 2-3-5 i manje promjene u varijacijama tih formacija. Svi su pokusavali igrati na isti nacin i mnogi su to nazivali Pepifikacija fudbala, svi su pokusavali igrati isto. Poziciona igra je naravno bila popularna zato sto je donosila pobjede. Gotovo svaka ekipa u tom periodu tezila je da se brani u nekom zonskom sistemu, bilo to sa 5 igraca nazad ili u 4-3-3 ili 4-4-2 sistemu, igraci odbrane su bili zaduzeni za cuvanje svog prostora i u tim zonama su se stvarali prostori kada bi protivnik napadao sa vise igraca na tu zonu. Linije sa 4 odbranbena igraca su koriscene reci cemo u 90% utakmica i one su najvise ispastale kod ovog overloada na zadnju zonu. Pukotine u tim savrsenim zonama su sve vise pucale i tkz. poluprostori izmedju vezne, bekovske i stoperske pozicije su ostajali nepokriveni. Svako spustanje prema sredini terena lazne devetke je ostavljalo dilemu veznjaka i stopera ko ce tog igraca preuzeti. Ako bi se odbrana pomjerala zonski pri toj situaciji protivnici bi koristili krilnu izolaciju na bekovskim pozicijama. Poziciona igra je "dizajnirana" da stvara te neodlucnosti. Drzi krila uz siroko uz liniju da prikucas bekove uz njih, spusti laznu devetku da izvuces stopere, preplavi medjuprostor napadacima i uvijek odrzavaj napadacku strukturu. Pusti da lopta radi posao. Godinama je to bio najefikasniji napadacki sistem u fudbalu. Ono sto danas gledamo je ucinilo da poziciona igra izgleda zastarjelo.

Kao primjer cu navesti utakmicu koja je nedavno odigrana izmedju dva top tima danasnjeg fudbala Arsenal - Bayern. Tu mozemo vidjeti kako Tah prati Merina po cijelom terenu i izlazi za njim do protivnickog gola. Tako i sa druge strane Arsenalovi stoperi prate Gnabrya i Kanea. Oba tima se brane sa ekstremnim man-to-man presingom. Sve vise klubova danas igra tim stilom, jer to rijesava probleme koji im pozicioni napadi kreiraju. Zone preuzimanja i problem komunikacije ko pruzima koga su nestale. Svaki branic zna za kojeg je igraca odgovoran ma koliko se on duboko spustio. Nema pruzimanja, nema konfuzije, samo nemilosrdno markiranje svog igraca. Ekipe koje vole posjed sada su u konstantnom pritisku, malo je vremena za prijem, okretanje i skeniranje. Svaki igrac prima loptu pod pritiskom i zato sve cesce vidjamo da te ekipe gube loptu i jos vise kruze sa loptom oko svog gola i budu prisiljene na ispucavanje dugih lopti. Pa onda je li man-to-man sistem perfektan i je li pozicionoj igri koju gledamo godinama dosao kraj?
Da li ce taj sistem biti uspjesan? Ponistavanje slobode napadacima i ekstremno markiranje znaci da napadaci i veznjaci idu na svaki dio terena i tjeraju defanzivce u pozicije u kojima se ne osjecaju komforno. Sa tim pracenjem rusi se struktura odbrame. A ako ne isprate igraca, dobija se slobodan igrac i prostor za njega. Kako god, kreira se problem koji se ne moze rijesiti striktnom disciplinom.

Arteta je proveo neko vrijeme radeci sa Guardiolom i proucavajuci pozicionu igru, ali kada je poceo samostalni posao u Arsenalu nije tezio ka toj igri. Fokusirao se vise na markiranje i vise fizikalnom pristupu igri, pa je poceo graditi tim za takvu igru. Danas njegovu ekipu cine igraci koji ne samo da se osjecaju komforno spustajuci se daleko svom golu, oni mogu igrati 90 minuta na raznim pozicijama a da se to ne smatra nova pozicija za njih. Ta fleksibilnost im omogucava da odvuku branice bilo gdje po terenu a da se tu osjecaju komforno. Svaka rotacija pomice igrace van svoje pozicije i stvara odredjene rupe na terenu, rupe koje su vece nego kod pozicione igre. Artetina potreba za igracima koji mogu operirati na razlicitim pozicijama uspjeva, to se najbolje prikazuje ove sezone. Pep se isto tako prilagodjava sve vise fleksibilnoscu, ali sa malo drukcijim pristupom nego Arteta. Pepova 3-2-5 formacija sa ekstremnim sirenjem igre i sa pravljenjem izolacije za krila koja su bila tehnicki savrsena nije vise tako uspjesna. Danasnji presing ne dozovoljava vise kontrolu na kakvoj je on izgradio karijeru, zato se prilagodjava ili kako on kaze "you have to ride the rhytm". Sada i njegova ekipa ima veznih igraca vise nego ikad, O'Reilly i Nunez igraju konstantno na bekovskim pozicija,ma, i krila vise nisu najveci fokus Citya. Vise se napada kroz sredinu i sada tehnicki najjaci igraci igraju na tim pozicijama.
Sve manje i manje igra sa 3 igraca u izgradnji igre, sve vise ostaje na dva i taj ekstra covjek mora biti sto blize veznoj liniji.
Doku, tipicni krilni igrac koji grli liniju, sada ulazi sve vise u sredinu da se pokusa osloboditi markera 1 na 1.Foden, Silva, Cherki, Savinho, sada i Semenyo su i vise nego sposobni driblingom se osloboditi se svog cuvara. Vaznost lezi u tome da ako se oslobodis svog cuvara, ponistavas man-to-man presing i gdje mozes kazniti taj sistem. Ali dribling nije jedini nacin na koji mozes probiti 1 na 1. Arteta je tu daleko ispred. Gabriel, Saliba, Rice, Merino, White, Tibmer, Calafiori, Saka, Gyokeres. Vecina su dobri tehnicari, ali njihova prednost lezi u masivnosti, fizickoj snazi i trkackoj sposobnosti.
Vrhunske atlete od kojih Arteta zna da ako ne se ne mogu osloboditi presinga driblingom osloboditi ce se snagom. Rice je savrseni primjer tog igraca. Ako ga njegov marker prati svuda po terenu, moze li taj igrac to ciniti cijelu utakmicu i boriti se sa njim na fizickom nivou. Moze li ga ispratiti kada Rice krene trkom naprijed ili ga odnijeti snagom. U velikoj vecini malo ko moze tako cuvati Ricea. Rice ce ih bukvalno nositi na ledjima i prenijeti loptu u opasnu poziciju za protivnika. Tako Arsenal skautira igrace, ne gleda ih samo u tehnickoj snazi nego mogu li fizicki izdrazati presing, mogu li dobijati duele tokom utakmice i pri tom praviti dobre pasove, mogu li fizicki nositi loptu naprijed. Ekstermno markiranje radi samo ako se igraci drze svojih zadataka, a ako Arsenal ima snagu, sirinu i tehnicku prednost na svim pozicijama to markiranje postaje neizdrzivo i protivnici bivaju pregazeni od strane protivnika koji je jaci, brzi i snazniji.

To je samo jedan aspekt. Ta fleksibilnost i snaga im donosi prednost i na drugim poljima. U proslosti krema fudbala je svoju iguru zasnivala na laznoj devetci igracima poput Jesusa i Sterlinga koji su se osjecali komforno dolazeci na centar po loptu i izvlacili stopere. Pep se rijesio Edersona i doveo Donnarumu. Golmana koji je najbolji u igri nogom, sa golmanom kojem je to mana. To nam otkriva u kojem smjeru Pep misli igrati u buducnosti. Trener koji nije dao da se lopta ispuca ni po koju cijenu sada dovodi takvog golmana. Haaland mijenja svoj stil igre, tj. igra kako najbolje zna, utrcava u prostor i sada pasovi dolaze vise nego ikad, iako ih je vecina rizicna. Direktna igra, uputi loptu ka fizicki dominantnom igracu koji moze zadrzati loptu ili utrcati u prostor. To je razlog zasto Pep sad puni svoj tim plejmejkerima koji pokusavaju uputiti te pasove. Arsenal radi slicno sa Gyokeresom, stijena koja se moze izboriti za loptu u zraku, utrcati u prostor (najvise utrcavanja ove sezone u europi), korisiti snagu da zadrzi stopera na ledjima. Kada pozicione rotacije ne uspjevaju treba ti neko ko moze uraditi gore navedeno. Za Arsenal se sa ovim igracima otvara jos jedna taktika koju koriste a to su prekidi. 28% golova ove sezone je doslo iz prekida i tu ne spadaju jedanaesterci, sto je najvise u zadnjih 5 godina. Prekidi nisu vise trademark klubova koji se bore za opstanak, Arsenal, Chelsea, United svi biljeze najveci procenat golova iz prekida ove sezone. Kada se ekipe brane u niskim blokovima i kada se teze otkljucava odbrana zasto se ne oslonuti na prekide? I tu Arsenal profitira najvise, zato sto ti divovi u sesnaestercu dolaze do izrazaja. Rotacije, driblinzi, fizikalnost, ubacivanje iz auta, korneri, prekidi. Sve se to koristi da se probiju elitne odbrane, poziciona igra je proslost.

Kvalitetan post.

[napoleon72]

@Faraon de kakvu skriptu Bgt, golemo ovo.

[armando]

@Faraon de kakvu skriptu Bgt, golemo ovo.

Ahh, bonaparte...barem ga ti nisi citirao
Još da nam šturi faraon prizna da ovo nije prepisao od nekoga.
Ili je nadošao, pamtim ga po kratkim rečenicama

[UnitedWA]

Ma lik je opisao ovaj video haha, ili ga čak provukao kroz neki AI da mu napravi transkript.

[Wilshere10]

[Faraon iz Visokog]

@Faraon de kakvu skriptu Bgt, golemo ovo.

Ahh, bonaparte...barem ga ti nisi citirao
Još da nam šturi faraon prizna da ovo nije prepisao od nekoga.
Ili je nadošao, pamtim ga po kratkim rečenicama

Ma kakav ja tek odnedavno počeo kroz taktičku prizmu posmatrati fudbal

[let3]

Guardiola je naglasio kako Topnici dominiraju kako na domaćoj, tako i na evropskoj sceni, te da njihovi uspjesi nisu slučajni.

„Apsolutno. Oni su najbolji tim na svijetu. Pobjeđuju u Premier ligi, Ligi prvaka, FA Cupu i Carabao Cupu“, rekao je Guardiola, jasno dajući do znanja koliko cijeni aktuelnog lidera engleskog fudbala.
Istakao je kako se Manchester City nada da će ostati konkurentan do samog kraja sezone i eventualno iskoristiti bilo kakav kiks lidera.
„Oni su trenutno najbolji tim i nadam se da možemo biti blizu, da napredujemo i da nam pruže barem jednu priliku da ih sustignemo“, dodao je Pep.

Posteno kaze kako jeste.

I Pepun se polako miri sa nekim stvarima

[wadethegreat]

Ko god je prije citao postove faraona Znao je da nije on ovo napisao

[Sport90]

Zadnju sezonu u Barci nije osvojio ligu i onda je pauzirao jednu sezonu. I to je samo za ligu, jer je uzeo kup s Barcelonom u zadnjoj sezoni. Ovo bi moglo biti prvi puta da ne osvoji ništa dvije sezone zaredom.

Njemu se mislim nikad nije desilo da dvije godine zaredom ne osvoji Ligu. U Barci je bio 4 sezone i ima 3 titule prvaka (zadnju sezonu fulao), u Münchenu bio 3 sezone i 3 titule i u Cityu prvu sezonu fulao pa onad 2 zaredom osvojio, pa onda Liverpool osvojio i onda 4 zaredom titule do prosele godine. Znaci moglo bi biti da se prvi put (nako 16 sezona) desi da 2 godine zaredom ne osvoji ligasku titulu. Covjek je (ne racunajuci ovu sezonu) vodio klubove 15 sezona i u 15 sezona je osvojio 12 titula prvaka drzave. A sto se tice bilo kakvog trofeja imace ove sanse u finalu onaj miki maus kup, ali i to ce biti prtiv Artete i Arsenala - ova sezona bi mogla biti u filmskom fazonu ucenik (Arteta) postao bolji od ucitelja (Pep) - ako ga potuce i u kupu.

U 21. vijeku se Bayernu samo jednom desilo da 2 godine uzastopno ne budu prvaci, Barci 2 put, nebitno ko je bio trener. To i nije neko dostignuce u tim klubovima.

Pep je svakako u top 5 trenera u historiji. SAF, Ancelotti, Pep, Murinjo, Wenger. Tu su jos Klopp i Zidane. Svaki ima svoje prednosti i mane. I to govorim o trenerima koje smo svi gledali, ne racunam Paisleya, Herreru, Cruyffa, Michelsa itd.

Kad ti kažeš da u 12 titula u 15 sezona (a od tih 15, 8 je u EPL) i nije neki rezultat to mora da je tako.

[wadethegreat]

Ode Trent iz Reala
Sta ti je karma.

[Finn]

[VivaLaStella]

Kupio me onaj dio o Pepifikaciji fudbala

[gigglessmoke]

A golčine bokte. Svaka čast dječak Mateus.

[DamirT]

Kakve sve stvari ljudi pisu o Guardioli kao da je neki nedokazani i neki trener koji je tek dosao na scenu (sad je real coaching). Ljudi radi se o treneru koji je mozda i najbolji u historiji fudbala, ako ne najbolji onda u top 3 ili 5 svih vremena. Trenutna kriza ili ove zadnje dvije godine je vjerovatno zasicenje njega kao trenera City-a, nedostatak strasti i posvecenosti koju on nudi vec godinama.

Guardiola se nije zasitio Citya niti fudbala, nego se fudbal dosta promijenio u otprilike zadnjih godinu, godinu i pol dana od onoga sto je bio godinama. Pep rijetko ulazi u svoje takticke detalje u pres konferencijama, ali je nedavno u jednom takvom presu rekao da "njegova taktika ne uspjeva kao sto je uspjevala u proslosti". Nevoljko je priznao da se njegov sistem i sama njegova filozofija fudbala nalaze pod prijetnjom evolucije modernog fudbala kakvog gledamo danas. U sredistu njegove filozofije nalazi se poziciona igra, pristup koji mu je omogucio dominaciju na elitnom nivou fudbala skoro preko decenije. Barcelona je uzela sve sto se moze uzeti sa tim stilom, u Cityu je to pretvorio u nauku i pozicioni pristup igri se prenio preko cijele Europe. A sada nam Pep priznaje da se ti temelji fudbala ruse i govori da modernim stilom fudbala igraju ekipe poput Newcastlea, Dortmunda, Brightona i Liverpoola koji priznaje da je i ranije igrao tim stilom ( mozda je njegov pajdo Klopp bio ispred svog vremena ). "Moderni fudbal nije vise pozicioniranje i cuvanje svog mjesta na terenu, nego promjene ritma i dizanje ritma na veliki, ogromni nivo..."
Svako ko iole detaljnije prati fudbal sigurno je mogao primjetiti da se fudbal fundamentalno mijenja od onoga sto smo godinama gledali, timovi koji su igru gradili na pozicionoj igri sada mijenjaju svoj stil.

Otprilike izmedju 2017 i 2023 godine vecina klubova na elitnom nivou je tezila istom fudbalu. Barcelona, City, Liverpool, Bayern i ostala krema fudbala je tezila slicnim strukturama u posjedu. 3-2-5 ili 2-3-5 i manje promjene u varijacijama tih formacija. Svi su pokusavali igrati na isti nacin i mnogi su to nazivali Pepifikacija fudbala, svi su pokusavali igrati isto. Poziciona igra je naravno bila popularna zato sto je donosila pobjede. Gotovo svaka ekipa u tom periodu tezila je da se brani u nekom zonskom sistemu, bilo to sa 5 igraca nazad ili u 4-3-3 ili 4-4-2 sistemu, igraci odbrane su bili zaduzeni za cuvanje svog prostora i u tim zonama su se stvarali prostori kada bi protivnik napadao sa vise igraca na tu zonu. Linije sa 4 odbranbena igraca su koriscene reci cemo u 90% utakmica i one su najvise ispastale kod ovog overloada na zadnju zonu. Pukotine u tim savrsenim zonama su sve vise pucale i tkz. poluprostori izmedju vezne, bekovske i stoperske pozicije su ostajali nepokriveni. Svako spustanje prema sredini terena lazne devetke je ostavljalo dilemu veznjaka i stopera ko ce tog igraca preuzeti. Ako bi se odbrana pomjerala zonski pri toj situaciji protivnici bi koristili krilnu izolaciju na bekovskim pozicijama. Poziciona igra je "dizajnirana" da stvara te neodlucnosti. Drzi krila uz siroko uz liniju da prikucas bekove uz njih, spusti laznu devetku da izvuces stopere, preplavi medjuprostor napadacima i uvijek odrzavaj napadacku strukturu. Pusti da lopta radi posao. Godinama je to bio najefikasniji napadacki sistem u fudbalu. Ono sto danas gledamo je ucinilo da poziciona igra izgleda zastarjelo.

Kao primjer cu navesti utakmicu koja je nedavno odigrana izmedju dva top tima danasnjeg fudbala Arsenal - Bayern. Tu mozemo vidjeti kako Tah prati Merina po cijelom terenu i izlazi za njim do protivnickog gola. Tako i sa druge strane Arsenalovi stoperi prate Gnabrya i Kanea. Oba tima se brane sa ekstremnim man-to-man presingom. Sve vise klubova danas igra tim stilom, jer to rijesava probleme koji im pozicioni napadi kreiraju. Zone preuzimanja i problem komunikacije ko pruzima koga su nestale. Svaki branic zna za kojeg je igraca odgovoran ma koliko se on duboko spustio. Nema pruzimanja, nema konfuzije, samo nemilosrdno markiranje svog igraca. Ekipe koje vole posjed sada su u konstantnom pritisku, malo je vremena za prijem, okretanje i skeniranje. Svaki igrac prima loptu pod pritiskom i zato sve cesce vidjamo da te ekipe gube loptu i jos vise kruze sa loptom oko svog gola i budu prisiljene na ispucavanje dugih lopti. Pa onda je li man-to-man sistem perfektan i je li pozicionoj igri koju gledamo godinama dosao kraj?
Da li ce taj sistem biti uspjesan? Ponistavanje slobode napadacima i ekstremno markiranje znaci da napadaci i veznjaci idu na svaki dio terena i tjeraju defanzivce u pozicije u kojima se ne osjecaju komforno. Sa tim pracenjem rusi se struktura odbrame. A ako ne isprate igraca, dobija se slobodan igrac i prostor za njega. Kako god, kreira se problem koji se ne moze rijesiti striktnom disciplinom.

Arteta je proveo neko vrijeme radeci sa Guardiolom i proucavajuci pozicionu igru, ali kada je poceo samostalni posao u Arsenalu nije tezio ka toj igri. Fokusirao se vise na markiranje i vise fizikalnom pristupu igri, pa je poceo graditi tim za takvu igru. Danas njegovu ekipu cine igraci koji ne samo da se osjecaju komforno spustajuci se daleko svom golu, oni mogu igrati 90 minuta na raznim pozicijama a da se to ne smatra nova pozicija za njih. Ta fleksibilnost im omogucava da odvuku branice bilo gdje po terenu a da se tu osjecaju komforno. Svaka rotacija pomice igrace van svoje pozicije i stvara odredjene rupe na terenu, rupe koje su vece nego kod pozicione igre. Artetina potreba za igracima koji mogu operirati na razlicitim pozicijama uspjeva, to se najbolje prikazuje ove sezone. Pep se isto tako prilagodjava sve vise fleksibilnoscu, ali sa malo drukcijim pristupom nego Arteta. Pepova 3-2-5 formacija sa ekstremnim sirenjem igre i sa pravljenjem izolacije za krila koja su bila tehnicki savrsena nije vise tako uspjesna. Danasnji presing ne dozovoljava vise kontrolu na kakvoj je on izgradio karijeru, zato se prilagodjava ili kako on kaze "you have to ride the rhytm". Sada i njegova ekipa ima veznih igraca vise nego ikad, O'Reilly i Nunez igraju konstantno na bekovskim pozicija,ma, i krila vise nisu najveci fokus Citya. Vise se napada kroz sredinu i sada tehnicki najjaci igraci igraju na tim pozicijama.
Sve manje i manje igra sa 3 igraca u izgradnji igre, sve vise ostaje na dva i taj ekstra covjek mora biti sto blize veznoj liniji.
Doku, tipicni krilni igrac koji grli liniju, sada ulazi sve vise u sredinu da se pokusa osloboditi markera 1 na 1.Foden, Silva, Cherki, Savinho, sada i Semenyo su i vise nego sposobni driblingom se osloboditi se svog cuvara. Vaznost lezi u tome da ako se oslobodis svog cuvara, ponistavas man-to-man presing i gdje mozes kazniti taj sistem. Ali dribling nije jedini nacin na koji mozes probiti 1 na 1. Arteta je tu daleko ispred. Gabriel, Saliba, Rice, Merino, White, Tibmer, Calafiori, Saka, Gyokeres. Vecina su dobri tehnicari, ali njihova prednost lezi u masivnosti, fizickoj snazi i trkackoj sposobnosti.
Vrhunske atlete od kojih Arteta zna da ako ne se ne mogu osloboditi presinga driblingom osloboditi ce se snagom. Rice je savrseni primjer tog igraca. Ako ga njegov marker prati svuda po terenu, moze li taj igrac to ciniti cijelu utakmicu i boriti se sa njim na fizickom nivou. Moze li ga ispratiti kada Rice krene trkom naprijed ili ga odnijeti snagom. U velikoj vecini malo ko moze tako cuvati Ricea. Rice ce ih bukvalno nositi na ledjima i prenijeti loptu u opasnu poziciju za protivnika. Tako Arsenal skautira igrace, ne gleda ih samo u tehnickoj snazi nego mogu li fizicki izdrazati presing, mogu li dobijati duele tokom utakmice i pri tom praviti dobre pasove, mogu li fizicki nositi loptu naprijed. Ekstermno markiranje radi samo ako se igraci drze svojih zadataka, a ako Arsenal ima snagu, sirinu i tehnicku prednost na svim pozicijama to markiranje postaje neizdrzivo i protivnici bivaju pregazeni od strane protivnika koji je jaci, brzi i snazniji.

To je samo jedan aspekt. Ta fleksibilnost i snaga im donosi prednost i na drugim poljima. U proslosti krema fudbala je svoju iguru zasnivala na laznoj devetci igracima poput Jesusa i Sterlinga koji su se osjecali komforno dolazeci na centar po loptu i izvlacili stopere. Pep se rijesio Edersona i doveo Donnarumu. Golmana koji je najbolji u igri nogom, sa golmanom kojem je to mana. To nam otkriva u kojem smjeru Pep misli igrati u buducnosti. Trener koji nije dao da se lopta ispuca ni po koju cijenu sada dovodi takvog golmana. Haaland mijenja svoj stil igre, tj. igra kako najbolje zna, utrcava u prostor i sada pasovi dolaze vise nego ikad, iako ih je vecina rizicna. Direktna igra, uputi loptu ka fizicki dominantnom igracu koji moze zadrzati loptu ili utrcati u prostor. To je razlog zasto Pep sad puni svoj tim plejmejkerima koji pokusavaju uputiti te pasove. Arsenal radi slicno sa Gyokeresom, stijena koja se moze izboriti za loptu u zraku, utrcati u prostor (najvise utrcavanja ove sezone u europi), korisiti snagu da zadrzi stopera na ledjima. Kada pozicione rotacije ne uspjevaju treba ti neko ko moze uraditi gore navedeno. Za Arsenal se sa ovim igracima otvara jos jedna taktika koju koriste a to su prekidi. 28% golova ove sezone je doslo iz prekida i tu ne spadaju jedanaesterci, sto je najvise u zadnjih 5 godina. Prekidi nisu vise trademark klubova koji se bore za opstanak, Arsenal, Chelsea, United svi biljeze najveci procenat golova iz prekida ove sezone. Kada se ekipe brane u niskim blokovima i kada se teze otkljucava odbrana zasto se ne oslonuti na prekide? I tu Arsenal profitira najvise, zato sto ti divovi u sesnaestercu dolaze do izrazaja. Rotacije, driblinzi, fizikalnost, ubacivanje iz auta, korneri, prekidi. Sve se to koristi da se probiju elitne odbrane, poziciona igra je proslost.

[emir_]

Kad ne sviraš ovaj penal, poruka je da raširiš ruke i blokiraš loptu.

Mada je Omar dobio čistu priliku za go nakon toga.