Svjetsko prvenstvo 2026

[DamirT]

Ne bi ovaj sastav ni Srbima pozelio. Koje vedete

Ovo je za Hag direktno

U odbrani sve trutine, a u napadu traktor. Veza ko bi i mogla proci. Jedino Koljic korektan iz napada, steta onih povreda. Jos se povrijedio pred potpis sa Dinamom iz Kijeva. Ko zna sta bi bilo sa njim da nije bilo silnih povreda...

[Surreal]

Armin Hodžić majko draga

[MiranGlasnic]

Moguće da sam pretjerao.

[Amarinho]

Moguće da sam pretjerao.

Ma i kod mene cesto zavrsimo u 1/4 finale stim da se 2. mjesto ove grupe kriza sa Ju. Korejom pa onda u 1/8 Maroko.

Ponekad i prodjemo Norvesku u 1/4 finale

[phillies]

I da dodam: Da mi je neko rekao prije godinu dana da ce postojat nesto kao "bandwaggon-fan" reprezentacije BH rekao bih mu da je lud. Evo tu smo sad. Spremam SAD listam karte, letove, opcije... kaze mi zena pa i njena sestra bi. Do jucer nije znala koja nam je boja dresova. (do duse 50/50 mjesani brak nije 100% nasa).

Kontam se kakva bolan sestra. Za mene si zasluzio da ides/gledas BH u SAD ako ispunjavas jedno od:


- jednom Sinisa Sanicanin u startnoj postavi
- jedan ulazak Eldara "Marcela" Civic
- jednom Adi Nalic na 10ki
- jednom Branimir Cipetic na Insignea

... najmanje... da ne nabrajam vise

Ko je prezivio Musovica (jos je puno bodova u igri), troglavog predsjednika +Usanovica, kad slavis sto Miro Klaic hoce da igra za BiH..i jos takvih milion stvari. Ovo sad je i Liga prvaka, i finale SP-a i titula EP-a sve u jednom

[HariTz]

Moguće da sam pretjerao.

Ma i kod mene cesto zavrsimo u 1/4 finale stim da se 2. mjesto ove grupe kriza sa Ju. Korejom pa onda u 1/8 Maroko.

Ponekad i prodjemo Norvesku u 1/4 finale

I ja kako god simuliram, završimo u četvrtfinalu minimum

[MiranGlasnic]

Moguće da sam pretjerao.

Ma i kod mene cesto zavrsimo u 1/4 finale stim da se 2. mjesto ove grupe kriza sa Ju. Korejom pa onda u 1/8 Maroko.

Ponekad i prodjemo Norvesku u 1/4 finale

Prošao kroz svaku grupu i trudio se da budem realan…na kraju upariše nas i Austriju…da se revanširamo… Portugalce očima ne mogu…

[Virtu4l]

Ne znam za vas, mene ovo jos drzi, tesko mi se fokusirati na zivotne obaveze tj. posao, samo mi u mislima utakmica, mislim da nema intervjua ili emisije da nisam pogledao otkako se zavrsila tekma, na ruku mu ide sto sam ostavio zenu i djecu u Bosni na dvije sedmice, pa imam vremena da pratim sve u miru, a ne da mi djeca skacu po glavi. Ovako mi nije bilo 2014. kad smo otisli. Cak sam i Sinana Sinanovica u svakoj emisiji ispratio

Pretpostavljam da se svi isto osjećamo. Svi smo sve pregledali, prekucali Youtube više puta, kad sam pregledao sve naše medije i medije iz regiona onda sam prešao na strane.

Ovo je jednostavno neki novi nivo euforije kakav nismo do sad osjetili, svaka čast Ibiševiću i Kaunasu. Pretpostavljam da je to zbog načina na koji smo se plasirali, da smo recimo pobijedili u Austriji ne bi bilo ovako.

[Sensei]

Ne znam za vas, mene ovo jos drzi, tesko mi se fokusirati na zivotne obaveze tj. posao, samo mi u mislima utakmica, mislim da nema intervjua ili emisije da nisam pogledao otkako se zavrsila tekma, na ruku mu ide sto sam ostavio zenu i djecu u Bosni na dvije sedmice, pa imam vremena da pratim sve u miru, a ne da mi djeca skacu po glavi. Ovako mi nije bilo 2014. kad smo otisli. Cak sam i Sinana Sinanovica u svakoj emisiji ispratio

Ovo je jednostavno neki novi nivo euforije kakav nismo do sad osjetili, svaka čast Ibiševiću i Kaunasu. Pretpostavljam da je to zbog načina na koji smo se plasirali, da smo recimo pobijedili u Austriji ne bi bilo ovako.

100%

Jos uz to sto bi isao na Argentinu i Alzir u grupi, vjerovatno bi svi mi ocekivali neko brukanje u grupi, ovako se vecina nas vec vidi u nokaut fazi.

[DamirT]

Interesantno da su i Wales i Italija imali 100% sansu dok su vodili 1-0. Wales ona precka odmah nakon gola, a ovi Keana. Nema sta, pripazeni smo maksimalno u citavom ciklusu kvalifikacija

[tuzlanskinacin]

Ne znam za vas, mene ovo jos drzi, tesko mi se fokusirati na zivotne obaveze tj. posao, samo mi u mislima utakmica, mislim da nema intervjua ili emisije da nisam pogledao otkako se zavrsila tekma, na ruku mu ide sto sam ostavio zenu i djecu u Bosni na dvije sedmice, pa imam vremena da pratim sve u miru, a ne da mi djeca skacu po glavi. Ovako mi nije bilo 2014. kad smo otisli. Cak sam i Sinana Sinanovica u svakoj emisiji ispratio

Ovo je jednostavno neki novi nivo euforije kakav nismo do sad osjetili, svaka čast Ibiševiću i Kaunasu. Pretpostavljam da je to zbog načina na koji smo se plasirali, da smo recimo pobijedili u Austriji ne bi bilo ovako.

100%

Jos uz to sto bi isao na Argentinu i Alzir u grupi, vjerovatno bi svi mi ocekivali neko brukanje u grupi, ovako se vecina nas vec vidi u nokaut fazi.

Ono se očekivalo, visilo u zraku i jednostavno morao si otici imao si takav skup igraca, toliko puta si bio na utakmicu i jednostvno ona grupa gdje je samo jos Grčka bila konkurent sve je bilo drugacije druga je to generacija koja da nije otišla bila bi najneuspjesnija ikada a svakako su daleko ispod svog potencijala. Sve vam govori utakmica u Kaunasu kada su i igraci mogli i morali a imali su strah to je bio pritisak zbog očekivanja navijaca. Ovo sada je došlo iznenada iz utakmice u utakmicu su nas iznenadjivali prvo nakon one LN niko nije očekivao nesto uspješne kvalifikacije iako grupa nije bila teska niko nije nesto razmišljao o SP jesmo sanjali u dubini duše ali ono razočaranje u repku nam nije davalo neku nadu. Onda utakmica u Rumuniji i sve odjednom mijenja tok, onda kada je bilo kao da cemo pasti Austrija i Kipar dolaze Kerim i vraca se Esmir ključna tacka kvalifikacija. Dalje je sve historija, ova euforija je jer smo dokazali da mozemo, da nas ne treba otpisati i jer smo se vratili na fudbalsku mapu tamo gdje nam je mjesto.

[Amarinho]

Ma ima vise faktora zasto je to sad ovako ali licno mislim bez nekog kurchenja da je to sada za nas neki vrhunac citave ove sage koji do sada pa skoro ni jedna reprezentacija nije dozivljela koja nije osvojila SP. Poslje SP ce biti drugacija prica jer ce biti jos dodatnih 30 prica oko ovog svega. Svaka nacija ce imat neku svoju pricu. Sad smo samo mi. Ove ostale 3 playoff utakmice kad gledas drustvene mreze kao da nisu bile. A drustvene mreze i ovo vrijeme je veoma dominantno.

Jeste Hrvatska bila u finalu SP naprimjer, ali 2018 ako uzmes i uporedis sa danas sto se tice generacije i konzumiranje drustvenih mreza je ko nebo i zemlja. 2018 za danas kao kameno doba koje nije imalo drustvenih mreza, maltene prodje nezapazeno. Ovo sad je generacija i vrijeme gdje se se svodi na kratke klipove od 15ak, 20 sekundi i za to je nacin kvalifikacije idealan: Penali i to dva puta, svak ziv je snimao to. Da smo dobili 3-0 cak ne bi bilo ovako.

Nisam lud da kazem sa je to vecih uspjeh, ali kazem da je dobilo vise publicity od bilo cega na reprezentativnom nivou osim osvajanja.

I pritom dodaj da je "Italija treci put da ne ide da/ne" najjaci moguci narativ za (ne-)kvalifikacije u historij reprezentativnog fudbala. U drzavi gdje nekih 5-6% stanovnistva cine bas Italijani trece, cetvrte generacije tipa neki Giovanni "Joe" iz New Jerseya.

[napapijri1987]

Ma bezveze je to prozivanje generacije koja je otisla na SP 2014. Oni su u prvim kvalifikacijama takodje igrali baraz. Razlika je sto su oni igrali dvije utakmice protiv Portugala. U prvoj tekmi izgubili 1-0 ali promasili boga oca, pogodili precku, stativu i sta ja znam sta sve ne. U drugoj utakmici nakon gola Meirelesa jednostavno nije bilo snage da se portugalcima zabiju 3 komada.
Mislis fakat da bi ova ekipa izbacila Italiju na dvije utakmice? Ja sam ubjedjen da ne bi. Otisli bismo tamo sa 1-1 i onda bi nas tako pritisli da ne bismo disat mogli. Jednostavno sistem takmicenja i milion nekih okolnosti nije dozvolio da ona ekipa odigra 2-3 turnira. Sta bi bilo da su otisli 2010. u JAR? 2014. bi igrali cetvrtfinale. Onaj prvi odlazak u Brazil je bio turisticki i neka je. Prvi puta otisli na SP nakon milion propustenih prilika, u losoj atmosferi otisli, bez ikakvih ocekivanja....
Sada je sve drugacije. Ona atmosfera oko utakmice protiv Italije je naslucivala najvecu noc u povijesti BH fudbala i hvala Bogu ostvarilo nam se to. A sada idemo po cetvrtfinale u SAD!

[Unofficialpage]

Ovo mnogo znači, da smo ispali na penale ili u Velsu ili sad protiv Italije to bi ove momke psihički uništilo. Ono opet si bio blizu i opet ništa a ovako tek počeli sa karijerama i pričati svoju priču i odmah ogroman uspjeh i odlazak na SP. Još ako se napravi dobar rezultat na SP to će takve šampione stvoriti da je nerealno. Mislim da je SP sa te strane jako bitan, porazi i ispadanje u grupi odmah bi im, po meni, jako teško pao i, možda, bi bio osjećaj kao da i nismo otišli.

Prolazak u QF bi bio brutalan uspjeh, ne treba takvu vrstu pritiska im stvarati ali mi navijači možemo sanjati. Jako, jako, jako bi bitno bilo proći grupu. A možemo, siguran sam.

[Sveti]

Ma bezveze je to prozivanje generacije koja je otisla na SP 2014. Oni su u prvim kvalifikacijama takodje igrali baraz. Razlika je sto su oni igrali dvije utakmice protiv Portugala. U prvoj tekmi izgubili 1-0 ali promasili boga oca, pogodili precku, stativu i sta ja znam sta sve ne. U drugoj utakmici nakon gola Meirelesa jednostavno nije bilo snage da se portugalcima zabiju 3 komada.
Mislis fakat da bi ova ekipa izbacila Italiju na dvije utakmice? Ja sam ubjedjen da ne bi. Otisli bismo tamo sa 1-1 i onda bi nas tako pritisli da ne bismo disat mogli. Jednostavno sistem takmicenja i milion nekih okolnosti nije dozvolio da ona ekipa odigra 2-3 turnira. Sta bi bilo da su otisli 2010. u JAR? 2014. bi igrali cetvrtfinale. Onaj prvi odlazak u Brazil je bio turisticki i neka je. Prvi puta otisli na SP nakon milion propustenih prilika, u losoj atmosferi otisli, bez ikakvih ocekivanja....
Sada je sve drugacije. Ona atmosfera oko utakmice protiv Italije je naslucivala najvecu noc u povijesti BH fudbala i hvala Bogu ostvarilo nam se to. A sada idemo po cetvrtfinale u SAD!

Potpis

[izdzezveubrazil]

Ima i jedna druga stvar, koju sam ja lično iskusio.

2014. godine nisam bio euforičan, ni ja ni ljudi s kojima sam pratio reprezentaciju skoro od osnivanja pa do tog oktobra 2013. godine.

Sjećam se da je prva emocija bila olakšanje, kao da smo veliku brigu skinuli s vrata. Srolali smo s duše sve one Danske, Mestallu gdje se igralo sto godina, baraž s Portugalom broj jedan, Pariz i Craiga Thompsona, baraž s Portugalom broj dva...sve je to prestalo biti teret te noći.

Ovaj put se nije nosio toliki teret, a ni tolika očekivanja, pa je euforija bila prirodan tok događaja.

[viKK]

Ja cu ako treba dovijeka to ponavljati, ali reprezentacija iz 2014 uprkos direktnoj kvalifikaciji na SP je po mom misljenju odradila i taj ciklus ispod ocekivanja, kada uzmemo u obzir da laksu grupu nismo sebi mogli pozeljeti i s obzirom kakve smo igrace imali, prakticno 9-10 od prvih 11 su igrali u ligama petice, da ne govorim o cinjenici da je to ekipa koja se gradila godinama prije toga, neki od igraca iz tog kvalifikacionog ciklusa (Spahic, Misimovic, Salihovic, Dzeko, Ibisevic, Rahimic, Pjanic) su imali vec 2+ ciklusa kvalifikacija odigranih skupa, a prakticno svi su igrali skupa u onom ciklusu kvalifikacija za EP 2012 prije toga.

I uvijek cu stojat iza toga da je ta generacija izvukla MINIMUM onoga sto su trebali, jer za trenera su imali Papeta koji nije pokazivao ikakve odlike dobrog rukovodjenja ekipe u vidu balansiranja egoa/karaktera u ekipi, kojekakvih sukoba i opcenito komunikacije s igracima. Medunjanin je jedne prilike izjavio da Pape nije ni komunicirao skoro ni s kim od igraca osim Spahom i eventualno Dzekom. Nije nikada pokazivao neku harizmu ili dojam da zna motivirati igrace i probuditi u njima neki borilacki duh koji reprezentacija danas ima. O taktickim zamislima necu da pricam jer ni danas nemamo nekog taktickog maga na klupi, niti je to uopste primarni zadatak jednog selektora nacionalne reprezentacije poput nase. Oni su se vec dugo znali i njih se prakticno samo moralo pustit da igraju.
Glavni problem te ekipe je bio sto su bili mentalni patuljci, mi smo se osim u Zilini i protiv Rumuna u zenici 2011 skoro uvijek predavali ako primimo gol u drugom poluvremenu. Pisao sam vec o tome i mrsko mi je ponovo ali mislim da je to bio proizvod tih razocarenja baraza i propustanja prvenstava za dlaku dugi niz godina prije toga.

Ova ekipa danas je u mnogome potpuna suprotnost tome. Umjesto da su mentalni patuljci (kao sto smo bili prije), pokazali su strasnu pozrtvovanost i duh. Skoro nista se nije ocekivalo od njih i onda su na iznenadnjenje svih nas a i fudbalske javnosti uzeli skalp mnogo jacim ekipama, uradili nesto sto je vrlo klimavo prije 12 godina napravila ekipa koja je imala mnogo duzi zajednicki staz. Ja mislim da ce se ako ista vecina sloziti (cak i ako se neko ne slaze sa mojom procjenom Papeta) da je ovo iz tog razloga upravo najveci uspjeh reprezentacije. Naravno to bi moglo jos porasti, ovisno o tome kako odigramo samo prvenstvo i ako ova generacija aBd postigne jos slicnih uspjeha u narednim ciklusima.

[tuzlanskinacin]

Ima i jedna druga stvar, koju sam ja lično iskusio.

2014. godine nisam bio euforičan, ni ja ni ljudi s kojima sam pratio reprezentaciju skoro od osnivanja pa do tog oktobra 2013. godine.

Sjećam se da je prva emocija bila olakšanje, kao da smo veliku brigu skinuli s vrata. Srolali smo s duše sve one Danske, Mestallu gdje se igralo sto godina, baraž s Portugalom broj jedan, Pariz i Craiga Thompsona, baraž s Portugalom broj dva...sve je to prestalo biti teret te noći.

Ovaj put se nije nosio toliki teret, a ni tolika očekivanja, pa je euforija bila prirodan tok događaja.

Upravo ona generacija je ono morala uraditi prije ili kasnije, a ovi nisu morali nista i niko nije ocekivao nista.

[Amarinho]

Pa eto ako smo vec kod klipova, YouTube-a, filmova hajmo podijelit nama licno najdraze mozda neko i nije vidio. Skratit cu na par njih koje imam tu sad pri ruci, pre vise ih je svakako.

1) Da me neko pita da mu opisem sta se desava u ovo klipu rekao bih mu "ma sve". Svasta se nesto desava, slavlje, ova pjesma u pozadini, ova djeca sto provociraju Donnarumu (vidi se da mu Dedic prvi dobacuje ono kao uzima jaja u ruke) pa Kerim mu odmahuje rukom "go home" ko da je ovo Dejan Bandovic a ne Donnaruma.

Na 2:00 vidis kako Dedic ide prema Esmiru "hey bro" na engleskom naravno uzimaju zastavu Ljiljana ono najnormalnija stvar na svijetu, sto je takodjer jedna VELIKA razlika ove i one 2014 generacije (koja ce mi uvijek biti najdraza). 2014 su ipak ono fino, kulturica, samo ne uvrijedit nekog. Daj onu Daytonsku, da se ne naljuti neko. Ovi ovdje mladici ne hebu 1%, ko vas pita, slavimo kako zelimo. Ovaj mi video nekako u 2:30min zapakovano sumira sve to sto su oni i zasto ih krasi to samopouzdanje.



2) Ovaj video je zanimljiv iz vise razloga. Prvo na 2:45 vidis kako svi grle Benju Tahirovica, kontas se zasto ali to bude veoma jasno par sekundi poslje kad mu jedan iz staff-a dobacuje "DAJ JA CU PRVI" i smije se. Vrlo vjerovatno je to bas recenica koju je Benjo rekao prije penala. Vidi te, mozes naucit sutat, mozes naucit dodat, ubacit - ali da imas MUDA, BALLS, BALLCINE - to se ne moze naucit. To ili imas ili nemas, Benjo ih ima, i to poslje svega, poslje Steve narkomana Coopera, pa nije poceo utakmicu, pa "greska" u Walesu itd.

Na 3:25 pocinje zanimljiv detalj gdje se igraci grle i pjevaju Halida. Jovo Lukic je bio dva puta na tribini, Jovo Lukic zavisi koga pitas mozda i ne "osjeca" tu reprezentaciju kao svoju 100% - kazem zavisi koga pitas, ne zelim bezveze dati prostor tome - ali Jovo Lukic ne pjeva Halida, on se bukvalno DERE kao ja u kafani nakon 8 piva. Jovo Lukica nisam nikad gledao, ne znam nista o njemu kao igracu, ali izgleda mi ko bas dobar lik. Trebao bi na SP iskreno.

[Madal]

Ima i jedna druga stvar, koju sam ja lično iskusio.

2014. godine nisam bio euforičan, ni ja ni ljudi s kojima sam pratio reprezentaciju skoro od osnivanja pa do tog oktobra 2013. godine.

Sjećam se da je prva emocija bila olakšanje, kao da smo veliku brigu skinuli s vrata. Srolali smo s duše sve one Danske, Mestallu gdje se igralo sto godina, baraž s Portugalom broj jedan, Pariz i Craiga Thompsona, baraž s Portugalom broj dva...sve je to prestalo biti teret te noći.

Ovaj put se nije nosio toliki teret, a ni tolika očekivanja, pa je euforija bila prirodan tok događaja.

Ja sam bio euforican jer smo imali b r u t a l a n sastav, flajs masinu, i mi smo grupu MORALI proci. Ne da te zakinu za onaj ofsajd vec da Nigeriji jos 3 penala dosude. Nismo i jbg.
Ta ekipa ne samo da je bila kvalitetna oni su bili na vrhuncu karijera pred SP. Svako kolo pred prvenstvo nasi igraci motm-ovi, golovi, asistencije, odbrane, svi zdravi idemo u Brazil.
Oni su se usrali Slovacke 2x, Litvanije **** u gostima koju smo morali dobiti 0-5 i Nigerije. Da evo ne uzimam utakmice za ostala prvenstva jer u Francuskoj smo pokazali muda samo nije bilo srece a vidimo da treba i toga imati. Ali zadnjih 10min kad smo ga primili mi nismo sanse napravili. Portugal nas je oducio od fudbala onu noc u Lisabonu i nije se imalo sta raditi tu. Onaj prvi Portugal je Cirina majstorica, nije to bas ista generacija.
Ja ne bi ni krivio njih koliko ljude oko njih. Realno je da je ona reprezentacija underachiver.