Sportski komentatori

[Helemnejse]

Otjeran Avdić ko pasce iz Beograda

[passatb6]

Otjeran Avdić ko pasce iz Beograda

Danas je umro.

[DRHAUSE]

Kako me ovo pogodilo, Bože sacuvaj.

[Kajkutenjoyer]

ko smrt nekog člana me pogodilo

[Helemnejse]

Otjeran Avdić ko pasce iz Beograda

Danas je umro.

Pa to ga je slomilo, četničke ublehe. Ali to vise nije tema za sad.

Otisao je najveći svih vremena u svom esnafu.

Kd sportskog komentarisanja

[filip13]

Ovdje više ne dolaze ni rode” – stih je kojim Edo Maajka počinje pjesmu o beznađu Balkana, mjestu koje zaobilaze i ptice koje donose život. Vaistinu, kada se pogleda naša stvarnost s kraja osamdesetih pa do danas, gledajući sve naše gubitke i poraze, naročito ljudske, možda se može i odgovoriti na prvi dio Twainovog citata da su “dva najvažnija dana u vašem životu – dan rođenja i dan kada saznate zašto”, a na ovaj drugi malo teže, jer je beznađe ovdje defaultna životna postavka. Ali Balkan, kao takav, na život reagira na neki originalan način i da bi se zapalila iskra života, ponekad je potrebno samo da Izet Hajrović ili Aleksandar Lazić “opajdare” loptu. Ta vrsta defibrilacije nam je svojstvena, a posebno ako TV komentator umije taj elektrošok prenijeti na publiku – onda su i rode opet tu.

A taj doktor – komentator s defibrilacijskim elektrodama je Edin Avdić. On je već izgovorio legendarne rečenice koje su so košarkaške igre. Edin zapravo ne komentariše nego soli košarku. A davno je jedan Irac rekao – ako te neko pospe solju, neće ti naškoditi, osim ako nisi sirov(ina). Edin je negdje moja generacija, nešto malo mlađi, a komentatori koji su na neki način oblikovali svijet košarke na prostoru bivše Jugoslavije bili su doajeni. Prvi koji mi pada na pamet je doajen hrvatske diplomatije Vladimir Drobnjak. S obzirom na to da je krajem osamdesetih bio dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz SAD-a i UN-a sa sjedištem u New Yorku, komentarisao je NBA košarku zajedno s Krešom Ćosićem za tadašnju TV Zagreb i njen drugi program. To je bilo vrijeme košarkaškog romantizma, vrijeme Larryja Birda i Magica Johnsona i nadolazećeg basket-mlažnjaka Michaela Jordana.

Generacije su stasale uz Borisa Mutića, koji je prenosio Cibonu i njene najveće uspjehe, kao i Jugoplastiku iz Splita koja je tri puta bila prvak Evrope. Poslije je tu tradiciju za HTV preuzeo Slavko Cvitković, ali realno najbolji komentator košarke od vremena Borisa Mutića u Hrvatskoj je Marin Mrduljaš, kojeg zovu Babo. Njegovi komentari su prave minijature. On ima taj dalmatinski šmek, cinik je kad treba biti, pa je tako u trenucima kada smo razbijali Hrvatsku u Skenderiji, Amara Gegića i Aleksandra Lazića uporedio sa Stephom Curryjem i Klayjem Thompsonom. Dobro se pamti i Dragan Nikitović, doajen za boks, ali on je bio taj koji je prenosio finale za prvaka Evrope između Partizana i Joventuta u Istanbulu, kada je Saša Đorđević dao čuvenu tricu, a on zaćutao pa podsjetio na tricu Oscara Schmidta iz Manile 1978. Poslije je tu tradiciju na RTS-u preuzeo Slobodan Šarenac, ali bit košarke, barem što se komentatora tiče, od mlađe generacije u Srbiji najbolje zna Darko Plavšić, koji je prenosio košarku za Sport Klub.

Edo Avdić je ipak, i od ovih prije, a i od ovih sada, najjači. Namjerno koristim atribut “najjači”, jer on sublimira znanje, emociju, poznavanje igre i momenat kada nešto spontano kažete, a da to uđe u lektiru košarke, kao kada je u Jesenicama na Evropskom prvenstvu zaurlao – “Teletović s parkinga! Aaaaaa…” A nije to slučajno. Rodio se u Sarajevu 1979, kada je KK Bosna postala prvak Evrope, kao prvi klub iz Jugoslavije. Tu utakmicu su komentarisali Sead Hadžijahić (prvo poluvrijeme) i Zoran Popovski, koji je igru Bošinih košarkaša uporedio sa sevdalinkom. Avdić je igrao košarku baš u sarajevskoj Bosni, ali su ga rode odnijele u novinarstvo. Iz Sarajeva se zbog posla preselio u Beograd, gdje komentariše za regionalnu televiziju Arena Sport. Širom nekadašnje države poznat je po prenosima NBA lige, koje sjajno radi u duetu s kolegom Nenadom Kostićem.

Edinov forte jest i to što njegovu emociju razumiju svi – od Pere Vilfana, nekada sjajnog šutera koji danas komentariše košarku za TV Sloveniju, do Petra Naumoskog, vjerovatno najboljeg makedonskog basketaša svih vremena, koji je završio u makedonskom Sobranju. Kako je nekada Schiller rekao da je “bijedan i skučen ideal pisati samo za jednu naciju”, tako su i Edo Avdić i njegov košarkaški folklor dio općeg dobra ovog prostora. Nakon sjajnih pobjeda protiv Grčke i Gruzije, uz njegove nezaboravne komentare, čekamo poljsku konjicu. Poljaci su tvrd orah, ali mi želimo da naše rode što duže ostanu u Latviji.

Samo nek igraju hrabro i momački, pa kako god bude i kada god da se vrate, oni su nam kao i u svakoj dobroj drami donijeli novu iskru života, uz telela te naše sreće – Edu Avdića. Kao u čuvenoj seriji, rode se vrate u Barandu – ptice poznate po svojoj vjernosti i odanosti svojoj vrsti i svom prebivalištu. A gdje su rode, tu je dobro, kako kaže jedan od likova u seriji. A kada Edo komentariše, mi još više volimo naše rode, one koje donose sreću, djecu i novi život.

[filip13]

Kod mene na Twiteru svi ali bas svi pisu o Edinu

[filip13]

[ELDIABLO20]

Ovdje više ne dolaze ni rode” – stih je kojim Edo Maajka počinje pjesmu o beznađu Balkana, mjestu koje zaobilaze i ptice koje donose život. Vaistinu, kada se pogleda naša stvarnost s kraja osamdesetih pa do danas, gledajući sve naše gubitke i poraze, naročito ljudske, možda se može i odgovoriti na prvi dio Twainovog citata da su “dva najvažnija dana u vašem životu – dan rođenja i dan kada saznate zašto”, a na ovaj drugi malo teže, jer je beznađe ovdje defaultna životna postavka. Ali Balkan, kao takav, na život reagira na neki originalan način i da bi se zapalila iskra života, ponekad je potrebno samo da Izet Hajrović ili Aleksandar Lazić “opajdare” loptu. Ta vrsta defibrilacije nam je svojstvena, a posebno ako TV komentator umije taj elektrošok prenijeti na publiku – onda su i rode opet tu.

A taj doktor – komentator s defibrilacijskim elektrodama je Edin Avdić. On je već izgovorio legendarne rečenice koje su so košarkaške igre. Edin zapravo ne komentariše nego soli košarku. A davno je jedan Irac rekao – ako te neko pospe solju, neće ti naškoditi, osim ako nisi sirov(ina). Edin je negdje moja generacija, nešto malo mlađi, a komentatori koji su na neki način oblikovali svijet košarke na prostoru bivše Jugoslavije bili su doajeni. Prvi koji mi pada na pamet je doajen hrvatske diplomatije Vladimir Drobnjak. S obzirom na to da je krajem osamdesetih bio dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz SAD-a i UN-a sa sjedištem u New Yorku, komentarisao je NBA košarku zajedno s Krešom Ćosićem za tadašnju TV Zagreb i njen drugi program. To je bilo vrijeme košarkaškog romantizma, vrijeme Larryja Birda i Magica Johnsona i nadolazećeg basket-mlažnjaka Michaela Jordana.

Generacije su stasale uz Borisa Mutića, koji je prenosio Cibonu i njene najveće uspjehe, kao i Jugoplastiku iz Splita koja je tri puta bila prvak Evrope. Poslije je tu tradiciju za HTV preuzeo Slavko Cvitković, ali realno najbolji komentator košarke od vremena Borisa Mutića u Hrvatskoj je Marin Mrduljaš, kojeg zovu Babo. Njegovi komentari su prave minijature. On ima taj dalmatinski šmek, cinik je kad treba biti, pa je tako u trenucima kada smo razbijali Hrvatsku u Skenderiji, Amara Gegića i Aleksandra Lazića uporedio sa Stephom Curryjem i Klayjem Thompsonom. Dobro se pamti i Dragan Nikitović, doajen za boks, ali on je bio taj koji je prenosio finale za prvaka Evrope između Partizana i Joventuta u Istanbulu, kada je Saša Đorđević dao čuvenu tricu, a on zaćutao pa podsjetio na tricu Oscara Schmidta iz Manile 1978. Poslije je tu tradiciju na RTS-u preuzeo Slobodan Šarenac, ali bit košarke, barem što se komentatora tiče, od mlađe generacije u Srbiji najbolje zna Darko Plavšić, koji je prenosio košarku za Sport Klub.

Edo Avdić je ipak, i od ovih prije, a i od ovih sada, najjači. Namjerno koristim atribut “najjači”, jer on sublimira znanje, emociju, poznavanje igre i momenat kada nešto spontano kažete, a da to uđe u lektiru košarke, kao kada je u Jesenicama na Evropskom prvenstvu zaurlao – “Teletović s parkinga! Aaaaaa…” A nije to slučajno. Rodio se u Sarajevu 1979, kada je KK Bosna postala prvak Evrope, kao prvi klub iz Jugoslavije. Tu utakmicu su komentarisali Sead Hadžijahić (prvo poluvrijeme) i Zoran Popovski, koji je igru Bošinih košarkaša uporedio sa sevdalinkom. Avdić je igrao košarku baš u sarajevskoj Bosni, ali su ga rode odnijele u novinarstvo. Iz Sarajeva se zbog posla preselio u Beograd, gdje komentariše za regionalnu televiziju Arena Sport. Širom nekadašnje države poznat je po prenosima NBA lige, koje sjajno radi u duetu s kolegom Nenadom Kostićem.

Edinov forte jest i to što njegovu emociju razumiju svi – od Pere Vilfana, nekada sjajnog šutera koji danas komentariše košarku za TV Sloveniju, do Petra Naumoskog, vjerovatno najboljeg makedonskog basketaša svih vremena, koji je završio u makedonskom Sobranju. Kako je nekada Schiller rekao da je “bijedan i skučen ideal pisati samo za jednu naciju”, tako su i Edo Avdić i njegov košarkaški folklor dio općeg dobra ovog prostora. Nakon sjajnih pobjeda protiv Grčke i Gruzije, uz njegove nezaboravne komentare, čekamo poljsku konjicu. Poljaci su tvrd orah, ali mi želimo da naše rode što duže ostanu u Latviji.

Samo nek igraju hrabro i momački, pa kako god bude i kada god da se vrate, oni su nam kao i u svakoj dobroj drami donijeli novu iskru života, uz telela te naše sreće – Edu Avdića. Kao u čuvenoj seriji, rode se vrate u Barandu – ptice poznate po svojoj vjernosti i odanosti svojoj vrsti i svom prebivalištu. A gdje su rode, tu je dobro, kako kaže jedan od likova u seriji. A kada Edo komentariše, mi još više volimo naše rode, one koje donose sreću, djecu i novi život.

[NeckoPD]

https://istraga.ba/vrijeme-nije-isteklo ... JyiwL8A2zA

[Slobodas]

Počivaj u miru legendo

Edin Avdić najveći komentator i poznavalac igre na ovim prostorima

Hvala ti za svaki osmijeh koji si donio

[meecko]

RIP Edin Avdić, jedno ogromno ime u komentarisanju košarke, na žalost svih nas koji volimo taj sport

[Direktorcic]

Dobar,postenjacina,neiskvaren tip,osjetilo se na svakom prenosu da zna dosta toga zna.

Odmori se sada majstore

[filip13]

[filip13]

[filip13]

[filip13]

[filip13]

[filip13]

[filip13]

Nevjerovatan čovjerk, nevjerovatan. Pratiti košarku bez tebe nikada i nikako više neće biti kao s tobom.

Smijem se a plačem kao najrođeniji da mi je umro