Da nam podare bar jos jedno slavlje

jeste tesko, ali treba vjerovati. Bilo je puno puta tesko u zadnjih 365 i kusur dana, pa su momci pokazali da mogu, kad nismo svi vjerovali u njih, treba biti realan pa priznati.
Osjećam ponos, ljudi moji, ogroman ponos, da sam bio dio toga bar na neki nacin kroz podrsku s tribina, kad vidim ovu sliku i sjetim se pocetka, pobjede u Rumuniji i prve utakmice protiv Kipra u Zenici, ne mogu vam opisati šta mi sve prođe kroz glavu. Molio sam mnoge svoje iz okruzenja da idemo u Zenicu, da ispunimo stadion, tesko bilo raju motivisati, nije se vjerovalo ni tad. Sjećam se dobro one atmosfere, dok su nas dežurni pljuvači, oni "najpametniji" što su se javljali samo da popljuju sve živo, sa visine gledali i govorili kako od nas nema nista, jos vise mi je drago da smo mi vecinski ovdje u ovoj našoj maloj, iskrenoj raji, nekako drugačije disali. Mnogi su jedva čekali svaki naš kiks da saspu drvlje i kamenje po momcima, po selektoru i strucnkm stabu, kao da im je jedini životni cilj bio da nam svima zgade i to malo nade što smo imali. Bilo je dana kad su ti isti ljudi dizali pritisak kroz pljuvanje i negativu da ti se cinilo na momente da su stvarno u pravu i da smo dno.
Vjerujem da smo mi kao zajednica nesto posebno u ovoj drzavi i mi smo ovdje osjećali nešto što oni nisu mogli. Dok su vecina srali po svima redom kao da je neki tredm, mi smo ovdje nanjušili da se tu nešto kuha, nešto što se ne vidi na prvu, zato volim forum i zato sam tu **** 17 godina. Osjetili smo iskrenu borbu strucnog staba i da ovi momci imaju ono sto prethodne generacije nisu imale i da su sposobni da naprave rezultat kada niko ne ocekuje i da iznenade cijeli svijet, iako se nije na nas racunalo. I eto, Boga mi, dočekasmo i to da prodjemo grupu na Mundijalu, a sada vjerujem da ovo nije sve sto ce nam ovi momci ponuditi.
Najslađe mi je od svega upravo to što smo mi, koji smo bili tu od prvog dana, osjecam da je ovo i neka naša zajednička pobjeda, pobjeda naše vjere u inat svima onima.
Ponosan sam na ove momke do neba, a ponosan sam i na nas, na ovu našu raju ovdje, što nismo odustali ni onda kad je bilo najgore, kad nas je najviše bolilo. Ovo je samo početak, idemo dalje, nek' vide svi da mi nismo ovdje došli samo da učestvujemo, nego da pokazemo da i ova drzava zivi. Ova slavlja su nesto najbolje sto mi se dogodilo uz radjanje djece i te neke zivotne dogadjaje. Hvala vam
