Sergej Barbarez - selektor Bosne i Hercegovine

[edin139]

Sergej je nekih 100x veći od Papeta.

Pape nas odbio u nekoliko navrata.
Prihvatio je poziv da bude selektor kada je vidio da imamo dobru selekciju i da smo s Cirom bili dobro nahajpovani. To je sve sam priznao i rekao.
Pape je tek nakon drugog ciklusa izborio plasman na veliko takmicenje. Pape je neposredno pred SP u Brazilu, tokom Brazila i nakon uništio sve sto je mogao.

Pored toga “ljudskost” mu je stran pojam.

Pape je jedna velika ljencuga i neradnik.

I dan danas pokazuje kakav je.

Takvog čovjeka ne mozes nikako gotiviti!!!
___________________

S dr. strane imamo Sergeja koji je preuzeo reprezentaciju u najtežem trenutku, kada smo bili na dnu dna i kada je bilo sve truhlo. Kada izlaza nigdje na vidiku nije bilo.
A zapravo je “izlaz” bio Sergej zajedno sa svojom garniturom.
Od prvog dana sam pisao da je on bolji izbor nego sto bi to GUARDIOLA bio. I tako se i ispostavilo.

Ostvarili smo najveći uspjeh u najkraćem roku, plasman na SP i prolazak u knock out fazu. Prije toga smo prvi put u povijesti premostili prepreku koja se baraz zove, i to preko Walesa i Italije.
Barbarez je u dva mjeseca imao vise radnih sati nego Pape za 4 godine, a za ove dvije godine je uradio vise posla nego svi selektori u povijesti naše reprezentacije.
Postavili su temelje jedne moderne reprezentacije koja ce ostvariti još mnogo uspjeha, ako Bog da. Sa Sergejom ili bez njega.

A o ljubavi prema domovini, igračima, navijačima, odnosu prema igračima Itd. Suvišno je tu bilo šta pisati.
I da ne nabrajam dalje…

Sergej i Pape ne mogu u istu rečenicu kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine u pitanju.

A nakon Sergeja - pa jedino Mirona vidim da bi ginuo kao i Sergej. Ne mislim ni da bi Jakirovic približno zapeo iako se naravno dokazao.
Iz ove perspektive, nadam se da cemo nakon Sergeja gledati Mirona…ili nekog novog “Sergeja” ili “Mirona”.

Bez zelje za svađom, a i kao neko ko ne cijeni previse ni Papeta ni Barbareza kao trenere, hajmo malo pokusati hladno i analiticki prikazati njihov rad, bez licnih impresija. Znaci, govorim iskljucivo o trenerskim uspjesima.
Pape je vodio reprezentaciuju, bio 1. u grupi i odveo je na SP gdje je zavrsio sluzbeno na 20. mjestu.
Osim toga, Pape je vodio i pojedine klubove i ima ja mislim, mada nisam siguran, osvojen neki kup, ili je igrao finale kupa.
Dakle, iako mu je trenerskq karijera siromasna, jos uvijek je puno bogatija od Sergejeve.
S druge strane, Barbarez ima 2. mjesto u grupi i plasman na SP gdje jos uvijek nema sluzbenog rezultata nego se nalazi u rasponu od 17.-32. mjesta. Nikada nije vodio niti jednu ekipu, pa mu se u tu rubriku piše 0.
Posljedicno navedenom, a iskljucivo između njih dvojice, u trenutku pisanja ovog teksta, Pape je bolji od Sergeja.
Da li ce ga Sergej prestici i biti najuspjesniji trener, ostaje da se vidi i vrijeme ce to najbolje pokazati. Buduci da su ostvareni rezultati najbolje mjerilo necijeg uspjeha, jasno je da je Pape trenutno bolji.
Formati takmicenja su irelevantni, jer se na kraju zbraja plasman, a ne način igranja turnira.
Ko je imao bolje igrace je u domenu licnih impresija, jer je fudbal timski sport i jednako zavisan od svih igraca, sto implicira da tim postize rezultate, a ne igraci pojedinacno, kada govorimo o reprezentaciji naravno.
I na kraju; patriotizam. Niti jedan, a niti drugi nisu nikakve patriote. Obojica su bili vojni obveznici koji su izbjegli tu obavezu. Oni su dezerteri. Srecom po njih, nakon rata je proglasena opsta amnestija, pa nisu crpili sankcije tog svog "patriotizma". E sad, ako ti imas drukciju viziju i poimanje patriotizma, onda ja tu nemam sta dodati.
Sve ovo pobrojano su gole cinjenice, lisene bilo kakvih emocija. Nadat se da cemo proci Ameriku i otkloniti bilo kakve sumnje ko je uspjesniji, ali da bi definitivno bio bolji, Sergej se mora okušati i u klupskom fudbalu.
U svakom slucaju, zelim ti dobro jutro i uspjesan radni dan.

Ko je imao bolje igrače je daleko od ličnih impresija.
Da ne analiziram poziciju po poziciju.
Asmir Begović stoke City,
Emir Spahić Leverkusen
Seo kolašinac tadašnji schalke (ne ovaj drugoligaš)
Bičakčić eintracht
Mujdza Freiburg
Pjanic Roma
Lulić Lazio
Salihović Hoffenheim
Džeko Manchester City (da ne govorimo da je taj dzeko duplo jači od Džeko danas)
Vedo Ibišević Stuttgart

Većina među glavnim ili bar jako bitnim igračima u navedenim klubovima.
Da ne govorimo da je Sušić naslijedio gotov paket od Ćire i iz moje perspektive sa samo jednim plasmanom na wc gdje nije prošao grupi dobro podbacio. Kojeg novog igrača je afirmirao Sušić?
Barbarez naslijedio ekipu koji tambura Luksemburg i da ne nabrajam koga je sve afirmirao.

Možeš analizirati ako to nije mrsko i igrače poziciju po poziciju pa vidjeti u koja smo doba tada i sada.

U svakom slučaju koliko ga god volio ili ne imajući u vidu sa čime raspolaže barbarez daleko ispred

[Goalgetter]

Pape da je selektor, pola ovih igraca sto danas igraju za nas, igrali bi za drugu reprezentaciju. Kao da bi se on zamarao nekim Mahmicim i slicnim, Bajraktarevica bi u vrh glave povukao za kapu.

[Helemnejse]

A hebo vas pape teleća glava

[HeavyBassBlues]

Sergej je nekih 100x veći od Papeta.

Pape nas odbio u nekoliko navrata.
Prihvatio je poziv da bude selektor kada je vidio da imamo dobru selekciju i da smo s Cirom bili dobro nahajpovani. To je sve sam priznao i rekao.
Pape je tek nakon drugog ciklusa izborio plasman na veliko takmicenje. Pape je neposredno pred SP u Brazilu, tokom Brazila i nakon uništio sve sto je mogao.

Pored toga “ljudskost” mu je stran pojam.

Pape je jedna velika ljencuga i neradnik.

I dan danas pokazuje kakav je.

Takvog čovjeka ne mozes nikako gotiviti!!!
___________________

S dr. strane imamo Sergeja koji je preuzeo reprezentaciju u najtežem trenutku, kada smo bili na dnu dna i kada je bilo sve truhlo. Kada izlaza nigdje na vidiku nije bilo.
A zapravo je “izlaz” bio Sergej zajedno sa svojom garniturom.
Od prvog dana sam pisao da je on bolji izbor nego sto bi to GUARDIOLA bio. I tako se i ispostavilo.

Ostvarili smo najveći uspjeh u najkraćem roku, plasman na SP i prolazak u knock out fazu. Prije toga smo prvi put u povijesti premostili prepreku koja se baraz zove, i to preko Walesa i Italije.
Barbarez je u dva mjeseca imao vise radnih sati nego Pape za 4 godine, a za ove dvije godine je uradio vise posla nego svi selektori u povijesti naše reprezentacije.
Postavili su temelje jedne moderne reprezentacije koja ce ostvariti još mnogo uspjeha, ako Bog da. Sa Sergejom ili bez njega.

A o ljubavi prema domovini, igračima, navijačima, odnosu prema igračima Itd. Suvišno je tu bilo šta pisati.
I da ne nabrajam dalje…

Sergej i Pape ne mogu u istu rečenicu kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine u pitanju.

A nakon Sergeja - pa jedino Mirona vidim da bi ginuo kao i Sergej. Ne mislim ni da bi Jakirovic približno zapeo iako se naravno dokazao.
Iz ove perspektive, nadam se da cemo nakon Sergeja gledati Mirona…ili nekog novog “Sergeja” ili “Mirona”.

Bez zelje za svađom, a i kao neko ko ne cijeni previse ni Papeta ni Barbareza kao trenere, hajmo malo pokusati hladno i analiticki prikazati njihov rad, bez licnih impresija. Znaci, govorim iskljucivo o trenerskim uspjesima.
Pape je vodio reprezentaciuju, bio 1. u grupi i odveo je na SP gdje je zavrsio sluzbeno na 20. mjestu.
Osim toga, Pape je vodio i pojedine klubove i ima ja mislim, mada nisam siguran, osvojen neki kup, ili je igrao finale kupa.
Dakle, iako mu je trenerskq karijera siromasna, jos uvijek je puno bogatija od Sergejeve.
S druge strane, Barbarez ima 2. mjesto u grupi i plasman na SP gdje jos uvijek nema sluzbenog rezultata nego se nalazi u rasponu od 17.-32. mjesta. Nikada nije vodio niti jednu ekipu, pa mu se u tu rubriku piše 0.
Posljedicno navedenom, a iskljucivo između njih dvojice, u trenutku pisanja ovog teksta, Pape je bolji od Sergeja.
Da li ce ga Sergej prestici i biti najuspjesniji trener, ostaje da se vidi i vrijeme ce to najbolje pokazati. Buduci da su ostvareni rezultati najbolje mjerilo necijeg uspjeha, jasno je da je Pape trenutno bolji.
Formati takmicenja su irelevantni, jer se na kraju zbraja plasman, a ne način igranja turnira.
Ko je imao bolje igrace je u domenu licnih impresija, jer je fudbal timski sport i jednako zavisan od svih igraca, sto implicira da tim postize rezultate, a ne igraci pojedinacno, kada govorimo o reprezentaciji naravno.
I na kraju; patriotizam. Niti jedan, a niti drugi nisu nikakve patriote. Obojica su bili vojni obveznici koji su izbjegli tu obavezu. Oni su dezerteri. Srecom po njih, nakon rata je proglasena opsta amnestija, pa nisu crpili sankcije tog svog "patriotizma". E sad, ako ti imas drukciju viziju i poimanje patriotizma, onda ja tu nemam sta dodati.
Sve ovo pobrojano su gole cinjenice, lisene bilo kakvih emocija. Nadat se da cemo proci Ameriku i otkloniti bilo kakve sumnje ko je uspjesniji, ali da bi definitivno bio bolji, Sergej se mora okušati i u klupskom fudbalu.
U svakom slucaju, zelim ti dobro jutro i uspjesan radni dan.

Ko je imao bolje igrače je daleko od ličnih impresija.
Da ne analiziram poziciju po poziciju.
Asmir Begović stoke City,
Emir Spahić Leverkusen
Seo kolašinac tadašnji schalke (ne ovaj drugoligaš)
Bičakčić eintracht
Mujdza Freiburg
Pjanic Roma
Lulić Lazio
Salihović Hoffenheim
Džeko Manchester City (da ne govorimo da je taj dzeko duplo jači od Džeko danas)
Vedo Ibišević Stuttgart

Većina među glavnim ili bar jako bitnim igračima u navedenim klubovima.
Da ne govorimo da je Sušić naslijedio gotov paket od Ćire i iz moje perspektive sa samo jednim plasmanom na wc gdje nije prošao grupi dobro podbacio. Kojeg novog igrača je afirmirao Sušić?
Barbarez naslijedio ekipu koji tambura Luksemburg i da ne nabrajam koga je sve afirmirao.

Možeš analizirati ako to nije mrsko i igrače poziciju po poziciju pa vidjeti u koja smo doba tada i sada.

U svakom slučaju koliko ga god volio ili ne imajući u vidu sa čime raspolaže barbarez daleko ispred

Uz duzno postovanje, opet cu reci: ne igraju igraci - nego tim.
Poimenice, a i po ulogama u svojim timovima, Sušic je imao na papiru boje igrace. To je kapilitizirao odlaskom na SP. Tamo je bio 20. Barbarez naizgled ima slabije igrace, ali je napravio funkcionalan tim i uspio se plasirati isto na SP. Trenutno je u rasponu od 17.-32. mjesta. Ponavljam; nakon sutrasnje utakmice, ondnosno ovog ciklusa takmicenja, iskristalisat ce se mjesto koje bude trenutno/definitivno zauzeo. Tek nakon toga mozemo uporediti njihove uspjehe kao trenera.
Ovdje je diskusija ko je bolji trener, a ne koji su igraci bolji. Jedino mjerilo uspjeha je rezultat. Da li je Barbarez kretao iz objektivno teze pozicije od Papeta, moze se utvrditi tek nakon ostvarenog konacnog rezultata. Buduci da je najveci uspjeh BH reprezentacije, trenutno, 20. mjesto na svijetu, n8kako prije toga ne mozemo adekvatno izmjeriti doseg necijeg uspjeha.
Sergej jeste na dobrom putu i ja se najiskrenije nadam i vjerujem da ce prevazici Papeta, ali u ovom momentu je Sušic uspjesniji. Ne bolji, jer da bi ocjenjivali ko je bolji od njih dvojice, Sergej mora imati i iskustvo u klupskom fudbalu.
Dakle, mjerimo iskljucivo uspjesnost njih dvojice.
Ako cemo gledati ko su generalno najbolji i najuspjesniji BH treneri, onda su to svakako Ivica Osim i Vahid Halilhodzic. No, buduci da oni nisu predmet analize u ovom slucaju, trenutno je uspjesniji Sušić. Kao navijac, volio bih da ga prekosutra rano ujutro Sergej pretekne.
Sretno.

[Iceplayer]

Bez zelje za svađom, a i kao neko ko ne cijeni previse ni Papeta ni Barbareza kao trenere, hajmo malo pokusati hladno i analiticki prikazati njihov rad, bez licnih impresija. Znaci, govorim iskljucivo o trenerskim uspjesima.
Pape je vodio reprezentaciuju, bio 1. u grupi i odveo je na SP gdje je zavrsio sluzbeno na 20. mjestu.
Osim toga, Pape je vodio i pojedine klubove i ima ja mislim, mada nisam siguran, osvojen neki kup, ili je igrao finale kupa.
Dakle, iako mu je trenerskq karijera siromasna, jos uvijek je puno bogatija od Sergejeve.
S druge strane, Barbarez ima 2. mjesto u grupi i plasman na SP gdje jos uvijek nema sluzbenog rezultata nego se nalazi u rasponu od 17.-32. mjesta. Nikada nije vodio niti jednu ekipu, pa mu se u tu rubriku piše 0.
Posljedicno navedenom, a iskljucivo između njih dvojice, u trenutku pisanja ovog teksta, Pape je bolji od Sergeja.
Da li ce ga Sergej prestici i biti najuspjesniji trener, ostaje da se vidi i vrijeme ce to najbolje pokazati. Buduci da su ostvareni rezultati najbolje mjerilo necijeg uspjeha, jasno je da je Pape trenutno bolji.
Formati takmicenja su irelevantni, jer se na kraju zbraja plasman, a ne način igranja turnira.
Ko je imao bolje igrace je u domenu licnih impresija, jer je fudbal timski sport i jednako zavisan od svih igraca, sto implicira da tim postize rezultate, a ne igraci pojedinacno, kada govorimo o reprezentaciji naravno.
I na kraju; patriotizam. Niti jedan, a niti drugi nisu nikakve patriote. Obojica su bili vojni obveznici koji su izbjegli tu obavezu. Oni su dezerteri. Srecom po njih, nakon rata je proglasena opsta amnestija, pa nisu crpili sankcije tog svog "patriotizma". E sad, ako ti imas drukciju viziju i poimanje patriotizma, onda ja tu nemam sta dodati.
Sve ovo pobrojano su gole cinjenice, lisene bilo kakvih emocija. Nadat se da cemo proci Ameriku i otkloniti bilo kakve sumnje ko je uspjesniji, ali da bi definitivno bio bolji, Sergej se mora okušati i u klupskom fudbalu.
U svakom slucaju, zelim ti dobro jutro i uspjesan radni dan.

Ko je imao bolje igrače je daleko od ličnih impresija.
Da ne analiziram poziciju po poziciju.
Asmir Begović stoke City,
Emir Spahić Leverkusen
Seo kolašinac tadašnji schalke (ne ovaj drugoligaš)
Bičakčić eintracht
Mujdza Freiburg
Pjanic Roma
Lulić Lazio
Salihović Hoffenheim
Džeko Manchester City (da ne govorimo da je taj dzeko duplo jači od Džeko danas)
Vedo Ibišević Stuttgart

Većina među glavnim ili bar jako bitnim igračima u navedenim klubovima.
Da ne govorimo da je Sušić naslijedio gotov paket od Ćire i iz moje perspektive sa samo jednim plasmanom na wc gdje nije prošao grupi dobro podbacio. Kojeg novog igrača je afirmirao Sušić?
Barbarez naslijedio ekipu koji tambura Luksemburg i da ne nabrajam koga je sve afirmirao.

Možeš analizirati ako to nije mrsko i igrače poziciju po poziciju pa vidjeti u koja smo doba tada i sada.

U svakom slučaju koliko ga god volio ili ne imajući u vidu sa čime raspolaže barbarez daleko ispred

Uz duzno postovanje, opet cu reci: ne igraju igraci - nego tim.
Poimenice, a i po ulogama u svojim timovima, Sušic je imao na papiru boje igrace. To je kapilitizirao odlaskom na SP. Tamo je bio 20. Barbarez naizgled ima slabije igrace, ali je napravio funkcionalan tim i uspio se plasirati isto na SP. Trenutno je u rasponu od 17.-32. mjesta. Ponavljam; nakon sutrasnje utakmice, ondnosno ovog ciklusa takmicenja, iskristalisat ce se mjesto koje bude trenutno/definitivno zauzeo. Tek nakon toga mozemo uporediti njihove uspjehe kao trenera.
Ovdje je diskusija ko je bolji trener, a ne koji su igraci bolji. Jedino mjerilo uspjeha je rezultat. Da li je Barbarez kretao iz objektivno teze pozicije od Papeta, moze se utvrditi tek nakon ostvarenog konacnog rezultata. Buduci da je najveci uspjeh BH reprezentacije, trenutno, 20. mjesto na svijetu, n8kako prije toga ne mozemo adekvatno izmjeriti doseg necijeg uspjeha.
Sergej jeste na dobrom putu i ja se najiskrenije nadam i vjerujem da ce prevazici Papeta, ali u ovom momentu je Sušic uspjesniji. Ne bolji, jer da bi ocjenjivali ko je bolji od njih dvojice, Sergej mora imati i iskustvo u klupskom fudbalu.
Dakle, mjerimo iskljucivo uspjesnost njih dvojice.
Ako cemo gledati ko su generalno najbolji i najuspjesniji BH treneri, onda su to svakako Ivica Osim i Vahid Halilhodzic. No, buduci da oni nisu predmet analize u ovom slucaju, trenutno je uspjesniji Sušić. Kao navijac, volio bih da ga prekosutra rano ujutro Sergej pretekne.
Sretno.

Najveća razlika je što sad prvi put u historiji imaš stvarno stručni štab, do sada si imao wanna be trenere koju su imali taktiku svi u napad ili svi u odbranu...

[obagol]

Sergej je nekih 100x veći od Papeta.

Pape nas odbio u nekoliko navrata.
Prihvatio je poziv da bude selektor kada je vidio da imamo dobru selekciju i da smo s Cirom bili dobro nahajpovani. To je sve sam priznao i rekao.
Pape je tek nakon drugog ciklusa izborio plasman na veliko takmicenje. Pape je neposredno pred SP u Brazilu, tokom Brazila i nakon uništio sve sto je mogao.

Pored toga “ljudskost” mu je stran pojam.

Pape je jedna velika ljencuga i neradnik.

I dan danas pokazuje kakav je.

Takvog čovjeka ne mozes nikako gotiviti!!!
___________________

S dr. strane imamo Sergeja koji je preuzeo reprezentaciju u najtežem trenutku, kada smo bili na dnu dna i kada je bilo sve truhlo. Kada izlaza nigdje na vidiku nije bilo.
A zapravo je “izlaz” bio Sergej zajedno sa svojom garniturom.
Od prvog dana sam pisao da je on bolji izbor nego sto bi to GUARDIOLA bio. I tako se i ispostavilo.

Ostvarili smo najveći uspjeh u najkraćem roku, plasman na SP i prolazak u knock out fazu. Prije toga smo prvi put u povijesti premostili prepreku koja se baraz zove, i to preko Walesa i Italije.
Barbarez je u dva mjeseca imao vise radnih sati nego Pape za 4 godine, a za ove dvije godine je uradio vise posla nego svi selektori u povijesti naše reprezentacije.
Postavili su temelje jedne moderne reprezentacije koja ce ostvariti još mnogo uspjeha, ako Bog da. Sa Sergejom ili bez njega.

A o ljubavi prema domovini, igračima, navijačima, odnosu prema igračima Itd. Suvišno je tu bilo šta pisati.
I da ne nabrajam dalje…

Sergej i Pape ne mogu u istu rečenicu kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine u pitanju.

A nakon Sergeja - pa jedino Mirona vidim da bi ginuo kao i Sergej. Ne mislim ni da bi Jakirovic približno zapeo iako se naravno dokazao.
Iz ove perspektive, nadam se da cemo nakon Sergeja gledati Mirona…ili nekog novog “Sergeja” ili “Mirona”.

Ovakav način ramišljanja je poprilično rasprostranjen među našim narodom. I po meni je ovo jedan od glavnih razloga zašto se ne možemo pohvaliti aman-zaman nekim rezultatima ni u kojem sportu. Sve koji nešto vrijede, sve one koji su nešto napravili a nisu bili populisti smo brutalno ispljuvali, omalovažili smo svaki njihov uspjeh, bez obzira što smo ih u jednom trenutku uzdizali u zvijezde i kleli se u njih. Papeta koji je ostvario historijski rezultat sa našom reprezentacijom, umjesto kultnog statusa i bezrezervne podrške da se nastavi sa tim radom, zbog par igrača klošara (populista i hinjavaca), Papeta smo proglasili telećom glavom. Zbog Alena Halilovića recimo smo Papeta razapeli a svi smo vidjeli dokle je Alen dogurao i kakav je klošar od igrača. Salihamidžić je prošao istu torturu samo zato što je bio mrtvi profesionalac i nije se uklapao u taj javašluk i improvizacije u to vrijeme. Evo i sad je bilo dovoljno pročitati komentare nakon Švicarske na račun Barbareza i recimo Demirovića da se može pretpostaviti šta ih čeka nakon SP-a odmah nakon prvog kiksa (a biće ih sigurno) pa makar na SP-u došli do polufinala. ja neki dan slušam lika koji objašnajava kako Demirović igra samo zato što mu je menadžer dobar sa Barbarezom.

I nije problem u kritici. Skroz je ok reći da je Pape staromodan trener i da ga je vrijeme pregazilo, ok je konstatovati da Demirović ima loš golgeterski učinak, ispravno je zaljučiti da Salihamidžić nije dao reprezentaciji onoliko kolikoje mogao dati s obzirom na svoj kvalitet i rejting koji je imao, reći za Barbareza da nema iskustva....to je kritika. Ali Papeta zvati telećom glavom, neznalicom, ljenčugom, pisati kako Demirović igra samo zbog menadžera ili još gore zbog toga kako mu Barberez ima nešto sa mamom, Džeki psovati djecu, Salihamidžiću psovati sve redom jer ga je neko lažno optužio da je namjerno dobio žuti karton da ne mora igrati sljedeću utakmicu....to je seljakluk i primitivizam krezubih kvazi navijača, isfrustriranih zbog svog života koji žive, zbog svojih problema s kojima se susreću i onda to ispoljavaju tako što pljuju, vrijeđaju i omalovažavaju sve oko sebe. A takvih je nažalost puno.

[Kapetan]

Ja ne znam zasto imamo potrebu sve uporedjivat. Safet Susic Pape je prvi trener koji nas je odveo na SP, stoga veliko hvala Pape. Sergej Barbarez je prvi trener koji je uspio proci grupnu fazu, stoga veliko hvala Barbarezu. Druga su vremena bila sa Susicem i druga su sada, apsolutno neuporedivo.


Trenutni SS je udario temelje nove reprezentacije Bosne gdje cemo plodove ubirati sigurno narednih 10-15 godina.

Takodjer ekipa se konstantno updatuje, dovodjenje Mahmica i Lukica je rezultat odlicnog rada SS. Siguran sam da je u pozadini jos igraca na kojima se radi da se dovedu i podignu kvalitet reprezentacije na visi nivo.

Isto tako mi kao navijaci trebamo biti strpljivi, to sto smo se kvalifikovali na SP ne znaci da ga trebamo osvojiti. Poraz nije smak svijet, cak je i dobar ako se moze nauciti nesto novo, sto se moze primijeniti.

[imekorisnicko]

Bez zelje za svađom, a i kao neko ko ne cijeni previse ni Papeta ni Barbareza kao trenere, hajmo malo pokusati hladno i analiticki prikazati njihov rad, bez licnih impresija. Znaci, govorim iskljucivo o trenerskim uspjesima.
Pape je vodio reprezentaciuju, bio 1. u grupi i odveo je na SP gdje je zavrsio sluzbeno na 20. mjestu.
Osim toga, Pape je vodio i pojedine klubove i ima ja mislim, mada nisam siguran, osvojen neki kup, ili je igrao finale kupa.
Dakle, iako mu je trenerskq karijera siromasna, jos uvijek je puno bogatija od Sergejeve.
S druge strane, Barbarez ima 2. mjesto u grupi i plasman na SP gdje jos uvijek nema sluzbenog rezultata nego se nalazi u rasponu od 17.-32. mjesta. Nikada nije vodio niti jednu ekipu, pa mu se u tu rubriku piše 0.
Posljedicno navedenom, a iskljucivo između njih dvojice, u trenutku pisanja ovog teksta, Pape je bolji od Sergeja.
Da li ce ga Sergej prestici i biti najuspjesniji trener, ostaje da se vidi i vrijeme ce to najbolje pokazati. Buduci da su ostvareni rezultati najbolje mjerilo necijeg uspjeha, jasno je da je Pape trenutno bolji.
Formati takmicenja su irelevantni, jer se na kraju zbraja plasman, a ne način igranja turnira.
Ko je imao bolje igrace je u domenu licnih impresija, jer je fudbal timski sport i jednako zavisan od svih igraca, sto implicira da tim postize rezultate, a ne igraci pojedinacno, kada govorimo o reprezentaciji naravno.
I na kraju; patriotizam. Niti jedan, a niti drugi nisu nikakve patriote. Obojica su bili vojni obveznici koji su izbjegli tu obavezu. Oni su dezerteri. Srecom po njih, nakon rata je proglasena opsta amnestija, pa nisu crpili sankcije tog svog "patriotizma". E sad, ako ti imas drukciju viziju i poimanje patriotizma, onda ja tu nemam sta dodati.
Sve ovo pobrojano su gole cinjenice, lisene bilo kakvih emocija. Nadat se da cemo proci Ameriku i otkloniti bilo kakve sumnje ko je uspjesniji, ali da bi definitivno bio bolji, Sergej se mora okušati i u klupskom fudbalu.
U svakom slucaju, zelim ti dobro jutro i uspjesan radni dan.

Ko je imao bolje igrače je daleko od ličnih impresija.
Da ne analiziram poziciju po poziciju.
Asmir Begović stoke City,
Emir Spahić Leverkusen
Seo kolašinac tadašnji schalke (ne ovaj drugoligaš)
Bičakčić eintracht
Mujdza Freiburg
Pjanic Roma
Lulić Lazio
Salihović Hoffenheim
Džeko Manchester City (da ne govorimo da je taj dzeko duplo jači od Džeko danas)
Vedo Ibišević Stuttgart

Većina među glavnim ili bar jako bitnim igračima u navedenim klubovima.
Da ne govorimo da je Sušić naslijedio gotov paket od Ćire i iz moje perspektive sa samo jednim plasmanom na wc gdje nije prošao grupi dobro podbacio. Kojeg novog igrača je afirmirao Sušić?
Barbarez naslijedio ekipu koji tambura Luksemburg i da ne nabrajam koga je sve afirmirao.

Možeš analizirati ako to nije mrsko i igrače poziciju po poziciju pa vidjeti u koja smo doba tada i sada.

U svakom slučaju koliko ga god volio ili ne imajući u vidu sa čime raspolaže barbarez daleko ispred

Uz duzno postovanje, opet cu reci: ne igraju igraci - nego tim.
Poimenice, a i po ulogama u svojim timovima, Sušic je imao na papiru boje igrace. To je kapilitizirao odlaskom na SP. Tamo je bio 20. Barbarez naizgled ima slabije igrace, ali je napravio funkcionalan tim i uspio se plasirati isto na SP. Trenutno je u rasponu od 17.-32. mjesta. Ponavljam; nakon sutrasnje utakmice, ondnosno ovog ciklusa takmicenja, iskristalisat ce se mjesto koje bude trenutno/definitivno zauzeo. Tek nakon toga mozemo uporediti njihove uspjehe kao trenera.
Ovdje je diskusija ko je bolji trener, a ne koji su igraci bolji. Jedino mjerilo uspjeha je rezultat. Da li je Barbarez kretao iz objektivno teze pozicije od Papeta, moze se utvrditi tek nakon ostvarenog konacnog rezultata. Buduci da je najveci uspjeh BH reprezentacije, trenutno, 20. mjesto na svijetu, n8kako prije toga ne mozemo adekvatno izmjeriti doseg necijeg uspjeha.
Sergej jeste na dobrom putu i ja se najiskrenije nadam i vjerujem da ce prevazici Papeta, ali u ovom momentu je Sušic uspjesniji. Ne bolji, jer da bi ocjenjivali ko je bolji od njih dvojice, Sergej mora imati i iskustvo u klupskom fudbalu.
Dakle, mjerimo iskljucivo uspjesnost njih dvojice.
Ako cemo gledati ko su generalno najbolji i najuspjesniji BH treneri, onda su to svakako Ivica Osim i Vahid Halilhodzic. No, buduci da oni nisu predmet analize u ovom slucaju, trenutno je uspjesniji Sušić. Kao navijac, volio bih da ga prekosutra rano ujutro Sergej pretekne.
Sretno.

Pa nije istina.
Igraju igrači. Tim se pravi od igrača,što imaš bolje igrače, veće su šanse da imaš bolji tim. Kvalitet trenera se ocjenjuje po tome kakav je tim napravio u odnosu na kvalitet igrača u tom momentu. Pape je,ja mislim, napravio tim otprilike u rangu sa kvalitetom igrača ,ili možda mrvu iznad,a Barbarez je napravio mnogo više. Ništa ne postoji izvan konteksta,pa tako ni nekakvo 20 mjesto. Cape Verde i Njemačka su dospjeli u nokaut fazu. Uspjeh trenera Cape Verde-a je mnogo veći nego trenera Njemačke. Zašto? Jer ima daleko lošije igrače. Nije to toliko teško za shvatiti.

[zastitaIdentiteta]

Ne možete porediti Papeta kom se kompetitivna ekipa servirala na tacni sa Sergejom koji je uzeo nakon ciklusa u kom smo 2x izgubili od Luksemburga.
Tu sva trenersko-menadžerska rasprava prestaje.

Ova ekipa za 2 godine najranije se smije porediti s onom koju je preuzeo Pape na gotovo.
A za 2 godine imaćeš pola prve ekipe u još bitnijim ulogama kod mnogo boljih klubova.

[BenjooJutub]

A zbog čega se uopšte vodi polemika ko je bolji između njih dvojice?

[HeavyBassBlues]

Ko je imao bolje igrače je daleko od ličnih impresija.
Da ne analiziram poziciju po poziciju.
Asmir Begović stoke City,
Emir Spahić Leverkusen
Seo kolašinac tadašnji schalke (ne ovaj drugoligaš)
Bičakčić eintracht
Mujdza Freiburg
Pjanic Roma
Lulić Lazio
Salihović Hoffenheim
Džeko Manchester City (da ne govorimo da je taj dzeko duplo jači od Džeko danas)
Vedo Ibišević Stuttgart

Većina među glavnim ili bar jako bitnim igračima u navedenim klubovima.
Da ne govorimo da je Sušić naslijedio gotov paket od Ćire i iz moje perspektive sa samo jednim plasmanom na wc gdje nije prošao grupi dobro podbacio. Kojeg novog igrača je afirmirao Sušić?
Barbarez naslijedio ekipu koji tambura Luksemburg i da ne nabrajam koga je sve afirmirao.

Možeš analizirati ako to nije mrsko i igrače poziciju po poziciju pa vidjeti u koja smo doba tada i sada.

U svakom slučaju koliko ga god volio ili ne imajući u vidu sa čime raspolaže barbarez daleko ispred

Uz duzno postovanje, opet cu reci: ne igraju igraci - nego tim.
Poimenice, a i po ulogama u svojim timovima, Sušic je imao na papiru boje igrace. To je kapilitizirao odlaskom na SP. Tamo je bio 20. Barbarez naizgled ima slabije igrace, ali je napravio funkcionalan tim i uspio se plasirati isto na SP. Trenutno je u rasponu od 17.-32. mjesta. Ponavljam; nakon sutrasnje utakmice, ondnosno ovog ciklusa takmicenja, iskristalisat ce se mjesto koje bude trenutno/definitivno zauzeo. Tek nakon toga mozemo uporediti njihove uspjehe kao trenera.
Ovdje je diskusija ko je bolji trener, a ne koji su igraci bolji. Jedino mjerilo uspjeha je rezultat. Da li je Barbarez kretao iz objektivno teze pozicije od Papeta, moze se utvrditi tek nakon ostvarenog konacnog rezultata. Buduci da je najveci uspjeh BH reprezentacije, trenutno, 20. mjesto na svijetu, n8kako prije toga ne mozemo adekvatno izmjeriti doseg necijeg uspjeha.
Sergej jeste na dobrom putu i ja se najiskrenije nadam i vjerujem da ce prevazici Papeta, ali u ovom momentu je Sušic uspjesniji. Ne bolji, jer da bi ocjenjivali ko je bolji od njih dvojice, Sergej mora imati i iskustvo u klupskom fudbalu.
Dakle, mjerimo iskljucivo uspjesnost njih dvojice.
Ako cemo gledati ko su generalno najbolji i najuspjesniji BH treneri, onda su to svakako Ivica Osim i Vahid Halilhodzic. No, buduci da oni nisu predmet analize u ovom slucaju, trenutno je uspjesniji Sušić. Kao navijac, volio bih da ga prekosutra rano ujutro Sergej pretekne.
Sretno.

Pa nije istina.
Igraju igrači. Tim se pravi od igrača,što imaš bolje igrače, veće su šanse da imaš bolji tim. Kvalitet trenera se ocjenjuje po tome kakav je tim napravio u odnosu na kvalitet igrača u tom momentu. Pape je,ja mislim, napravio tim otprilike u rangu sa kvalitetom igrača ,ili možda mrvu iznad,a Barbarez je napravio mnogo više. Ništa ne postoji izvan konteksta,pa tako ni nekakvo 20 mjesto. Cape Verde i Njemačka su dospjeli u nokaut fazu. Uspjeh trenera Cape Verde-a je mnogo veći nego trenera Njemačke. Zašto? Jer ima daleko lošije igrače. Nije to toliko teško za shvatiti.

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

[zastitaIdentiteta]

A zbog čega se uopšte vodi polemika ko je bolji između njih dvojice?

Valjda raji dosadno na poslu

[imekorisnicko]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

[BenjooJutub]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

daj molim vas nek mi neko kaže zbog čega pričate o tome, kako i zašto ste došli do toga?

šta će te time riješiti? čemu doprinosi ta rasprava? zbog čega je bitno ko je bolji?

90% objava na forumu su neke rasprave između A i B strane, ali ova rasprava je da izvineš najgluplja i najnepotrebnija od svih a bilo ih je svakakvih.

Porediti dva trenera koji su jedini uspjeli odvesti repstaciju na SP

[HeavyBassBlues]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

Prije svega, drago mi je da mozemo komunicirati na jednom primjernom civilizacijskom nivou. Nadam se da ce to biti praksa i u buducnosti između svih korisnika.
Sto bi rekli braca Hrvati: dao sam si truda, pa sam izvukao rezultate.
Slozit ces se da su rezultati jedino mjerilo uspjeha u fudbalu i u sportu generalno.
Pape kada je preuzimao reprezentaciju, ista je bila na 51. mjestu FIFA-ine rang liste. Kada je napustao, reprezentacija je bila 29. Nakon SP u Brazilu, reprezentacija je bila 19., a njen najbolji plasman je bilo 13. mjesto u augustu 2013.
Kada je Barbarez preuzeo reprezentaciju, ista je bila 74., a u jednom momentu i 75. na istoj listi. Prilikom plasmana na SP, reprezentacija je zauzimala 64. mjesto, a trenutno je 61.
Jos uvijek, dok traje prvenstvi, ne mozemo tacno utvrditi njen plasman.
Cisto u smislu poređenja, ukupnu komparaciju cemo utvrditi tek kad oba trenera zavrse isti ciklus, a u ovom slucaju to je Svjetsko Prvenstvo kao zajednicki sadrzilac.
Dakle, gole brojke ne idu u prilog "Sergijevcima", da se tako kolokvijalno izrazim. Cak i taj eksponencijalni rast kojeg sam prethodno pomenuo, ide u prilog "Papetovcima".
Sad mozemo o kvalitetu igraca. Pape je neosporno , a po imenima, imao "bolju" generaciju. Ostvario je ono sto je ostvario i to je bio njegov maksimum. Da li je moglo bolje? Obzirom na imena, naravno da jeste. U Papetovom ukupnom trenerskom kvalitetu govori i cinjenica da vise nikoga ne trenira, niti ga iko zove. Ako je nekoga i trenirao nakon SP u Brazilu, to je bilo kratko i marginalno. Znaci, reprezentaciju je napustio na 29.mjestu FIFA-ine rang liste.
Uslijedio je strmoglav pad. Necemo sada ulaziti u razloge istog, ali Sergej je preuzima na njenom 74.mjestu. To su suhe cinjenice, bez imalo emocija.
Tacno je da Sergej preuzima rasulo. Radi lavovski posao, okuplja sto se okupiti dade. Put sastavljen od katastrofalnih poraza i cudesnih pobjeda. Na kraju, uspjeva sa ovim.kadrom se plasirati na SP.
S aspekta da je preuzeo samo naznaku ekipe i mjesto koje je BiH drzala u tom trenutku, te uspio dogurati do KO faze SP, njegov ucinak je vrhunski i neprikosnoven, ali prije svega u organizacijskom smislu, a iz cega upravo i crpi rezultate.
Da bi izvrsili pravo poređenje, Sergej prije svega mora zavrsiti SP i dobiti konacan plasman nakon SP-a.
Također, puno poređenje sa Susicem mozemo izvrsiti tek kada i Sergej bude vodio neki klub, a trenutno mozemo,ali tek poslije ovog ciklusa, izvrsiti samo skraceno poređenje: ko je od njih bio uspjesniji na svjetskom prvenstvu. Prvenstvo nije gotovo i nominalno Susic jeste trenutno uspjesniji, ali vrlo brzo cemo saznati da li ce to tako i ostati.
Na kraju krajeva, jako je neozbiljno, da ne kazem djetinjasto uspoređivati dva trenera po samo jednom parametru. U tu jednacinu onda mozemo uvrstiti i Peteva koji se super oblacio i Ćiru koji je bio fantastican motivator. Ali, ako krecemo iz iste premise da rezultati određuju uspjeh, onda je stvar i vise nego jasna.
Komparativna prednost Barbareza jeste sto on svoju karijeru, a ni ovaj ciklus jos nije zavrsio, a Sušic jeste.
Ostaj mi zdravo i hvala na ugodnom razgovoru.

[Madal]

Pape je samo zlo koje nas je zadesilo nazalost, zalosno je koliko ga ljudi smatra dobrim selektorom ili pise hvalospjeve o njemu

[imekorisnicko]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

Prije svega, drago mi je da mozemo komunicirati na jednom primjernom civilizacijskom nivou. Nadam se da ce to biti praksa i u buducnosti između svih korisnika.
Sto bi rekli braca Hrvati: dao sam si truda, pa sam izvukao rezultate.
Slozit ces se da su rezultati jedino mjerilo uspjeha u fudbalu i u sportu generalno.
Pape kada je preuzimao reprezentaciju, ista je bila na 51. mjestu FIFA-ine rang liste. Kada je napustao, reprezentacija je bila 29. Nakon SP u Brazilu, reprezentacija je bila 19., a njen najbolji plasman je bilo 13. mjesto u augustu 2013.
Kada je Barbarez preuzeo reprezentaciju, ista je bila 74., a u jednom momentu i 75. na istoj listi. Prilikom plasmana na SP, reprezentacija je zauzimala 64. mjesto, a trenutno je 61.
Jos uvijek, dok traje prvenstvi, ne mozemo tacno utvrditi njen plasman.
Cisto u smislu poređenja, ukupnu komparaciju cemo utvrditi tek kad oba trenera zavrse isti ciklus, a u ovom slucaju to je Svjetsko Prvenstvo kao zajednicki sadrzilac.
Dakle, gole brojke ne idu u prilog "Sergijevcima", da se tako kolokvijalno izrazim. Cak i taj eksponencijalni rast kojeg sam prethodno pomenuo, ide u prilog "Papetovcima".
Sad mozemo o kvalitetu igraca. Pape je neosporno , a po imenima, imao "bolju" generaciju. Ostvario je ono sto je ostvario i to je bio njegov maksimum. Da li je moglo bolje? Obzirom na imena, naravno da jeste. U Papetovom ukupnom trenerskom kvalitetu govori i cinjenica da vise nikoga ne trenira, niti ga iko zove. Ako je nekoga i trenirao nakon SP u Brazilu, to je bilo kratko i marginalno. Znaci, reprezentaciju je napustio na 29.mjestu FIFA-ine rang liste.
Uslijedio je strmoglav pad. Necemo sada ulaziti u razloge istog, ali Sergej je preuzima na njenom 74.mjestu. To su suhe cinjenice, bez imalo emocija.
Tacno je da Sergej preuzima rasulo. Radi lavovski posao, okuplja sto se okupiti dade. Put sastavljen od katastrofalnih poraza i cudesnih pobjeda. Na kraju, uspjeva sa ovim.kadrom se plasirati na SP.
S aspekta da je preuzeo samo naznaku ekipe i mjesto koje je BiH drzala u tom trenutku, te uspio dogurati do KO faze SP, njegov ucinak je vrhunski i neprikosnoven, ali prije svega u organizacijskom smislu, a iz cega upravo i crpi rezultate.
Da bi izvrsili pravo poređenje, Sergej prije svega mora zavrsiti SP i dobiti konacan plasman nakon SP-a.
Također, puno poređenje sa Susicem mozemo izvrsiti tek kada i Sergej bude vodio neki klub, a trenutno mozemo,ali tek poslije ovog ciklusa, izvrsiti samo skraceno poređenje: ko je od njih bio uspjesniji na svjetskom prvenstvu. Prvenstvo nije gotovo i nominalno Susic jeste trenutno uspjesniji, ali vrlo brzo cemo saznati da li ce to tako i ostati.
Na kraju krajeva, jako je neozbiljno, da ne kazem djetinjasto uspoređivati dva trenera po samo jednom parametru. U tu jednacinu onda mozemo uvrstiti i Peteva koji se super oblacio i Ćiru koji je bio fantastican motivator. Ali, ako krecemo iz iste premise da rezultati određuju uspjeh, onda je stvar i vise nego jasna.
Komparativna prednost Barbareza jeste sto on svoju karijeru, a ni ovaj ciklus jos nije zavrsio, a Sušic jeste.
Ostaj mi zdravo i hvala na ugodnom razgovoru.

Apsolutno jeste besmisleno trenere uspoređivati po jednom parametru, zato mi konstantno isticanje 20-og mjesta i nema smisla.Ja uopšte ne spadam u grupu ljudi koja omalovažavaju Papeta,ali isto tako mi je jasno da je ovo što je Barbarez napravio nemjerljivo sa bilo čime ranije zbog svih očitih okolnosti.

Ne znam što raji smeta upoređivanje,ovo je forum i dani su usitnili do utakmice.

[hurem]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

Jednostavno premise su mu pogrešne pa samim tim i zaključci.
On jednostavno poništava ove tri utakmice u grupnoj fazi kao da su to bile nekakve dodatne kvalifikacione utakmice za finalni turnir, a zapravo cijelo vrijeme gledamo taj završni ili finalni turnir.
Ne može nikako utakmica protiv SAD-a biti ekvivalent utakmici protiv Nigerije, ali nikako:

- Argentina je ekvivalent Švicarskoj
- Nigerija je ekvivalent Kanadi
- Iran je ekvivalent Kataru.

2014. smo osvojili 3 boda, sada smo osvojili 4 boda.
Prvi put u povijesti smo prošli grupnu fazu na SP i igrat cemo knockout fazu.
Nismo mi birali proširenje svjetskog prvenstva niti sistem takmičenja.
I da nije bilo tog proširenja s 32 na 48, mi bismo svakako izborili plasman na SP u Americi jer je drugoplasirani tim kvalifikacija uvijek igrao baraz utakmice. Pa eto, napokon smo prošli i taj baraz, sto je samo po sebi takodjer veliki uspjeh (prethodno smo 5 puta ispadali u barazu).

Svaki stručnjak i poznavalac fudbala ce kazati da je ovo nas najveći uspjeh, i strani i domaći.

Pitajmo Hrvate da li im je draži plasman na 19.poziciji 2014. kada su ispali u grupi ili ovaj sadašnji prolazak u knock out fazu medju “32”?!
Ili Portugalu koji je tada ispao iz grupe i bio 17., ili im je značajniji ovaj prolazak u knock out fazu medju 32?!

Fudbal se ne može posmatrati tako kao sto on pokušava. Naš plasman tada je toliko irelevantan da je totalno nebitan. Bitan je samo Haevyiju - u svakom slučaju lijepo i kulturno komunicira i treba mu odati priznanje u tom smislu.
Ne može se ignorisati kontekst - a on to upravo radi cijelo vrijeme. U kojem trenutku se preuzela reprezentacija, kakav je kvalitet bio, ko su bili protivnici, kakav je bio naboj, hajp ili kako god hoćete, stanje u i oko reprezentacije Itd.
Pa čak i to posmatranje rankinga je besmisleno u ovom trenutku. Pogledati samo protiv koga smo igrali od dolaska Barbareza a protiv koga u vrijeme Papeta. Da ne pricam o tome da je sistem vrednovanja izmijenjen i sl.

[imekorisnicko]

Koliko god bih se zelio sloziti sa tobom, jednostavno te puka historija demantuje. Uspjesnost i kvalitet trenera ne određuje se samo jednim turnirom ili kvalifikacijama. Na ovom turniru je trenutno i Paragvaj bolji od Njemacke i njihov trener je ostvario veci uspjeh, ali u kontekstu na koji si se potvao, Njemacka je daleko uspjesnija reprezentacija. Da li je Nagelsman ili kako se vec zove, generalno uspjesniji trener od paragvajskog, nuzno je uzeti sav njihov opus u obzir.
Niti jednog momenta ja ne negiram Barbarezov uspjeh, ali isto tako sam rezultat govori da je trenutno Sušic uspjesniji. Ni meni nije jasno zasto je to tako tesko akceptirati?!
Ali, ako neko zaista zeli pricati o tome koga ima Barbarez , a koga je imao Sušic i sta bi bilo kad bi bilo da je ovaj imao ove, ili onaj one... onda ga zovem u kafanu, pa cemo uz pivo tabiriti jel moglo vako, il je trebalo nako... bezbeli bi se vrlo brzo i slozili.
Ako uzmemo kao kontekst da Sergej krenuo sa nizeg mjesta, onda je neophodno upitati; otkud mi uopste na tom mjestu? Sa te strane se Sergejev uspjeh cini ogroman i mora mu se odati priznanje. Ali to je klasicno poređenje. Ogroman uspjeh na papiru jeste pomak sa 100. na 30. mjesto, ili rast kako god zelis. Puno manje na papiru, ali u stvarnosti mnogo kvalitetnije jeste pomak sa 30. na 20. mjesto.
Ili da se fudbalskim rjecnikom izrazim: ogroman uspjeh jeste doci iz pete u drugu ligu. Ali je puno teze iz druge u prvu, iako je rast iz pete u drugu eksponencialno veci.
Sergej matematicki jeste vrlo blizu da pretekne Papeta, mozda ga je cak vec i prestigao, ali to ne mozemo znati do definitivnog zatvaranja ovog prozora.

Naravno da se uspješnost čitave trenerske karijere ne određuje jednim turnirom,međutim mi ovdje pričamo čiji je uspjeh veći. Papetov ili Sergejev.
Ali hajmo polako. Prvo i prvo. U fudbalu na SP se,generalno, i to sa razlogom ne gleda pozicija na kojoj je neko završio na cjelokupnom poretku već faza do koje je stigao. SP nije liga već turnir i pozicija je nevažna. Biti 19i ili 23i je jedno te isto i ovisi od milion faktora (razvoj utakmice,kvalitet protivnika,sudijske odluke...),jedino bitno je da nisi prošao dalje.
Drugo, u reprezentativnom fudbalu je mnogo teže doći npr iz petog u drugi šešir,nego iz drugog u prvi mada je i to irelevantno.
Najvažnije je sa kakvim materijalom raspolažeš. Osnovna je logika da ćeš sa dobrim sastojcima lakše napraviti dobar ručak,a genijalnost je napraviti nešto dobro sa oskudnim i lošim sirovinama.
Pretpostavimo da i ovaj SP završimo na tom magičnom 20 mjestu. Tu ćemo završiti kao 60 i neka reprezentacija svijeta, tada smo završili tu kao 20 i neka reprezentacija svijeta, da ne govorim ono šta je svima jasno, da smo jednostavno imali bolje igrače.

Jednostavno premise su mu pogrešne pa samim tim i zaključci.
On jednostavno poništava ove tri utakmice u grupnoj fazi kao da su to bile nekakve dodatne kvalifikacione utakmice za finalni turnir, a zapravo cijelo vrijeme gledamo taj završni ili finalni turnir.
Ne može nikako utakmica protiv SAD-a biti ekvivalent utakmici protiv Nigerije, ali nikako:

- Argentina je ekvivalent Švicarskoj
- Nigerija je ekvivalent Kanadi
- Iran je ekvivalent Kataru.

2014. smo osvojili 3 boda, sada smo osvojili 4 boda.
Prvi put u povijesti smo prošli grupnu fazu na SP i igrat cemo knockout fazu.
Nismo mi birali proširenje svjetskog prvenstva niti sistem takmičenja.
I da nije bilo tog proširenja s 32 na 48, mi bismo svakako izborili plasman na SP u Americi jer je drugoplasirani tim kvalifikacija uvijek igrao baraz utakmice. Pa eto, napokon smo prošli i taj baraz, sto je samo po sebi takodjer veliki uspjeh (prethodno smo 5 puta ispadali u barazu).

Svaki stručnjak i poznavalac fudbala ce kazati da je ovo nas najveći uspjeh, i strani i domaći.

Pitajmo Hrvate da li im je draži plasman na 19.poziciji 2014. kada su ispali u grupi ili ovaj sadašnji prolazak u knock out fazu medju “32”?!
Ili Portugalu koji je tada ispao iz grupe i bio 17., ili im je značajniji ovaj prolazak u knock out fazu medju 32?!

Fudbal se ne može posmatrati tako kao sto on pokušava. Naš plasman tada je toliko irelevantan da je totalno nebitan. Bitan je samo Haevyiju - u svakom slučaju lijepo i kulturno komunicira i treba mu odati priznanje u tom smislu.
Ne može se ignorisati kontekst - a on to upravo radi cijelo vrijeme. U kojem trenutku se preuzela reprezentacija, kakav je kvalitet bio, ko su bili protivnici, kakav je bio naboj, hajp ili kako god hoćete, stanje u i oko reprezentacije Itd.
Pa čak i to posmatranje rankinga je besmisleno u ovom trenutku. Pogledati samo protiv koga smo igrali od dolaska Barbareza a protiv koga u vrijeme Papeta. Da ne pricam o tome da je sistem vrednovanja izmijenjen i sl.

Znam,ali čak prateći i njegovu logiku, nije u pravu

[19vendetta87]

Pape da je selektor, pola ovih igraca sto danas igraju za nas, igrali bi za drugu reprezentaciju. Kao da bi se on zamarao nekim Mahmicim i slicnim, Bajraktarevica bi u vrh glave povukao za kapu.

100%
Srbija je ostala bez jednog Pavlovića jer je Piksi smatrao da ne treba trcati za igracima koji jos nisu dokazani, a evo sad taj isti Pavlovic standardno igra za Bayern i Njemacku.
Takva stvar bi bila i kod nas sa Alajbegovicem