Joj, što je lijepo ponovo gledati ovaj kratki dio sezone na travi. Brze lopte, brzi poeni, mnogobrojni asevi, tmurno nebo... i
ko za inat, prvi čovjek kojeg vidim je Nicolas Mahut.
Sad ozbiljno.. trava mi je najdraža podloga u tenisu, i uvijek jedva čekam taj početak juna, pa sve do negdje polovine jula kako bih uživao (iako u zadnje vrijeme sve rijeđe) u čarima igre kakvu trava pruža. Kažem u zadnje vrijeme sve rijeđe, jer se poprilično toga promijenilo, uključujući i način igre kakav nije tipičan za travu, čast pojedinim igračima...
Igra se sve defanzivnije,
slajsevi su postali beskorisni, dok je
serv&volej praktično izumro, na moju veliku žalost. Jedan sam od ljubitelja takve igre, i uživam kada pronađem takav meč na Wimbledonu. Ali eto, šljakaši sada lagano prolaze do veće faze turnira, dok se igrači koji se smatraju specijalistima za travnatu podlogu napate ne bi li prošli u drugo kolo..
Mislim,
sto ljudi, sto ćudi.. nekome je glupo gledati strašne aseve koje protivnik neće moći vratiti, no kod mene to izaziva posebnu pažnju. Nekome je glupo gledati brze poene, dok ja uživam u tome, i tako. No siguran sam da svi vole gledati Wimbledon, bez obzira kakav se tenis igra.
