Post
					
								Postao/la miralem444 » 23 jul 2009, 09:12
			
			
			
			
			Bosanci traženi od Inđije do Milana 
Nema sumnje da je ovaj ljetni prijelazni rok pokazao koliko su cijenjeni bh. igrači. Sve je
 više bosanskohercegovačkih igrača u "Ligama petice". Nikad više nije bilo jagme za 
igrače, kako one u bh. ligi, tako i za provjerene nogometne klase, kakve su; Edin Džeko,
 Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Emir Spahić, Senijad Ibričić...
Zanimanje bogatih nogometnih mecena, renomiranih klubova, moćnih menadžere, za bh.
 nogometaše, posljedica je sjajnih rezultata naše reprezentacije pod vodstvom Miroslava 
Blaževića. Naša je selekcija svojevrsno osvježenje na međunarodnoj sceni. Naši su 
internacionalci, posebno bundesligaši, osim u reprezentativnom dresu, blistali u svojim 
klubovima, što im je dodatno podiglo cijenu na svjetskoj nogometnoj berzi. Naprije, 
Džeko je prije samo godinu - dvije, vrijedio dva-tri miliona eura. No, danas njegovi papiri 
vrijede tridesetak miliona eura. Sa novom bundesligaškom sezonom i nastupima, 
nadajmo se pobjedama i golovima u dresu reprezentacije, Džeko, ali i Ibišević, Misimović 
i ostali, bit će među najtraženijim igračima u narednom prijelaznom roku na nogometnoj 
berzi.
Eto, i to je moguće, iako naša liga slovi kao jedna od najgorih na svijetu. Sretna je 
okolnost što naši asovi u inostranstvu imaju prilika dodatno se usavršavati, te što u 
Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Turskoj, nema unaprijed upisanih pobjeda i gdje 
klubovi na gostovanja ne idu na izlet, kao što je slučaj u bh. fudbalu. 
Nažalost, ima i druga, tamnija, strana kada su u pitanju ljetni transferi. U danima kada se 
Čelzi i Milan utrkuju ko će više ponuditi za Džeku, a Volfsburg, ni po koju cijenu ne želi 
pustiti bh. dijamanta, neki bh. igrači traže spas u srbijanskoj ligi. Nije problem zemlja, 
već klubovi u kojima namjeravaju nastaviti karijeru. Prosto je neshvatljivo da se recimo 
dvojica veznjaka iz Slobode, koja je prošle godine bila nadomak osvajanja Kupa BiH, te 
na sportskom polju izborila nastup u Evropi, raduju odlasku u Inđiju. Tačno tako! 
Muhamed Omić i Adnan Jahić, dokazani veznjaci, sretni su što će igrati u prvoligašu 
(rang ispod elitne lige) Inđiji. Jer će tamo imati redovno plaću! Baš nas zanima šta je to 
što Inđija može, a Sloboda ne može ponuditi Jahiću i Omiću, koji su nesumnjivo 
kvalitetni igrači. Primjera radi, igrači njihova kalibra u Hrvatskoj ne žele u Izrael, 
Mađarsku, Češku, Poljsku, smatrajući da iz HNL mogu u jače lige. Moguće da je i do 
menadžera koji ne mogu dalje dobaciti od našeg govornog područja. Još je jedan primjer iz Tuzle ilustrativan. Mirza Mešić je presretan što karijeru nastavlja u velenjskom 
Rudaru iz Slovenije, makar se svaki skaut i menadžer koji ga je gledao posljednjh 
mjeseci naprosto "zaljubio" u stil igre koji preferira Mešić, bivša nada francuskog Nanta. 
Dakle, s jedne strane imamo pomamu najboljih evropskih klubova (Milan, Čelzi, Lion), 
koji se otimaju na Džeku, a s druge igrači iz bh. lige zadovoljno trljaju ruke nakon transfera
 u Inđiju, ili u boljem slučaju ako završe u "Deželi". Sve u godini kada su naši 
internacionalci blistali u evropskim ligama i kada nam je reprezentacija na korak do
 baraža i odlaska na SP. Do igrača nije. Ili je do menadžera i kvazimenadžera ili do 
novokomponovanih sportskih radnika koji su zaposjeli klupske pozicije, koji vedre i 
oblače u bh klubovima i koji igrače prodaju kao roblje ili kao voće i povrće. Sa sitniš i za 
svoj džep!
Vladavić, Kamber, Božić…
Ima i svijetlih primjera, poput Admira Vladavića, koji je potpisao za najbolji austrijski klub
 Salzburg. Njegovi su papiri "teški" nekoliko milona eura. Iz Austrije će Vladavić zasigurno
 lakše do Bundeslige, gdje mu je po vrijednosti mjesto. Ovog ljeta je kao "bomba" 
odjeknuo transfer golobradog Dalibora Pandže, koji je dojučer plaćao članarinu u 
omladinskoj školi Sarajeva. On je potpisao za Dinamo, ali će igrati u Lokomotivi. 
Klubove i jače gaže su dobili Đorđe Kamber i Mario Božić, dok je Jusuf Dajić je iz 
Belgije preselio u Šibenik
Jovanović iz Slavije u Tursku
Branislav Jovanović, mladi veznjak Slavije otisnuo se u Tursku. On je klasični primjer 
kako je moguće uz spretnog menadžera kapitalizirati nastupe u reprezentaciji. Premda je 
Jovanović sakupio dva nastupa u A-timu, on je našao angažman u Turskoj. Menadžer mu 
je Zdravko Marić iz Mostara, koji slovi kao jedan od najkorektnijih menadžera u BiH.
 Sulejman Smajić i Admir Aganović su iz belgijskog Dendera našli bolje klubove. Smajić 
će igrati u Lokerenu, a Aganović u Ksamaksu.
Alispahić, Hurtić, Zečević, Kurtanović... 
Nekada su, kada niko ozbiljan nije želio, bh. igrači hrlili u Rusiju. Put je trasirao ljudskim i 
sportskim kvalitetama Elvir Rahimić, koji je preko Anžija dospio u CSKA, čiji je godinama
 nosioc igre. Dublji trag u Rusiji ostavili su Emir Spahić, Marko Topić, te kratko Senad 
Repuh, Dženan Hošić, Kabir Smajić… U posljednje vrijeme Azerbejdžan pokazuje 
zanimanje za naše igrače. Nedavno je Kemal Alispahić našao angažman u ovoj zemlji i sa
 sobom poveo trenera Almira Hurtića, te Nenada Zečevića i Edisa Kurtanovića. 
Navodno je najavio angažmane za još neke naše igrače u Azerbejdžanu.
Spahić u Francuskoj
Godinama bh. igrači nisu mogli "ni primirisati" Francuskoj. Čak i kada su naši treneri 
imali angažmane u tamošnjim klubovima. Rijetko viđenim talentom, najprije je Miralem 
Pjanić dobio atraktivan ugovor u Lionu, a potom je Emir Spahić potpisao ugovor sa 
Monpeljeom. Spahićevu reputaciju osnažuje i to što je kapiten reprezentacije i što je n
jegov novi klub dobio kvalitetne preporuke od selektora Blaževića. Uvjereni smo da 
Montpelje nije posljednja Spahićeva stanica. Kada su transferi i uspjesi bh. igrača u 
pitanju, svjesno ili ne, neki zapostavljaju i zaboravljaju Sašu Papca. Koji je samo u
pornim radom, bez ičije pomoći uspio prevaliti veliki pud od Bijelog brijega do Škotske. 
Postao je najbolji defanzivac u Škotskoj, nakupio se trofeja sa Glazgovom. Iako su ga 
neki željeli ocrniti što ne igra u reprezentaciji, Sašu to čini karakternijim. Drži do riječi. 
I biva sve bolji i bolji, bez obzira što nije u reprezentaciji. Kapa dole Papcu.
Ima nas svugdje
Nikad prije nismo imali više reprezentativaca u najjačim ligama. Krenimo redom. 
U Njemačkoj ove sezone imamo Ibiševića, Džeku, Misimovića, Bajramovića, Salihovića,
Husejnovića…, i Piplicu kao trenera-skauta Kotbusa. U Francuskoj su Spahić i Pjanić. U
 Španiji (Valjadolid) je Haris Medunjanin, potencijalni bh. reprezentativac. Ponosni smo što ćemo i u Engleskoj imati Asmira Begovića, budućeg bh. reprezentativca. U Italiji igra samo Hasan 
Salihamidžić, koji nažalost ne igra za reprezentaciju. Naših asova ima u, također jakim, 
ligama kao što su Turska (Hasagić, Nadarević, Jovanović...), zatim u Grčkoj (Muslimović 
i Jahić), u Austriji (Vladavić, Mravac, Muratović), Hrvatskoj (Ibričić, Zec, Pandža, Dajić,
 Husić...), u Poljskoj (Štilić, Arifović, Handžić, Burić...), a u Češkoj su proteklih godina 
blistali Mahmutović, Ljevaković, Vršajević, Merzić… 
 
evo jednog odlicno napisanog teksta o nassim igracima...vrijedi ga procitat...
			
			
									
									>..,.-I DUSU SVOJU ZA BOSNU MOJU.:<.,.