bimbrlica je napisao/la:do jucer ste govorili da je najbolji vezni na svijetu a danas nevalja.
Generalizacija. Ja nisam govorio da je najbolji, ali i dalje sam mišljenja da je u top 3, što se tiče svih igrača na svijetu, sigurno u top 10, ako ne i manje.
bimbrlica je napisao/la:gdje su sad one statistike da je dao vise golova i asistencija od Xavija
Te statistike bi se valjda, po nekoj logici, sad trebale nalaziti na temi Barcelona ili griješim?
bimbrlica je napisao/la:Fabregas je samo radio ono sto je najbolje za njega...sta je trebo'? cekati da se Wenger smiluje pa mu dovede neko pojacanje ili igrati sa djecom..? kao i svakom sportasu cilj mu je bio osvajati trofeje a to sa arsenalom jednostavno nije mogao...
Pa ok, ako ti tako posmatraš.
Ja i dalje nemam ništa protiv njega. Drag mi je i bio i ostaće.Upravo, radi njegove inteligencije, a kako i sam kažeš pobrin'o se za sebe, znači ima je itekako.
No, razgraniči dvije stvari.
1.Fudbal je kolektivna igra.
Svaki pojedinac se mora podrediti uspjesima kolektiva tj. postizanju uspjeha. Bio ti član Arsenala, Newcastle Uniteda ili Barcelone, svejedno je, odanost kolektivu je nešto što je neprocjenjive vrijednosti-nažalost, tome se izgubio svaki trag u današnjem fudbalu, pa su i ovakvi (i drugi transferi) dio nečega čime se navijači/simpatizeri samo ponose.
Efekat je dvostruk.
Po jednoj strani imaš relaciju klub-igrač, gdje igrači dobivaju ono što žele, bilo trofeje, novac,prestiž ili nešto drugo, dok po drugoj strani klubovi dobivaju na reputaciji, ugledu, "hvalisanju" itd.
Po drugoj strani imaš odnos "krovne organizacije" (UEFA/FIFA) -klubovi.
U tom odnosu UEFA/FIFA gube u smislu samog razvoja fudbala ali globalna pojava čini taj gubitak neznatan, takoreći neprimjetan.
I zato se je stvorio jedan draž tih transfera, upravo radi toga, što svi dobivaju, pojavila se (da je tako nazovem) masovna dobit, proces koji postaje vrlo profitabilan-prodaja igrača.
I baš iz tog razloga, UEFA uvodi ove "sankcije"(2.stvar) ,jer nestaje onih Ajaxa, koji su osvajali Ligu prvaka sa "svojom",domaćom ekipom, razvojem domaćih igrača, uklanjanjem domaće djece sa puta, davajući im šansu za ljepši život. Nasuprot tome, pojavila se fudbalska konkurenčnost, gdje svako želi biti najbolji, pa se svi ti "humani činovi" stavljaju u drugi plan, kupuju se igrači, ulažu enormna sredstva u samo jedno pojačanje, da bi se došlo do željenog rezultata-bio najbolji.
Sad, ako ovako pogledaš, ne znam baš, da li je fer, otići iz neke ekipe, ma koliko ona bila uspješna odnosno neuspješna.
Pitam se baš, u čemu je draž fudbala?
U medijskom prepucavanju dvaju klubova, njihovih navijača, osvajanju pukih trofeja, koji za tvoje drugove ne znače ništa ili u osvajanju trofeja sa ekipom sa kojom si proveo svoj život.
Da li je ljepši tvoj plač i plač tvojih suigrača,nakon poraza ili tvoj smijeh i smijeh tvoje ekipe, al' ipak, ekipe "stranaca" nakon osvojenog trofeja?
Eto ti razloga, zašto mi je Arsenal drag, zašto sam zavolio i ovakav Bayern, zašto volim Ajax, a ne Real,City ili Barcelonu- prvi izdvajaju minimalno da se održe na vrhu, drugi izdvajaju ogromno da bi bili najbolji.
Ovo ne govorim samo za slučaj Fabregas, to je danas masovna pojava.