Jučer je sav šljam od fudbala i društva izašao na površinu, za mene je definitivno od jučer fudbal mrtav. Imao sam dosta strpljenja, i mislio sam da će komitet za normalizaciju biti taj pozitivan šok, koji će pokrenuti stvari naprijed, ali ništa. Ovaj fudbal definitivno neću više pratiti u kojem su sudije u centru pažnje, gdje se sve unaprijed zna, gdje čaršija zna ko će kako s kim igrati, gdje imamo grupe koje sebe nazivaju navijačima a nisu ni n od navijača, gdje ne smiješ boda uzeti domaćinu, jer se bojiš za svoju sigurnost, gdje je kvaliteta fubala na nivou nižem od amaterskog, gdje samo od strane gostiju i domaćina možeš vidjeti napucavanje lopte, gdje tokom 90 minuta nema ni 30 minuta efektivne igre, gdje se plašiš, ko će ti suditi u gostima i da li se možeš nadati da izbjegneš poraz, i slične stvari, su definitivno kap koja je prelila čašu. Sve više "normalne" raje ne prati ovaj cirkus od fudbala. Ludi vidjeli da gube i vrijeme i živce na glupostima. Sada je svim jasno da je 1992. godine sve što je do tada bilo normalno, umrlo je, pa tako i fudbal. pozdrav svima..
