Napusti nas 2011. godina
Zar je moguće da je tako brzo protekla ova godina?! Ne stigoh uraditi mnoge stvari koje zacrtah, a 2012. već krupnim koracima dolazi. Uh. Jbt, kao da se jučer pričalo o
Džekovom potpisu za City, o
Torresovom mega transferu u Chelsea, te precijenjenosti
Carolla. Ne znam za vas, al' ovo su vijesti koje i nisu toliko stare. Da vidimo šta smo to imali priliku gledati u ovih nepunih 365 dana 2011. godine.
Dakako, ne možemo a da ne počnemo sa
fudbalom. Tja, pa zar ćemo pričati o politici? O zemljotresima? Poplavama? Ne, moramo krenuti sa fudbalom. Kao svaki navijač BiH, i ja na kraju doživih veliko razočarenje. Dobro, možda to na tabeli i na FIFA-inoj rang listi i ne izgleda loše, al' ne mogu pobjeći od iščekivanja moje reprezentacije na nekom velikom takmičenju. Dođavola sa baražom, sa Francuskom u konopcima i sličnim stvarima. Hoću Zmajeve da gledam kako hrabrom i požrtvovnom igrom pokušavaju pokoriti Evropu/Svijet. Hoću, al'
malo morgen. Ni pod komandnom palicom
Safeta Sušića se nismo uspjeli plasirati na prvenstvo Evrope. Dok će jedni napadati Safeta i govoriti kako nije dovoljno dobar, drugi će, pak, braneći lik i djelo našeg selektora, krivicu svaliti na fudbalere. Istina je negdje između, kao i obično. Pojedini fudbaleri su podlegli pritisku, neki nisu bili u stanju uloviti formu, al' je i Safet Sušić imao nekoliko čudnih odluka koje su nas koštale direktnog plasmana na predstojeće evropsko prvenstvo. Moglo je gore, al' moglo je i bolje. Blamažu kontra
Portugala ne moramo ni spominjati. Ok, igrali smo protiv ponajboljih krila svijeta, al' valjda i mi posjedujemo neku snagu. Valjda i mi znamo igrati lopte. Odgovore dobismo u 180 minuta patnje, nerviranja, bezidejnosti. Kako drugačije okarakterisati igru u tom dvomeču? Gol iz nedozvoljene pozicije i jedanaesterca i to je to. Zar je to naš maksimum? Dobro, možda ovo sada govori navijač iz mene, a ne objektivni posmatrač cijenjene vještine zvane fudbal, no sasvim je sigurno da smo mogli i morali pružiti mnogo veći otpor Portugalcima. Morali smo, no nismo to bili u stanju učiniti. Na kraju moradosmo pružiti ruku mnogo boljim Portugalcima i ponovo se zadovoljiti tom drvenom nagradom. Eeeee. Nego, jesam li rekao da smo odlično odigrali dvomeč kontra
Bjelorusije? Nisam. Eh, sada to govorim. Šest bodova protiv neugodnog protivnika nas je, možemo slobodno reći i dovelo u tu situaciju. O
pariškoj nesreći ne bih trošio riječi. Stvarno je šteta što nismo bili dovoljno čvrsti i mentalno jaki te tako mnogo jačoj reprezentaciji
pokloniti baraž kroz koji bi se laktali ne bi li ugledali ukrajinsko-poljska svjetla. Ne možemo govoriti o našoj reprezentaciji, a da ne spominjemo previranja u i oko fudbalskog saveza. Stvarno smo maheri po tom pitanju. Mislim da bismo mogli dobro zaraditi snimajući sportske sapunice. Sva sreća pa postoje kompetentni ljudi; ljudi koji žive i vole fudbal, te kojih nije briga koliko cifri će leći na lični račun u nekoj od evropskih banaka. Kapa dolje njima. Kapa dolje. Što se tiče klupskog fudbala, niko od naših predstavnika se nije domogao grupne faze nekog takmičenja (Liga Prvaka i Liga Evrope). Dobro, to i nije neko iznenađenje, jer, ruku na srce, kako očekivati neki zapažen rezultat kada o našem sportu niko i ne vodi računa.
Borac, Željezničar, Sarajevo su ipak mnogo siromašniji od skoro svih klubova, te je svaki gol, bod, a o pobjedi da ne pričam, dragocjen.
Izraelci i
Česi su bili preveliki zalogaj za naše predstavnike. Dobro, uvijek je tu sljedeća godina; godina u kojoj će neko od naših klubova pokušati napraviti nešto više. Pokušati iii...
Što se tiče osvajača lige prvaka, vjerujem da je tu slavila ipak najbolja ekipa.
Barcelona je u ovoj kalendarskoj godini pokazala snagu osvojivši i špansko prvenstvo, španski super kup, super kup Evrope, te svjetsko klupsko prvenstvo.
Impresivno, nema šta.
Realu su prepustili samo španski kup.
Messi, Xavi, Iniesta pokazuju da su sa razlogom strah i trepet ostalim klubovima. Ponekad se pitam ima li tome kraja. Odgovora još uvijek nema. Treba pohvaliti i portugalskog prvaka
Porta koji je osvojio evropsku ligu pobijedivši u finalu još jednog portugalskog predstavnika
Bragu. U Engleskoj je i dalje
United gazda (uspjeli su prestići Liverpool po broju trofeja), u Francuskoj svake godine neki nefavorit pokaže svoju snagu (
Lille), u Italiji je
Milan pokazao da još nije za baciti, a
Dortmund dokaza svijetu kako je moguće pobijediti Bayern.
Dinamo i dalje dominira Hrvatskom,
Partizan Srbijom. Ništa novo, rekli bismo.
Košarkaši su, za razliku od fudbalera, ipak igrali evropsko prvenstvo. Mada, s obzirom kako su prošli kvalifikacije, sigurno da nisu zaslužili naći se u ovom društvu. Nisu ni Talijani, jer ni oni ne bi otišli u Litvaniju da nije čudne odluke FIBA-e o proširenju prvenstva. Jbg, tako i mi odosmo tamo u nadi da ćemo skinuti skalp nekom velikanu. Pale su
Hrvatska i Crna Gora, al' nas je velesila
Finska toliko uništila da je to za ne povjerovati. Poraz protiv
Grčke je unaprijed upisan, dok je najveće iznenađenje prvenstva (
Makedonija), pokazala da je timska igra nešto na čemu bismo trebali i morali raditi. Ako se neko pita,
Španija je osvojila ovo prvenstvo. A kako i ne bi? Jednostavno, odlično su popunjeni na svakoj mogućoj poziciji.
Francuzi su se morali zadovoljiti evropskim srebrom, a
Rusi bronzom.
Navarro je MVP prvenstva zahvaljujući bombama koje su (skoro) uvijek završavale u protivničkom košu.
U najjačoj svjetskoj ligi je Dallas predvođen
Nowitzkim (vjerovatno najboljim evropskim košarkašem svih vremena) uzeo naslov. Bilo je vrijeme da Nijemac osvoji prsten. Stvarno bi bila šteta da jedna takva karijera bude završena bez naslova prvaka u najjačoj ligi svijeta. No, sa
Kiddom, Marionom, Chandlerom i Terryjem se potrudio da to ne bude slučaj.
Izdajnik James je i pored toga što je otišao u Miami kod Wadea, ipak ostao bez prstena. Možda ove godine bude imao više sreće. Ne treba zaboraviti ni povratnike u sami vrh (Chicago Bullse) koji su predvođeni mvp-om lige,
Derrickom Roseom pokazali koliko mogu. Ipak, Miami je za njih bio prejak i uništio ih u konferencijskom finalu. O lock-outu ne bih trošio riječi. Mada, malo je nedostajalo da zadnja ovogodišnja utakmica bude upravo to finale između Dallasa i Miamija. Sreća pa je dogovor
pao, te možemo i dalje uživati u najjačoj svjetskoj ligi.
Glede Evrope,
Panathinaikos je sasvim zasluženo uzeo naslov u Euroligi. Jbg, kada neko u četvrtfinalu izbaci prvog favorita, onda je to dovoljan argument.
Maccabi se morao zadovoljiti "samo" finalom, dok je
Montepaschi uzeo treće mjesto pobijedivši
madridskog Reala.
Široki je pokazao da je najbolja bh. ekipa i to bez premca. Vjerujem da se to neće promijeniti u skorijoj budućnosti. A i kako bi? Ljudi pokazuju da su najzdravija okolina što se tiče ulaganja u ovaj sport. Bravo zbog toga. No, dakako da moram spomenuti i tužnu stranu ovog sporta.
Sloboda Dita je ubijena. Mi smo ubice. Svaki stanovnik grada Tuzle je zabio nož u srce ovom klubu. Dobro,
Vujovićev ubod je bio najbolniji, al' ne smijemo zaboraviti ni ona naša bockanja. Jednostavno, ne smijemo.
Godinu za pamćenje je imao
Novak Đoković. Rijetko ko je očekivao onakvu dominaciju svjetskog broja jedan. Dobro, kada je to sve krenulo, on i nije bio broj jedan. Sada? Sada to jeste i momak je to apsolutno zaslužio. Pao je veliki
Nadal; pao je i najveći
Roger, no udzigao se Novak. Osvojio je 3/4 GS-a i tako pokazao da ga ne možemo smatrati one hit wonderom. Ne možemo. Nizao je rekord za rekordom, Nadala je bukvalno tjerao da počne skupljati tacne, a ostali su se pitali ima li kraja toj seriji. Ima. Povreda je jača. Ostaje nada da će Nole sljedeće godine biti zdrav, pa da opet gledamo okršaje kontra Rafe, Rogera,
Murraya i Del Potra. Nadal se morao zadovoljiti samo RG-om i Davis Cupom, a Roger je odradio godinu bez GS-a.
Što se tiče naših tenisera, moramo spomenuti Davis Cup reprezentaciju naše zemlje. Dobismo
Maroko 3:2, istim rezultatom
Estoniju u Tuzli, a onda nam presudi
Danska. Hm, ostaje nam da vidimo mogu li Amer Delić i momci sljedeće godine biti još bolji.
Turska je naš naredni protivnik u febreuaru mjesecu.
Rukometnu godinu je obilježila sarajevska
Bosna. Uspjela je doći do 1/16 finala Lige Prvaka. Uspjeh je mnogo veći kada u obzir uzmemo ono što nas uvijek koči - finansije (nedostatak istih). Stvarno je hvale vrijedan podatak da ekipa kojoj je godišnji proračun jednak plati
Ikera Romera, bude u poodmakloj fazi ovog takmičenja. No, dalje nije moglo. Ni pod tačkom razno. A, pred kraj godine se susrećemo sa stvarima koje nikako ne bismo trebali spominjati. Politika, nedostatak novca, raznorazne malverzacije. Bosna još nije doživjela Ditinu sudbinu, te se iskreno nadam da to neće ni biti slučaj. Pomolite se. Tu istu Ligu Prvaka je osvojila
Barcelona za koju brani
Šarić. I to naglasak na brani. Momak je sigurno ponajbolji golman, a to iz utakmice u utakmicu pokazuje. Reprezentaciju nećemo spominjati.
Rađa bi trebao biti krivično gonjen zbog onoga što je uradio. Ustvari, zbog onoga što nije uradio. Ustvari, zbog toga što postoji. Zar je moguće da izgledamo poput amatera? Moguće je, dame i gospodo. Itekako moguće.
Bolt nije osvojio svjetsko zlato u trci na 100 metara
Diskvalifikovan je zbog pogrešnog starta, a to je iskoristio njegov sunarodnjak
Blake i tako se domogao svjetskog zlata. Al' Usain je dominirao u trci na 200 metara i tu se okitio svjetskim zlatom. Veliki šaljivdžija je pokazao da je ono bio samo pad koncentracije. Što se tiče
Blanke Vlašić, morala se zadovoljiti svjetskim srebrom (2.03), te čestitati
Chicerovoj na osvojenom prvom mjestu. Šteta za našu komšinicu, no sasvim sam siguran da će ona opet biti tamo gdje pripada - na samom vrhu. Na svjetskom prvenstvu u Koreji su SAD bile najuspješnija nacija sa 25 osvojenih medalja. Kapa dolje.
No, zato Hrvatska ima
Ivicu Kostelića. Prvi Hrvat koji je sezonu završio kao ukupni pobjednik svjetskog kupa sa 400 bodova ispred prvog pratioca
Didier Cuchea. Osvojio je mali kristalni globus u slalomu i kombinaciji, što je hvale vrijedan podatak. Bravo Ivice. Bravo.
Guay, Ligetty, Grange, Svindal i Innerhofer su se okitili zlatnim medaljama na SP-u. U ženskom skijanju je bilo napetije, a
Maria Rieshc je osvojila veliki kristalni globus sa samo 3 boda prednosti ispred ponajbolje skijašice
Lindsey Vonn. Interesantno je to da nijedna od njih nije osvojila nijednu zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu održanom u februaru 2011. godine. Tu su Austrijanke (
Goergl, Schild, Fenninger) pokupile kajmak, a samo se još
Tina Maze može pohvaliti svjetskim zlatom (veleslalom).
Wladimir Klitschko i David Haye se mogu pohvaliti jednom od najdosadnijih borbi kada je boks u pitanju. Vjerujem da su i najveći ljubitelji ove plemenite vještine zaspali prilikom
borbe dvaju divova. Ukrajinac je bio manje loš i na kraju odbranio naslov. Nek mu bude.
No, BiH se može i mora pohvaliti svojim
Felixom Sturmom. Svojim? Mah, nebitno. Svojim
Adnanom Ćatićem. Ovako je bolje, zar ne? Naime, uspio je odbraniti titulu u posljednjem meču kontra
Murraya. Imamo se čime dičiti. Imamo.
Završiću posljednju ovogodišnju kolumnu sa Formulom 1.
Sebastian Vettel je bio nepobjediv. Jednostavno, pokazao je klasu. Iako mnogi i dalje sumnjaju u njegov vozački kvalitet, on ne posustaje. Dobro, može se reći da Red Bull ima najjači bolid, al' Nijemac zaslužuje svaku pohvalu. Jer, mogao bi i
Webber dominirati prvenstvom s obzirom da je njegov timski kolega. Mogao bi, al' to ne čini. Dakle, ne možemo samo reći kako je to zbog bolida. Vettel posjeduje znanje i to je to. No, sasvim sigurno da možemo reći kako je Ferrari najveće razočarenje. Lutali su tokom cijele sezone i veoma rano ispali iz trke za konačnog pobjednika u konkurenciji konstruktora.
Alonso je donekle vukao Ferrari, no ni on nije čudotvorac. Ne možemo izostaviti ni vozaće McLarena (
Buttona i Hamiltona), jer su i oni imali veliki udio ove sezone. No, sve što su na kraju mogli učiniti je pružiti ruku najboljem vozaču posljednje 2 sezone - Nijemcu. Ništa, očekuje nas sigurno još jedna odlična sezona naredne godine.
Garry Speed, Marco Simoncelli, Socrates, Joe Frazier - počivajte u miru.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”