RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[Dervencanin]

Poslije Zelje, Velez, brat mi je Velezovac...treba da postanete stabilan klub na ponos Mostara i Hercegovine...Ja sam malo stariji i dobro se sjecam finala kupa SFRJ 3-2 za Velez, kao i odlucujuce utakmice za prvaka SFRJ, protiv Slobode u Tuzli, jbg Slobodi trebali bodovi za opstanak tako da Velez ne osvoji titulu...Volio bi finale kupa Zeljo-Velez..Sve najbolje na proljece. Pozdrav svim Velezovcima iz Dervente

[nem73]

hvala i pozz nazad za tebe i brata!!!

nadamo se istom scenariju, vrijeme je da se uspavani ljepotan razbudi

dugo već traje ovaj mrki san, odveć dugo!!!

[tepsija]

Mostar je zapaljiv,temperamentan grad,ipak smo mi južnjaci.
Fali mala iskra da zapali grad,da euforija zavlada.
Mislim da će ta iskra biti kup...osvajanje kupa(ma koliko to nekome bilo smiješno) ili neka druga mogućnost da se ode u Evropu.
Haj'mo rođeni!!!

[AlemC85]

Bajramski turnir:
1. kolo VELEŽ - ČELIK 3:3

[nem73]

ko je dao golove za nas?

[AlemC85]

ne znam, sada će tekma na HAYAT - u protiv Željezničara, pa će valjda reći strijelce iz prvog kola..

[nem73]

neka igraju malo, nije bitno ko ga je dao samo da nije poraz;)

[MostaracVelezovac]

" onclick="window.open(this.href);return false;

[MostaracVelezovac]

Zeljo Velez 1 - 2 - trenutni rezultat.

[edinedin]

hvala do groba---šefica konta ja radim ..predano gledam u monitor

[el-fighter]

Kad preokrenuse??

Zeljo Velez 4-2 trenutno

[nem73]

jesmo li makar kako odigrali?

[*p!p!t@*]

jesmo li makar kako odigrali?

zamisli samo da zeba igra za želju

lik je beton na male, tako da je ovaj poraz klasika

nadam se pobjedi u zadnjem kolu, i porazu čelika od želje

[nem73]

ne pamtim kad smo neki aman rezultat ostvarili bilo na bajramskim/božicnim turnirima

ne idu nas nekako nikako ovi turniri...

[Adnel]

ne pamtim kad smo neki aman rezultat ostvarili bilo na bajramskim/božicnim turnirima

ne idu nas nekako nikako ovi turniri...

Nedaju nam se stvarno ovi turniri moracemo izmisliti jedan

[tepsija]

Zato nas ide 'na velike'
U sigurnoj smo zoni

[nem73]

u sigurnoj zoni na korak od provalije ali i na korak do velikog cilja.
odavno nismo ovako uzbudljiv scenario imali-

[vm22]

Konacno jedna polusezona a da nismo u zoni ispadanja

[vm22]

Tužna godišnjica

Jedanaest godina od odlaska Jole Muse, gorostasa od čovjeka

Danas se navršava tužnih 11 godina, od kada nas je napustio gorostas od čovjeka, Mostarac od glave do pete, Veležoavc da ne može biti veći – Josip Jole Musa. Otišao je čovjek, koji je Mostar volio kao zjenicu svoga oka, koji je vazda, i s ponosom, govorio da je Mostarac s dna kace.

Za mostarsku raju bio je i ostao samo Jole. I u svakoj mostarskoh mahali i sokaku znalo se o kome se radi. Od kako je davnih 50. godian prošlog vijeka zaigrao u Veležovom dresu, pa kasnije, kao direktor Parkova i Aluminijskog kombinata, Jole je uvijek, ne svojom voljom, bio u centru pažnje.
Proslavio se kao predsjednik Veleža, koji mu je bio i do kraja živoat ostao najveća ljubav.
Nekoliko godina pred rat, „prijatelji“ su mu namjestili aferu, podigla se o tome velika prašina, a nakon izvjesnog boravka u zatvoru, Jole je bio oslobođen.
„Bilo pa prošlo. Ne želim, iskreno ti kažem, više da se sjećam tih trenutaka. Znao sam da mnogima smetam, dosta sam se bio zamjerio i bilo je normalno da će me 'čekati'. Kasno sam, nažalost, shvatio šta može uraditi ljudska podlost“, priča mi je Jole.

Svaki razgovor s njim počinjao je i završavao o Mostaru i Veležu.
„Mostar nikad nije znao ni za dvije starne, da ne govorim za tri ili više strana. Danas, čini se, ima više strana, nego strana svijeta. Kome trebaju te i tolike strane? Ja mislim sasvim drukčije. Rođen sam u ovom gradu i imam dosta godina gradskog života i znam šta je GRAD. Ja znam da grad mora biti jedan. U Mostaru ne mogu da se nagode ni za najobičniju stvar. Oni to nisu u stanju. Ko su oni? Ko su ti ljudi? Mir mogu praviti samo oni koji i hoće mir“, govori Jole.
Pitam ga, jedne prilike, ima li mržnje u Mostaru.
„Mržnje, koja se zagovara, u Mostaru nema. Ja to garantujem. Ja sam sa narodoom, ja hodam i tamo i ovamo. Imaju Bošnajci jednu finu riječ: sabur. Sabur, rekoh. Polako. Mržnja ništa ne rješava. Treba oprostiti, ali ne i zaboraviti. I vjera tako kaže. Kod nas Hrvata i u kršćanskoj vjeri kaže se ko tebe kamenom, ti njega kruhom. Danas se svi prse da su veliki bogomoljci, a niko ne udara kruhom, svi udaraju nekim drugim sredstvima.Kako mogu tako lagati Boga, to mi nikako ne ide u glavu. Mostar, vjeruj mi, nije izgubljen. Mostar je samo otet. Otet pred ranama. Ja to osjećam i strašno mi je žao zbog toga. Mostar treba vratiti Mostarcima, što prije, to bolje“, priča Jole.
Jole ne bi bio to što jeste da ne priča o Veležu.
„Od kako znam za sebe, Velž je u mom srcu. Ljubav prema njemu ne mogu objasniti i sretan sam što sam u građenju njegovog uspjeha i ja dao skroman doprinos. Velež je, po meni, najveći simbol Mostara, veći nego Stari most. Sva ljuba nas Mostaraca bila je utkana u Velež, zato smo ga i zvali Rođeni. Jer, tako se vole samo najrođeniji. Velež je svetinja, Velež je veći i od planine po kojoj je dobio ime“, sa sjetom priča Jole.
Nekoliko dana pred smrt, bio sam kod Jole.
„Druže, moj kraj se primiče. Tužan sam što je Mostar podijeljen grad. Tužan što Velež ne igra pod Bijelim brijegom. Borite se, k'o što sam se i ja borio, da ovaj grad opet bude k'o što je vazda bio, kad se nikad nije pitalo ko si i koje si vjere, nego, jesi li se napio Radobolje, skačeš li sa Starog, kad smo vrijeme provodili po korzou, bili puni rahatluka i sreće... „
Zagrlili smo se. Oči su bile pune suza. Pokušao sam ih sakriti, nisam uspio. Sutradan sam se sledio, kad su mi javili tužnu vijest, u koju nisam mogao, niti htio da povjerujem. Pitao sam se, tješeći samog sebe, zar je moguće da je otišao Jole. Naš Jole. Iz svog beharli Mostara.
Danas, jedanaest godina kasnije, sjećajući se velikog čovjeka,ljudine kakav se rijetko rađa, šta drugo reći, osim: Hvala ti, Jole za sve što si dao Mostaru, Veležu, mostarskoj raji. Hvala za tvoj široki i iskreni osmijeh, hvala za dobrotu koju si pokazivao prema svim ljudima.
Počivaj u miru i tišini mostarske zemlje, koju si toliko volio.

[Babinho]

Piše: M. Maksimović
Četvrtak, 01.12.11. 08:50.
Admir Vladavić, nekadašnji reprezentativac BiH, bivši igrač Olimpica, Željezničara, Veleža, Žiline i Red Bull Salzburga, ponovo se vraća u bivšu u Čehoslovačku. Ovaj put neće u Slovačku, već karijeru nastavlja u Slaviji iz Praga.

Nakon dvije odrađene trening utakmice, uprava ovog kluba je odlučila potpisati ugovor sa našim internacionalcem do 2014.godine. Ipak, prvu sezonu će Admir odraditi u posudbi, još nije poznato u kojem kluba.

''Ugovor koji su ljudi ponudili u Slaviji sam prihvatio i jedva čekam da zaigram u novoj ekipi. Za sada ne znam u koji klub ću ići na posudbu, ali to nije ni važno. Važan je ugovor koji sam potpisao do 2014. godine. Nakon odlaska iz Olimpica sam radio individualno sa svojim trenerom što se osjetilo na probnim utakmicama u dresu Slavije'' kaže Vladavić koji stiže u klub koji se trenutačno nalazi na 10. mjestu u Češkoj.

Klub je osnovan 1892. u Pragu, te se smatra, uz svoje rivale, Spartu Prag jednim od najuspješnijih čeških klubova. Slavia je 14 puta osvajala prvenstvo, a kup sedam puta. Posljednji naslov prvaka je Slavija osvojila u sezoni 2007/08.

Mozda u Velez do ljeta na posudbu??