Post
Postao/la harry_90 » 24 dec 2011, 12:39
Veoma dobar tekst,svaka cast autoru !
Analiza: Kako je Sloboda izgubila zlatnu generaciju?
U godini kada se Sloboda nalazi po mnogima u najtežoj poslijeratnoj situaciji, na scenu su dolazili igrači koji su ove sezone trebali nositi dres prvog tima Slobode. Ipak, 'sudbina' je htjela drugačije. Zapravo, sudbina je možda mogla da bude i drugačija, da su oni koji (ne)vode tuzlanski tim, razmišljali na malo drugačiji način.
Juniori Slobode prošetali su se omladinskom Premijer ligom BiH, u finalu su pobjedili Zrinjski. Prva utakmica u Mostaru završila je 0-2 u korist tuzlanskog tima, dok su "golobradi" mladići u uzvratu na Tušnju, pod palicom Sakiba Malkočevića rutinski slavili sa 4-0 i donijeli trofej u Tuzlu. I ranije su juniori Slobode osvajali prvenstva i ostvarivali sjajne rezultate, međutim, za ovu generaciju moglo se bez ustručavanja reći da je 'generacija nad generacijama' i mnogi su je već poredili sa onom najboljom svih vremena, predvođenom rahmetli Mustafom Hukićem, Dževadom Šećerbegovićem, Mersedom Kovačevićem, pa igračima poput Fuada Mulahasanovića Lice, rahmetli Jusufa Hatunića i drugih....
Ipak, nebrigom pojedinaca koje vode tuzlanski klub, mnogi igrači iz ove ekipe nisu zaigrali za prvi tim Slobode. Emir Omerović otišao je u njemački Hoffenheim, Emir Sućeska je sreću, također, odlučio tražiti preko njemačkih niželigaša.
Najbolji igrač juniorskog prvenstva po izboru Avazovog Sporta, Maid Jaganjac trenutno je član srbijanskog drugoligaša, Inđije. Amer Bekić sada nosi dres Zrinjskog i jedan je od najboljih igrača mostarskog tima. Upravo onog tima, čije je juniore, Bekić sa svojom generacijom "potopio" u maju ove godine. Bekić je još kao junior debitovao za prvi timSlobode i bio ponajbolji igrač tima sa Tušnja. Međutim, kada se očekivalo da eksplodira u crveno-crnom dresu, napustio je Tuzli.
Iza prvog tima Slobode, očajan je prvi dio sezone, igra daleko od premijerligaške, a ko će nositi dres Slobode na proljeće, još uvijek se ne zna. Mnogi od gore nabrojanih igrača, nisu iz Slobode otišli jer ne vole taj klub. Da ga ne vole, vjerovatno ne bi ni došli u BKC da prime nagradu. Nažalost, bili su prinuđeni da odu sa Tušnja, a što je još žalosnije, niko se nije mnogo ni potrudio da ih zadrži.
U klubu je ostao najbolji strijelac juniorskog prvenstva, Jasmin Mešanović (ponajbolji igrač prvog dijela sezone i mladi reprezentativac BiH, op.a). Mnogi su sa nestrpljenjem očekivali da Mešanović i Bekić čine tandem u napadu Slobode, ali se to nije dogodilo, danas čine tandem u napadu, ali mlade reprezentacije BiH. Šteta, bilo bi ih lijepo gledati zajedno na Tušnju.
U Slobodi je ostao i Muharem Čivić, koji još godinu dana ima pravo nastupa za juniore, tu je Alden Aljukić, te Adnan Salihović koji je već zacementirao mjesto u odbrani, Salihović je bio i juniorski reprezentativac BiH. Međutim, zlatna generacija je "razbijena" i ko zna, kada će se u Slobodi ponovo pojaviti neka slična generacija koja bi mogla nositi dres prvog tima.
Kada bi se na papiru pravio sastav ovih mladića, te onih godinu ili dvije starijih, pa i onih koji tek dolaze, onda se lako može zaključiti da bi tuzlanski tim, bez sumnje, bio hit Premijer lige BiH. Poletna mladost, na Tušanj bi vjerovatno vratila publiku jer bi navijači Slobode konačno imali priliku da bodre domaću djecu, a ne neznance koji dolaze iz Srbije i Hrvatske i obično se ne zadržavaju mnogo.
Tako u prvom timu Slobode igraju U-21 reprezentativci, Samir Efendić i golman Tino Divković koji će kako stvari stoje, biti još jedan igrač koji će napustiti Slobodu, jer nije dobio pravu priliku. Tu je još godinu stariji Mersed Malkić. Treba istaći i Almira Bekića koji je otišao u Dinamo. Trebao je ove godine igrati kao posuđen igrač Slobodi, ali kako nam je nedavno i sam otkrio, na Tušnju nisu imali dovoljno sluha, a ni truda da bi pomogao Slobodi u teškoj situaciji, iako je bio spreman za to.
Ne treba zaboraviti još neke igrače koji su prije godinu ili dvije prošli omladinski pogon poput Borogovca, Rahmanovića, Zonića, Hasančevića, Zukića.... koji sada igraju po nižim ligama ili sreću traže preko inostranstva. Odrekla se Sloboda prelako i Almira Šmigalovića, današnjeg napadača Sarajeva, koji je igrao zajedno u generaciji sa gore pomenutim mladićima.
Vrijedi spomenuti igrače koji još uvijek igraju za juniore. Ako je za utjehu, barem s njima rukovodstvo Slobode ima priliku za popravni, odnosno šansu da ih zadrži u prvom timu.
Iako mu je tek 17 godina, Amar Rahmanović ima nekoliko utakmica za prvi tim Slobode, stigao je postići i prvijenac u Premijer ligi, a bio je i najbolji strijelac priprema Slobode. Ipak, za juniorskog reprezentativca BiH, interes su već pokazale inostrane ekipe, pa ne bi bilo nemoguće da i on napusti Tušanj. Osim njega tu je i Kenan Pirić, stasiti golman koji sa svojih 17 godina ima preko godinu staža u prvom timu. Uz Divkovića, jedna od najvećih nada među stativama. Haris Ribić sa 16 godina, jedan je od najmlađih igrača u historiji Slobode koji se upisao u strijelce, Ribić je na startu prvenstva, postigao gol Sarajevu na Koševu. Osim nabrojanih, tu su klinci poput Pršeša, Pilavdžića, Jusufovića, Mehmedovića.... koji pravu šansu tek čekaju.
Za nadati se, da se sa njima neće ponoviti ista greška sa zlatnom generacijom Slobodinih juniora. Mogli su "crveno-crveni" u godini krize, bez mnogo novca i bez dovođenja anonimusa sa strane, imati tim sastavljen iz domaćeg omladinskog pogona, koji je prošao kroz ruke Sakiba Malkočevića. Mogli su, ali nisu.
Oni koji poznaju situaciju oko tuzlanskog kluba, vjerovatno znaju kakva bi bila ekipa koja bi imala Divkovića, Pirića, Mandušića, Salihovića, Aljukića, Efendića, Sućesku, Rahmanovića, Malkića, Almira Bekića, Jaganjca, Omerovića, Čivića, Ribića, Mešanovića i Amera Bekića.
Nažalost, ostat će samo priča kako je Sloboda možda ponovo mogla imati neki novi "poker asova", mogla je, ali nije....
PORAZ ZABOLI SRECA UTIHNE,AL VJERA U TEBE NIKAD NE PRESTAJE !!!