Juventus FC - ARHIVA POSTOVA

[paolomontero]

Un vero cavaliere non lascia mai una signora. Pravi gospodin nikada ne napušta damu. Iako je već i u tom trenutku bio na dobrom putu da postane jedan od najvoljenijih igrača Juventusa, Alessandro Del Piero "kupio" je zauvijek naklonost navijača ovom izjavom i svojim ostankom uz Staru damu u trenutku najveće krize slavnog torinskog kluba. Kada je Juventus zbog afere oko namještanja utakmica iz europske elite propao do Serie B, Del Piero je pokazao ljudsku veličinu, moralnu odgovornost prema klubu i navijačima koji su bili uz njega u prijašnjih 15-ak godina.

Iza Del Piera je dovoljno velikih utakmica, naslova, golova i uspjeha da mu nitko ne može oduzeti status jednoga od najboljih igrača proteklih 20-ak godina. Sami vrh? Ne, nije nikada pripadao samom vrhu, Zlatne lopte i najprestižnije titule uglavnom su pripadale drugim igračima. Najbolji od najboljih, poput Zinedinea Zidanea, nisu jokeri s klupe niti su uvijek prvi na redu za izmjene, kao što je Del Piero kod Capella često bio.

No, nogometna povijest kao i ljubitelji nogometa, pamtit će Alessandra Del Piera kao legendu, ne samo Juventusa ili samo talijanskog nogometa. I dobitnici Zlatnih lopti, poput Weaha, Sammera, Rivalda, Owena, Nedveda ili Cannavara ostat će kod mnogih u Del Pierovoj sjeni bez obzira što možda Alex nije u karijeri imao tako dobru sezonu kao oni u godinama kada su osvajali te nagrade.

Postoje ipak razlozi, naizgled subjektivni, zbog kojih neki igrači osvajaju respekt publike više nego neki drugi, možda na papiru podjednako učinkoviti. Postoje razlozi zašto su gledatelji na dva nogometna teatra, Santiago Bernabeu i Old Traffordu, ovacijama ispratili Del Piera sa stadiona.

Stvar je u tomu da volimo posebne igrače. One koji nogomet vide malo drugačije, koji imaju dara učiniti nešto neočekivano, koji poteze svjetske klase mogu ponavljati konstantno. A kada zbog jednog igrača jedan dio terena dobije posebno ime, Zonu Del Piero, onda znate da je taj igrač svoj glavni adut znao itekako često ponavljati.

Svatko od nas ima "svoje" igrače, one zbog kojih nogomet volimo malo više. Moj je igrač bio taj talijanski genijalac, iako mi ni talijanski nogomet, pa tako ni Juventus, nikada nisu bili posebno dragi. No od legendarnog gola Fiorentini (video, oko 1:30) preko svih "suhih listova" koje je pospremao u mrežu na (preranom) vrhuncu svoje karijere pa sve do prekrasnih golova koje je postizao proteklih godina kada se već naveliko pričalo o "mirovini", Del Piero je bio jedan nogometaš čiju bih utakmicu pogledao i ako me protivnici ili natjecanje ne zanimaju.

Idućeg će ljeta Del Piero nakon 18 godina skinuti dres Juvea, nakon što su u klubu procijenili kako s 37 godina na leđima više ne može pratiti ponovno visoke ambicije Stare dame. Alex neće objesiti kopačke o klin, što je sjajna vijest za ljubitelje nogometa, posebno u SAD-u, Japanu ili već gdje se Del Piero odluči nastaviti karijeru. No, gdje god to bilo, označit će kraj jedne ere.

U današnjem nogometu, lišenom bilo kakvih osjećaja i sentimentalnosti, gdje su klubovi, igrači i navijači sve udaljeniji, prava su rijetkost tipovi poput Giggsa i Del Piera koji su uspjeli srušiti rekorde po broju nastupa u najvećim svjetskim klubovima. Del Piero je u Torinu porušio većinu rekorda, uključujući dva najveća - ima najviše nastupa i najviše pogodaka za Juventus svih vremena.

U velikoj karijeri, Del Piero je s Juventusom i Italijom osvojio praktički sve, uključujući i Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo 2006. godine. S Italijom je nastupio na sedam velikih natjecanja (tek drugi Talijan kojem je to uspjelo), a svojim je pogotkom donio Juveu i naslov svjetskog klupskog prvaka.

Kako je sve počelo? U dvorištu, s prijateljima Nelsom i Pierpaolom. Nakon što je ozbiljnije nogomet počeo trenirati u Padovi, Del Piero je s 18 godina stigao u Juventus, a ostalo je - povijest. Nakon što je prvijenac zabio već u drugom nastupu, prvi start iskoristio je za hat-trick Parmi. Spomenuti pogodak Fiorentini koji je Juventus usmjerio prema naslovu prvaka već mu je tada osigurao ogromnu popularnost među navijačima, a na krilima velikih očekivanja Juventus je odlučio "ključeve" Juventusa uzeti "Zlatnom repiću", Robertu Baggiju, i povjeriti ih mladom Del Pieru.

Uslijedio je period sjajnih golova i igara koje su potaknule Giannija Agnellija da Del Pera nazove Il Pinturicchio, prema poznatom renesansnom slikaru. Uz brojne sjajne i vratima nedostižne udarce, pamti se i Del Pierova peta u finalu Lige prvaka protiv Dortmunda, iako nije bila dovoljna da Juventus obrani naslov prvaka Europe.

Usprkos pomalo razočaravajućem SP-u 1998., nogometni svijet tek je očekivao najbolje od Del Piera. Ali, nakon teške ozljede koljena u studenom 1998. godine, Alex više nije bio isti. Znanje, tehnika, igračka inteligencija i ideja su ostali, ali više nije bilo te brzine i moći s kojima bi Del Piero imao pravo ciljati status prvog igrača svijeta. S 24 godine, Del Piero je već odigrao svoj najbolji nogomet.

No, Del Piero je i dalje bio svjetska klasa. Iako je zbog svoje raznovrsnosti mogao igrati različite pozicije u ofenzivnom dijelu momčadi, i iako ga se smatra tipičnim talijanskim trequartistom, Del Piero je jedan od najboljih "drugih napadača" u zadnjih 20 godina, uz rame s još jednim briljantnim nogometašem, Dennisom Bergkampom. Obojica su zabili previše golova i igrali puno utakmica previše istureno da bismo ih uspoređivali s klasičnim "desetkama" poput Zinedinea Zidanea, Michaela Laudrupa ili Gheorgea Hagija, a opet, previše su sudjelovali u igri i asistirali da bi ih vodili kao klasične napadače.

Dugim igranjem na najvišem nivou Del Piero je pridobio respekt cijelog nogometnog svijeta i prije nego je odlučio 2006. godine postati drugoligaš zajedno sa svojim klubom. Mogao je tada reći "puno sam dao Juventusu, a za moj odlazak okrivite one koji su klub doveli u takvu situaciju, ne mogu zadnje vrhunske nogometne godine provesti daleko od velikih pozornica", i nitko ga ne bi previše krivio.


Ali, nije slučajno jedan Fabio Cannavaro za Del Piera rekao "po meni, on je najbolja osoba koju sam upoznao u ovom sportu.". Alex je ostao s Juventusom, odigrao značajnu ulogu u povratku kluba u Serie A, a iduće sezone uspio je postati i najbolji strijelac lige - prvi puta u karijeri.

Da zaista nije "gotov", Del Piero je pokazao u narednoj Ligi prvaka kada se opet pokazao otrovom za veliki Real. U dvije utakmice Juve je dva puta slavio, a Del Piero je zabio tri sjajna gola podsjetivši na na najbolje dane. Pljesak prepunog Bernabeua rekao je sve; Madriđani se ne klanjaju često, ali kada to čine, znaju dobro izabrati - Maradona, Ronaldinho... Del Piero.

Popularnost u Italiji narasla mu je i zbog aktivnosti izvan terena - zbog dobrog smisla za humor često je gostovao u različitim zabavnim emisijama, a financijski i na druge načine dao je snažan doprinos istraživanjima u borbi protiv raka. Zbog interesa za druge sportove postao je omiljen i sportašima izvan nogometa, a kreativnu crtu pokazao je i u glazbenoj industriji. Usprkos tomu, s privatnim životom nikada nije imao problema ni skandala - od 1999. je u vezi s današnjom suprugom Soniom Amoruso s kojom ima troje djece.

Kada idućeg ljeta podvuče crtu i odabere neku mirniju ligu za "posljednji sprint", Del Piero će imati na što biti ponosan.

Bilo je i većih i boljih igrača od njega. I talentiranijih koji su ostvarili manje, i manje talentiranih koji su ostvarili više.

No, Alessandro Del Piero je svojim igrama, ponašanjem, potezima i karijerom bez mrlje, zaslužio status nogometne legende za vrijeme aktivnog igranja.

To za nogom polazi samo rijetkima, onima koji šarmom svoje igre osvajaju navijače diljem svijeta. A čini mi se da je to najveći kompliment nogometašu, više od bilo kakve zlatne lopte ili kopačke...
Iako se Juventus još uvijek oporavlja od skandala iz 2006. godine, napredak je vidljiv i jasno je da je pred klubom svijetla budućnost.

U protekle dvije godine Juventus je dobio potpuno novu upravu. Novi predsjednik je postao Andrea Agnelli, čija je porodica na čelu kluba skoro čitav vijek. On je bratić Giannia Agnellia, čovjeka koji je zvanično bio predsjednik 1947-1954 ali je cijeli svoj život proveo radeći u Juventusu i za Juventus. Svakako jedna od ikona kluba, umro je 2003. godine.

Pored novog predsjednika, doveden je i jedan od najboljih italijanskih sportskih direktora - Guiseppe Marotta i njegova desna ruka - Fabio Paratici.


Gledano sa finansijskog aspekta, Juventus stoji jako dobro i nema ogromne dugove kao većina evropskih velikana. Pred početak ove sezone, dovršena je gradnja novog stadiona koji će za razliku od ostalih u Italiji, jedini biti u potpunom vlasništvu kluba. To podrazumijeva da će se svi prihodi od stadiona slivati direktno u klupsku kasu. Dodatni izvori zarade su prateći sadržaji u sklopu stadiona - restorani, kafići i prodavnice, koje klub može iznajmljivati. Treba napomenuti da je stadion građen kako bi pružio što veći komfor navijačima, tako da je udaljenost od prvog reda na tribinama do terena, najmanja u Italiji.

Pored svega pomenutog, važan zalog za budućnost je Primavera koji stvara vrhunske igrače. Juventusova Primavera osvojila je dva puta za redom (2009-2010) prestižni Viareggio turnir, što je ukupno peti put u proteklih 9 godina.

Iako svi igrači iz Primavere ne mogu dobiti priliku u prvom timu, neki su uspjeli. Između ostalih kojih su to uspjeli prethodnih godina to su Antonio Nocerino, Raffaele Palladino, Domenico Criscito, Sebastian Giovinco, Cristiano Pasquato, Claudio Marchisio i Paolo De Ceglie. Poslednja dvojica pomenutih su još uvijek prvotimci u Juventusu.

Možda se čini da je Juventus trenutno u malom raskoraku sa uspjesima koje je ostvarivao u prošlosti i koji se očekuju od njega, ali novac, novi stadion, sposobna uprava i perspektivne mlađe kategorije garantuju uspjehe u budućnosti.

[Bianconeri1988]

Gledam rukomet i ovu neku emisiju o hulganima paraleno, kasnije ću ovo pročitati, samo ti postavljaj.

[paolomontero]

Najbolji svjetski fudbaleri su igrali u Juventusu

Najprestižnija fudbalska nagrada "Ballon d'Or" (Zlatna lopta) dodjeljuje se svake godine na osnovu glasova sportskih novinara iz najuglednijih magazina.

Juventus je klub čiji su igrači kroz istoriju najviše puta dobili ovu nagradu, čak osam puta. To su sve legende - Omar Sivori, Paolo Rossi, Michel Platini, Roberto Baggio, Zinedine Zidane i Pavel Nedved. Platini se izdvaja čak i u ovom probranom društvu jer je jedini koji je dobio ovo prestižno priznanje tri godine za redom.

Mnoštvo je igrača koji su igrali za Juventus a bili drugoplasirani u ovom izboru. Prije svega treba izdvojiti imena kao što su Gianluigi Buffon, Toto Schillaci, Zbigniew Boniek, Dino Zoff i John Charles.

Pored igrača koji su dobili Zlatnu loptu i koji su u izboru bili u samom vrhu, grb Juventusa branili su mnogi igrači čija imena zaslužuju poštovanje kod svakog poznavaoca fudbala. Dovoljno je spomenuti neke od njih, napadač sa fantastičnim osjećajem za gol - David Trezeguet, fantazista Allesandro Del Piero, majstori defanzive - Cabrini, Gentile i Scirea i klasni vezni igrači - Tardelli, Davids i sadašnji trener Conte.

Uz ove već pomenute još mnoštvu legendi ukazana je čast i dobili su zvijezdu na "Stazi slavnih" koja je po uzoru na onu iz Hollywooda urađena oko Juventusovog stadiona.

Najveća klupska legenda - Alessandro Del Piero

Za svog fudbalskog idola nemate boljeg izbora od Del Piera. Malo je poznavaoca fudbala koji nisu čuli ovo ime, a svi oni koji nisu pratili njegove igre, krajnje je vrijeme da to urade jer uskoro više neće biti u prilici.

Naime, za nepunih mjesec dana (09.11.) Alex će napuniti 37 godina a priroda nažalost čini svoje. Iako više nije mlad igrač Del Piero je i dalje ubitačan kao i prije i još uvijek je strah i trepet za protivničke golmane.

On je najveći igrač u istoriji Juventusa, drži gotovo sve bitne rekorde i još dugo ga niko neće prestići, a možda čak i nikad.

Pinturicchio drži rekord po broju odigranih utakmica za Juve kao i rekord kada su u pitanju postignuti golovi. Do sada je odigrao više od 600 utakmica i postigao preko 300 golova. Bio je najbolji strijelac Serije A, Serije B i čak dva puta najbolji strijelac Lige Šampiona.

Evo jedan primjer, kako biste bolje uvidjeli značaj njegovih postignuća. - Prosječni napadači se u prvom timu ustale obično sa 22 - 23 godine i povuku se iz fudbala kroz desetak godina (32-33). Igraju prosječno 45 utakmica po sezoni i mogu biti srećni ako na svom kontu budu imali 15 golova na kraju sezone. Čak je rijetkost i da zadrže jednak nivo kroz 10 godina karijere. Ako u tome uspiju završiće karijeru sa 150 golova u 450 utakmica (relativna cifra, treba u obzir uzeti i povrede, odsustva...) ali će i dalje biti svjetlosnim godinama daleko od Alexovog rekorda.

Poznato je da je Alex i van terena fantastična osoba, skroman, pažljiv i uopšteno sa vrhunskim manirima. Nije jedna od mnogih zvijezda koje su željne slave i teže da budu u centru pažnje, tako da je nemoguće u novinama pronaći neki skandal vezan za njegovo ime. Živi povučenim, porodičnim načinom života a oni koji su imali čast da ga upoznaju kažu da ih je oduševilo njegov prijateljski odnos i njegova pristupačnost.

Zaista, on je živa legenda, protip igrača kakvih je nažalost sve manje u današnjem fudbalu.

aslov ove priče sam pozajmio od Đoakina Rosinija, to je italijansko viđenje Pepeljuge. Ne bojte se, neću o operi, radi se o Milošu Krasiću.

Njegova drama u Seriji A je trenutno u fazi kulminacije, a peripetiju i rasplet ćemo, tvrde mnogi, videti u januaru.

On je obrnuta verzija bajke, od princa se pretvorio odbačenog pastorka.

Od Andreja Ševčenka nijedan stranac u Italiji nije tako brzo uspeo da se nastani u srcima navijača. Prosto, u Italiji je prilagođavanje nešto što bi trebalo da unesu u ugovor kao aneks. I u drugim zemljama postoji vreme privikavanja, na Apeninima je to proces koji često traje sezonu.

Šta se dogodilo sa Krasićem koji je sam držao prosečni Juventus u vrhu tabele prošle jeseni?

Kada je ugasio onaj motorino na kome je pretrčavao bekove, od tima su ostale krhotine. Pravdali su ga umorom, uvrnutim ruskim kalendarom, padanjem u zamku prevelikih očekivanja, gubljenjem reputacije kod sudija...

Svako ko je očekivao da će se sezonu posle, ovu, u kojoj je umesto meteora trebalo da se pretvori u sažvežđe, ne govori istinu.

U svim varijantama, ma kakve taktičke ludorije novinari pripisivali Konteu, Krasić je bio u podeli glavnih uloga. Možda ne u naslovnoj, ta je rezervisana za Andreu Pirla, ali sa njim se računalo kao bitnim likom.

Par meseci posle, ima dobro mesto na tribinama za gledanje. I dalje je na naslovnim stranama, mada iz pogrešnog razloga.

To što se svakog dana pojavljuju vesti o njegovom odlasku pripišite upravo ovome o čemu sam vam pričao, njegov pad je jedan od utisaka sezone u ne baš zanimljivom "kalću".

Balkanci će, skloni svom verovanju da za svaku stvar postoji jednostavno objašnjenje konstatovati da su rivali naučili lekciju i pronašli oružje kojim će se odbraniti od "srpske furije". Drugim rečima, oduzeli su mu iznenađenje i anonimnost kao osnovnu prednost.

Takve teorije, ma koliko bile zavodljive, bi imale smisla da ovaj tekst čitate jedno trideset godina ranije. U ozbiljnim fudbalskih zemljama rade isti takvi ljudi i priprema za nešto što će se dogoditi podrazumeva i vreme i temeljno proučavanje mogućih scenarija. Krasić je možda bio nepoznat nekom pekaru u Italiji, ali tamošnjim trenerima sigurno nije.

Mislim da pomenuta teorija ima logike koliko i ona da je doručkovao puževe, pa je izgubio na brzini.

Ovde je nešto drugo u pitanju, tačnije, kombinacija nekoliko stvari koje su se promenile za kratko vreme.

Prvo, nema više samopouzdanja. Loš rezultat miksovan sa ogromnim pritiskom posle prošlogodišnjeg sloma ga je nokautirao. Gledajući ga na terenu stičete utisak da on ni sam ne veruje da može bolje. Neodlučan je, pokušava sa lakim rešenjima koja su upravo posledica nemanja vere u svoje sposobnosti.

Drugo, kao da ne može da promeni stil igre. Formacije trenera kao što je Konte, čoveka odgajanog u najboljem italijanskom duhu podrazumevaju perpetum mobile. Drugim rečima, lopta ide u prostor, ne u noge. Jasno vam je ko i treba da izbori taj prostor. Jasno je naravno i Krasiću, ali on to sporo usvaja.

Na to se naslanja stalni presing, timovi kao Juventus nemaju u formaciji 4 - 2 - 4 luksuz da trpe više od jednog slobodnog strelca. Prosto, takva rupa slabi pritisak na zadnju liniju, što je osnovno oružje odbrane koja počinje od Matrija.

Juve je počeo ponovo da pobeđuje ove sezone, što je ukinulo razlog za eksperimentisanje. Manjak takmičenja je takođe ograničio manevarski prostor Kontea da vrati u život neke igrače. Klub igra samo vikendom, na život i smrt, interes pojedinaca kojima su potrebni minuti je u drugom planu.

U Juventusu ni oni najbolji nisu dobijali više od dve prilike. Kratak pogled na istoriju pokazuje da su Mišel Platini i Zinedin Zidan u ranim danima bili "sumnjiva lica". Dobili su drugu šansu i skinuli sumnju. Tjeri Anri je ostao bez takve prilike (nije da je požalio zbog toga).

Miloš Krasić mora da se promeni, ili će Juve promeniti njega.

Ne bih to proglašavao za konačnu ocenu, ma kako izgledalo da se zavesa spušta na pozornicu.

Ima tu i objektivnih razloga, trgovački duh Anjelijevih, odnosno njihovih naslednika neće baš podneti da se skupo proda u bescenje. Prevedeno, niko neće platiti za Krasića koliko traži Juventus, verovatnije je da tokom sezone dobije još jednu šansu, pod Konteovim uslovima.

Tada će i sam dati odgovor od čega je napravljen...

MOZDA SAM DOSADAN SA OVIM,ALI LJUBOMORNI NAVIJACI INTERA KOJI DOLAZE NA OVU TEMU DA IMAJU STA PROCITATI,OVO JE NJIMA NAMIJENJENO

[paolomontero]

na pocetku sezone

Nakon mnogobrojnih pojačanja i nakon zadivljujuće igre na otvaranju sezone protiv Parme, mnogi su sve uvjereniji da je Juve na pravom putu da se vrati u evropsko elitno takmičenje u sezoni 2011/12. Jedna od ključnih stvari na koju stručnjaci ukazuju je velika konkurencija za mjesto u prvih jedanaest, konkurencija koja će tjerati igrače da daju ono najbolje od sebe.



Najveća dilema u kojoj se našao Conte je pitanje igrača koji će biti partner Pirlu u srcu veznog reda. Primoran je da bira između Marchisia i pridošlice Vidala.

Iako je Marchisio u prvom timu Juventusa još od 2006., nije uspio da sebi zacementira mjesto u prvih jedanaest, dijelom i zbog toga što je često igrao lijevog veznog, što nije njegova prirodna pozicija. Sa druge strane, 10 miliona vrijedno pojačanje iz Leverkusena do sada je počinjao sa klupe ali sigurno je da neće sjediti skrštenih ruku i pristati na to da grije klupu.

Treneri Juventusa prethodnih godina nisu imali "slatke muke" kao Conte sada. Da bi mu olakšali pri donošenju odluke, Goal.com je sastavio tim od eminentnih stručnjaka za italijanski fudbal, koji su uradili detaljnu analizu i uporedili ovu dvojicu igrača.

Svaki od stručnjaka dao je svoju ocjenu u određenim kategorijama, a to su:

- Tehničke mogućnosti igrača, koje obuhvataju sposobnosti igrača da koristi podjednako obje noge, skok igru, ispunjavanje ofanzivnih kao i odbrambenih zadataka.

- Ispunjavanje taktičkih zadataka, što podrazumijeva sposobnost igrača da se prilagodi novonastaloj situaciji na terenu, da čita igru...

- Fizičke predispozicije: snaga, jačina udarca, kapacitet pluća, tjelesna građa...

- Faktor X koji predstavlja "ono nešto" sa čim se igrači rađaju i što im često donosi slavu među navijačima: srčanost, strast, požrtvovanost za dres, ekipu, liderstvo...

Idemo redom:

1. Sergio Chiesi, glavni urednik goal.com za Italiju

"Marchisio ili Vidal? Mislim da će to zavisiti od datog trenutka. U velikom klubu sasvim je normalno da imate veliku konkurenciju za mjesto u timu, ponekad se čak bore i više od dva igrača za jedno mjesto. Conte će moći da odlučuje utakmicu po utakmicu, u zavisnosti od onog šta mu bude trebalo na terenu i onog šta vidi na treningu. Sa taktičke tačke gledišta, mislim da je važno razumjeti koja je pozicija na kojoj će Vidal pružiti maksimum. Možda Conte uspije pronaći sistem u kojem će njih dvojica igrati skupa. U suprotnom igraće samo jedan a Conte će odlučivati na osnovu trenutne forme.

Claudio Marcisio Arturo Vidal


4 Taktika 4
3 Tehnika 4
3 Fizičke predispozicije 4
4 Faktor X 4
14 Ukupno 16





2. Carlo Garganese, zamjenik urednika

"Potrebno je dati vremena Vidalu da se privikne na prilike u novom klubu, to je i razlog zašto je do sada dosta vremena proveo na klupi. Mislim da će u Conteovom sistemu 4-2-4 on biti prvi trenerov izbor i da će Marchisia potisnuti na klupu. Vidal i Marchisio su relativno slični po stilu igru, najveća razlika između njih je ta što Vidal za razliku od svog italijanskog kolege, koji je dobar na svim pozicijama ali nigdje odličan, ima veću lepezu "oružja u nogama". On je jedan od najopasnijih igrača po pitanju presinga i uklizavanja na svijetu, sa mentalitetom koji mu nikada ne dopušta da se preda i sa agresivnim, pobjedničkim mentalitetom. Vidal je moderan veznjak, tehnički, taktički i fizički nadmoćan i što je najvažnije - ne plaši se protivnika bez obzira ko je u pitanju, a to je upravo ono što Juventusu treba u njihovom pokušaju da se vrate u vrh italijanskog i evropskog fudbala. On je savršen partner za Pirla.

Claudio Marcisio Arturo Vidal

4 Taktika 4
3 Tehnika 4
4 Fizičke predispozicije 5
4 Faktor X 5
15 Ukupno 18



3. Jonathan Mitchell, goal.com, međunarodna redakcija

"Za mene, Vidal je polivalentni veznjak koji je u mogućnosti da podjednako dobro igra i krajnje defanzivno i kao igrač koji osvaja prostor na centru terena i grabi ga naprijed. On je snažan, dominantan, željan dokazivanja i nastoji da što više kontroliše loptui čini se da ima solidno dodavanje. Za mene, sve ono što Marchisio nije. U mnogim prilikama kad sam gledao Marchisija, igrao je na lijevom boku i bio je prilično neprimjetan (opravdano), pokazujući da je tip igrača koji se trudi i koji igra za tim, pokazujući samo povremeno svoju profinjenju tehniku. Mislim da je on jako zahvalan timski igrač koji može pružiti solidne partije na boku, međutim poprilično sam rezervisan po pitanju njegovog igranja u sredini veznog reda. On nema mogućnosti da dominira u igri ili da napravi razliku, Vidal ima, i zato je on igrač sa kojim bih počinjao meč"

Claudio Marcisio Arturo Vidal

4 Taktika 3
3 Tehnika 4
3 Fizičke predispozicije 5
3 Faktor X 3
13 Ukupno 15





4. Sergio Stanco, goal.com Italija

"Ovo bi mogla biti odlučujuća sezona za Marchisija. Dijelom iz razloga jer je trenutno u Conteovim planovima ispred Vidala ali takođe i zbog toga što jako dobro poznaje stil igre u Italiji, kao i svoje saigrače. U prvom meču protiv Parme, profitirao je igrajući uz Pirla, postajući kompletniji igrač. Ako bude dobro odrađivao zadatke u narednim utakmicama, mislim da bi mogao postati trajni prvi izbor za mjesto uz Pirla, prvenstveno zahvaljujući sposobnosti da djeluje kvalitetno iz drugog plana. (Dok su protivnici koncetrisani na Pirla, može biti jako opasan, ubacivati se iz drugog plana i odigrati tu ulogu bolje od Vidala). I pored toga, ne mogu isključiti opciju njihovog igranja skupa, jer su obojica kvalitetni igrači i veoma je teška odluka izostaviti bilo kojeg od njih dvojice."

Claudio Marcisio Arturo Vidal

4 Taktika 3
3 Tehnika 4
4 Fizičke predispozicije 5
4 Faktor X 4
15 Ukupno 16



5. Kris Voakes, urednik za italijanski fudbal, goal.com international

U pola decenije staža u prvom timu, Marchisio je osvojio srca velikog broja navijača zbog svoje odlučnosti u igri i mogućnošću da oduševi povremenim bljeskom genijalnosti, kao što je bio slučaj na utakmici protiv Parme. Ali i dalje ostaje sumnja u njegovu sposobnost da na poziciji srednjeg veznog igra na visokom nivou svih 90 minuta i sve je izglednije da će završiti igrajući uz aut liniju po lijevoj strani. Kupovinom Vidala, Juventus je dobio igrača sa "petljom", odlučnošću, vještinom, osjećajem za gol i sposobnošću da odluči utakmicu. Odbio je i Bayern Munchen zbog želje da zaigra u Juventusu i učestvuje u projektu vraćanja na vrh. Za sada ohrabruje onim prikazanim, a formu iz Leverkusena je po dolasku u Juve podigao na viši nivo.



Claudio Marcisio Arturo Vidal

4 Taktika 4
3 Tehnika 5
4 Fizičke predispozicije 5
3 Faktor X 4
14 Ukupno 18


KONAČNA ODLUKA

Claudio Marcisio Arturo Vidal

71 83


So, more, plaža, igra s malim Davidom i ženom Robertom: apsolutno relaksirajuće ljeto za Claudia Marchisa u Costa Smeraldi. Riječi Marotte i Contea kategorički su negirale prodaju ovog veznjaka i doprinijeli njegovom boljem i slađem odmoru. Stoga je igraču samo ostalo da se odmori i prikupi snagu nakon sezone u kojoj je trčao, radio i žrtvovao se za tim toliko puno samo da bi igrao za tim koji voli i razvio taktički dio svoje igre.

Žrtvovanje, međutim, nije završeno tu. U Conteovoj viziji igre krilni igrači nisu i ne mogu biti igrači sredine terena ili centralni vezni prilagođeni igri po bokovima (kao u slučaju Marchisia). Na tim pozicijama kod Contea igraju samo istinski krilni igrači ili napadači koji posjeduju karakteristike potrebene za te pozicije.


Zbog toga se postavlja pitanje gdje će igrati Marchisio? U ovom trenutku jedina moguća pozicija je ona u sredini terena uz Pirla, i to pozicija za koju Juventus traži pojačanje (Diarra). U prošlosti se Marchisiu povjeravala uloga ispred odbrane u vidu organizatora igre a potom i pozicija na krilu (i desno i lijevo). Ovog puta, uz dodatne taktičke instrukcije Claudio bi trebao izrasti u raskošnog centralnog veznog igrača.

U novom sistemu bi njegova dužnost bila da uzima lopte te odlučno i sigurno kontroliše taj dio terena. U korist bi mu trebala ići njegova taktička lucidnost pogotovo u pokrivanju terena kada nije u posjedu lopte a ako je išta do sada pokazao to je onda spremnost da se prilagodi bilo kojoj ulozi na terenu samo kako bi se dokopao prvih 11.

Izvor: Il Gazzetta dello Sport


Evo ovako, ovaj tekst očigledno ''hvali'' Marchu i njegovu igru čak možda previše i za moj ukus ali ma šta ko pričao ovdje na forumu ili negdje drugo na netu, većina ovoga napisanog su činjenice. Dosta se momak osporavao a nekad i ponižavao međutim uglavnom bez pokrića (i ja sam s*ao ponekad). To što neki od njega očekuju stvari koje se trebaju očekivati od igrača koji su zaduženi za napadački dio igre je druga stvar. Jer koliko se sjećam većina ljudi na forumu ga je optuživala za tu neku ''nevidljivost'' na terenu ... kako ga nema, kako nema učinka itd. I to se u 90% slučajeva dešavalo kad bi zakazali napadači, ili konkretnije Aquilani, Krasić ili Pepe odnosno igrači kojima je glavni zadatak organizacija napada.

Sada kad pogledam iz drugog ugla, čovjek je skoro uvijek radio ono što su od njega tražili treneri. Uostalom, zbog čega je konstantno među igračima koji provedu najviše minuta na terenu i odigraju najviše utakmica po sezoni? Sigurno ne jer nema konkurencije. Imao ju je kod Deschampsa, kod Rankeca, kod Ferare a Boga mi i kod ove zadnje dvojice. Al je on uvijek pronalazio svoje mjesto u timu i već skupio preko 100 nastupa za klub.

Zbog svega što je pokazao mislim da će opet biti jedan od ključnih igrača u ekipi, ima tu neku konstantu u napredovanju i šanse da će sjesti na klupu su poprilično male, bez obzira na to ko dođe. Prije će Pirlo završiti na klupi nego on. Ne kažem da je svjetska klasa ali sigurno zaslužuje mjesto na terenu i dres našeg kluba.

[JuveSissoko]

Gledam rukomet i ovu neku emisiju o hulganima paraleno, kasnije ću ovo pročitati, samo ti postavljaj.

da nije hooligans international sa Danny Dyerom?

[paolomontero]

Prošle sezone smo vidjeli naše voljene Bianconere kako su dopuzali do sedmog mjesta sa masivnih 24 boda zaostatka za osvajačima Scudetta, Milanom. Ova sezona koja je obećavala da će biti prekretnica i korak naprijed za ovaj klub je ponovo završila katastrofom. Od 2006. godine Juventus nije prošao grupnu fazu Lige Prvaka, kada je u četvrtfinalu izbačen od tadašnjeg finaliste Arsenala. Međutim, proljeće 2011. godine je donijelo novi optimizam u redove Juventusa sa postavljanjem novog trenera, kupovinom perspektivnih igrača i otvaranjem novog stadiona, koji bi mogao donijeti prosperitet ovom poznatom klubu.

Juventusov tim za novu sezonu izgleda veoma dobro, regrutacijski proces tokom ljeta je bio vrlo dobro promišljen. Najveća pojačanja su Čileanac Arturo Vidal iz Bayer Leverkusena, Mirko Vučinić iz Rome, Stephan Lichteiner iz Lazia i Eljero Elia iz Hamburga. Nekoliko igrača sa posudbe od prošle godine su otkupljeni za stalno i tako su Fabio Quagliarella, Alessandro Matri i Simone Pepe dobili stalne ugovore u Torinu. Jedna od najzanimljivijih akvizicija ovog ljeta je sigurno Andrea Pirlo koji je potpisan kao slobodan igrač iz rivala AC Milana. Iako je bio jedan od, ako ne i glavni igrač protekle decenije u Milanu, Pirlo je označen viškom na San Siru. Juventus je bio najbrži do njegovog potpisa i sada imaju igrača koji je poznat po stvaranju prilika hirurški preciznim pasovima i nevjerovatnom pregledu igre. Ono što je još bitnije, je da on donosi "vreće" iskustva sa sobom.

Juventus sa novim izgledom će igrati i na svom novom stadionu za sad nazvanom "Juventus Arena", koji je sagrađen na istom mjestu gdje je nekada stojao legendarni Delle Alpi. Čelnici Juventusa se nadaju da će ovaj stadion biti mnogo popularniji kod navijača nego prošli. Činjenica da na ovom stadionu nema atletske trake i da navijači u prvom redu sjede svega 7,5m od terena bi mogla itekako pomoći u tome. To sve pruža bolje i ljepše iskustvo na utakmici kako za navijače tako i za igrače.

Promjene su bile potrebne na kraju prošle sezone i pred početak ove, a to je upravo Juventus i uradio. Predugo već ovaj klub ne dostiže ciljeve kakve bi trebao, i sada izgleda da će se to promijeniti. Dvije pobjede iz prva dva meča dodatno pokazuju pozitivan napredak, ali da li Juventus ima u sebi ono što je potrebno da zadrži momentum i još jednom dođe do vrha? Samo vrijeme će pokazati.

Paolo Bergamo koji je bio glavni u sudijskoj organizaciji 2004. savetovao je sudiju Rodomontija pred derbi između Intera i Juventusa. Telefonski razgovor je obavljen tri sata pred meč, sklonjen je u procesu "kalćopoli" 2006. godine.

"Ako se dvoumiš pomozi onome ko je iza na tabeli, da li me čuješ? Onome ko je iza", ponovio je Bergamo.

"Neka ovaj razgovor ostane između mene i tebe", dodaje on.

Rodomonti ga uverava da ne brine, da će sve biti u redu i da situaciju drži pred kontrolom.

Drugim rečima, računao je da se Juventus neće buniti jer su "bjankoneri" u tom trenutku u novembru 2004. imali 15 bodova prednosti nad Interom.

Meč je završen 2:2, Rodomonti je svirao penal za Juventus, ali je propustio da isključi Tolda. "Stara dama" je imala vođstvo od 2:0, nije uspela da dobije ovaj meč.

Mođi će priložiti i razgovor između Pjer Luiđija Koline i Bergama tokom samog meča.

"Šta kažeš za penal, bio je crveni 100%", kaže Kolina koji je pozvao Bergama tokom meča.

"Eh, eh, eh", ne želi Bergamo o tome da razgovara.

Mođijeva odbrana će ovo iskoristiti za dokaz onoga što su tvrdili od samog početka, a to je da su svi uticali na sudije i da su razgovori koji bi mogli da naškode Interu sklonjeni od javnosti.

Videćemo kako će reagovati tužilaštvo.

Pjer Kornu, član odbora UEFA za korupciju, uputio je pismo Italijanskom Fudbalskom Savezu, u kome traži da mu se objasni uloga Intera tokom ''Farsopoli'' skandala.

Glavni akter skandala, Juventus, smatra da je i milanski klub bio umešan u afere, tko da oni traže povratak oduzetog Skudeta iz 2006. godine, koji je dodeljen Interu.

U pismu UEFA piše.

''Gospodinu predsedniku i članovima italijanskog saveza: moraćete da nađete prepisku pisma koje nam je poslao predsednik Juventusa 2. septembra. Kao što ste videli, Juventus se žalio na odluku da im se oduzme Skudeto iz sezone 05/06, sa tvrdnjom da je Inter počinio slična dela kao oni. Ukratko, Juventus traži od UEFA da verifikuje da je Savez Italije dobro odradio posao i da li je Inter zaista učestvovao u nečasnim radnjama. Očekujemo odgovor do 19. oktobra, pa ćemo onda odlučiti o akcijama koje ćemo preduzeti'', navodi se u pismu predsedniku Abateu.

U Juventusu će biti srećni činjenicom da neko vodi računa o ovom slučaju i iz Torina kažu da će isterati pravdu do kraja i da će povratiti oduzete titule iz 2005. i 2006. godine.
Da pocnem od najavljenih megazvezda - doslo je jedno veliko ime i jedan vrlo kvalitetan igrac. Marota svoje obecanje o tri igraca svetske klase nije ispunio. Da li zbog toga sto je nesposoban ili prosto nije imao sredstava, druga je prica. Stavise, kad se sve stavi na papir, ukupna vrednost igraca koji su dosli iznosi 85.750.000 evra, a na prodajama je zaradjeno 13.700.000. Dakle, minus 70-ak miliona evra, sto je, ako se dobro secam, cifra kojom se baratalo na pocetku prelaznog roka. Dakle, mozda Marotu i ne mogu da krivim za nedovodjenje igraca u poslednjem danu roka, kao i trazenje potencijalnih resenja poput Andreolija, Astorija i slicnih. Mozda stvarno nije imao vise sredstava, to niti znam, niti cu verovatno ikad saznati.


E, sad, dolasci. Prva stvar, bilo ih je malo previse. Tacno, ekipa koja je bila sedma u ligi ne moze ni od cega da postane konkurentna u borbi za vrh, medjutim, da li je bilo potrebno dovesti cetrnaest igraca? Nemoguce da je 60% proslosezonske ekipe bilo potpuni otpad. Sto se tice prvoklasnih pojacanja koja su najavljivana, Pirlo definitivno jeste jedan takav igrac. S obzirom na to da mu pozicija ne iziskuje ne znam ni ja kakvu brzinu, sa 32 godine i dalje moze i te kako kvalitetno da odradjuje posao na sredini terena. Ipak, takav plejmejker je retkost, zna s loptom, ima ideju igre, ono sto je nedostajalo proslosezonskoj ekipi. Definitivno, kvalitetno pojacanje. Vidal mi se dopada, ono malo sto je igrao za Juve pokazuje da bi mogao biti vrhunski veznjak, podjednako dobar i u ofanzivi i u defanzivi, a pritom moze da pokrije pola terena. I mlad je, ako se nista nepredvidjeno ne dogodi, mogao bi dugi niz godina da nosi ovu ekipu. Mirko Vucinic je, takodje, odlicno pojacanje, igrac koji zna znanje, ali prosle sezone mu prosto nista nije polazilo za rukom, takodje, sasvim pristojno pojacanje. Osim njih, svidja mi se i Djakerini, iako je midzet. Moram priznati, nije bolji od Djovinka (da, cak sam i ja ovo prevalio preko usta), iako je fizicki jaci, mozda cak i brzi, tehnika mu zaostaje za "nasim" midzetom. Lihtstajner je dobar, iako mi se ne dopada njegov centarsut, makar sada imamo kvalitetnog desnog beka, posle dosta godina.

Ostala pojacanja bi trebalo da popune rupe. Sorensen je ok, potencijal, ali nije za Juventus jos uvek, nejasno mi je zasto nije poslat na neku pozajmicu u klub gde bi zapravo igrao redovno, bez rizika da usere nesto kolosalno. Mota i Pepe ne zasluzuju komentar, dobri odnosi izmedju klubova su, po svemu sudeci, jedino Maroti vazni, tako da za ovo bacanje para definitivno zasluzuje kritiku. 11.25 miliona baceno u vetar. Matri i Kvaljarela su ok. Gotivni su mi, nisu svetska klasa, solidni igraci. Ruku na srce, Matri 15.5 miliona evra ne vredi. Pacijenca je totalno nebitan lik, njegov transfer mi je, takodje, nejasan. Ok, kapiram potrebu za igracima za klupu, ali posto ce teren ionako videti dvaput u sezoni, smatram da je pametnije bilo pustiti nekog mladjeg da zaigra u kupu ili gde bi vec Pacijenca slucajno dobio sansu. Cigler je, takodje, ispao imbecilan transfer, narocito posto je sada, posle kompletnih odradjenih priprema, Konte rekao da na njega ne racuna. Estigaribiju nikad u zivotu nisam gledao, pojma nemam kakav je covek, srecom, pozajmica je u pitanju, pa cemo se uveriti u njegove kvalitete tokom godine. Sto se Elije tice, o njemu sam vise puta pisao. Dobar je tehnicar, dribler, brz, ima sve predispozicije da bude vrhunski igrac, ali je mentol. Ukoliko trener uspe da ga natera da kanalise svoju energiju na pravi nacin, bice odlicno pojacanje.

Sto se tice odlazaka, ne mogu da budem zadovoljan pozajmicom Mela Galatasaraju, kao ni (ne mogu da verujem da cu ovo napisati drugi put u jednom postu) prodajom Djovinka. Melo je bio kljucni igrac sredine terena prosle godine, kad njega nije bilo, tim je igrao totalno bedno, a Djovinko bi na klupi dobro dosao sada. Cak i da ne bi video teren, vredi vise od pisljiva tri miliona, koliko ga je Parma platila. Ipak, ima tu i nesto pozitivno, Sisoko, Grigera, Almiron i Tijago su otisli, necemo ih gledati vise. I, da. Ne dopada mi se pozajmica Paskvata poslednjeg dana prelaznog roka. Prosao je kompletne pripreme, protiv Milana odigrao sasvim finu utakmicu, ali, ocigledno, to nije bilo dovoljno. Doduse, pitanje je koliko bi se naigrao pored Elije, Estegaribije i Djakerinija.

Transferima i nisam preterano zadovoljan, ne toliko zbog toga sto nije dosao Bejl ili Aguero, vec prosto zbog toga sto ekipa opet nije popunjena svuda. Fali ovde stoper, fali rezervni plejmejker (ili prvotimac poput Montoliva, o cemu bi se, takodje, dalo diskutovati), a, koliko vidim, fali i levi bek, s obzirom na to da je Cigler prekobrojan. Previse igraca, treba to uigrati, dosta ih je doslo kasno, puno para je potroseno, a ekipa i dalje nije sasvim kompletna - u odnosu na ono sto je obecao, Marota nije ispunio ocekivanja.

Kada je u pitanju Konte, jos uvek nisam siguran sta da mislim. Kako god formacijski ekipa bude izgledala, igra iz TIM kupa, kao i iz drugog poluvremena Trofeja Berluskoni daje razloga za optimizam. S druge strane, sam pokusaj guranja Vidala na levo krilo mi se nije dopao, nadam se da ce formaciju prilagodjavati protivniku i da nece tvrdoglavo da se drzi igre s dvojicom u veznom redu, kada ima gotovo savrsenu ekipu za 4-3-3. Neka moja zelja je da to izgleda ovako nekako:

Bufon

Lihtstajner - Bonuci - Kjelini - De Celje

Vidal

Pirlo - Markizio

Krasic Elija

Kvaljarela/Vucinic

Dakle, ostaje zal za stoperom, posto je pitanje koliko je Bonuci sposoban za prvi tim ovakve ekipe. Paolo se moze preziveti, ako bude dostigao formu iz prvog dela prosle sezone, nece to biti kriticna pozicija. Opsti utisak je da je sve moglo bolje, ali da nije toliko tragicno kao sto vi predstavljate. Juve, objektivno, nije u poziciji da dovede igrace poput Aguera, Bejla itd. Nit' igra Ligu sampiona, nit ima seika u fotelji koji pare deli sakom i kapom, a bogami nema ni Modjija koji je u stanju da privoli nekog da potpise uprkos svemu tome.posljednjih pet sezona, samo jednom smo imali jasnu viziju momcadi i onoga sto ista treba izvrsavati na terenu. Delneri je htio "precrtati" Sampin plan u Juventus, i cinilo se kako ce mu to poci za rukom jer do Bozica 2010., klub je bio na sjajnoj drugoj poziciji uz sitan zaostatak za Milanom. Desavale su se mnoge sjajne stvari u klubu, pocevsi od volje, zelje i gladi za uspjehom koja se u nekoliko navrata jasno iscrtavala, zatim odlicno takticki pripremljenog sastava na oba gostovanja na San Siru, pa i na kraju, sjajnim Krasicem koji je vukao klub naprijed krupnim koracima. Dalje nemam potrebe nastavljati, sve je vidjeno.


Delneri je imao ispravnu ideju i nacin kako da momcad funkcionira na terenu. Najvise je htio "kopirati" formulu Lippia, odnosno Capella iz 2005. Klasicnih 4-4-2, vrlo striktnog pozicioniranja, bez neke prevelike maste i zelje za nadigravanjem. Cilj je bio rezultat. Ipak, nakon prvog manjeg pritiska u vidu poraza protiv Parme, on i momcad poceli su pucati po savovima. On nije bio kalibar trenera koji je sposoban preokrenuti situaciju u svoju korist. Da se ne zavaravamo, malo tko to moze. Mourinho, Sir Alex, Lippi... Ili neki veliki motivator poput Cire Blazevica, koji je sposoban pricom napraviti cudesa.

"Eksperiment Delneri" nije uspio. Klub ponavlja jos jednu ocajnu sezonu, sedmo mjesto uz veliki niz popratnih problema poput totalno utucenog morala igraca, ozljeda istih i ono najgore - nehomogenosti rostera.

Jasno je da su fanovi i navijaci nestrpljivi. Ovo ljeto je predvidjeno za jos vecu revoluciju nego lanjsko, neuspjesi klub potapaju i strasti se moraju smiriti. Imena poput Aguera, Teveza, Balea, Riberya i Hulka svakako imponiraju, motiviraju i ohrabruju navijace koji u tome vide jedini spas iz ove za klub, nezamislive situacije.

Mnogi ce reci, Conte je doveden da se smire navijaci jer ipak je on veliki kapetan kluba, podizao je trofeje u najplodnijim danima Stare Dame. Jasno, to vide oni koji vec dugo klub promatraju kroz negativne prognoze.

Ako pokusamo razmisljati pozitivno, sto je moj osobni forte jer mi nije gust kukati 0-24 (makar malo izasao iz sfera realnosti), onda mozemo izvesti neke pozitivne zakljucke.

Od prvoga dana forsira se prica da ce Conte usko suradjivati sa klupskom administracijom. Sve ce ici preko njega i Marotte, odnosno njegove desne ruke - Paraticia.

Prve izjave novopostavljenog bossa su ocekivane, no i vrlo precizne.





Cilj - dizanje morala, usadjivanje pobjednickog mentaliteta, usadjivanje karaktera, sloznosti i gladi za pobjedama.

Naravno, dosta toga treba i mijenjati u odnosu na prethodne dvije sezone jer ocito da negdje nesto ne stima u svlacionici. Prodan je Melo, igrac koji je imao vrlo dobru sezonu i mnogi ce to oznaciti kao apsolutni promasaj i fijasko uprave. Svatko to percipira za svoj nacin, a moj je taj da iskljucivo vjerujem Conteu jer covjek razvija svoju ideju za koju ce mu trebati posebni profili igraca.

Koji su to?

Arturo Vidal, ponajbolji, ako ne i najbolji veznjak Bundeslige. Igrac oba pravca, agresivnosti, duela, trke, ali i igrac kreativnosti, skoka i realizacije.
Andrea Pirlo, najbolji passer u zadnjih 20-ak godina, covjek ideje, duge lopte, ali i mana, poput duel igre.
Mirko Vucinic, ponajbolji igrac Serie A posljednjih sezona, polivalentni ofanzivac sposoban igrati na svim pozicijama u napadu, prilagodljiv za sve trenerove zamisli

Tu trojicu bih oznacio kao igrace prevage u odnosu na prosle dvije sezone. Takve profile igraca nismo imali, ako bolje proanaliziramo. Jedino je tek Melo slican Vidalu, ali vidjet cete i sami kolika je razlika zapravo izmedju njih dvojice.

Nitko me ne moze razuvjeriti od tvrdnje da su pojacanja planska. Konacno, postoji zacrtani sistem i siguran sam, igra vise nece biti sablonska i lako predvidiva.

Ono sto nam je nedostajalo, "na papiru" je sada tu.

Pokusavao sam "istraziti" kako je igrala Conteova Siena. Ono sto me najvise interesiralo, to su mentalitet i nacin igre. Igra se visoki presing gdje svi moraju igrati sve pozicije, gdje se igraci medjusobno nadopunjuju i gdje ne smije biti praznina. Igra se otvoreno, napadacki, mastovito sa izrazitim pritiskom na posjed protivnika kada se lopta nalazi izmedju veznog reda i napada istih.

Jos je rano da se te konture uoce u igri Juventusa jer nije proslo niti mjesec dana priprema. Mozda su male naznake napretka vidjene u utakmici protiv Americe (MEX) ili protiv Chivasa. No, jos je vrlo rano za neke zakljucke, zakljucke cemo izvlaciti u narednih nekoliko mjeseci.





Koja je ideja Contea?

Uz vec spomenuti povratak pobjednickog mentaliteta i karaktera, te gladi za pobjedama, on zeli sloziti jednu momcad od 16-20 igraca gdje ce se svi osjecati kao prvotimci u jednoj ozbiljnoj, ali prijateljskoj atmosferi. Ne smije se dogoditi da ponestaje volje kada klubu krene lose, ne smije se dogoditi da se igraci okrecu jedan protiv drugog, da se daju diskutabilne izjave u nepovoljnim trenucima (gdje je prednjacio Melo)...

Optimizam oko Contea temeljim na tome jer je imao neke uspjehe, htjeli to neki priznati ili ne. Neka se tu radi o drugoj ligi, trofej je trofej. Suvisno je sumnjati u njegovo znanje te autoritet. Logicno je to da bi ga igraci trebali slijediti u svakoj ideji, makar im rekao da skacu sa kosog tornja u Pisi. To je osnovno i uvjeren sam da je on od pocetka nametnuo svoj autoritet.

Takticki gledano, kad vec toliko volimo spominjati te brojeve, koji su ipak samo brojevi - 4-3-3, odnosno 4-4-2/4-2-4.

Spomenuh vec, dovode se polivalentni igraci, ne dovode se igraci samo da se navijaci i fanatici zadovolje imenima. Naravno, zelimo velika imena, zeljeli smo Aguera, zelimo Balea... Ali, daleko, daleko je vaznije da Conte uspije u svom cilju povratka jedne kompaktne i jedinstvene momcadi koja ce se osloboditi straha od neuspjeha i padanja na dno.

Nakon toga se stvari drugacije postavljaju. Idemo korak po korak.

[Bianconeri1988]

@JuveSissoko

Jeste.

[JuveSissoko]

@JuveSissoko

Jeste.

koja je drzava, cini mi se da sam skoro sve gledao.Bio je i u Torinu kod Drughia al najvise se orjentisao na Roma-Lazio

p.s. ne obaziri se na one provokatore

[Glupost]

@JuveSissoko

Jeste.

koja je drzava, cini mi se da sam skoro sve gledao.Bio je i u Torinu kod Drughia al najvise se orjentisao na Roma-Lazio

A bio nesta malo, samo sto je spomenuo incident na Heyselu nije smio vise ostati a nije mu odgovarlo ni sto je englez.

[JuveSissoko]

izgleda da cemo ugrabit Caceresa i Nainngolana, sutra ce bit jasnije.

[Bianconeri1988]

Engleska, ovo je tek druga epizoda. Prošle sedmice slučajno pogledao...

Pozvani za sutrašnji meč:

3 Chiellini
5 Pazienza
10 Del Piero
11 De Ceglie
13 Manninger
15 Barzagli
18 Quagliarella
19 Bonucci
21 Pirlo
22 Vidal
23 Borriello
24 Giaccherini
26 Lichtsteiner
27 Krasic
28 Estigarribia
30 Storari
31 Branescu
32 Matri
34 Marrone

Kaže ovaj neki agent, da Nainggolan i Astori nisu na prodaju, takva situacija je bila i sa Matrijem prošle sezone...

@JuveSissoko

Mah libo me taki za njima, kao su se meni njihova mišljenja bitna, ja mrzim inter i svaku priliku ću iskoristiti da oblatim taj provincijski klub.

[Burberry46]

Guarin je dobro pojacanje! Mozda Caseres na ljeto dolazi, ko zna!

[JuveSissoko]

Engleska, ovo je tek druga epizoda. Prošle sedmice slučajno pogledao...

Pozvani za sutrašnji meč:

3 Chiellini
5 Pazienza
10 Del Piero
11 De Ceglie
13 Manninger
15 Barzagli
18 Quagliarella
19 Bonucci
21 Pirlo
22 Vidal
23 Borriello
24 Giaccherini
26 Lichtsteiner
27 Krasic
28 Estigarribia
30 Storari
31 Branescu
32 Matri
34 Marrone

Kaže ovaj neki agent, da Nainggolan i Astori nisu na prodaju, takva situacija je bila i sa Matrijem prošle sezone...

ma joj agent to mora govorit, cisto dizanje cijene.Kakav bi on bio agent kad bi rekao "hajmo zene zene moj igrac na prodaju hajmooo"

Di Marzio :" 1,5 di prestito, 7 di riscatto, 1 di bonus. Per me si fa" - ovo je za Caceresa

[Burberry46]

Engleska, ovo je tek druga epizoda. Prošle sedmice slučajno pogledao...

Pozvani za sutrašnji meč:

3 Chiellini
5 Pazienza
10 Del Piero
11 De Ceglie
13 Manninger
15 Barzagli
18 Quagliarella
19 Bonucci
21 Pirlo
22 Vidal
23 Borriello
24 Giaccherini
26 Lichtsteiner
27 Krasic
28 Estigarribia
30 Storari
31 Branescu
32 Matri
34 Marrone

Kaže ovaj neki agent, da Nainggolan i Astori nisu na prodaju, takva situacija je bila i sa Matrijem prošle sezone...

@JuveSissoko

Mah libo me taki za njima, kao su se meni njihova mišljenja bitna, ja mrzim inter i svaku priliku ću iskoristiti da oblatim taj provincijski klub.

Vucinic izbjegava Romu

[paolomontero]

nije vezano za nas,ali strasan potez
[youtube][/youtube]

[Bianconeri1988]

@Montero

Nemoj me pogrešno shvatiti, možda bi trebao prestati postavljati neke stvari što nemaju veze sa Juventusom, ima drugih tema na ovom forumu za takve stvari, samo prelistaj, kažem opet nemoj šta zamjeriti...

@Burberry46

Odmara ga Conte jer je dobio neki udarac...

A koje ironije Marchisio se povrijedio protiv Atalante kad se sudario sa Vučiniće, zato ga možda Conte i kažnjava i nije ga pozvao sutra.

@JuveSissoko

Takva ponuda se spominje od jučer, presudnu ulogu bi trebao odigrati Fonseca, da kaže Martin hoće da ide i pustite ga.

[BigBen]

Gledam rukomet i ovu neku emisiju o hulganima paraleno, kasnije ću ovo pročitati, samo ti postavljaj.

evo i mene

Ta se emisija zove huligans international, koju vodi Dany, inace navijac west hama. Bio je u Torinu kod Drughi-a Imamo opake navijace, ovdje mozes pogledati dio iz te epizode...

[youtube][/youtube]

[Burberry46]

@Burberry46

Odmara ga Conte jer je dobio neki udarac...

A koje ironije Marchisio se povrijedio protiv Atalante kad se sudario sa Vučiniće, zato ga možda Conte i kažnjava i nije ga pozvao sutra.

Vjerujem da je dobio udarac ali svi mi znamo da pomalo izbjegava taj susret, ali ja mu ne zamjeram, gotivim ga pravo!

[BigBen]

Mediji non-stop nagađaju o mogucim odlascima igraca u neke, druge, klubove. Npr. Krasic je jutros bio zelja Lazia, dok evo veceras, Inter, navodno, hoce Kresica na posudbu. Bolje da sjedi kuci,nego da igra za lopove...

Uglavnom su svi igraci pozvani za sutrasnji duel, tako da ocekujem prolaz, nema prastanja nikome. Igramo kuci, pun stadion, a svi navijaci zele prolaz...

SAMO POBJEDA!

[Oxygen]

Po meni,bit će mnogo teže nego što mislimo sutra,igramo bez mnogo važnih igrača:
Gigi,Pepe,Marcha,Vučinić,šteta što nema Elie,baš nema sreće,a roma će po najavama izaći u manje izmiješanom sastavu.
Uzdam se u naš voljni momenat,Contea i želim da sutra Capitano riješi utakmicu,da konačno postigne gol na novom stadionu.
Možda ne bi bilo loše krenuti ofanzivno sa trojcem Alex-Borrielo-Quagliarella.
Roma nas je prošle godine izbacila pobjedom 0-2 u Torinu,pa nam je motiv i veći.