Post
Postao/la dubrava » 28 jan 2012, 17:11
Iako je ostala još utakmica za broncu napravit ću kratak osvrt hrvatske na proteklom prvenstvu.
Hrvatska je na prvenstvo došla po medalju, u ulozi pritajenog favorita koji zadnjih 9 godina uspješno nastupa na završnicama OI, SP i EP i spada u sam vrh rukometnih reprezentacija svijeta. Na samu smotru u Srbiji Hrvatska je došla kao viceprvak i branitelj srebrne medalje iz Austrije 2010.god. (a i na onom prvenstvu u Norveškoj 2008. također je bilo osvojeno srebro).
Međutim, osobno, nisam mislio da reprezentacija može ovako daleko dogurati iz nekoliko razloga; neiskusan i nedovoljno kvalitetan trener, nedostatak kvalitetnog lijevog vanjskog pucača, nepostojanje zamjene za Vorija i Balića, prespora rotacija iz obrane u napad i izmjene istih, slabi golmani i općenito atmosfera u reprezentaciji bez obzira što se ukazivalo na suprotno. Predviđao sam drugi krug i borbu za 5 mjesto.
No, tijekom prvenstva pokazalo se da su određeni igrači napredovali, da trener i nije toliki levat koliko se mislilo te da je golman bio jedan od najjačih karika na prvenstvu. Naravno, neke manjkavosti su i dalje tu.
Također, primjetio sam da pojedini govore i pišu o smjeni generacije,a zaboravljaju da se rukometna prvenstva igraju jednom godišnje (Olimpijada, svjetsko i europsko) te da Hvatska konstantno na svakom prvenstvu uvodi po tri četiri nova igrača. Metličić, Dominiković i Džomba svoj su nastup završili 2009.g, Kaleb godinu ili dvije prije prije, a na ovom prvenstvu nije bilo ni Zrnića, Šprema i Špoljarića. Međutim, novi (uvjetno rečeno novi,) igrači su tu već tri četiri godine; počevši od Gojuna, Kopljara, Štrleka, Horvata, Duvanjaka.. Tako da je usitinu bespredmetno pričati o nekoj smjeni i nekom valu novih igrača kad su ti "novi" već tu i iza sebe imaju par prvenstava. Znam da se većina sa nostalgijom sjeća reprezentacije iz 2003, 04, 05 na ovamo koju su činili Šola/Matošević, Džomba, Kaleb, Vori/Sulić, Balić, Lacković i Metličić i smatraju da će se teško ponoviti tako dobra buduća generacija, ali i ja sa sjetom gledam na reprezentaciju iz 94, 95 i 96. i dan danas ne mogu vjerovati da ne igraju Bašić, Irfan, Perkovac, Čavar, Puc, Saračević i Jović. Ali to je tako. Dolaze nova vremena, nove generacije, a sigurno je da će neko vrijeme biti rupa i praznina dok ne dođu neki novi Saračevići i Džombe..
No, da se vratim na ovo EP i analizu hrvatske igre i igrača. Krenut ću sa ponajboljima;
Ivan Čupić - po mom sudu, najbolji igrač Hrvatske na ovom prvenstvu. Skoro pa besprijekoran sa 7metara (21 od 23, 91%), najbolji strijelac ekipe (35 golova, u prosjeku 5 po utakmici, 74%), omalen, vižljast, hladnokrvan spretan i brz, jedan od TOP 3 najboljih krila na svijetu, pokazao je tijekom turnira sve svoje rukometne kvalitete. Njegovom serijom od 3-0 u nastavku 2.poluvremena srušena je Francuska. Odličan.
Mirko Alilović - iako je zakazao protiv Srbije, jedan od ponajboljih igrača. Njegove obrane držale su nas protiv Islanda u ključnim trenucima kad se prelamao meč, a protiv Španjolaca je bio najbolji igrač na terenu. Sa 36% obrana (ili 10 po susretu) sigurno je da spada među TOP 5 golmana na prvenstvu. Bio sam dosta skeptičan što se tiče golmana prije samog odlaska u Srbiji, međutim, Alilović me razuvjerio i pokazao da može biti na vrhunskoj razini.
Blaženko Lacković - haubica iz Marofa, odmah poslije Čupića drugi strijelac ekipe sa 21 golom (56% šuta što je solidan, prosječan prosjek). Odigrao je vrlo dobro na turniru, bolje nego što sam očekivao, iako mu postotak šuta može biti još i bolji. Njegovi skokovoi sa mjesta pa šut i gol su mi među dražim golovima. A i rijetki su kod pucača.
Marko Kopljar - e, e, što god mislio o svom imenjaku, moram priznati da je na ovom prvenstvu napredovao. Treći strijelac ekipe (zajedno sa Horvatom) sa 21 golom i 68% (što je vrlo dobro ). Međutim, njegov problem je i dalje hrabrost i kuraža da puca. Čovjek sa 210cm i preko 100 kila bi trebao parati protivničke mreže. Nedostaje mu ono što je imao Metličić i što ima Buntić; odvažiti se na probijanje u obrani pa na šut. Rijetko puca u neizgrađenim akcijama i ne preuzima odgovornost. Za pohvaliti je u utakmicama protiv Francuske i Srbije. U obrani je na nivou, tu mu se nema šta zamjeriti. Moj mu je savjet da ode kod psihologa glede dodatne kuraže.
Zlatko Horvat - zajedno sa Čupićem čini ubitačan tandem na lijevom krilu. Goluža je imao slatke muke kad treba izabrati koga ubaciti. Vrlo dobar na prvenstvu. Odlično je zamjenjivao Čupića. 21 gol uz 71% šuta.
Denis Buntić - ono što nedostaje Kopljaru ima Buntić u napadačkom dijelu. Međutim, dosta je slabiji od Kopljara u obrani, a i u napadu je imao previše promašaja i forsiranih šuteva. Ima hrabrosti, ali nekad previše brzo troši lopte. 19 golova i 54% šuta.
Manuel Štrlek - vrlo dobro desno krilo, protiv Francuza se ozlijedio tako da više nije nastupao. Imao je odličan postotak šuta, 74%, uz 17 golova. Zamijenio ga je Ninčević, ali ne tako kvalitetno.
Malo sam se umorio pisajući, pa ću probati još sažeti. Po meni su na prvenstvu podbacili Duvnjak i Balić. Obaa razigravača su loše odigrali čitav turnir. Duvnjak nije toliko razigran i lucidan kao Balić, a i šut mu je bio i više nego mizeran, svega 13 golova, 36% šuta. Puno sam više očekivao od Duvnjaka jer se od njega očekuje da naslijedi Balića. Balić i ono kratko vrijeme što je igrao je napravio dosta tehničkih grešaka (protiv Španjolske čak 4). I njemu je falilo kreativnosti, previše je forsirao ulaske na crtu i probijanja kroz sredinu i to mu se na kraju obilo od glavu. Loše je ogirao, a bio sam uvjeren u njegove nabolje partije na prventsvu jer je u Zagrebu polusezonu odigrao na svom balićevskom nivou.
Vori - koliko god da je srčan, pun želje i motiva, vidi se da više ne može izdržati čitavu utakmicu. Suviše trom i spor u povratku iz napada u obranu. Nemam mu šta zamjeriti, jednostavno i on osjeća da je umoran. Goluža ga je trebao više odmarati, ali opet, Musa je još nezrezo i nekvalitetan da popuni njegovo mjesto. Stvarno šteta što nije pozvao Marića jer je dečko u Zagrebu ove sezone pokazao da ima kvalitet.
Ima tu još par igrača koji su ostali, ali nemam više vrmena za neku detaljniju njihovu analizu, a niti mi se da više piskarati.
Za kraj, Goluža - i nije bio tako loš koliko sam mislio da če nas koštati. Protiv Francuza je odlično primjetio da Balića ne ide te ga je nakon 4-5minuta izvadio van i više ga nije stavljao u igru. Međutim, u pojedinim utakmicama previše rotira, pa ekipa time gubi na kontinuitetu i brzini prijenosa lopte. U utakmici protiv Španjolske, odličnog Lackovića nije stavljao u nastavku drugog poluvremena. Sve u svemu, mora još puno učiti.
htio osam još štošta napisati vezano za repku, al, brzo zaboravljam.
Glede prvenstva, ono je po mom sudu, jedno od najlošijih u zadnjih par godina. Vrijedno spomena su Španjolci koji su me ugodno iznenadili i domaćini Srbi (ali ne toliko zbog igre koliko zbog želje, srca i plasmana u finale)
p.s. Magica, odličan komentar glede navijanja. Neću se osvrtati na jučerašnje navijanje iz razloga jer bi to trebali i time se baviti navijači (i forumaši) Srbije, a ne ja (koji ću pritom uvijek kritizirati vlastite navijače, jer uvijek treba početi čistiti od vlastitog dvorišta). Ali, primjetio sam tu sličnost s tobom. Također, ne idem na tekme iz tog razloga i već dugo ni jednu reprezentativnu utakmicu uživo ne gledam.
Zadnja izmjena:
dubrava, dana/u 28 jan 2012, 17:18, ukupno mijenjano 1 put.
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"