@Romario
Kazem opet, formaciju Pepove Barcelone je tesko analizirati kao staticnu jer bez problema mogu u pola koraka transformisati nekoliko razlicitih formacija bez ikakvih izmjena, slozicemo se. U prvoj utakmici na Bernabeu kako si ranije i opisao Barcelona je pocela sa standardnom zadnjom linijom iz 4-3-3 al poslije gola Reala, negdje oko 10-15 minute su se transformisali u 3-4-3 koju su igrali veci dio utakmice - Alves je presao na krilo, Puyol na desnog beka/stopera.
U drugoj utakmici na Bernabeu - prva utakmica kupa, su po obicaju alternirali dvije formacije, moglo bi se reci uobicajena asimetricna 4-3-3, Alves je igrao malo defanzivnije u odnosu na prvu jer se Messi cesce izvlacio na desno krilo, medjutim Alves je bio taj uz Iniestu, koji je sirio prostor. Veci dio utakmice kljuc je romb u sredini 4-vs-3 uz Messijevu slobodnu rolu. Takodjer Romario, Alves je u nekoliko utakmica igrao i na onoj poziciji u zadnjoj liniji sto bi u klasicnoj 3-4-3 zaista bila desni centralni bek, dok kod Barce je u praksi situacija nesto drugacija jer ti igraci nemaju uvijek ulogu stopera. Sjecam se na prvu utakmice protiv Valencije na Mestalli kad je Adriano takodjer igrao krilo a Alves beka, bilo je jos nekoliko na Nou Campu siguran sam, al se ne mogu sa sigurnoscu sjetit protivnika, ako se ne varam protiv Levantea. Mascherano je isto igrao nekoliko utakmica na toj poziciji. Dok je imao dovoljno cistokrvnih krila, Guardiola se nije libio povuc Alvesa nazad, zbog izuzetnih motorickih sposobnosti (kad nije bilo recimo Puyola).
Uzvratna na Nou Campu jeste bila Barcina 4-3-3 formacija. Za razliku od prve utakmice i Hamita Altintopa, Arbeloa se dobro snasao protiv Inieste, usto je Alves igrao kao klasicni desni bek. Barca je imala problema sa sirinom, Real im je efikasno suzavao prostor. Cak i sa ulaskom Pedra umjesto Inieste (poslije povrede), problem je bio na desnom krilu. U toj utakmici je Guardiola napravio nekoliko kikseva, pogotovo u drugom poluvremenu, vjerovatno vodeci se rezultatskom prednoscu 4-1 u ukupnom skoru nije reagovao kad je Mourinho ubacio Callejona umjesto Kake. Realova formacija sa ionako visokim presingom (slicno kao u finalu kupa prosle godine) transformisala se u 4-2-4 sa Benzom i Ronaldom u sredini te Ozilom i Callejonom na visoko isturenim krilima. Ranije se desavalo da kad Real pocne sa visokim presingom padnu obicno do kraja prvog poluvremena, ovaj put Mourinho je iskoristio umor vezne linije Barce, opustanje, nesigurnog Pinta na golu i u nekoliko minuta grogiranoj Barci zabio dva gola. Oba gola (i Ronaldovi i Benzov) su direktna posljedica cinjenice da je falio visak igrac nazad (bilo je 4-vs-4 sto je nedopustivo za zadnju liniju) a Pep formacijski nije nista mijenjao, cak ni Busquetsu nije dao instrukciju da se povuce u zadnju liniju. Jedina izmjena koju je napravio je da Alvesa prebaci naprijed a desno posalje Puyola, ali sa Mascheranom na stoperu sto je i dalje bila 4-3-3. Ovdje dolazimo do ovih Valencijinih pitanja i odlicnih opaski.
Al prvo da kazem Valencia, vjerovatno se nismo najbolje razumjeli. Moze bit da je moja krivica jer smo se dotakli dosta razlicitih tema iz razlicitih perspektiva pa moze zvucati nejasno. Pristup sa ovom 3-4-3 formacijom nije kao sa onom kad je Busquets ulazio medju stopere (protiv Atletica, Villarreala, Rubina i ostalih ekipa sa 4-4-2) da otvori Alvesa. Kod ove formacije je poenta u sredini, romb sa Fabregasovom i Messijevom false9/false10 rolom, pri cemu sirinu uglavnom drze krila kao na onoj slici u prethodnom postu. Prije bi se moglo okarakterisat da je Barcelona sa Fabregasom dobila a ne izgubila napadaca jer su ekipe pocele tezit koristenju ostrog markera na Messiju (Pepe u finalu kupa), nastranu to koje kvalitete Fabregasa poredili (klasicni napadaci ne bi mogli odigrati Fabregasovu rolu). Pored toga, bilo je i rotacija Sanchez-Fabregas-Messi pa je i to stvorilo nejasnoce.
Izuzimajuci neke kikseve Barce koji nisu bili posljedica bolje takticke pripremljenosti protivnicke ekipe nego cesto i spleta okolnosti koji se sa velikim brojem utakmica neminovno desava (recimo ona neponovljiva utakmica protiv Getafea i Sevilla) u zadnje dvije godine prva utakmica koje se izrazito dobro sjecam, a koja uhvatila Pepa na krivoj nozi zbog proaktivnog pristupa bila je ona protiv Villarreala prosle godine a sto je i sam Pep nekoliko puta tokom sezone naglasavao kao najtezu Barcinu utakmicu. Zavrsila je 3-1 ali je pokazala ove slabosti Barcelone koje je spominjao Valencia, Rossi i Nilmar bi u posjedu lopte Villarreala se izvlacili na krilo skoro do linije i onda koristili prostor iza odbrane. Osnov je bila 4-2-2-2 formacija Villarreala sa neobicnim izmjenama pozicija (formacija koja je popularnija medju latinoamerickim ekipama; napadaci na krila, a krila u sredinu), historijski gledano napadace iz 4-4-2 siroko na krlima koristila je Platinijeva Francuska na SP1982. Mnogo detaljnije objasnjeno
ovdje i sazetak utakmice
ovdje.
Neefikasnost 4 igraca zadnje linije kad se dva napadaca izvuku na krilo, protiv Garrida prvi put ove sezone Pep je rijesio vecim posjedom lopte, umjesto 4 nominalna igraca nazad imao je 3 - tj. i dalje jednog viska covjeka i ispratio ga petardom, klip postavljen u prethodnom postu. Formacije sa 3 igraca u zadnjoj liniji 3-4-3/3-5-2 zapravo idealno poklapa
klasicne 4-4-2, to je de facto Michelsov standard o visku igraca nazad dan danas u upotrebi - obratite paznju na Kennyjeve postavke u zadnje vrijeme; suprotan primjer je Mancinijev pokusaj da nadoknadi iskljucenog Kompanyja u nedavnoj utakmici protiv Uniteda, ali zbog neuigranosti igraca zadnje linije i povucenih bekova napravio je kontraefekat, umjesto sa 3 igraca nazad igrao je sa 5 - odnosno tri igraca zadnje linije na jednog napadaca Uniteda. Medjutim, problem koji ostaje je kad igrate protiv 3 napadaca (4-3-3/4-2-3-1), potrebna je izuzetna fleksibilnost da kad se izgubi posjed, stignete stvorit viska igraca nazad.
Protiv Espanyola je Barcin vezni red bio zestoko indisponiran, neuobicajeno mnogo izgubljenih lopti Xavija, Messija, Fabregasa a igraci Espanyola su ovu rupu u zadnoj liniji obilato koristili i stvoreno je nebrojeno mnogo sansi na Puyolovoj strani. Ironicno je eto da su go primili tek kad je Guardiola povukao Fabregasa i Keitom pokusao "zatvorit" utakmicu.
I tako je na kraju doslo do Mourinha, u nuzdi kad je vec skoro sve bilo izgubljeno, da se povede Guardiolinim principima
Igru je fokusirao na dio koji je najranjiviji za Barcu, Pinto i zadnja linija, full presing da se potpuno onemoguci dug posjed Barce u sredini terena. Kad ste zadnji put vidjeli onoliko ispucavanja Barcinog golmana? Metaforicno i efektno objasnjeno iz jednog drugacijeg ugla, sahovskim rjecnikom,
ovdje .
Da rezimiram, ne treba Valencia tebe niko razuvjeravat, samo pogledaj koju utakmicu malo detaljnije
Na pitanja ti je uglavnom odgovorio Romario u nekoliko postova - formacija se prilagodjava prema profilu protivnika i profilu igraca koje imas na raspolaganju, to sto je dosta utakmica odigrano 3-4-3 u mnogome je posljedica povredama okrnjenog kadra koji mu je na raspolaganju. Iako, slozicu se, u zadnjoj utakmici protiv Villarreala mozda nije bila najbolja odluka forsirati 3-4-3 s obzirom na dostupni kadar. Cak i prvi put kad je izveo 3-4-3 rekao je:
"We only had one real defender [Abidal] and the idea was that we would play the ball around with a lot of players in the center of the pitch. Following the Super Cups this was a tough game to start the season and we are very happy. If we had all the players available then maybe I wouldn't have changed the system."
Prema tome, ne mozes pitat koja je formacija bolja, Wenger je svojevremeno tvrdio da je 4-4-2 najefikasnija formacija pa je vec godinama nije igrao
(heh, mozda zato godinama nije nista ni osvojio). Izbor formacije zavisi od mnogo faktora. Isti ti je odgovor i na druga dva pitanja.
Na zadnje pitanje imam decidan odgovor - Barca jeste definitvno dobila dodatnu sirinu sa ovom formacijom pogotovo sa ovim mehanizmom Fabregas - Messi. Mozda jos uvijek nisu sasvim naviknuti i u nekim utakmicama mozda nije bila najbolji odabir, al je izbor koji sad ima konkretniji korak dalje.
I za kraj jos jedno zaista odlicno stivo u prilog ovoj raspravi, pogotovo na tvoju opasku u nekom od prethodnih postova o Guardiolinom buckurisu i konfuziji. Bolje je procitat jedan ovakav malo duzi tekst nego stotinu trol postova na forumu, fakat vrijedi odvojit malo vremena. Odlican tekst koji govori o generacijama Ajaxovog 3-4-3 sistema, pod Cruyffom (ciji pocetak neodoljivo podsjeca na Guardiolin) i onaj cuveni sampionski Van Gaalov. Mnogo vrlo slicnih detalja, posjed lopte, kretanje i pozicioniranje, dva krilna igraca zakucana na liniju koji otvaraju prostor u sredini itd. Dosta je stvari odavde uzeo Guardiola, ali je prilagodio Fabregasu na jedan inovativan nacin da rastereti Messija.
http://jouracule.****/2011/02/3 ... -love.html" onclick="window.open(this.href);return false;
.
.
Tako da bi to mozda bio mac sa dvije ostrice ako bi ga se pokusalo prilagodit, imao je Guardiola prilike sresti se s njim i vjerovatno vec ima formirano misljenje o njemu. Ja nisam neki ljubitelj njegove igre.
